Marcos 14

Hẽwandam Hiek (NOAH) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Jesuu mag hich k'apeenag hich mawia deeu bëeju jaauwai nemk'oo pömaam burraag k'ãaidam numpai waaur sĩejim haajem. Mag p'iesta hĩchab Pascua ha t'ʌ̃ʌrjem; hajapcharan maar meeun judionaanau pan sĩi hich jãg levadura chuk'u wauwia seman hëntër k'oojem hag semanma. Mag p'iesta burrju k'ãai k'apan k'aba waaur nʌm hee, p'adnaan chi pörnaanau Moiseeu Hẽwandam hiek p'ã pʌatarr jawaag chi machnaan dʌ̈imua hãba biirdʌwi k'ĩirjug jʌr naajim hanaabá, nemdam bʌ̃ʌr habarm gaaimua Jesús himeraa pʌr hauwi t'õopʌ̈yaag.
1 Ora, dali a dois dias seria a festa da Páscoa e dos {pães} Ázimos; e os sumos sacerdotes e os escribas buscavam algum meio de prender Jesus à traição para matá-lo.
2 Hamach hödegpain mag hi t'õopʌ̈iju k'ĩirju naajieb mamʌ, jũrr tagam k'ʌʌnau, “Keena, mʌg nemk'oo hee maadëu hi t'õoba sĩuju. Magba hak'iin hõor pöm mʌg wëjöm maach dʌ̈ita meeuk'aju” haajeejim hanʌm.
2 Mas não durante a festa, diziam eles, para não haver talvez algum tumulto entre o povo.
3 Mag nʌm hee Jesús Betania p'öbördam hee mawi woun Simón hanʌm deg t'ach k'ö sĩejim haajem. Hich mag Simón hibʌʌr wauwi “p'ĩe paraa k'itarr” ha t'ʌ̃ʌrjeejim haajem. Maig hi t'ach k'ö simta, hʌʌi hãb jʌ̃gdee didam durrk'udau alabastro hanʌm dën boteedidam wau k'itʌm dʌ̈i dubchëjim haajem. Mag hee jʌ̃gdee narrdo hanʌm dën t'ũpaaga sim hipir haibëejim haajem. Mag jʌ̃gdee k'ĩir nem parhẽpag sĩerrʌm. Mag sim dʌ̈i jua hee dubchëwi, chi boteedidam hö k'õorpnaa, hõor dak'ĩir Jesús pör hee choopʌ̈ijim hanaabá.
3 Jesus se achava em Betânia, em casa de Simão, o leproso. Quando ele se pôs à mesa, entrou uma mulher trazendo um vaso de alabastro cheio de um perfume de nardo puro, de grande preço, e, quebrando o vaso, derramou-lho sobre a cabeça.
4 Mes gaai hi dʌ̈i hãba t'ach k'ö narr k'ʌʌnau hamach daúa mag jʌ̃gdee parhẽpagk'amta sĩi hi pör hee choobapʌ̈im hoobaawai hãaur k'ʌʌnau wir haigpai hamach k'apeenag, —Keena, ¿k'ant'eeta jãg jʌ̃gdee parhẽpag simta sĩi jãg hãr choobarma? hajierram hanʌm,
4 Alguns, porém, ficaram indignados e disseram entre si: Por que este desperdício de bálsamo?
5 jãg sĩi par hãr chooju k'ãai, parhẽp'ʌ përpʌ̈iwia hag p'atk'onau hʌ̈u dau hap'ʌʌm k'ʌʌn k'ĩirdam jãsenk'aju haai sĩerrtá.
5 Poder-se-ia tê-lo vendido por mais de trezentos denários, e os dar aos pobres. E irritavam-se contra ela.
6 Mag bigaaum k'ʌʌnau magbaawaita jũrr hich Jesuu hamag, —¿K'ant'eeta pãrau mag hʌʌi k'ĩir naau hiek'a nʌma? hajim hanaabá. Jãgbarmua hirua mʌ dʌ̈i hʌ̈u habarm k'abahab; hidëu hi sĩi k'ajap'a sĩubat hajim hanʌm.
6 Mas Jesus disse-lhes: Deixai-a. Por que a molestais? Ela me fez uma boa obra.
7 Dau hap'ʌʌm k'ʌʌndaman pãrau pãach hee hich jãg hoo wai wënʌrrajugui hajim hanʌm. Maagwai pãachdëu nemdam deem k'õsim haig pãrau hamag deeju haai naabahab; pari mʌ chan pãrau pãach hee hich mag mʌ hoo wai wënʌrrabaju.
