Lucas 6
Hẽwandam Hiek (NOAH) vs VC
1 Biek hãb jua hʌ̃ʌijem hed Jesús hich k'apeen dʌ̈i trigo p'ur wëjöm hee dich wënʌrrajim haajem. Mag dich wëtumua hi k'apeenau trigo chi bichpa t'ʌrrëunaa chi dau juajãagpai sigt'ʌnaa k'ö wëtmajim haajem.
1 Em dia de sábado, Jesus atravessava umas plantações; seus discípulos iam colhendo espigas {de trigo}, as debulhavam na mão e comiam.
2 Mag k'ö nʌm hoowia chi hajapcha Moiseeu Hẽwandam hiek p'ã pʌatarr hʌʌrk'aajem k'ʌʌnau hamag, —Pãadë hoobat, jua hʌ̃i nʌm hed haawai bʌ̃ʌrjã p'idk'aju k'aba nʌmta pãrau jãg trigo p'ierrnaa k'ö wënʌrrʌm. ¿Pãrau chan k'augbahab hajim hanʌm, jãgpai p'ierr nʌmjã nem pöm heeu nʌm dʌ̈i hãba sim?
2 Alguns dos fariseus lhes diziam: Por que fazeis o que não é permitido no sábado?
3 Magbaawai jũrr Jesuu hamag —Mamʌ ¿k'ani mʌ k'apeenau k'aigba habar? hajim hanʌm. ¿Magan pãrau bʌ̃ʌrjã Hẽwandam hiek p'ã sim gaai t'ʌ̃ʌrwai hooba haajeeb, Daviiu hich dʌ̈i wënʌrrarr k'ʌʌn dʌ̈imua hamach jãsöo hap'öbaadeewai Hẽwandam hat'eem pan k'ötarr?
3 Jesus respondeu: Acaso não tendes lido o que fez Davi, quando teve fome, ele e os seus companheiros;
4 Pãrau k'ap'ʌ nʌm, jãga hirua Hẽwandamag jëeujem deg dubwia Hẽwandam hat'eem pan nasãd gaai p'ë sĩerr haujĩ. Mag pan parhoobam k'ʌʌnau k'öju k'aba, hãba p'adëupaita k'öju haai sĩejim. Mag k'ap'ʌ sĩerrta hirua k'öwia hĩchab hich dʌ̈i wënʌrrarr k'ʌʌnagjã deejimgui hajim hanʌm. Mamʌ mag k'ötarr paarjã Hẽwandamau ham chig habajim. ¿Magtarr pãrau k'augbata nʌ? hajim hanʌm hamag, hich Jesuu.
4 como entrou na casa de Deus e tomou os pães da proposição e deles comeu e deu de comer aos seus companheiros, se bem que só aos sacerdotes era permitido comê-los?
5 Maimua mag jaau dichwia hichdëupai, —Mʌʌn Hẽwandam Hiewaa Hemk'ooirau. Muruata t'umaam k'ʌʌnag k'an nemta wauju haai nʌ ha jaauju haai chirʌmgui hajim hanʌm, jua hʌ̃ʌijem hed hawiajã.
5 E ajuntou: O Filho do Homem é senhor também do sábado.
6 Maimua biek hãb hagjö jua hʌ̃ʌijem hed hich Jesús judionaan biirdʌajem deg dubwia Hẽwandam hiek jaau sĩejim haajem. Maig hĩchab sĩejim haajem woun hãb, juachaar garm juadam sĩi jua jʌser k'itʌm.
6 Em outro dia de sábado, Jesus entrou na sinagoga e ensinava. Achava-se ali um homem que tinha a mão direita seca.
7 Maagwai judionaan chi machnaan dʌ̈imua chi hajapcha Moiseeu Hẽwandam hiek p'ã pʌatarr hʌʌrk'aajem k'ʌʌnau Jesuug dau t'õba t'ʌnaajim hanʌm, heeu hirua jua hʌ̃ʌijem hedjã higba hõor jua pʌrwia monaaubaawai magʌm gaaimua hichigcha hõor dak'ĩir “Pua chan jua hʌ̃ʌijem hedjã bʌ̃ʌrjã hʌʌrk'abata sim” ha hiek'aag.
