Apocalipse 10
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs VC
1 Mu kuwonekerwa kundi ku̱nyaatu̱ngi̱ri̱, nyaaweeni̱ malayika wondi munyamaani naaku̱si̱ri̱mu̱ka kuruga mwiguru. Malayika yogwo yaalingi na kikaka kinyakubba ki̱mwelyobi̱ri̱ ku mubiri gwamwe, nikili nka lu̱goye lwa muntu alweri̱. Kindi de, mu̱hangei̱zi̱ma gwalingi gu̱mwelogoleerye ku mu̱twe. B̯u̱syo b̯wamwe, b̯waseraseryengi̱ nka lyoba, na magulu gaamwe, nigakwaka nka mpagi̱ zengi̱ri̱ hab̯wa mworo.
1 Vi então outro anjo vigoroso descer do céu, revestido de uma nuvem e com o arco-íris em torno da cabeça. Seu rosto era como sol, e as suas pernas como colunas de fogo.
2 Mu ngalu gyamwe, yaalingi akweti̱ katabbu kab̯uukule. Malayika yogwo yei̱ci̱i̱rye kigulu kyamwe kya b̯udyo kwi̱taka likooto kandi yei̱cya kigulu kyamwe kya b̯umoso ku nsi.
2 Segurava na mão um pequeno livro aberto. Pôs o pé direito sobre o mar, o esquerdo sobre a terra
3 Hei̱nyu̱ma gya kwi̱cya yatyo magulu gaamwe yeeti̱ri̱ neiraka likooto li̱nyaku̱ti̱ndanga nka lya ntali gikuhuruguma. B̯u̱yeeti̱ri̱ yatyo, nkuba musanju zaamwi̱ri̱ri̱mwo na mu̱ti̱ndo gwazo, ni̱zi̱koresya bigambu bi̱nyeetegerezengi̱.
3 e começou a clamar em alta voz, como um leão que ruge. Quando clamou, os sete trovões ressoaram.
4 B̯uzaali nizicakamala ku̱mwi̱ramwo, gya nyaali nindi heehi̱ kuhandiika bigambu byazo bi̱zaamwi̱ri̱ri̱mwo. Bei̱tu̱ kandi, nyeegwi̱ri̱ iraka linyakuruga mwiguru nilimbwera yati, “Bi̱byo bigambu bya nkuba bi̱zi̱bazi̱ri̱ mirundi musanju, bili bya nsita; otabihandiika!”
4 Quando cessaram de falar, dispunha-me a escrever, mas ouvi uma voz do céu que dizia: Sela o que falaram os sete trovões e não o escrevas.
5 Mwomwo malayika yogwo gi̱nyaaweeni̱, munyakubba ateeri̱ kigulu kyamwe ki̱mwei̱ kwi̱taka, na kindi ku nsi, yaabyokya mukono gwamwe gwab̯udyo kwakyendi̱, ni̱gu̱cu̱mya mwiguru, mwa kwolokya nka kwakugyenda kurahira.
5 Então o anjo, que eu vira de pé sobre o mar e a terra, levantou a mão direita para o céu
6 B̯u̱yaagubyokeerye, yaarahira mwibara lya Ruhanga, yogwo eicalaho biro na biro, munyakuhanga iguru na bintu byenseenya biicalamwo; kandi munyakuhanga nsi, na bintu byenseenya biicalamwo; kandi de, munyakuhanga i̱taka likooto, na bintu byenseenya biicalamwo. Malayika yogwo, yaarahi̱i̱ri̱ naagu̱mya nti bintu byensei̱ biyaali naakugyenda kubaza, bili bya mananu. Mu kirahiro kyamwe yaakobi̱ri̱ yati, “Ruhanga takugyenda kukeereerwa, atakabbeeri̱ kukora ki̱kyo ki̱yaategeki̱ri̱ kukora!
6 e jurou por aquele que vive pelos séculos dos séculos, que criou o céu e tudo o que há nele, a terra e tudo o que ela contém, o mar e tudo o que encerra, que não haveria mais tempo;
7 Mu kiikaru kya kulindiira, b̯uwaakawona malayika wa musanju akakuuta lugwara lwamwe, Ruhanga akwi̱za ku̱doosereerya ntegeka gyamwe gya nsita, nka ku̱yaarangi̱i̱ri̱ baheereza baamwe, badi̱ baragu̱ri̱ baamwe ba kadei.”
7 mas nos dias em que soasse a trombeta do sétimo anjo, se cumpriria o mistério de Deus, de acordo com a boa nova que confiou a seus servos, os profetas.
8 Kinyakuhonderaho, yogwo weiraka lya mwiguru linyakungaana kuhandiika bigambu bya nkuba, yaab̯u̱ni̱i̱rye yambwera, “Gyenda hali malayika yodi̱ yeemereeri̱ kwi̱taka na ku nsi, akuhe ki̱di̱ kitabbu kib̯uukule kyakweti̱.”
8 Então a voz que ouvi do céu falou-me de novo, e disse: Vai e toma o pequeno livro aberto da mão do anjo que está em pé sobre o mar e a terra.
9 Gyadede nyaabyokeerye, nyaagyenda hali malayika, nyaamusaba ampe kitabbu kiyaalingi akweti̱. Malayika yanzi̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Kwata ki̱kyo kitabbu, okidye. Mu mu̱nwa gwamu ki̱kwi̱za kukunolera nka b̯uhooki, bei̱tu̱ b̯ukyakadwa mu nda gyo, nikyehindula ni̱ki̱ku̱di̱i̱sya nda, mwa kwolokya kabii ka mi̱li̱ngo minene kakugyenda kwi̱za.”
9 Fui eu, pois, ter com o anjo, dizendo-lhe que me desse o pequeno livro. E ele me disse: Toma e devora-o! Ele te será amargo nas entranhas, mas, na boca, doce como o mel.
10 Gya dede ki̱nyaakoori̱, malayika nyaamu̱toori̱ho ki̱kyo katabbu nyaakidya. Mu mu̱nwa gwange, kyannoleeri̱ nka b̯uhooki; bei̱tu̱ b̯u̱nyaaki̱meeri̱, ki̱doori̱ mu nda gyange, kyaluluha.
10 Tomei então o pequeno livro da mão do anjo e o comi. De fato, em minha boca tinha a doçura do mel, mas depois de o ter comido, amargou-me nas entranhas.
11 Kasi mwomwo bandagira nibakoba, “Okuteekwa ku̱b̯u̱ni̱a kuranga bintu bya Ruhanga bi̱yaategekeeri̱ bantu ba mahanga ganene, bab̯wo babaza ndimi za b̯uli mu̱li̱ngo, na bi̱byo, bi̱yaategekeeri̱ bakama benseenya.”
11 Então foi-me explicado: Urge que ainda profetizes de novo a numerosas nações, povos, línguas e reis.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.