7 Vós sempre tendes convosco os pobres e, quando quiserdes, podeis fazer-lhes bem; mas a mim não me tendes sempre.
8 Mʌg hʌʌirau hichdëu k'ĩirjuawai hajapcha simjöta habarbahab mʌ dʌ̈i. Mʌg mʌ pör hʌ̃r jʌ̃gdeeu choobarmua mʌ meebaadeewai hauk'ëraan harrju nawe ya hirua mʌ k'a p'uur sim k'abahab hajim hanʌm.
8 Ela fez o que pode: embalsamou-me antecipadamente o corpo para a sepultura.
9 Magnaa, Hĩs mua chadcha pãrag mag chirʌmgui hajim hanʌm: Mʌg hatag pawiajã durrpierr Hẽwandamau hõor peerdʌ haaujem hiek jaau wënʌrrʌm dʌ̈i hĩchab mʌg hʌʌirau mʌ dʌ̈i mʌgbarmjã jaaub k'aba jaauju. Mag, hooba harr k'ʌʌnaujã hĩchab hi hiigjeejugui hajim hanʌm.
9 Em verdade vos digo: onde quer que for pregado em todo o mundo o Evangelho, será contado para sua memória o que ela fez.
10 Mag p'adnaan chi pörnaanau Moiseeu Hẽwandam hiek p'ã pʌatarr jawaag chi machnaan dʌ̈imua hich Jesús dak'ãu wai nʌm hee, hich dʌ̈i doce wënʌrraajerr heem hãb Judas Iscariote ha t'ʌ̃r sĩerrau p'adnaan chi pörk'a nʌm k'ʌʌn dʌ̈i hiek'aan majim haajem, jãga hichdëu hamag Jesús pʌr deeju ha jawaag.
10 Judas Iscariotes, um dos Doze, foi avistar-se com os sumos sacerdotes para lhes entregar Jesus.
11 Maimua mawia chadcha Judaau hamachig Jesús pʌr deeju ha hũrbaawai chi p'adnaan pörk'a nʌm k'ʌʌn honeeu p'öbaadëwia chi Judaag p'atk'onpa deeju hajierram hanaabá. Hichig mag p'atk'onpa deeju habaawai chará hãba hi himeraa pʌr hauwia warre hamag hamach jua hee deeju k'ĩirjugpaita wai sĩsijim hanaabá.
11 A esta notícia, eles alegraram-se e prometeram dar-lhe dinheiro. E ele buscava ocasião oportuna para o entregar.
12 Pan levadura chuk'u wauwia warrpem p'iesta burr nʌm hedcha judionaanau nemk'oo jaram hit'ee ovejadam t'õowia hedau k'ëubaadeewai k'oojem. Magua hich mag hedcha Jesús k'apeenau hirig, —¿Jampaita marau pʌ na p'iejãb wauwimaju haai nʌma? hajierram hanʌm.
12 No primeiro dia dos Ázimos, em que se imolava a Páscoa, perguntaram-lhe os discípulos: Onde queres que preparemos a refeição da Páscoa?
13 Mag hichig jëeubaawai hich k'apeen heem numí hich haig t'ʌ̃rk'a hauwi pʌ̈yaagpamua hamag, —Pãar maar na Jerusalén p'öbörög hërëubaadët hajim hanʌm. Nau pãar ya p'öbör hee paauk'abaimaawai pãrau woun hãb döt'ũr hee dö jöi harrum hooimajugui hajim hanʌm. Mag woun döt'ũr dʌ̈i mam hoobaawai hi hẽudee wëtwi,
13 Ele enviou dois dos seus discípulos, dizendo: Ide à cidade, e sair-vos-á ao encontro um homem, carregando um cântaro de água.
14 hi dubbaimam deg dʌ̈i dubwia, chi dik'ʌʌg mʌ himeerba, “Maestroou pʌrʌg jëeupijim, ¿jamta hí hich k'apeen dʌ̈i hãba nemk'oo jaram t'ach k'öju haai chirʌ́?” ha jëeubat hajim hanʌm.
14 Segui-o e, onde ele entrar, dizei ao dono da casa: O Mestre pergunta: Onde está a sala em que devo comer a Páscoa com os meus discípulos?
15 Magbaawai mag wounau pãar hʌ̃gt'aa warrwia dijã pöoma sĩi wajapp'a jar sim pãrag jaauju. Maigta p'iejãb wauwia sĩi maar na wajap'a nem k'ĩir k'aug sĩubat hajim hanʌm, mag hich k'apeen hichdëu pʌ̈iju k'ʌʌnag.
