Mateus 14

num (NUM) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 'I te kuonga ko iá ne'e fanongo 'e te tu'i ko Hēlotá ki te ongoongo 'o Sīsuú,
1 Por aquele tempo, ouviu o tetrarca Herodes a fama de Jesus
2 pea pehē ange ia ki tana kau tamaio'alikí, “Ko Sione Papitaiso 'eni; kua tu'u ake mei te maté, pea ko tono 'uhinga ia 'o te fu'u mafai 'oku ngāue 'iā Iá.”
2 e disse aos que o serviam: Este é João Batista; ele ressuscitou dos mortos, e, por isso, nele operam forças miraculosas.
3 He ne'e puke 'e Hēlota 'ia Sione, 'o ha'i ia, 'o 'ave 'o tuku pilīsone, kote'uhí ko Helotiasi ko te mali 'o tono tokoua ko Filipé.
3 Porque Herodes, havendo prendido e atado a João, o metera no cárcere, por causa de Herodias, mulher de Filipe, seu irmão;
4 He ne'e fa'a lau 'e Sione ki ai, 'o pehē, “'Oku kailoa ngafua kiā koe ke ma'u 'ona.”
4 pois João lhe dizia: Não te é lícito possuí-la.
5 Pea neongo tana loto ke tāmate'i iá, ka ne'e manahē ia ki te kakaí, he ne'e notou lau ko te palōfita ia.
5 E, querendo matá-lo, temia o povo, porque o tinham como profeta.
6 Pea 'i te hoko ki te 'aho fakamanatu 'o te 'alo'i 'o Hēlotá, ne me'e 'ia te ta'ahine 'a Helotiasí 'i te ha'oha'ongá, 'o mālie'ina ai 'ia Hēlota.
6 Ora, tendo chegado o dia natalício de Herodes, dançou a filha de Herodias diante de todos e agradou a Herodes.
7 Ko ia, ne ina fuakava 'aki he lea tuki, ke 'avange kiā ia he me'a pē 'e kole ange ki aí.
7 Pelo que prometeu, com juramento, dar-lhe o que pedisse.
8 Pea 'i tono fakaloto'i 'ona 'e tana fa'eé, ne'e iange ia, “'Aumai kiā au he peleti 'ia te 'ulu 'o Sione Papitaisó!”
8 Então, ela, instigada por sua mãe, disse: Dá-me, aqui, num prato, a cabeça de João Batista.
9 Pea neongo ne'e mamahi 'ia te tu'í, kā kote'uhí ko tana fuakavá, pea mo nātou ne'e notou taumafa mo iá, ne ina tu'utu'uni pē ke 'avange.
9 Entristeceu-se o rei, mas, por causa do juramento e dos que estavam com ele à mesa, determinou que lha dessem;
10 Pea fekau atu 'e ia ke tu'usi te 'ulu 'o Sioné 'i te pilīsoné.
10 e deu ordens e decapitou a João no cárcere.
11 Pea ne'e 'aumai tono 'ulú he peleti, 'o 'avange ki te ta'ahiné; pea 'avange 'e ia ki tana fa'eé.
11 Foi trazida a cabeça num prato e dada à jovem, que a levou a sua mãe.
12 Pea ne'e ha'u tana kau akó, 'o 'ave 'ia te 'anga'angá 'o tanu, pea notou toki ō 'o tala kiā Sīsū.
12 Então, vieram os seus discípulos, levaram o corpo e o sepultaram; depois, foram e o anunciaram a Jesus.
13 Pea 'i te fanongo 'e Sīsū ki aí, ne Ina 'alu vaka mei ai ki te feitu'u 'oku lala, ke fakaenātou pē. Pea ne'e fanongo ki ai 'e te kakaí, 'o notou ala 'uta pē mo mulimuli kiā Ia mei te 'ū koló.
13 Jesus, ouvindo isto, retirou-se dali num barco, para um lugar deserto, à parte; sabendo-o as multidões, vieram das cidades seguindo-o por terra.
