Atos 12
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs NVT
1 Mu biro bi̱byo bya Bbaranaba na Sau̱lo bibaagyendeerimwo Yeru̱salemu̱, hooho mukama gi̱beetengi̱ Herodi̱, yaatandi̱ki̱ri̱ kutuma basurukali baamwe ku̱ru̱mba kitebe kya beikiriza ba Yesu̱, banyakwicalanga mu rub̯uga Yeru̱salemu̱.
1 Por essa época, o rei Herodes Agripa começou a perseguir violentamente algumas pessoas da igreja.
2 Yogwo mukama yaaragi̱i̱ri̱ basurukali baamwe, baagyendera Yakobbo mukwenda wa Yesu̱, munyakubba waab̯u Yohaana, baamusala na mpirima, baamwi̱ta.
2 Mandou matar à espada Tiago, irmão de João.
3 B̯u̱yaaweeni̱ kintu kya ku̱ru̱mba beikiriza ba Yesu̱ ni̱ki̱ku̱nyu̱mi̱ra Bayudaaya, yaaragira baakwata na Peeteru. (Peeteru baamu̱kweti̱ mu biro bya B̯u̱genyi̱ b̯wa Migaati Mitalimwo B̯u̱mya.)
3 Quando Herodes viu quanto isso agradava os judeus, também prendeu Pedro durante a celebração da Festa dos Pães sem Fermento.
4 B̯u̱baamu̱kweti̱, yaaragira bamute mu nkomo kandi nti, basurukali ba mirundi minei b̯uli gu̱mwei̱ nigulimwo basurukali banei banei, boobo bamu̱li̱ndenge. B̯uli basurukali banei baabbengi̱ na lubo lwab̯u. Herodi̱ yaali ategeki̱ri̱ kutwala Peeteru mu mei̱so ga bantu banene ku̱mu̱tongani̱sya na ku̱mwi̱ta hei̱nyu̱ma gya B̯u̱genyi̱ b̯wa Kurab̯waho.
4 Depois, lançou-o na cadeia, sob a guarda de quatro escoltas, cada uma com quatro soldados. A intenção de Herodes era apresentar Pedro aos judeus para julgamento público depois da Páscoa.
5 Nahab̯waki̱kyo, Peeteru baamu̱leki̱ri̱ yeicala mu nkomo. Bei̱tu̱ nab̯wo, beikiriza ba Yesu̱ bei̱ceeri̱ nibamusabiranga hoi̱ hali Ruhanga.
5 Enquanto Pedro estava no cárcere, a igreja orava fervorosamente a Deus por ele.
6 I̱jolo linyakubba ni̱li̱ku̱keesya kiro kya Herodi̱ ki̱yendyengi̱ kutwaliramwo Peeteru mu mei̱so ga bantu banene ku̱mu̱tongani̱sya na ku̱mwi̱ta, Peeteru yaali yeebbaki̱ri̱, naali hakati̱ wa basurukali babiri. Baali bamu̱bbohi̱ri̱ hali bab̯wo basurukali na njegere ibiri, kandi de, nihaloho na bali̱ndi̱ bandi, banyakulindanga nkomo, banyakubba ku mulyangu gweirembu lyagyo.
6 Na noite antes de Pedro ser levado a julgamento, ele dormia, preso com duas correntes entre dois soldados, e outros montavam guarda na porta da prisão.
7 Nahab̯wi̱re b̯wob̯wo, malayika wa Ruhanga yaamaari̱ gawoneka, kyererezi̱ kya ki̱ti̱i̱ni̱sa kya malayika yogwo kyamuluka mu ki̱si̱i̱ka kya nkomo kya Peeteru kiyaalingimwo. Malayika yogwo, yaakweti̱ Peeteru kwibega, yaamu̱zi̱ngi̱zya, yaamu̱si̱si̱mu̱la naamuweera, “Byoka wangu!” Nahaahwo, njegere zibaali babboheseerye Peeteru, zaaru̱gi̱ri̱ ha mikono myamwe, zaagwa ha nsi.
7 De repente, uma luz intensa brilhou na cela, e um anjo do Senhor apareceu. Tocou no lado de Pedro para acordá-lo e disse: “Depressa! Levante-se!”, e as correntes caíram dos pulsos de Pedro.
8 Mwomwo Malayika yaaweera Peeteru, “Lwala ngoye zaamu, otemu na nkei̱to.” Peeteru b̯u̱yaamaari̱ kukora bi̱byo, malayika yaamuweera, “Weegumira kilwalu kyamu kya kwakyendi̱, ompondere.”
8 Então o anjo lhe disse: “Vista-se e calce as sandálias”, e Pedro obedeceu. “Agora vista a capa e siga-me”, ordenou o anjo.
9 Peeteru yaahondeeri̱ malayika yogwo, baahuluka hamwei̱ nayo mu nkomo, atakwega b̯ubaabba kwo baali nibakuhuluka byabiribiri. B̯ubaali nibakuhuluka, Peeteru yaateekerezengi̱ ali mu ku̱loota-b̯u̱looti̱.