15 E ele vos mostrará uma grande sala no andar superior, mobiliada e pronta. Fazei ali os preparativos.
16 Jesuu hamachig magbaawai, chadcha hi hipierr Jerusalén p'öbörög hërëuwia hooimaawai, chadcha hamachig jaautarrjö hooimajierram hanaabá. Mag hoobaimaawai maig mag nemk'oo jaram ovejadam wai narr wauwia sĩi hi baraata hoo nʌisijim haajem.
16 Partiram os discípulos para a cidade e acharam tudo como Jesus lhes havia dito, e prepararam a Páscoa.
17 Mag hich na numí pʌ̈itarr haawai ya k'eeuraa haadëm hee, tagam k'ʌʌn dʌ̈i barjim haajem, warm k'ʌʌnau p'iejãb wau wai narr haar.
17 Chegando a tarde, dirigiu-se ele para lá com os Doze.
18 Mag barbaimaawai t'ach t'öik'awia ya hãba mes gaai k'ö nʌmua Jesuu hamag, —Keena, mua warre pãrag jaauk'imgui hajim hanʌm: Mʌ cha hiek'a chirʌm hiek'au maach k'apeer mʌig maach dʌ̈i hãba t'ach k'ö simuapai t'et'em k'ʌʌnag mʌ pʌr deejugui hajim hanʌm.
18 E enquanto estavam sentados à mesa e comiam, Jesus disse: Em verdade vos digo: um de vós que come comigo me há de entregar.
19 Jesuu hamachig mag hiek'abarm hũrwia warre hök'ĩirjuu nʌisijim hanaabá. Mag hök'ĩirjuu nʌm hiek'au jũrram k'ʌʌnau hirig jëjëeu haajeejim hanʌm, chijãguata magju k'ap haag hawi.
19 Começaram a entristecer-se e a perguntar-lhe, um após outro: Porventura sou eu?
20 Mamʌ par mag hichig jëjëeuk'amjã hamag chi t'ʌ̃rjã jaauba, sĩi, —Pãach mʌg doce nʌm heem hãb mʌ k'ö chirʌm t'ëp hee hich panau sĩk'ö sim wounauta mʌ k'aibag waujugui hajim hanʌm.
20 Respondeu-lhes ele: É um dos Doze, que se serve comigo do mesmo prato.
21 Mʌ dʌ̈i magbarmua Hemk'ooi Hiewaan Hẽwandam hiek p'ã sim gaai jaau simjö hich hag heyaata höbëbërgmam. Mamʌ ¡hëh, hapk'iitʌ chi mag mʌ përpʌ̈i sim woun! Hante magju k'apnaa t'aababa harr hamuan hʌ̈ucha hak'amgui hajim hanʌm.
21 O Filho do homem vai, segundo o que dele está escrito, mas ai daquele homem por quem o Filho do homem for traído! Melhor lhe seria que nunca tivesse nascido...
22 Maimua mag hiyʌ̈ʌ t'ach k'ö nʌmua Jesuu pan jua hee hauwia, Hẽwandamag hʌ̈u hajim hanaa k'õreunaa hamag hʌapʌ̈inaa, —Mʌg pan k'öbat. Mʌ mʌ morougui hajim hanʌm. |src="CN01803B.TIF" size="span" copy="© 1978 David C. Cook Publishing Co." ref="MRK 14.22"
22 Durante a refeição, Jesus tomou o pão e, depois de o benzer, partiu-o e deu-lho, dizendo: Tomai, isto é o meu corpo.
23 Maimua hich hagjö jarrdamjã jua hee hauwia, hag paar Hẽwandamag hʌ̈u hajim hanaa, deeu hamag hʌapʌ̈ijim haajem. Magbaawai t'umaam k'ʌʌnau hag heem döjierram haajem. Mag hʌapʌ̈iwia hich Jesuupai magjim hanʌm:
23 Em seguida, tomou o cálice, deu graças e apresentou-lho, e todos dele beberam.
24 —Jãg döbarmʌn mʌ bagau, warrgarwe Hẽwandamau hõor dʌ̈i hiek deeju haajerr. Mamʌ mʌg hiek'an hiek hiiuriugui hajim hanʌm. Mʌg pãar hit'ee mʌ bag mʌg vinojö k'itʌm hãrbarmuata Hẽwandamau, hĩsmua hatagan chadau pãar peerdʌ wënʌrraju haai nʌm ha jaau simgui hajim hanʌm.