14 Pea 'i Tana hifo ki 'utá, ne'e mamata Ia ki te fu'u kakai tokolahi; pea ne'e langa Tono fatú 'i te 'ofa kiā nātou, 'o Ina fakama'uli te notou kau mahakí.
14 Desembarcando, viu Jesus uma grande multidão, compadeceu-se dela e curou os seus enfermos.
15 Pea 'i tana afiafi ifó, ne'e ha'u kiā Ia Tana kau akó, 'o notou iange, “Ko te feitu'u lala 'eni, pea kua mei 'osi 'ia te 'ahó; ko ia ai, tukuange mu'a te kakaí ke notou ō ki te fanga ki'i koló, 'o fakatau he notou me'akai.”
15 Ao cair da tarde, vieram os discípulos a Jesus e lhe disseram: O lugar é deserto, e vai adiantada a hora; despede, pois, as multidões para que, indo pelas aldeias, comprem para si o que comer.
16 Ka ne'e iange 'e Sīsū kiā nātou, “'Oku kala 'aonga ia ke notou ō; 'avange 'e kōtou he notou me'akai.”
16 Jesus, porém, lhes disse: Não precisam retirar-se; dai-lhes, vós mesmos, de comer.
17 Pea notou tali kiā Ia, “Ko te me'a pē 'oku tou ma'ú ko te fe'i mā 'e nima, mo te mata'i ika 'e ua.”
17 Mas eles responderam: Não temos aqui senão cinco pães e dois peixes.
18 Pea iange 'e Ia, “'Aumai ia ki heni kiā Au.”
18 Então, ele disse: Trazei-mos.
19 Pea tu'utu'uni 'e Ia ke nofo 'ia te kakaí ki lalo 'i te musié. Pea to'o 'e Ia 'ia te fe'i mā 'e nimá mo te ongo iká, 'o tāngaki ake ki te langí, 'o fai he tāpuaki. Pea toki pakipaki 'e Ia 'ia te 'ū fe'i maá, 'o 'avange ki Tana kau akó, pea tufaki 'e te kau akó ki te kakaí.
19 E, tendo mandado que a multidão se assentasse sobre a relva, tomando os cinco pães e os dois peixes, erguendo os olhos ao céu, os abençoou. Depois, tendo partido os pães, deu-os aos discípulos, e estes, às multidões.
20 Pea ne'e notou kai kotoa pē 'o mākokona. Pea ne'e notou tānaki 'ia te 'ū mapakipaki'i mā ne'e toé, 'o fonu ai 'ia te kato 'e hongofulu mā ua.
20 Todos comeram e se fartaram; e dos pedaços que sobejaram recolheram ainda doze cestos cheios.
21 Pea ko nātou ne'e tokoní, ne'e toko nima afe nai 'ia te tangatá, 'o kailoa lau ai 'ia fafine mo te tamalikí.
21 E os que comeram foram cerca de cinco mil homens, além de mulheres e crianças.
22 Pea toki fekau fakamālohi 'e Sīsū ki te kau akó ke fei mo notou heka ki te vaká, 'o mu'amu'a 'iā Ia ki te kauvai 'e tahá, lolotonga Tana tukuange 'ia te kakaí.
22 Logo a seguir, compeliu Jesus os discípulos a embarcar e passar adiante dele para o outro lado, enquanto ele despedia as multidões.
23 Pea kua tukuange 'e Ia 'ia te kakaí ke notou ō, pea 'alu ake Ia ki te ma'ungá toko taha pē ke lotu. Pea 'i tana afiafi pō'ulí ne'e kei 'i ai pē Ia toko taha.
