2 Samuel 13
Holi Baibul (ROP) vs ARIB
1 Wal det san blanga King Deibid neim Ebsalom bin abum brabli purdiwan sista neim Teima hubin jidan singulgel langa det femili.
1 Ora, Absalão, filho de Davi, tinha uma irmã formosa, cujo nome era Tamar; e sucedeu depois de algum tempo que Amnom, filho de Davi enamorou-se dela.
2 Nomeda dubala bin abum difrinwan mami en wanbala dedi, bat stil det boi bin laigim det gel detmatj, en imbin meigim miselp sik, dumaji imbin wandim det gel. Bat im nomo bin sabi hau im garra gajim det gel, dumaji det gel nomo bin silip garram eni men, en King Deibid nomo bin oldei larram det gel go langa enibodi.
2 E angustiou-se Amnom, até adoecer, por amar, sua irmã; pois era virgem, e parecia impossível a Amnom fazer coisa alguma com ela.
3 Wal Emnon bin abum wan brabli klebawan fren neim Jonadeb. Imbin det san blanga det braja blanga King Deibid neim Shama.
3 Tinha, porém, Amnom um amigo, cujo nome era Jonadabe, filho de Siméia, irmão de Davi; e era Jonadabe homem mui sagaz.
4 Wal wandei Jonadeb bin luk Emnon bin nogudbinji, en imbin askim im, “Nomeda yu san blanga det king, bat stil ebridei mi oldei luk yu nogudbinji. Wanim rong langa yu?”
4 Este lhe perguntou: Por que tu de dia para dia tanto emagreces, ó filho do rei? não mo dirás a mim? Então lhe respondeu Amnom: Amo a Tamar, irmã de Absalão, meu irmão.
5 Wal Jonadeb bin dalim Emnon, “Wal yu irrim mi na. Yu garra go en leidan langa yu bed, en yu garra geman meigim miselp sik, en wen yu dedi garra kaman en luk yu, wal yu garra dalim im blanga jandim yu sista Teima langa yu blanga bringimap daga blanga yu, en yu garra dalim yu dedi yu wandim det gel blanga gugum det daga deya gin weya yu gin luk langa im, en det gel garra gibit yu det daga miselp.” Lagijat na Jonadeb bin tok.
5 Tornou-lhe Jonadabe: Deita-te na tua cama, e finge-te doente; e quando teu pai te vier visitar, dize-lhe: Peço-te que minha irmã Tamar venha dar-me de comer, preparando a comida diante dos meus olhos, para que eu veja e coma da sua mão.
6 Wal Emnon bin go en leidan langa im bed, en imbin geman meigim miselp sik, en wen King Deibid bin kaman blanga luk im, Emnon bin dalim im, “Ai wandim Teima garra kaman en gugum main daga iya gin weya ai gin luk langa im, en ai wandim im garra gibit mi det daga miselp.”
6 Deitou-se, pois, Amnom, e fingiu-se doente. Vindo o rei visitá-lo, disse-lhe Amnom: Peço-te que minha irmã Tamar venha e prepare dois bolos diante dos meus olhos, para que eu coma da sua mão.
7 Wal Teima bin oldei jidan langa det haus blanga im dedi King Deibid, en King Deibid bin jandim wed langa im deya, “Yu garra go langa det haus blanga Emnon, en yu garra gugum daga blanga im.”
7 Mandou, então, Davi a casa, a dizer a Tamar: Vai a casa de Amnom, teu irmão, e faze-lhe alguma comida.
8 Wal Teima bin go langa det haus blanga Emnon, en imbin luk Emnon bin deya langa im bed, en imbin gajim sambala flauwa, en imbin meigimap daga deya weya Emnon bin lukinat langa im, en imbin gugum det daga deya gin.
8 Foi, pois, Tamar a casa de Amnom, seu irmão; e ele estava deitado. Ela tomou massa e, amassando-a, fez bolos e os cozeu diante dos seus olhos.