24 E disse-lhes: Isto é o meu sangue, o sangue da aliança, que é derramado por muitos.
25 Maimua, Mua warre pãrag jaauk'imgui hajim hanʌm: Mʌg vino döbarm haigmua mua chan tag döba, hãba Hẽwandamta t'umaam k'ʌʌn Pörk'a sĩsim hedta deeu hag k'ãyaujã hajapcharamta döjugui hajim hanʌm.
25 Em verdade vos digo: já não beberei do fruto da videira, até aquele dia em que o beberei de novo no Reino de Deus.
26 Jesús mag hich k'apeen dʌ̈i hãba mes gaai hiyʌ̈ʌ t'ach k'ö naawia, meuk'aarjã Hẽwandam hiek Salmos hanʌm gaaim hauwia, Olivo durrsĩig hërëujim haajem.
26 Terminado o canto dos Salmos, saíram para o monte das Oliveiras.
27 Mag wëtwia mam pabaimaawai hich Jesuu hamag magjim hanʌm:
27 E Jesus disse-lhes: Vós todos vos escandalizareis, pois está escrito: Ferirei o pastor, e as ovelhas serão dispersas {Zac 13,7}.
28 Pari mag mʌ t'õopʌ̈iwiajã deeu hiiu p'iidʌwia mʌchta pãar na majugui hajim hanʌm, Galileaag. Mamta deeu pãar dʌ̈i hoojugui hajim hanʌm hich k'apeenag.
28 Mas depois que eu ressurgir, eu vos precederei na Galiléia.
29 Jesuu mag hiek'abaawai Pedroou hirig magjim hanʌm:
29 Entretanto, Pedro lhe respondeu: Ainda que todos se escandalizem de ti, eu, porém, nunca!
30 Pedroou hichig magbaawai Jesuu hirig, —Pʌ mag hiek'a chirab mamʌ, cha mʌ hiek'a chirʌm hiek'au nau hãspajuag hãt'ãrr biek numí bĩeju nawe hõrau pʌchig jëeubaawai pua biek t'ãrjup mʌ k'augba chitʌm hajugui hajim hanʌm hichigcha.
30 Jesus disse-lhe: Em verdade te digo: hoje, nesta mesma noite, antes que o galo cante duas vezes, três vezes me terás negado.
31 Magbaa Pedroou jũrr hirig, —Pʌ t'õbaimam haar t'õimaju hawiajã mua chan pʌ k'a hogdʌbajugui hajim hanʌm.
31 Mas Pedro repetia com maior ardor: Ainda que seja preciso morrer contigo, não te renegarei.E todos disseram o mesmo.
32 Jesuu hich k'apeen hich dʌ̈i p'ë harrwia nemjĩirdö Getsemaní hanʌm hee barwia hamag, —Mʌ chum Hẽwandamag jëwaan mamich, pãar mʌig nʌisit hajim hanʌm tagam k'ʌʌnag.
32 Foram em seguida para o lugar chamado Getsêmani, e Jesus disse a seus discípulos: Sentai-vos aqui, enquanto vou orar.
33 Magpet hawi t'ãrjuppai hich dʌ̈i p'ë harrjim haajem: Pedro, Santiago maimua Juan. Maimua hamach happai hap'öbaadëm haig, Jesús nem hök'ĩirjuuga haadëmua gaai machaaga haadëjim haajem.
33 Levou consigo Pedro, Tiago e João; e começou a ter pavor e a angustiar-se.
34 Hich magbaadeewai hichdëu hamag magjim hanʌm:
34 Disse-lhes: A minha alma está numa tristeza mortal; ficai aqui e vigiai.
35 Magpet hawi hichin hag hatgajãrpai kanieu p'õbk'anaa, jẽb gaai dagau dʌrnaa, Hẽwandamag jëeumamua hi gaai machag hãwatpibaju hak'iin hʌ̈u hak'am ha jëeumajim haajem. Magnaa,
35 Adiantando-se alguns passos, prostrou-se com a face por terra e orava que, se fosse possível, passasse dele aquela hora.
36 —Tata, pʌ hit'ee chan bʌ̃ʌrjã p'it'urm nem chuk'um. Pua k'õs chirʌm k'ai mʌ peerdʌ hat'á hajim hanʌm, mʌ dau hap'ʌʌ haju nawe. Pʌrʌg mua jëeu chirʌm, mamʌ mʌchdëu k'õsi chirʌmjö k'aba pʌchdëu k'õsimjöta habá mʌ dʌ̈i ha jëeumajim haajem.
36 Aba! {Pai!}, suplicava ele. Tudo te é possível; afasta de mim este cálice! Contudo, não se faça o que eu quero, senão o que tu queres.