7 Ora, os escribas e os fariseus observavam Jesus para ver se ele curaria no dia de sábado. Eles teriam então pretexto para acusá-lo.
8 Mamʌ hichdëu k'ap'ʌ sĩejim hanaabá, hamau mag k'ĩirju nʌm. Mag gaaimua chi woundam jua jʌser k'itʌmʌg, —Dayag pidú, mau hõor jãrrcha dʌnʌʌubaichë hajim hanʌm.
8 Mas Jesus conhecia os pensamentos deles e disse ao homem que tinha a mão seca: Levanta-te e põe-te em pé, aqui no meio. Ele se levantou e ficou em pé.
9 Mag dʌnʌʌubaicheewai Jesuu magjim hanʌm:
9 Disse-lhes Jesus: Pergunto-vos se no sábado é permitido fazer o bem ou o mal; salvar a vida, ou deixá-la perecer.
10 Mamʌ mag jëeunaa hõor t'umaam k'ʌʌn k'ĩir heerpa p'ʌʌrdʌdʌk'am hich hiek hʌ̈k'aba habaawai jũrr chi jua jʌser k'itʌmʌgta, —Dayag jua hʌabá hajim hanʌm.
10 E relanceando os olhos sobre todos, disse ao homem: Estende tua mão. Ele a estendeu, e foi-lhe restabelecida a mão.
11 Mamʌ hamach dak'ĩir magbaawai hi dʌ̈i k'ĩir machag hap'öbaadëm hiek'au warag höbërdʌtk'awia, —Keena, maadëu jãgata hak'iin jãg Jesús t'õopʌ̈ik'am hanaajim hanʌm, hamach happai.
11 Mas eles encheram-se de furor e indagavam uns aos outros o que fariam a Jesus.
12 Mag Jesuu jua hʌ̃ʌijem hedam magwe hõrag jaau nʌrrʌm hed gaai durrsĩ gaai waaidʌjim haajem, Hẽwandamag jëwaag. Mam heddurr pöm hich mag Hẽwandamag jëeu hëejim haajem.
12 Naqueles dias, Jesus retirou-se a uma montanha para rezar, e passou aí toda a noite orando a Deus.
13 Maimua hãspabaadeewai hich dʌ̈i wënʌrraajerr k'ʌʌn hich haig t'ʌ̃rk'a hauwia mag k'apanag heem doce k'ĩet jʌr haujim haajem. Mak'ʌʌnta hi chognaan hi hiek jaaujem k'ʌʌnk'a t'ʌ̃rjim hanaabá, apostolnaan.