9 Afta na Teima bin deigim det kukwan daga langa Emnon. Bat im nomo bin wandi dagat det daga. En imbin dalim Teima, “Yu dalim ebribodi blanga gowei brom dis rum.” En ebribodi bin gowei brom deya.
9 E tomou a panela, e os tirou diante dele; porém ele recusou comer. E disse Amnom: Fazei retirar a todos da minha presença. E todos se retiraram dele.
10 Afta na Emnon bin dalim Teima, “Yu bringimap det daga iya langa main bed, en yu gibit langa mi yuselp.”
10 Então disse Amnom a Tamar: Traze a comida a câmara, para que eu coma da tua mão. E Tamar, tomando os bolos que fizera, levou-os à câmara, ao seu irmão Amnom.
11 en wen imbin stat blanga gibit im det daga, Emnon bin grebum im, en imbin tok, “Yu wandi kaman langa main bed?”
11 Quando lhos chegou, para que ele comesse, Amnom pegou dela, e disse-lhe: Vem, deita-te comigo, minha irmã.
12 Wal Teima bin tok, “Nomo! Yu nomo wandi meigim mi dum detkain nogudbala ting. Im brabli nogudbala ting tharran.
12 Ela, porém, lhe respondeu: Não, meu irmão, não me forces, porque não se faz assim em Israel; não faças tal loucura.
13 Yu nomo wandi dum lagijat. Yu meigim mi sheim. En yu garra fil sheim du blanga detkain ting weya nogudbala pipul oldei dum. Yu garra go en askim det king basdam. Maitbi im garra gibit yunmi merrit gija.” Lagijat na Teima bin tok.
13 Quanto a mim, para onde levaria o meu opróbrio? E tu passarias por um dos insensatos em Israel. Rogo-te, pois, que fales ao rei, porque ele não me negará a ti.
14 Wal Emnon nomo bin lisin langa Teima, en imbin pulumdan im, dumaji imbin strongbala, en imbin dum nogudbala ting langa im.
14 Todavia ele não quis dar ouvidos à sua voz; antes, sendo mais forte do que ela, forçou-a e se deitou com ela.
15 Wal bifo imbin dum det nogudbala ting langa Teima, imbin laigim Teima brabliwei. Bat afta na im nomo bin laigim Teima. Imbin heidim im brabliwei, en imbin dalim im, “Yu gowei brom iya. Ai nomo wandim yu.”
15 Depois sentiu Amnom grande aversão por ela, pois maior era a aversão que se sentiu por ela do que o amor que lhe tivera. E disse-lhe Amnom: Levanta-te, e vai-te.
16 Wal Teima bin tok, “Nomo. Yu kaan andimwei mi lagijat. Yubin dum nogudbala ting langa mi. Bat if yu andimwei mi lagijat, wal im brabli nogudbala ting tharran.”
16 Então ela lhe respondeu: Não há razão de me despedires; maior seria este mal do que o outro já me tens feito. Porém ele não lhe quis dar ouvidos,
17 en imbin jingat langa im wekinmen, en imbin dalim det wekinmen, “Yu andimwei dis gel atsaid, dumaji ai nomo wandi luk im. Yu tjakam im atsaid en lokimap det dowa.”
17 mas, chamando o moço que o servia, disse-lhe: Deita fora a esta mulher, e fecha a porta após ela.
18 Wal det wekinmen bin andimwei Teima atsaid langa det haus, en imbin lokimap det dowa biyain langa im.
18 Ora, trazia ela uma túnica talar; porque assim se vestiam as filhas virgens dos reis. Então o criado dele a deitou fora, e fechou a porta após ela.
19 en wen imbin kamat atsaid brom det haus blanga Emnon, imbin tjakam eshis ontop langa im hed, dumaji imbin sheim, en imbin breigim im klos, en imbin gaburrumap miselp feis garram im bingga, en imbin gowei brom deya kraikrai olawei raidap langa im ron kemp.
19 Pelo que Tamar, lançando cinza sobre a cabeça, e rasgando a túnica talar que trazia, pôs as mãos sobre a cabeça, e se foi andando e clamando.