37 Mag jëeu sĩewi ham haig bëewi hoocheewai ham k'ãi nʌmta hoochëjim hanaabá. Magbaawai jũrr Simonagta, —Pʌʌn sĩita k'ãi chirabma. Pʌ chan horadam hãbjã pöd dauk'ana haju k'abahab hajim hanʌm.
37 Em seguida, foi ter com seus discípulos e achou-os dormindo. Disse a Pedro: Simão, dormes? Não pudeste vigiar uma hora!
38 Sĩi jãg k'ãi nʌʌ haju k'ãai Hẽwandamagta jëeubat hajim hanaabá, dösãtag hʌdʌʌr pãach t'ʌ haupim hugua. Mua hoowai pãach hödiiwan chadcha pãrau jëeum k'õsi durrumta pari dap'ökgauta pödba nʌmgui hajim hanʌm.
38 Vigiai e orai, para que não entreis em tentação. Pois o espírito está pronto, mas a carne é fraca.
39 Mag hiek'a pʌawi deeu ham haigmua petajim haajem. Maimua Hẽwandamag hichdëu nacha jëeu sĩerrjö hich hag hiekpai hiek'amamua deeu jëeumajim haajem.
39 Afastou-se outra vez e orou, dizendo as mesmas palavras.
40 Mag jëeu sĩi hawia deeu hoon bëewaijãh, hi k'apeen dap'ökgau pödjã dau hẽeba, sĩi k'ãidʌtk'a t'ʌnʌmta hoochëjim hanaabá. Mag dap'ökgau pödjã dau hẽepiba t'ʌnaawai Jesuu hamachig hiek'abaichëmjã pöd hi hiek hʌ̈k'aju k'augba naajim hanʌm.
40 Voltando, achou-os de novo dormindo, porque seus olhos estavam pesados; e não sabiam o que lhe responder.
41 Mag biek t'ãrjupam gaaijã hagt'a k'ãidʌtk'a t'ʌnʌm hoobaicheewaita deeu hamag, —¿Hagt'a pãar sĩi k'ãai gaaita nʌ? K'ãigap nem pʌabat hajim hanʌm. Pekau pöm sĩsidʌm k'ʌʌnag mʌch chi Hemk'ooi Hiewaa pʌr deeju hora pabaichëbahab.
41 Voltando pela terceira vez, disse-lhes: Dormi e descansai. Basta! Veio a hora! O Filho do homem vai ser entregue nas mãos dos pecadores.
42 P'iidʌtk'abat, maimua maach k'apeen haar wëttarrau hajim hanʌm. Mʌ hoomap'am k'ʌʌnag mʌ pʌr deeju wounan ya dakpa hurumgui hajim hanʌm.
42 Levantai-vos e vamos! Aproxima-se o que me há de entregar.
43 Jesús hagt'a mag hiek'a dʌnʌm hee, hich k'apeenpai mag doce narr heem hãb Judas hanʌmta hõor pochag hurajim hanʌm. Mag wëdurum k'ʌʌnan hãaur k'ʌʌn sĩi espaar jua panhap'a bëe t'ʌnaawai tagam k'ʌʌn sĩi pa dʌ̈ijã bëe t'ʌnaajim haajem. Mak'ʌʌn p'adnaan chi pörk'a nʌm k'ʌʌnau Hẽwandam hiek jawaag chi machnaanau tagam k'ʌʌn jöoin chi pörnaan dʌ̈imua pʌ̈itarr k'ʌʌn hajim haajem.
43 Ainda falava, quando chegou Judas Iscariotes, um dos Doze, e com ele um bando armado de espadas e cacetes, enviado pelos sumos sacerdotes, escribas e anciãos.
44 Mag chadcha hõor pochag bëewi ya chi Judaau hag nawe, “Nau mua mawia pãach dak'ĩir k'ĩir hʌ̃ʌ hat'amta pʌr hauwia hat'aadët” ha jaau wai sĩerr haawai,
44 Ora, o traidor tinha-lhes dado o seguinte sinal: Aquele a quem eu beijar é ele. Prendei-o e levai-o com cuidado.
45 chadcha hich dʌ̈i wënʌrrʌm k'ʌʌn dak'ĩraa hichdëu jaautarrjö Jesús dʌ̈i hãba dʌnʌʌuwimawia hirig, “Maestro, ¿jãgpai chirʌ́?” hanaa hi k'ĩir hʌ̃ʌ hat'ajim hanaabá.