13 Ao amanhecer, chamou os seus discípulos e escolheu doze dentre eles que chamou de apóstolos:
14 Mʌk'ʌʌn hirua jʌr hautarr k'ʌʌn t'ʌ̃rʌu:
14 Simão, a quem deu o sobrenome de Pedro; André, seu irmão; Tiago, João, Filipe, Bartolomeu,
15 Mateo, (hichpai Leví ha t'ʌ̃r sĩejim);
15 Mateus, Tomé, Tiago, filho de Alfeu; Simão, chamado Zelador;
16 Judas, (hichpai Tadeo hanaa Lebeo ha t'ʌ̃ʌrjerr, deeum hagjö Santiago haajerr heeum); maimua
16 Judas, irmão de Tiago; e Judas Iscariotes, aquele que foi o traidor.
17 Maimua hich Jesús dʌ̈i durrsĩe narr k'ʌʌnpa t'um hãba hʌʌrba bëewia p'ëeurëgdam hee naaichëjim haajem. Maig hagjö hich dʌ̈i wënʌrraajerr k'ʌʌn k'apan biirdʌ t'ʌnʌm hee, hĩchab deeum durram k'ʌʌnpa hõor pöm t'ʌnaajim hanaabá: Judea durrmua bëetarr k'ʌʌn, Jerusalenmua bëetarr k'ʌʌn, maimua p'ũas higaau p'öbör Tiro hanʌm dak'a naajerr k'ʌʌn dʌ̈i Sidón perasöm k'ʌʌnpa t'ʌnaajim haajem. Hãaur k'ʌʌn hi hiek hũrm k'õchgau, maagwai tagam k'ʌʌn sĩi hamach monaaupʌ̈i mamk'ĩirta mag bëewi naajim haajem.
17 Descendo com eles, parou numa planície. Aí se achava um grande número de seus discípulos e uma grande multidão de pessoas vindas da Judéia, de Jerusalém, da região marítima, de Tiro e Sidônia, que tinham vindo para ouvi-lo e ser curadas das suas enfermidades.
18 Mag chadcha bën k'aigbam k'ĩirpierr hõor mor hee sĩsid harrjã t'um jʌr wërppʌ̈inaa monaaupʌ̈imajim hanaabá.
18 E os que eram atormentados dos espíritos imundos ficavam livres.
19 Mag hoowia t'umaam k'ʌʌnau hi gaai pʌrm hiigjeejim hanʌm, hamach monaaumk'ĩir, hamachdëu hoowai sĩi hi gaai pʌr nʌmuapaijã Hẽwandam jua t'eeg hich gaai wai simuata bënëgjã hich jua jʌmpiba monaaupʌ̈pʌ̈ik'am hoowia.
19 Todo o povo procurava tocá-lo, pois saía dele uma força que os curava a todos.
20 Mag hõor mor masim k'ʌʌnpa t'ʌnarr t'um monaauk'apʌ̈iwia hich dʌ̈i hogdʌba wënʌrraajerr k'ʌʌnagta heerpanaa magjim hanʌm, hich Jesuupai:
20 Então ele ergueu os olhos para os seus discípulos e disse: Bem-aventurados vós que sois pobres, porque vosso é o Reino de Deus!
21 Honee habat hajim hanʌm, pãar har Hẽwandamau waupim k'õsim nem wawaagta jãsöomjö nʌm k'ʌʌn. Jãgtarr jũrr mʌg hatag pãar bʌ̃ʌrjã haugchëba wënʌrrajugui hajim hanʌm. Honee habat, pãar mʌ gaaimua dauhi paraa durraajem k'ʌʌn; mʌg hatag pãar hök'ĩirjug k'augba wënʌrrajugui hajim hanʌm.
21 Bem-aventurados vós que agora tendes fome, porque sereis fartos! Bem-aventurados vós que agora chorais, porque vos alegrareis!
22 Honee habat hajim hanʌm, mʌch chi Hemk'ooi Hiewaa hiek hʌ̈k'a nʌm gaaimua pãach chik'amnau k'a huk'urnaa hamach haigmua k'ãijã warag di chaaur pãach jʌʌrwai. Honee habat, chik'amnau pãach wau hiek'amamua k'ãijã, “Jãg woun chan hõor hajap'am k'abam” ha hiek'aawai.
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem, vos expulsarem, vos ultrajarem, e quando repelirem o vosso nome como infame por causa do Filho do Homem!
23 Hõrau pãach dʌ̈i mag nʌm jaar hoob hök'ĩirjuu hamiet hajim hanʌm. Mag k'ãyau warag honee habat hajim hanaabá; pãar mag nʌm jũrran hʌ̃gt'arin pãar hat'ee nem hajap'am pöomata t'ʌnʌm. Hĩs mʌg pãar mʌ gaaimua dau hap'ʌʌ wau nʌmjö wënʌrraajeejim warrgarwejã, Hẽwandam hi jaaujerr k'ʌʌn. Mamʌ hĩs hʌ̃gt'ar Hẽwandam dʌ̈i ya ham honee nʌmgui ha hiek'amajim hanaabá, ham wawí nʌmua.