20 Wal wen im braja Ebsalom bin luk im sista, imbin askim im, “Wanim Emnon bin dum langa yu?” En wen Teima bin dalim im, Ebsalom bin tok, “Sista, yu kaan larram det nogudbala ting weya Emnon bin dum langa yu meigimbat yu nogudbinji. En yu kaan dalim enibodi wanim imbin dum langa yu, dumaji yunbala baba gija.” Lagijat na Ebsalom bin tok.
20 Mas Absalão, seu irmão, lhe perguntou: Esteve Amnom, teu irmão, contigo? Ora pois, minha irmã, cala-te; é teu irmão. Não se angustie o seu coração por isto. Assim ficou Tamar, desolada, em casa de Absalão, seu irmão.
21 Wal wen King Deibid bin irrim wanim Emnon bin dum langa Teima, imbin gitwail nomo lilbit.
21 Quando o rei Davi ouviu todas estas coisas, muito se lhe acendeu a ira.
22 En Ebsalom nomo bin laigim Emnon brom det taim na weya imbin dum det nogudbala ting langa im sista, en im nomo bin oldei tok langa im du.
22 Absalão, porém, não falou com Amnom, nem mal nem bem, porque odiava a Amnom por ter ele forçado a Tamar, sua irmã.
23 Bambai na tuyiyastaim Ebsalom bin shirimbat ola ship blanga im deya langa det pleis gulum Beleisa gulijap langa det taun gulum Ifreiyim, en imbin wandim ola san blanga King Deibid blanga kaman deya blanga abum padi,
23 Decorridos dois anos inteiros, tendo Absalão tosquiadores em Baal-Hazor, que está junto a Efraim, convidou todos os filhos do rei.
24 en imbin go langa King Deibid, en imbin tok, “Bos, mi en main wekinmen olabat shirimbat ola ship main, en ai wandim yu en yu boswan wekinmen olabat blanga kaman en joinin langa det padi weya ai garra abum.”
24 Foi, pois, Absalão ter com o rei, e disse: Eis que agora o teu servo faz a tosquia. Peço que o rei e os seus servos venham com o teu servo.
25 Wal King Deibid bin tok, “Nomo, main san. Melabat kaan kaman, dumaji melabat bigmob, en melabat mait meigim adwek blanga yu.”
25 O rei, porém, respondeu a Absalão: Não, meu filho, não vamos todos, para não te sermos pesados. Absalão instou com ele; todavia ele não quis ir, mas deu-lhe a sua benção.
26 Wal Ebsalom bin kipgon askimbat im dedi, “Wal wotabat yu larram main braja Emnon kaman langa det padi?”
26 Disse-lhe Absalão: Ao menos, deixa ir conosco Amnom, meu irmão. O rei, porém, lhe perguntou: Para que iria ele contigo?
27 Wal Ebsalom bin kipgon askimbat im dedi raidap im dedi bin larram Emnon en ola najalot san blanga im go langa det padi.
27 Mas como Absalão instasse com o rei, este deixou ir com ele Amnom, e os demais filhos do rei.
28 en imbin dalim ola wekinmen blanga im, “Yumob garra wotjimbat Emnon, en wen yumob luk im dringgimbat detmatj, wal ai garra dalim yumob blanga kilim im ded. Yumob kaan bradin blanga enibodi, dumaji mi na wandim im blanga dai. En yumob garra jandap strongbala en nomo bradin blanga kilim im ded.”
28 Ora, Absalão deu ordem aos seus servos, dizendo: Tomai sentido; quando o coração de Amnom estiver alegre do vinho, e eu vos disser: Feri a Amnom; então matai-o. Não tenhais medo; não sou eu quem vo-lo ordenou? Esforçai-vos, e sede valentes.