45 Assim que ele se aproximou de Jesus, disse: Rabi!, e o beijou.
46 Magbarm bʌ̈rre chi soldaaunau Jesús p'ʌʌr t'uur hauwia hi pʌrp'öbaadëjim haajem.
46 Lançaram-lhe as mãos e o prenderam.
47 Mamʌ chi k'apeen hi dʌ̈i wënʌrrarr k'ʌʌnau hamach dak'ĩir mag hamach k'apeer pʌrp'öbaadëm hoobaawai hãbmua hich espaar chi baindegam sʌrr ha jẽu haunaa waa p'adnaan t'umaam k'ʌʌn pör hag chog kachta bis habarmʌn hoort'u werbpʌ̈ijim hanaabá.
47 Um dos circunstantes tirou da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e decepou-lhe a orelha.
48 Mag hich pʌrp'öbaadeewai Jesuu hamag, —¿Pãrau hoowain mʌʌn sĩi hõor nem jĩgk'anaa hõor t'õomiejöta chirab hajim hanʌm, jãg pãrau sĩi mʌ haig jua hee jierrnem panhappai bëeg hit'ee?
48 Mas Jesus tomou a palavra e disse-lhes: Como a um bandido, saístes com espadas e cacetes para prender-me!
49 Hag na hed hëepierr pãrag mua Haai hi jëeujem deg Hẽwandam hi jaaujeewai bʌ̃ʌrjã pãrau mʌ pʌr hauba harrta hĩsta chadcha pãrau mʌ pʌr hauju hed hajimgui hajim hanʌm. Pari pãrau mʌ dʌ̈i mʌgbarmʌn, jãan mʌ higwia hich Hẽwandam hiek p'ã sim gaai jaau sim t'umaa hich hag hee höbëbërg mamk'ĩirta chadcha mʌgbarmgui hajim hanʌm hamag.
49 Entretanto, todos os dias estava convosco, ensinando no templo, e não me prendestes. Mas isso acontece para que se cumpram as Escrituras.
50 Chi k'apeenau mag hamach dak'ĩir hamach Pör pʌrp'öbaadëm hoobaawai tag hirigjã hooba, sĩi warag k'ap'ig p'öbaadëwia hich happai barpʌajim hanaabá.
50 Então todos o abandonaram e fugiram.
51 Mamʌ mag hamau hich happai hi werpʌawia hat'aadëm hee, hẽwan hãb sĩerrauta sĩi börrjöoupai höpʌʌrnaa dʌ̈i hi hẽudee maa hajim haajem. Mamʌ chi soldaaunau mag woun dʌ̈i mam hoo hat'aawai hi pʌr hawaag hẽk'a naajim hanʌm.
51 Seguia-o um jovem coberto somente de um pano de linho; e prenderam-no.
52 Pari mag hich gaai pʌrbaichee sĩi warag ham jua hee chi börrjö jẽu pʌawi hich jãg mor k'arr k'ap'igbaadëjim hanaabá.
52 Mas, lançando ele de si o pano de linho, escapou-lhes despido.
53 Soldaaunau mag Jesús pʌr hauwia hãb mag p'adnaan t'um t'ʌnʌm k'ʌʌn pörk'a sim haar warrjierram haajem. Mag mam hi wai dubp'öbaadeewai haig pos haimajierram hanaabá: tagam k'ʌʌn chi p'adnaan pörk'a nʌm k'ʌʌn, judionaan Asamblea heem chi pörnaan, maimua hagjö Moiseeu Hẽwandam hiek p'ã pʌarr jawaag chi machnaanpa t'um hãba.
53 Conduziram Jesus à casa do sumo sacerdote, onde se reuniram todos os sacerdotes, escribas e anciãos.
54 Mag hi pʌr hat'aadëm hẽudee hĩchab Pedroou sĩi warppaimua hoopʌ̈pʌ̈ig mawia p'adnaan pör sĩejem hag di hũjãrr dʌ̈i dubwi jupimajim haajem, guardianaan Haai hi jëeujem di t'ʌajem k'ʌʌn bigaau. Mag jupimawi hi hiek hõt huu t'ʌnʌm bigaau dʌ̈i chi guardianaanpa hãba hõt k'ãai hoo chirsijim haajem.
54 Pedro o foi seguindo de longe até dentro do pátio. Sentou-se junto do fogo com os servos e aquecia-se.
55 Maagwai p'adnaan chi pörnaanau judionaan Asamblea heem k'ʌʌn dʌ̈imua chi Jesuu nem wauba harrta sëuk'a hi gaai t'ʌpʌ̈iju hẽk'aajeejim hanaabá, magʌm gaaimua hi t'õopäaig. Mamʌ chadcha hirua bʌ̃ʌrjã nem k'aigba wauba sĩerr haawai
55 Os sumos sacerdotes e todo o conselho buscavam algum testemunho contra Jesus, para o condenar à morte, mas não o achavam.