9 Pedro deixou a cela, seguindo o anjo. O tempo todo, porém, pensava que era uma visão, sem entender que era real o que ocorria.
10 Baakali̱i̱rye bali̱ndi̱ ba kubanza, baakala na bakabiri, kasi mwomwo baadwa ku mulyangu gwa kyoma, gu̱nyakwi̱ngi̱i̱ryanga bantu mu rub̯uga lu̱lwo. B̯u̱baagu̱doori̱ho, gwamaari̱ geekingula gwankei, baahuluka mu nkomo. B̯u̱baahu̱lu̱ki̱ri̱mwo, baakwata ru̱gu̱u̱do lwa mu rub̯uga, baalurabamwo ni̱basi̱ri̱mu̱ka. Mu b̯wangu, malayika yaamaari̱ gamurugaho, Peeteru yaasigala yankei.
10 Passaram o primeiro e o segundo postos de guarda e, quando chegaram ao portão de ferro que dava para a cidade, o portão se abriu sozinho para eles. Os dois passaram e foram caminhando ao longo da rua até que, subitamente, o anjo o deixou.
11 Malayika b̯u̱yaamu̱ru̱gi̱ri̱ho, mwomwo Peeteru yeetegereza kintu kinyakumubbaho, yaakoba, “Nnanu̱ki̱ri̱, kara gali mananu nti Mukama +yaatu̱mi̱ri̱ malayika waamwe ei̱ze kunjuna, amponi̱e bintu bya Herodi̱ bi̱yaategeki̱ri̱ kunkora, na bintu bibiibi byenseenya bya Bayudaaya bi̱bei̱ceeri̱ ni̱bendya kunkora.”
11 Por fim, Pedro caiu em si. “É verdade mesmo!”, disse ele. “O Senhor enviou seu anjo para me salvar daquilo que Herodes e os judeus planejavam me fazer!”
12 Peeteru b̯u̱yaamaari̱ kwetegereza mbeera giyaalingimwo, yaagyenda ha nnyu̱mba gya Mali̱ya, maa Yohaana wa bandi gi̱beetengi̱ Mari̱ko. Mu nnyu̱mba gi̱gyo, haalingimwo beikiriza ba Yesu̱ banene, banyakubba beecooki̱ri̱ nibakumusabira.
12 Quando Pedro se deu conta disso, foi à casa de Maria, mãe de João Marcos, onde muitos estavam reunidos para orar.
13 Peeteru b̯u̱yaadoori̱ ku gi̱gyo nnyu̱mba, yaakonkona ku mulyangu, niyeeranga. Mu̱nyakwi̱za kwetegereza muntu akukonkona ha mulyangu, yaali muhala muzaana, gi̱beetengi̱ Rooda.
13 Ele bateu à porta da frente, e uma serva chamada Rode foi atender.
14 Peeteru b̯u̱yeerangi̱ri̱, yogwo muhala yaalengera iraka lyamwe, yaasemererwa hoi̱ kyakalasanu̱, yaadwa na ha ku̱ku̱bayo ku̱manyi̱sya bantu banyakubba mu nnyu̱mba, Peeteru nka kwei̱zi̱ri̱, atakabbeeri̱ na kumukinguliraho. Yaadoori̱ yaabaweera, “Peeteru ali ku mulyangu!”
14 Ao reconhecer a voz de Pedro, ficou tão contente que, em vez de abrir a porta, correu de volta para dentro dizendo a todos: “Pedro está à porta!”.
15 Bantu banyakubba mu nnyu̱mba, batakeikirize nti Peeteru ei̱zi̱ri̱; Hab̯wa b̯uteikiriza b̯wab̯u, baaweereeri̱ muhala, “Ohu̱ngu̱tu̱ki̱ri̱.” Bei̱tu̱ yo muhala, yaahami̱ri̱i̱ri̱ kubaza nti, munyakubba hanzei, kwo biribiri yaali Peeteru. Kinyakurugamwo, baamuweera, “Gana yogwo weegwi̱ri̱ malayika wa Peeteru.”
15 Eles, porém, disseram: “Você está fora de si!”. Diante da insistência dela, concluíram: “Deve ser o anjo dele”.
16 B̯u̱b̯wo nu, yo Peeteru, yei̱ceeri̱ naakonkona ku mulyangu, atakulekeera. Kasi nka kadei, baamukinguliraho. B̯u̱baamu̱weeni̱, baahu̱ni̱ri̱i̱ri̱ hoi̱.
16 Enquanto isso, Pedro continuava a bater. Quando, por fim, abriram a porta e o viram, ficaram admirados.
17 Yo ki̱yaakoori̱, yaabyokeerye ngalu gyamwe, mwa ku̱bamanyi̱sya beeti̱keere. B̯u̱beeti̱kereeri̱, yaabasoboora, Mukama nka kuyaali amu̱toori̱ mu nkomo. B̯u̱yaamaari̱ kubibasoboora, yaabaweera, bi̱byo bigambu byabasoboleeri̱, babiweere Yakobbo, munyakubba mu̱handu̱ wa beikiriza mu Yeru̱salemu̱, kandi de babiweere na beikiriza ba Yesu̱ bandi. B̯u̱yaamaari̱ kubaweera bi̱byo, yaabarugaho, yaagyenda hantu handi.