23 Alegrai-vos naquele dia e exultai, porque grande é o vosso galardão no céu. Era assim que os pais deles tratavam os profetas.
24 Mag hiek'ak'agmamua hichdëupai, ’Mamʌ ¡hëh hapdurr hajim hanʌm, hõor hamach p'atk'onta t'ö hiyʌ̈ʌ haajem k'ʌʌn! Ham hamach p'atk'onag hee ham k'õchgau Hẽwandam higba harr jũrr, hamau mʌg hatag hoomaa hajurau hajim hanʌm.
24 Mas ai de vós, ricos, porque tendes a vossa consolação!
25 ¡Hëh, hapdurr hajim hanʌm, mʌg jẽb gaai nem t'um paraa bʌ̃ʌrjã haugchëba haajem k'ʌʌn! Jãgtarr k'ʌʌnta jũrr mʌg hatag dau haug hee wëtju. ¡Hëh, hapdurr hajim hanʌm, har sĩi honee ham k'õchgau bʌ̃ʌrjã hamach mor hewag k'ĩirjuwia hök'ĩirjuupaijã haba haajem k'ʌʌn! Hamachdëu hampierr ham k'õchgau Hẽwandam higba harr jũrr pöd hamach hʌ̃gt'ar höbërba haawai, mʌg hatag ham hicharaucha bĩe nʌisijugui hajim hanʌm. Maimua hĩchab,
25 Ai de vós, que estais fartos, porque vireis a ter fome! Ai de vós, que agora rides, porque gemereis e chorareis!
26 ¡Hëh, hapdurr hajim hanʌm, har t'umaam k'ʌʌnau pãar hëugar, “Jãan chad woun hajap'am pamá” ha hig hiyʌ̈ʌ haawai! Warrgarwejã par chadcha Hẽwandam hi chaar k'abamta jaaujerr k'ʌʌn hëugarjã hich magta hiek'aajeejim, pãar jöoinau. Hõrau mag ham hëugar hõor hajap'am haajeejieb mamʌ, maadëu k'ap'ʌ nʌmgui hajim hanʌm, ham pöd Hẽwandam haar höbërba harr.
26 Ai de vós, quando vos louvarem os homens, porque assim faziam os pais deles aos falsos profetas!
27 Mag jaaumamua Jesuu magjim haajem hich hiek hũr narr k'ʌʌnag: ’Pãach dʌ̈i hiekk'õr paraam k'ʌʌn k'a k'õsinaa pãach hoomap'a haajem k'ʌʌn dʌ̈ijã nem hajap'am waubat.
27 Digo-vos a vós que me ouvis: amai os vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam,
28 Pãach chik'amnau t'õp hiek'aawai magʌm hiekjã higba, warag ham kõit Hẽwandamag jëeubat. Maimua pãach hãauk'a hiek'abaadëm pʌa chʌuu haawaijã, dʌ̈i hãauk'a hiek'aju k'ãyau, warag Hẽwandamagta ham kõit jëeubat hajim hanʌm.
28 abençoai os que vos maldizem e orai pelos que vos injuriam.
29 Chik'amnau k'ãijã pʌch gaai mas deewai hoob hi gaai hagjö deem. Mag k'ãyau hʌdʌraa pʌch gaai mas hapibá. Wa pʌch camis k'ãijã hãbmua k'echt'ʌg haum hiigwai warag tagam k'ajũajã hʌdʌraa hirig harrpibá hajim hanʌm.
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra. E ao que te tirar a capa, não impeças de levar também a túnica.