56 parii hi k'aibag waupi jaau nʌm k'ʌʌnaujã sëuk'a nem hĩgk'am k'õchgau hamach hiekpai parhoob jaaubaadëp'ʌmjã pöd hi pʌr hauba haajeejim haajem, mag hihãbajã k'aba sĩi haaip'ur nem jaaup'öbaadëp haawai.
56 Muitos diziam falsos testemunhos contra ele, mas seus depoimentos não concordavam.
57 Warm k'ʌʌnau mamagk'am hee, jũrr deeum k'ʌʌn bʌ̈jãau paauk'abaadëwi chi t'et'emnaanag hich k'ĩircha,
57 Levantaram-se, então, alguns e deram esse falso testemunho contra ele:
58 —Marau maachdëucha hi hiek'a sim hũurwain, hirua mʌg Haai hi jëeujem di hõrau da hëu hauba harrjã sĩi t'um pogueupʌ̈iwia, hõor juajã higba, k'ãai t'ãrjuppaim hee deeu hëu dʌnʌʌuju ha hiek'a sim hũrjimgui haajeejim hanaabá jũrram k'ʌʌnau.
58 Ouvimo-lo dizer: Eu destruirei este templo, feito por mãos de homens, e em três dias edificarei outro, que não será feito por mãos de homens.
59 Mamʌ par jũrram k'ʌʌnau mamagk'amjã hihãbajã deeba, sĩi warag maadëujã k'augbata jaaup'öbaadëjim hanʌm.
59 Mas nem neste ponto eram coerentes os seus testemunhos.
60 Magbaa chi p'adnaan pöröu sĩi mag hõor pos t'ʌnʌm hee p'iidʌbaadëwi Jesuug, —¿Pua ham hiek hũr chirʌ́? ¿K'an jãgwi jãg pʌ hiek'amap'a sĩ? hajim hanʌm. ¿Pua chadcha mag hiek'ajĩ wa hiek'abajĩ? Jaaubá hajim hanʌm.
60 O sumo sacerdote levantou-se no meio da assembléia e perguntou a Jesus: Não respondes nada? O que é isto que dizem contra ti?
61 Mamʌ magʌmjã Jesuu bʌ̃ʌrjã jʌ̃ʌjã haba, sĩi warag k'ĩuu sĩsijim hanaabá. Mag hich hiek hʌ̈k'aba habaawaita deeu chi p'adëu pʌaba jëeumamua hirig, —¿Pʌʌta chadcha Hẽwandam Hiewaa hichdëucha jʌr hauwi pʌ̈iju jaaujerrá? Marag jaaubá hajim hanʌm hirig.
61 Mas Jesus se calava e nada respondia. O sumo sacerdote tornou a perguntar-lhe: És tu o Cristo, o Filho de Deus bendito?
62 Magbaa Jesuu, —Hëera, chadcha mʌʌugui hajim hanʌm. Mʌg hatag pãrau mʌ Hẽwandam t'umaam k'ʌʌn k'ãaijã jua t'eeg hʌ̃rpai sĩerrʌm bigaau hi juachaar garcha jup chirʌmjã hoowi hʌ̃gt'armua hedjã baug hee hurumjã pãach daúacha deeu mʌ hoobajup hajim hanʌm.
62 Jesus respondeu: Eu o sou. E vereis o Filho do Homem sentado à direita do poder de Deus, vindo sobre as nuvens do céu.
63 Jesuu hich dak'ĩir mag hiek'abarm hũrbaawai chi p'adnaan pöröu hich k'ajũa mor gaai jũa sĩerrta sʌrr habarmʌn warre jẽbpʌ̈ijim hanaabá, k'ĩir machgau. Magwia hich k'apeenag, —Keena, ¿k'an hatchata maadëu deeum k'ʌʌnau jaau nʌmta hũrm hig nʌma? hajim hanʌm.
63 O sumo sacerdote rasgou então as suas vestes. Para que desejamos ainda testemunhas?!, exclamou ele.
64 Ya hirua hich hiiucha jaau sĩebahab hajim hanʌm. Pãrau t'umaam k'ʌʌnau hi hiek'abarm hũrbarm, chadcha hirua Hẽwandam dau na k'aigba hiek'abarm. ¿Pãrau mʌg woun dʌ̈i jãga haju k'ĩirju nʌ keena? hajim hanʌm hich k'apeenag.
