Apocalipse 6
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs ARIB
1 Kinyakuhonderaho, nyaaweeni̱ Yesu̱ Mwana gwa Ntaama, naahaahuula kilengeru kya kubanza, ha bilengeru musanju binyakubba nibili bi̱zi̱nge nka lupapura. B̯u̱yaahaahwi̱ri̱, nyeegwi̱ri̱ ki̱mwei̱ ha bihangwa bya mwiguru binei, binyakubba na b̯u̱sobozi̱, nikibaza neiraka li̱ku̱ti̱nda nka lya lukuba, nikikoba yati, “I̱za!”
1 E vi quando o Cordeiro abriu um dos sete selos, e ouvi um dos quatro seres viventes dizer numa voz como de trovão: Vem!
2 Nyaaweeni̱ kisolo kibeeta mbaraasi, kinyakubba na byoza bi̱syanu̱, nikirugayo. Muntu munyakubba atembi̱ri̱ mbaraasi gi̱gyo naakugivuga, yaali akweti̱ b̯uta; Ruhanga yaamuha kondo, gi̱nyakwolokyanga b̯u̱si̱ngu̱zi̱. Yogwo muntu, yaali amaari̱ kadei ku̱si̱ngu̱ra mu b̯ulemu b̯u̱yabanzi̱ri̱ kulwana; kandi yaali yeeheeri̱yo ku̱si̱ngu̱ra, na mu b̯ulemu b̯undi b̯uyaali naakugyenda kulwana.
2 Olhei, e eis um cavalo branco; e o que estava montado nele tinha um arco; e foi-lhe dada uma coroa, e saiu vencendo, e para vencer.
3 Hei̱nyu̱ma gya kuwona muntu munyakubba atembi̱ri̱ mbaraasi gi̱syanu̱, yogwo Mwana gwa Ntaama, yaahaahwi̱ri̱ kilengeru kya kabiri. Ha kei̱re kaakwo, nyeegwi̱ri̱ kihangwa kya mwiguru kya kabiri, ki̱mwei̱ ha bi̱di̱ bihangwa bya mwiguru binei, nakyo nikikoba, “I̱za!”
3 Quando ele abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivente dizer: Vem!
4 B̯u̱kyakobi̱ri̱ yatyo, mbaraasi gindi, ginyakubba na b̯woza b̯wengu̱, gyarugayo. Gyodede gyalingi na muntu akugivuga. Ruhanga yaaheeri̱ yogwo munyakubba naakugivuga, mpirima gikooto na b̯u̱sobozi̱ b̯wa kuleeta b̯ulemu mu nsi, aleke bantu bei̱tengene.
4 E saiu outro cavalo, um cavalo vermelho; e ao que estava montado nele foi dado que tirasse a paz da terra, de modo que os homens se matassem uns aos outros; e foi-lhe dada uma grande espada.
5 B̯u̱nyaamaari̱ kuwona bintu bikukwatagana na mbaraasi gyengu, Yesu̱ Mwana gwa Ntaama yaahaahwi̱ri̱ kilengeru kyakasatu. B̯u̱yaaki̱haahwi̱ri̱, nyeegwi̱ri̱ kihangwa kyakasatu, nikikoba, “I̱za!” Ku murundi gugu, haaru̱gi̱ri̱yo mbaraasi giwa b̯woza b̯wi̱ragu̱ru̱, nigili kyakuwoneraho, kya ku̱kwa kubbahoona, nzala b̯ugibba gi̱gwi̱ri̱. Munyakubba naakuvuga mbaraasi gi̱gyo, yaali asengi̱ri̱ minzaani myaku̱pi̱mi̱sya bidyo binyakubba bi̱keehi̱ri̱ hoi̱ mu nsi.
5 Quando abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivente dizer: Vem! E olhei, e eis um cavalo preto; e o que estava montado nele tinha uma balança na mão.