23 E, despedidas as multidões, subiu ao monte, a fim de orar sozinho. Em caindo a tarde, lá estava ele, só.
24 Pea ko te vaká kua a'u ki te vaeua mālié, pea faingata'a'ina 'i te peaú, he ne'e tōkai 'ia te matangí.
24 Entretanto, o barco já estava longe, a muitos estádios da terra, açoitado pelas ondas; porque o vento era contrário.
25 Pea 'i te vaha'a 'o te tolu mo te ono hengihengí, ne'e 'alu atu 'ia Sīsū kiā nātou 'oku hā'ele 'i te fukahi taí.
25 Na quarta vigília da noite, foi Jesus ter com eles, andando por sobre o mar.
26 Pea 'i te sio kiā Ia 'e te kau akó, 'oku hā'ele 'i te fukahi taí, ne'e notou puputu'u, mo pehē, “Ko te fa'ahikehe!” Pea notou fekālanga'i ko te notou manaheé.
26 E os discípulos, ao verem-no andando sobre as águas, ficaram aterrados e exclamaram: É um fantasma! E, tomados de medo, gritaram.
27 Ka ne'e lea ange 'e Sīsū kiā nātou, 'o pehē, “Kotou fiamālie he ko Au pē ia. 'Aua 'e kotou manahē!”
27 Mas Jesus imediatamente lhes disse: Tende bom ânimo! Sou eu. Não temais!
28 Pea tali 'e Pita kiā Ia, “'Aliki, kāpau ko Koe, fekau ke au 'alu atu 'i te fukahi taí.”
28 Respondendo-lhe Pedro, disse: Se és tu, Senhor, manda-me ir ter contigo, por sobre as águas.
29 Pea iange 'e Ia, “Ha'u!” Pea hifo 'ia Pita mei te vaká, 'o hā'ele 'i te fukahi vaí ke 'alu kiā Sīsū.
29 E ele disse: Vem! E Pedro, descendo do barco, andou por sobre as águas e foi ter com Jesus.
30 Kā 'i tana tokanga ki te mālohi 'o te matangí, ne'e 'ilifia ia; pea 'i tana kamata ngoto ifó ne'e kalanga ia, “'Aliki ē, fakama'uli 'oku!”
30 Reparando, porém, na força do vento, teve medo; e, começando a submergir, gritou: Salva-me, Senhor!
31 Ko te fakahaofi 'e Sīsū 'ia Pita mei te malemó|alt="Jesus rescuing Peter from sinking" src="CN01722b.tif" size="col" ref="14:31" Pea mafao atu leva 'e Sīsū Tono nimá, 'o puke'i 'ona, 'o iange kiā ia, “'Ia te tui vaivai, ko te ā ne ke tāla'a aí?”
31 E, prontamente, Jesus, estendendo a mão, tomou-o e lhe disse: Homem de pequena fé, por que duvidaste?
32 Pea 'i te nā heka ki te vaká ne'e malū leva 'ia te matangí.
32 Subindo ambos para o barco, cessou o vento.
33 Pea ko nātou ne'e 'i te vaká ne'e notou tū'ulutui kiā Ia, 'o notou pehē, “Tā ko te mo'oni, ko te 'Alo 'o te 'Atuá 'ia Koe.”
33 E os que estavam no barco o adoraram, dizendo: Verdadeiramente és Filho de Deus!
34 Pea 'i te notou hoko atú, ne'e notou tū'uta ki te fanua ko Kenesaleti.
34 Então, estando já no outro lado, chegaram a terra, em Genesaré.
35 Pea 'i tono 'ilo'i 'e te kau tangata 'o te feitu'ú ko Sīsū iá, ne'e notou fekau atu ki te feitu'u kotoa pē 'o te fanua ko iá, 'o fetuku mai kiā Ia 'ia nātou fuli pē ne'e mahaki'iná,
35 Reconhecendo-o os homens daquela terra, mandaram avisar a toda a circunvizinhança e trouxeram-lhe todos os enfermos;
36 'o notou kole kiā Ia ke tuku mu'a ke notou ki'i ala pē he kapa 'o Tono kofú. Pea ko nātou kotoa pē ne'e ala ki aí ne'e notou ma'uli 'aupito.
36 e lhe rogavam que ao menos pudessem tocar na orla da sua veste. E todos os que tocaram ficaram sãos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.