64 Ouvistes a blasfêmia! Que vos parece? E unanimemente o julgaram merecedor da morte.
65 Magp'öbaadëwi hãaur k'ʌʌnau warag hi k'ĩir gaai hichöoujã t'unaa, putiujã hi dau p'ãarjʌ̃naa, hi gaai mas waunaa, juajãaujã k'ĩidadcha deejeejim hanʌm. Magnaa hogt'om hirig, —¿K'aíuta pʌ gaai mas deejĩ? Magan jaaubá haajeejim hanʌm.
65 Alguns começaram a cuspir nele, a tapar-lhe o rosto, a dar-lhe socos e a dizer-lhe: Adivinha! Os servos igualmente davam-lhe bofetadas.
66 Mam hierr Jesús dʌ̈i mamag k'aawai Pedro hiek hi di hũjãrr chirajim haajem, daaugajãr. Maig hi chirʌmta hi haig hʌʌi hãb bëejim haajem, p'adnaan t'umaam k'ʌʌn pörk'a sim hag chog.
66 Estando Pedro embaixo, no pátio, veio uma das criadas do sumo sacerdote.
67 Mag hʌʌirau Pedro hõt k'ãai sim hoobaicheewai hi k'ĩir heerpa wai dʌnʌʌ hawia hirig, —Pʌjã hĩchab Jesús Nazaretpierr dʌ̈i nʌrraajem k'abahab hajim hanʌm.
67 Ela fixou os olhos em Pedro, que se aquecia, e disse: Também tu estavas com Jesus de Nazaré.
68 Hichig magbaawai hi hiek hirua, —Mʌ k'abam, mua k'augbam pua k'aita jaau sim k'ai ha chirajim hanʌm.
68 Ele negou: Não sei, nem compreendo o que dizes. E saiu para a entrada do pátio; e o galo cantou.
69 Maimua deeu hũmaai chi hʌʌirau hichdëu hi hoobaawai haig hõor t'ʌnarr k'ʌʌnag, —Chamʌg woun chadcha Jesús dʌ̈i nʌrraajerr k'abahab hajim hanʌm.
69 A criada, que o vira, começou a dizer aos circunstantes: Este faz parte do grupo deles.
70 Mag, biek numiim gaaijã Pedroou hirua magʌm Jesús k'augba chitʌm hajim hanʌm. Mamʌ hag k'ur nʌʌpai hawia deeu hũwaai haig narr k'ʌʌnau, —Chadcha pʌʌn hĩchab Jesús k'aperau. Pʌ Galileapierr k'abahab hajim hanʌm. Maguata pʌ hiek'a sim hũurwaijã pʌ hiek gaai merag chuk'u sĩsim k'ap'öbaadëjim hanʌm hirig jũrram k'ʌʌnau.
70 Mas Pedro negou outra vez. Pouco depois, os que ali estavam diziam de novo a Pedro: Certamente tu és daqueles, pois és galileu.
71 Pari hichig mag nʌʌ paawai Pedro hiek warag hirua chi Jesús higwia, —Chadcha mua magʌm woun k'augab chitʌmta mʌrʌg mag naab. Mʌ sëuk'a chirʌm k'ai, Hẽwandamau mʌ gaai jua k'ʌaba deeju haai simgui ha chirajim hanaabá.
71 Então ele começou a praguejar e a jurar: Não conheço esse homem de quem falais.
72 Pedroou mag hirua chan bʌ̃ʌrjã Jesús k'augba chitʌm ha hiek'abarm hee, deeu hũmaai chi hãt'ãrrta kekerekee hajim hanaabá. Mag hãt'ãrr biek numí bĩe dichdimaawaita Pedroou warre Jesuu hichig hiek'amatarr k'ĩir heyaa haadëjim hanʌm, “Hãt'ãrr biek numí bĩeju nawe pua biek t'ãrjup hõrag bʌ̃ʌrjã mʌ k'augba chitʌm ha hiek'aju” hichig Jesuu jaautarr. Hichig magtarr t'umaa k'ĩirju hat'aawaita warre hök'ĩirjug machag haadëmua hicharaucha hö jãsehne bĩe chirʌʌ hajim hanaabá.
72 E imediatamente cantou o galo pela segunda vez. Pedro lembrou-se da palavra que Jesus lhe havia dito: Antes que o galo cante duas vezes, três vezes me negarás. E, lembrando-se disso, rompeu em soluços.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.