30 Wa pʌch nem k'ãijã hãbmua k'echt'ʌg haum hiigwai, meeuk'aju k'ãyau, hok'ooju hawiajã hidëu warag harrpibá. Hõrau pʌchig nem jëeuwai hö hajap'a magʌm haba deebá. Wa hãbmua k'ãijã k'ũchpaim hat'ee pʌch nemdam jëeu harrwai hoob, “Jöpk'aa mʌ hin deebahur” ham hajim hanʌm.
30 Dá a todo o que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho reclames.
31 Chik'amnau pʌch dʌ̈i k'aigba hapimap'a sim k'ai, pʌch garmuajã hoob hi dʌ̈i k'aigba ham. Hõrau pʌch dʌ̈i hapim k'õsimjöta pʌch garmuajã ham dʌ̈i habá hajim hanʌm hamag.
31 O que quereis que os homens vos façam, fazei-o também a eles.
32 Magnaa mag hichdëu parhoobam k'ʌʌnjö hapiba sim higwi, ’Pãadë k'ĩirjubat hajim hanʌm: Pãrau pãach jãsenem k'ʌʌnpaita daupii hak'iin, ¿maig k'an hajaug sĩ? Bʌ̃ʌrjã Hẽwandam hiek hʌ̈k'abam k'ʌʌnaujã hamach k'a k'õsim k'ʌʌn chan hoomap k'aba sĩerrjëemgui hajim hanʌm.
32 Se amais os que vos amam, que recompensa mereceis? Também os pecadores amam aqueles que os amam.
33 Wa pãrau pãach juag hoojem k'ʌʌn juagpaita hagjö hook'iin, ¿maigjã k'an hajaug sĩ? Mag nʌm haig hʌ̈u k'aba sim. Hẽwandam hiek hʌ̈k'aba haajem k'ʌʌnaujã jũrr hagdaujö chik'am juag hoojemgui hajim hanʌm.
33 E se fazeis bem aos que vos fazem bem, que recompensa mereceis? Pois o mesmo fazem também os pecadores.
34 Pãrau pãachdëu nem deebarmjö pãachig deejöjöo k'ĩirju nʌm k'ʌʌnagpaita nem deek'iin, ¿maigjã pãar jãga nʌ? ¿Hich hagjö haba haajẽ hajim hanʌm, Hẽwandam hamach t'ãar hee chuk'u nʌm k'ʌʌnaujã, deeu hagjö hamachig nem deemk'ĩir?
34 Se emprestais àqueles de quem esperais receber, que recompensa mereceis? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para receberem outro tanto.
35 Magua muan pãragan, pãach dʌ̈i hiekk'õr paraam k'ʌʌnjã warag k'a k'õsita habat ha chirʌmgui hajim hanʌm. Maimua ham dʌ̈i hö hajap'a habat hĩchab, pãach nemdam k'ũchpaim hat'ee k'ãijã jëeu harrwai tag deen bëebaju k'ãijãa jãg deebapʌ̈im ha hiek'aba. Pãrau hö hãk'ãrag chuk'u magmʌn, hʌ̃gt'arin pãar hat'ee nem hajap'am pöoma t'ʌnʌmgui hajim hanʌm. Hĩchab pãar mag wënʌrrʌmʌn magan pãar chadcha Cha Hʌ̃gt'aa P'uu Nʌm hag chaainaugui hajim hanʌm. Hẽwandamau hõrau k'ĩirjuajemjöta k'ĩirjuajem hak'iin, hãba hõor hajap'am k'ʌʌnagpaita hirua nem deejeek'am. Mamʌ hi magba t'umaam k'ʌʌn dʌ̈i hajap'a k'itʌm, hõor k'aibagjã higba, ni mag hich hajaug k'itʌm paarjã hõrau hichig hʌ̈u hajim habajujã k'ĩirjuba. Magua pãraujã hagjöta haju haai nʌmgui hajim hanʌm, pãach k'apeen k'aibagjã higba.
35 Pelo contrário, amai os vossos inimigos, fazei bem e emprestai, sem daí esperar nada. E grande será a vossa recompensa e sereis filhos do Altíssimo, porque ele é bom para com os ingratos e maus.