6 Ha kei̱re kakwo, nyeegwi̱ri̱ iraka nka lya muntu, linyakwisananga nka likuruga mu bi̱di̱ bihangwa bya mwiguru binei. Li̱lyo iraka lyali nilikuweera yodi̱ munyakubba naakuvuga mbaraasi gi̱i̱ragu̱ru̱, “Muhendu gwa kugula ki̱kopo ki̱mwei̱ kisakisa, kya b̯u̱kooro b̯wa nganu, gu̱kwi̱za kwijanjananga mpeera gya muntu gyakolera mu kiro ki̱mwei̱. Kandi de, na muhendu gwa kugula bi̱kopo bisatu, bya b̯u̱kooro b̯wa ngura, nagwo gu̱kwi̱za kwijanjananga mpeera, gya muntu gyakolera mu kiro ki̱mwei̱. Bei̱tu̱ kyonkei, otahenera misaali mi̱zayi̱tu̱u̱ni̱, mirugamwo maku̱ta ga kudya. Kandi de, otahenera misiri mya mi̱zabbi̱bbu̱!”
6 E ouvi como que uma voz no meio dos quatro seres viventes, que dizia: Um queniz de trigo por um denário, e três quenizes de cevada por um denário; e não danifiques o azeite e o vinho.
7 B̯u̱nyaamaari̱ kuwona bintu bikukwatagana na mbaraasi gi̱i̱ragu̱ru̱, Yesu̱ Mwana gwa Ntaama yaahaahuula kilengeru kyakanei. B̯u̱yaaki̱haahwi̱ri̱, nyeegwi̱ri̱ kihangwa kya mwiguru kyakanei, nikikoba, “I̱za!”
7 Quando abriu o quarto selo, ouvi a voz do quarto ser vivente dizer: Vem!
8 Deeru b̯ub̯u, haaru̱gi̱ri̱yo mbaraasi giwa b̯woza b̯u̱si̱i̱hu̱u̱ku̱. Munyakubba naakuvuga mbaraasi gi̱gyo, baamwetengi̱ Kagingo. Wondi gi̱beetengi̱ Kuzumu, nsi gya baku̱u̱, yo yaalingi heehi̱ hoi̱, naakuhondeera yogwo Kagingo. Benseenya babiri, Ruhanga yaali abaheeri̱ b̯u̱sobozi̱ b̯wa ku̱cu̱u̱ki̱ri̱i̱rya ki̱mwei̱ kyakanei kya bantu ba mu nsi, bei̱tengene na b̯ulemu, bakwe na ku̱gwa kwa nzala, bei̱twe nseeri̱ za bi̱i̱zo, kandi baru̱mbwe bisolo bya mwirungu.
8 E olhei, e eis um cavalo amarelo, e o que estava montado nele chamava-se Morte; e o inferno seguia com ele; e foi-lhe dada autoridade sobre a quarta parte da terra, para matar com a espada, e com a fome, e com a peste, e com as feras da terra.
9 B̯u̱nyaamaari̱ kuwona bintu bikukwatagana na mbaraasi gi̱si̱i̱hu̱u̱ku̱, Yesu̱ yaahaahuula kilengeru kyakataanu. B̯u̱yaaki̱haahwi̱ri̱, nyaaweeni̱ hansi wa kyoto kya mwiguru, ni̱hali̱yo baheereza ba Ruhanga. Bab̯wo baheereza, boobo ba bantu bei̱ti̱ri̱, hab̯wa kubawona nibakwikiririza mu bigambu bya Ruhanga, kandi de, hab̯wa kubawona nibakuweeranga bantu, b̯ukwenda b̯ukukwatagana na Yesu̱.
9 Quando abriu o quinto selo, vi debaixo do altar as almas dos que tinham sido mortos por causa da palavra de Deus e por causa do testemunho que deram.
10 Baalu̱ki̱ri̱ neiraka likooto, nibakoba yati, “Mukama wa b̯u̱sobozi̱ b̯wenseenya, weewe Ruhanga Mu̱syanu̱ kandi wa mananu! Oli̱doosya hanya, kwicala otasali̱i̱ri̱ musangu bab̯wo bantu ba mu nsi banyaku̱twi̱ta; kandi, oli̱doosya hanya kwicala otabafu̱bi̱i̱ri̱?”