29 Wal detlot wekinmen bin duwit langa Ebsalom, en wen imbin dalim olabat blanga kilim Emnon, deibin kilim im ded deya gin langa det padi pleis, en ola najalot san blanga Deibid bin ol gidap, en deibin grebum olabat dongki, en deibin ol ranawei, en deibin gobek langa olabat dedi Deibid, dumaji deibin bradin Ebsalom mait kilim olabat ded du. En seimtaim Ebsalom bin ranawei najawei, dumaji imbin bradin King Deibid mait kaman en kilim im ded.
29 E os servos de Absalão fizeram a Amnom como Absalão lhes havia ordenado. Então todos os filhos do rei se levantaram e, montando cada um no seu mulo, fugiram.
30 Wal wen detlot san blanga King Deibid bin stil langa det roud gowinbek langa im, sambodi bin dalim King Deibid, “Ebsalom bin kilim yu san olabat ded, en nomo eni san blanga yu jidan laibala na.”
30 Enquanto eles ainda estavam em caminho, chegou a Davi um rumor, segundo o qual se dizia: Absalão matou todos os filhos do rei; nenhum deles ficou.
31 Wal King Deibid bin jandap, en imbin breigim im klos, dumaji imbin wori miselp nomo lilbit, en imbin tjakamdan miselp langa graun, en ola wekinmen blanga im hubin deya bin breigim olabat klos du.
31 Então o rei se levantou e, rasgando as suas vestes, lançou-se por terra; da mesma maneira todos os seus servos que lhe assistiam rasgaram as suas vestes.
32 Wal Jonadeb det san blanga det braja blanga Deibid neim Shama bin deya du, en imbin dalim Deibid, “Bos, nobodi bin kilim yu san olabat ded. Oni Emnon im ded. Yu bina sabi Ebsalom garra kilim im ded, dumaji imbin wandi peiyimbek im blanga det nogudbala ting weya imbin dum langa im sista.
32 Mas Jonadabe, filho de Siméia, irmão de Davi, disse-lhe: Não presuma o meu senhor que mataram todos os mancebos filhos do rei, porque só morreu Amnom; porque assim o tinha resolvido fazer Absalão, desde o dia em que ele forçou a Tamar, sua irmã.
33 Wal yu kaan bilib langa det bednyus weya yu san olabat bin dai. Oni Emnon bin dai.” Lagijat na Jonadeb bin tok.
33 Não se lhe meta, pois, agora no coração ao rei meu senhor o pensar que morreram todos os filhos do rei; porque só morreu Amnom.
34 Wal streidawei det solja hubin wotjimbat det haus blanga King Deibid bin luk bigmob pipul kamindan brom hilsaid wansaid langa det roud weya go langa det taun gulum Horonaiyim, en imbin go langa King Deibid, en imbin dalim im wanim imbin luk.
34 Absalão, porém, fugiu. E o mancebo que estava de guarda, levantando os olhos, orou, e eis que vinha muito povo pelo caminho por detrás dele, ao lado do monte.
35 Wal Jonadeb bin dalim King Deibid, “Detlot pipul weya det solja bin luk, olabat na detlot san blanga yu kaminap jis laik weya aibin dalim yu.”
35 Então disse Jonadabe ao rei: Eis aí vêm os filhos do rei; conforme a palavra de teu servo, assim sucedeu.
36 Wal wen Jonadeb bin binij toktok, detlot san blanga King Deibid bin kamat deya langa im kemp, en deibin ol kraikrai, en King Deibid en detlot boswan wekinmen blanga im bin ol kraikrai brabliwei du.
36 Acabando ele de falar, chegaram os filhos do rei e, levantando a sua voz, choraram; e também o rei e todos os seus servos choraram amargamente.
37 — ausente —
37 Absalão, porém, fugiu, e foi ter com Talmai, filho de Amiur, rei de Gesur. E Davi pranteava a seu filho todos os dias.
38 — ausente —
38 Tendo Absalão fugido para Gesur, esteve ali três anos.
39 en bambai na wen imbin foget, imbin stat filim miselp gudbinji na, en imbin stat jinggabat blanga Ebsalom det najawan san blanga im.
39 Então o rei Davi sentiu saudades de Absalão, pois já se tinha consolado acerca da morte de Amnom.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.