36 Maachin t'umaam k'ʌʌn dau haug k'aug paraata hanʌm, har jãg maach Haai hʌ̃gt'ar simuajã hagjö maach t'umaam k'ʌʌn dau haug k'aaugjẽpirau.
36 Sede misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 ’Hoob chik'am hĩgk'am k'õchgaupai chan chik'am pekau p'ëmiet, heeu Hẽwandamau pãach chach nʌm hed magʌm hiek higduk'am pãach dʌ̈i. Hoob “Jãg wounan chad k'aibag hee pʌ̈iju haai sim” hamiet, heeu pãach hiek gaaimuapai Hẽwandamau pãachta k'aibag hee pʌ̈iduk'am. Chik'amnau pãach dʌ̈i k'aigba haawai sĩi warag hich mag k'ĩir hak'oobapʌ̈it, tag magʌm hiekjã higba. Pãrau pãach k'apeen dʌ̈i magmʌn, magan Hẽwandamaujã pãar dʌ̈i hagjö hajugui hajim hanʌm.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; perdoai, e sereis perdoados;
38 Pãach k'apeenag nem hĩgk'aba deemʌn, Hẽwandamaujã pãrag nem hĩgk'aba deeju. Pãrau pãach k'apeenag nem deebarm jũrr, hirua pãrag hʌ̃r hag k'ãyau p'ẽsu hipiirnaa pör simii deeju. Mamʌ pãrau pãach k'apeenag chachnaata nem dee nʌmʌn, magan Hẽwandamaujã hich hagjöpai pãrag deejugui hajim hanʌm.
38 dai, e dar-se-vos-á. Colocar-vos-ão no regaço medida boa, cheia, recalcada e transbordante, porque, com a mesma medida com que medirdes, sereis medidos vós também.
39 Mag ejemplodam k'ĩir pogk'e jaaumamua, ’Pãadë k'ĩirjubat hajim hanʌm. Woun hãb dau k'augba simua hich k'apeer hagjö dau k'ĩsu k'itʌm jua gaai pʌr harrk'iin, hãb bʌ̈hëu subaadeeu ¿hamach numwe burrbaju k'ai? hajim hanʌm.
39 Propôs-lhes também esta comparação: Pode acaso um cego guiar outro cego? Não cairão ambos na cova?
40 ¿Pãrau hoowai heeu woun nem k'aug simua hichig jaau sim k'ãyau hatcha nem k'aug sĩejẽ? Hichig nem jaaumam t'um k'augbapäaiwain chadau hich maestro dënjö nem k'aug sĩsiejemgui hajim hanʌm.
40 O discípulo não é superior ao mestre; mas todo discípulo perfeito será como o seu mestre.
41 Pʌch dau hee pasur pöm sim joot'ʌ t'ʌnʌm nacha noi haubam haig, ¿jãga pua pʌch k'apeer dau heem pasurdam bʌ̃rʌʌ k'itʌm noi hawaag hagá? Maachin nacha dich k'ĩirjunaata hiek'a nʌmgui hajim hanʌm.
41 Por que vês tu o argueiro no olho de teu irmão e não reparas na trave que está no teu olho?
42 Wa magbam k'ai, ¿jãga hãbmua hich k'aperag “Daai kakë, mua pʌ dau heem pasurdam noi hauk'im” haju, mamʌ hich dau heejã hag k'ãyau nem pöm sim joot'ʌ t'ʌnʌm noi hauba simta? Sĩi chik'am jaaum k'õchgaupai chan dich wir haig k'ĩirjubanaa pöd mag hiek'aju k'aba nʌmgui hajim hanʌm. K'ĩirjug chukdam, nacha dich dau heem pasurta noi hauba haajeeb, wajap'a hoog; maimuan chadau jũrr dich k'apeer dau heemjã hagjö noipʌ̈i nʌm. Magua dichta nacha k'ĩirjuba haajeeb chik'am jawaag. Dichjã hagjö chirʌm chan pöd dich k'apeen jaauju k'abamgui hajim hanʌm.