10 E clamaram com grande voz, dizendo: Até quando, ó Soberano, santo e verdadeiro, não julgas e vingas o nosso sangue dos que habitam sobre a terra?.
11 B̯uli omwei̱ muli bo Ruhanga yaamu̱heeri̱ kanzu gi̱syanu̱, nikali kawoneru ka b̯u̱si̱ngu̱zi̱. Kandi de, benseenya Ruhanga yaabaweera, bahuumuleho hab̯wa kasu̱mi̱, ku̱doosya muhendu gwa bab̯wo baheereza bei̱ra baab̯u, bali̱i̱twa bantu babiibi, b̯ugulikadwereera.
11 E foram dadas a cada um deles compridas vestes brancas e foi-lhes dito que repousassem ainda por um pouco de tempo, até que se completasse o número de seus conservos, que haviam de ser mortos, como também eles o foram.
12 Mu kuwonekerwa kwange, Yesu̱ b̯uyaali naakuhaahuula kilengeru kya mukaaga, haloho bintu binyakubbaho. Ki̱mwei̱ mu byo, habbeeri̱ho mu̱si̱ki̱ gunyamaani hoi̱. Kintu kindi kinyakubbaho, lyoba lyalu̱mi̱ri̱, lyeiragura lyasisana ki̱goye ki̱i̱ragu̱ru̱ pi̱i̱pi̱i̱pi̱i̱. Kandi de, mweri̱ gwahi̱ndu̱ki̱ri̱ gwabba gwengu̱ nkei̱bbanga.
12 E vi quando abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto; e o sol tornou-se negro como saco de cilício, e a lua toda tornou-se como sangue;
13 Nzota za kwakyendi̱, zaaku̱nkumu̱ki̱ri̱ zaagwa hansi nka mi̱yembe ku̱mi̱tei̱su̱ka ku̱gwa ha murundi gu̱mwei̱, lihehu linyamaani lya mu b̯u̱su̱mi̱ b̯wa kasambura, b̯ulihunga.
13 e as estrelas do céu caíram sobre a terra, como quando a figueira, sacudida por um vento forte, deixa cair os seus figos verdes.
14 Iguru lyezi̱ngi̱ri̱ nka mukeeka ku̱gwezi̱nga, lyarugaho lyasyeera. Na nsahu zensei̱, hamwenya na bi̱zi̱nga byensei̱, byodede byaru̱gi̱ri̱ho mu biikaru byabyo, nabyo byasyeera.
14 E o céu recolheu-se como um livro que se enrola; e todos os montes e ilhas foram removidos dos seus lugares.
15 Kinyakurugamwo, bajeemu̱ ba mu nsi bensei̱ baagyendi̱ri̱ beebi̱sa mu b̯wingira, na hansi wa mahi̱ga ga nsahu. Mu bab̯wo hooho haali, bakama, balemi̱, bahandu̱ baamahe, bagu̱u̱da na banaku, beiru na batali beiru.
15 E os reis da terra, e os grandes, e os chefes militares, e os ricos, e os poderosos, e todo escravo, e todo livre, se esconderam nas cavernas e nas rochas das montanhas;
16 Baalu̱kengi̱ nibaweera nsahu na mahi̱ga “Mu̱tu̱gwere mu̱tu̱bi̱se, aleke yogwo eicaara ha kitebe kya b̯ukama atatuwonaho; kandi de, aleke na Mwana gwa Ntaama atatufubira.
16 e diziam aos montes e aos rochedos: Caí sobre nós, e escondei-nos da face daquele que está assentado sobre o trono, e da ira do Cordeiro;
17 Hab̯wakubba, kiro kya Yesu̱ na kya Ruhanga kutusalira musangu ki̱doori̱; kandi b̯ubaagutusalira, tihaloho kadi muntu omwei̱, akusobora kugaana.”
17 porque é vindo o grande dia da ira deles; e quem poderá subsistir?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.