17 Ele fez um sinal para se acalmarem e lhes contou como o Senhor o havia tirado da prisão. “Contem a Tiago e aos outros irmãos o que aconteceu”, disse ele. Então foi para outro lugar.
18 B̯wi̱re b̯u̱b̯wakeeri̱, bali̱ndi̱ ba nkomo baabba na kutuntura kunene hab̯wa b̯uteega Peeteru haagyendi̱ri̱.
18 Ao amanhecer, houve grande alvoroço entre os soldados a respeito do que tinha acontecido a Pedro.
19 Mukama Herodi̱ b̯u̱yeegwi̱ri̱ nti Peeteru aru̱gi̱ri̱ mu nkomo, yaaragira basurukali baamwe bamu̱toolye. B̯u̱yaabalemi̱ri̱ kwagya, yaab̯u̱u̱li̱sani̱a basurukali banyakumulindanga. Kandi de yaaragira, bei̱te bab̯wo basurukali, nikili nka kifubiro kya kuleka munyankomo kwezi̱ba.
19 Herodes ordenou que fosse feita uma busca completa por ele. Não conseguindo encontrá-lo, interrogou os guardas e mandou executá-los. Depois disso, Herodes partiu da Judeia e foi passar algum tempo em Cesareia.
20 Mukama Herodi̱ b̯uyaali naacaali mu Kai̱saali̱ya, bantu ba Ti̱i̱ro, na ba mu rub̯uga lwa Si̱dooni̱, baamu̱saali̱i̱ze hoi̱. Bamwei̱ ha beebemberi̱ ba bab̯wo bantu, baadwerereeri̱ Bbu̱lasi̱to, mu̱handu̱ wa baheereza ba Herodi̱, baamwesengereerya abasembe kudwereera mukama Herodi̱. Hei̱nyu̱ma, baagyendi̱ri̱ hali mukama Herodi̱, baadwa baamusaba habbeho b̯u̱si̱nge hakati̱ gyab̯u nayo, hab̯wakubba bo, baatu̱ngengi̱ bidyo byab̯u, kuruga mu nsi gya yogwo Herodi̱.
20 O rei Herodes estava muito irado com o povo de Tiro e Sidom. Assim, as duas cidades se uniram na tentativa de se reconciliar com o rei, pois dependiam de suas terras para obter alimento. Então, tendo conquistado o apoio de Blasto, assistente pessoal do rei,
21 Ha kiro kyamwe kiyaali ateeri̱ho kubaza na bantu ba mu mbuga zi̱zo, mukama Herodi̱ yaalweri̱ bilwalu byamwe bya b̯ukama, yeicaara mu ntebe gyamwe gya b̯ukama, yaatandika kubaliza bantu.
21 conseguiram uma audiência. No dia marcado, Herodes, vestindo seus trajes reais, sentou-se em seu trono e fez um discurso para eles.
22 B̯uyaali naakubaza, bantu ba zi̱zo mbuga, baalu̱kengi̱ nibamuhaariiza nibakoba, “Mali̱, yogo akubaza, ali Ruhanga; ali kwahi muntu b̯untu.”
22 O povo o ovacionava, gritando: “É a voz de um deus, e não de um homem!”.
23 Mukama Herodi̱ b̯u̱yeegwi̱ri̱ bi̱byo bigambu, atakahaari̱i̱ze Ruhanga; yeezi̱ri̱ri̱i̱rye ki̱ti̱i̱ni̱sa kya Ruhanga. Nahab̯waki̱kyo, malayika wa Mukama Ruhanga yaamaari̱ nahaahwo gamu̱si̱ndi̱ki̱ra nzoka za munda, zaamudya, zaamwi̱ta.
23 No mesmo instante, um anjo do Senhor feriu Herodes com uma enfermidade, pois ele não ofereceu a glória a Deus. Foi comido por vermes e morreu.
24 Bi̱byo habyabbeereeri̱ho, beikiriza ba Yesu̱ baatebereerye bantu bigambu bya Ruhanga, na bantu bakwikiriza bi̱byo bigambu, baakanya.
24 Enquanto isso, a palavra de Deus continuava a se espalhar, e havia muitos novos convertidos.
25 Mu b̯u̱su̱mi̱ b̯u̱b̯wo, Bbaranaba na Sau̱lo b̯u̱baamali̱ri̱i̱ze mulimo gwa kutwalira bahandu̱ ba mu Yeru̱salemu̱ b̯u̱sagi̱ki̱ b̯wa beikiriza ba Yesu̱ b̯ubaali babatu̱mi̱ri̱, baaruga Yeru̱salemu̱, baakuba Antyoki̱ya hamwei̱ na Yohaana, wa bandi gi̱beetengi̱ Mari̱ko.
25 Quando Barnabé e Saulo terminaram sua missão em Jerusalém, voltaram levando consigo João Marcos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.