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Deixa-me, irmão, tirar de teu olho o argueiro, quando tu não vês a trave no teu olho? Hipócrita, tira primeiro a trave do teu olho e depois enxergarás para tirar o argueiro do olho de teu irmão.
43 Mag jajawagmamua, ’Maach jaauju k'ʌʌn chuk'u hawiajã maachin dich hiek'a nʌm gaaimuata hõrag dich k'ap hapiejemgui hajim hanʌm, hõor wäjäauná wa hõor k'aigbam k'ʌʌná. Pãrau k'ap'ʌ nʌmgui hajim hanʌm, nemjõ hãk'ãraa cheejem higwia, “Jãg nemjõon chad hajap'a k'itabma” haba haajem; maagwai jũrr nemjõ hajap'am higwiajã, “Jãg nemjõon chi hãk'ãrau” haba haajem.
43 Uma árvore boa não dá frutos maus, uma árvore má não dá bom fruto.
44 ¿Pãrau hoowai pahach gaai nemjõ k'ũwaa chë sim hoojẽ? Kũpud dënjã miel wie nʌm hooba haajem.
44 Porquanto cada árvore se conhece pelo seu fruto. Não se colhem figos dos espinheiros, nem se apanham uvas dos abrolhos.
45 Hich hagjöta nʌm hĩchab maach wounaanjã. Hõor k'ĩirjug hajap'am k'ʌʌnau nem hajap'am nemta hiek'a nʌm, hamau nem hajap'ata wauju k'ĩirju naawai; mamʌ hö hãk'ãraam k'ʌʌnaun hiek'aawaijã nem k'aigbamta hiek'a nʌm, ham hödi sĩi nem k'aigbamta wauju k'ĩirju sĩsid haawai. Magta hõraun maach hiyʌ̈ʌ nʌm hũr nʌm gaaipai warre k'ap'ʌ haajem, k'anim woun hagá: woun hajap'am wa woun k'aigbam.
45 O homem bom tira coisas boas do bom tesouro do seu coração, e o homem mau tira coisas más do seu mau tesouro, porque a boca fala daquilo de que o coração está cheio.
46 ’Pãrau mua nem jaau chirʌm hipierraa k'aba nʌmta, ¿k'ant'ee mʌ higwia sĩi par hiiupai “Pʌʌta maar Pöröu” haajẽ?
46 Por que me chamais: Senhor, Senhor... e não fazeis o que digo?
47 — ausente —
47 Todo aquele que vem a mim ouve as minhas palavras e as pratica, eu vos mostrarei a quem é semelhante.
48 — ausente —
48 É semelhante ao homem que, edificando uma casa, cavou bem fundo e pôs os alicerces sobre a rocha. As águas transbordaram, precipitaram-se as torrentes contra aquela casa e não a puderam abalar, porque ela estava bem construída.
49 Mamʌ har chi mʌ hiek hũrtarrta bʌ̃ʌrjã hag hipierraa k'aba nʌm k'ʌʌnan, jũrr hagjö woun hãb sĩi k'omariipai dibʌ̈ juk'anaa di hëutarrjöta nʌmgui hajim hanʌm. Mag k'omariipai hëu sĩerr haawai haaipa dʌnʌisim hee, hĩchab noseg pöm chë t'ʌnʌʌ harr k'ur döhãd pöm pierrwai, dö huu t'ʌnʌʌ hawia sĩi dö badag hʌʌrsirpʌ̈ijim hanaabá. Mag, nem t'umaa hok'oojimgui hajim hanʌm.
49 Mas aquele que as ouve e não as observa é semelhante ao homem que construiu a sua casa sobre a terra movediça, sem alicerces. A torrente investiu contra ela, e ela logo ruiu; e grande foi a ruína daquela casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.