Lucas 15
Itájto̱l toTe̱ko ipan melaꞌtájto̱l (NHX) vs ARIB
1 Nochi yej kicobra̱rowa̱yaj impuestos iga Roma iwá̱n yej najna̱mo̱lnemiáj ya̱yaj iná̱ꞌ Jesús iga kikakitij.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Fariseojmej iwá̱n yej tamachtiáj ipan la ley, ijkí̱n kipo̱powa̱yaj Jesús:
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Iwá̱n Jesús kipowaꞌ se̱ ka̱n mami̱xkui̱tilo, kijtoj:
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 —Siga se̱ de amejeme̱n makipiá cien borrego iwá̱n se̱ makipolo, ¿ix ayá̱ꞌ ómpaoꞌ kikajte̱was inó̱n noventa y nueve ipan sakayoj, iwá̱n ya̱j kite̱mo̱ti yej poliwiꞌ este ka̱n casis?
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 Iwá̱n kua̱ꞌ kásisya, pa̱kis iwá̱n kikechpáno̱jya iga kiwi̱gas.
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 Iwá̱n kua̱ꞌ ásisya icha̱n, kinechko̱j iyami̱gojmej iwá̱n iveci̱nojmej, kijto̱j: “Matipa̱kika̱n, iga iná̱n nikásiꞌya noborre̱goj yej nikpolojka.”
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Pues nej nimitzijliáj iga má̱j pa̱kilo̱j ipan cielo kua̱ꞌ se̱ yej kichi̱waya yej aye̱kti moyo̱lpata, que iga ino̱mej noventa y nueve yej ye̱ꞌnemij iga moyo̱lpatákeja.
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 ’Siga se̱ siwa̱ꞌ makipiá diez tomi̱n iwá̱n se̱ makipolo, ¿ix ayá̱ꞌ kixo̱talti̱j tiꞌti iwá̱n tachpa̱nas kalijtiꞌ, iyo̱lpan kite̱mo̱j este ka̱n casis?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Iwá̱n kua̱ꞌ kásisya, kinechko̱j iyami̱gajmej iwá̱n iveci̱najmej, kijli̱skej: “Matisempa̱kika̱n iga nikásiꞌya notomi̱n yej nikpolojka.”
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Ijko̱nsan no̱ pa̱kij iya̱ngelejmej Dios kua̱ꞌ se̱ yej kichi̱waya yej aye̱kti moyo̱lpata.
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Iwá̱n kijtoj no̱ Jesús:
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 iwá̱n yej te̱tzo̱yo̱ꞌ kijlij itaj: “Notaj, xine̱mákaya yej mochi̱was notatki.” Iwá̱n itaj kimáꞌ ke̱ꞌ kitoca̱rowaj sejsé̱.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Iwá̱n ayá̱ꞌ wejkatiꞌ, yej te̱tzo̱yo̱ꞌ kinamáꞌ inewi yej kimakakaj, iwá̱n yajki wejka ipan seꞌya estado. Iwá̱n ompiga kitolo̱to itomi̱n iga ayá̱ꞌ ye̱ꞌnemiá.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Eꞌ kua̱ꞌ motatámija, íkua̱ꞌsan no̱ pox a̱pistajtiáꞌ ipan inó̱n estado iwá̱n pe̱waꞌ iga maya̱na.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Iwá̱n yajki cha̱n se̱ ta̱gaꞌ yej de ompa iga kitajtanili̱to tekipáno̱l, iwá̱n kiti̱tan rancho iga makicuida̱ro̱ti koyame̱mej.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Iwá̱n kinekiá maguiꞌ makíkuaya algarroba yej itákualpa koyame̱mej, eꞌ ayagaj kimakaya.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 Iwá̱n ijkí̱n kijtoj ipan iya̱lmaj: “¡Notaj kipiá miaꞌ itekipanowa̱nimej iwá̱n ompa icha̱n kipiáj komati tákual, eꞌ nej nigaj nemi nimaya̱nmiki!
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Nej nia̱ti sej cha̱n notaj, iwá̱n kua̱ꞌ nasiti nikijli̱j: Notaj, nikchij yej aye̱kti iyi̱xtaj Dios iwá̱n no̱ nimitzchi̱wilij yej aye̱kti.
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Ayoꞌ kajasi iga xine‑ita ken mopiltzi̱n; eꞌ acho̱ꞌ xineo̱mema̱wi malej kenya se̱ motekipanowa̱ni.”
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Má̱j má̱j ojkuiꞌ iga yajki cha̱n itaj.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Iwá̱n te̱piltzi̱n kijlij itaj: “Notaj, nikchij yej aye̱kti iyi̱xtaj Dios iwá̱n no̱ nimitzchi̱wilij yej aye̱kti, iwá̱n ayoꞌ kajasi iga xine‑ita ken mopiltzi̱n.”
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Eꞌ itaj ijkí̱n kitekimáꞌ itekipanowa̱nimej: “Xikuajliguili̱ka̱n yej má̱j ye̱ꞌtzótzol iwá̱n xiktaajaki̱lti̱ka̱n; iwá̱n xikta̱lili̱ka̱n se̱ anillo ipan imájpil iwá̱n xikaki̱lti̱ka̱n igaꞌ.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 Iwá̱n xikuitij to̱rojtzi̱n yej má̱j tomaktiꞌ, iwá̱n xikmiktí̱ka̱nya iga matitakua̱ka̱n iga tiawij tikilwichi̱wili̱tij.
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 Iga iní̱n nopiltzi̱n, ken kua̱ꞌ miktoyay, iwá̱n iná̱n sej isaꞌ. Poliwíkaya, iwá̱n iná̱n sej wa̱laj.” Iwá̱n pe̱wakej iga kilwichi̱wilijkej.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 ’Eꞌ inó̱n sewoꞌ te̱piltzi̱n yej má̱j te̱ko̱ko, ayá̱ꞌ onoya, nemiá ipan kuayoj. Iwá̱n kua̱ꞌ asitiwi̱tziaya icha̱n, kikaguiꞌ iga nentoꞌ ilwiꞌ iwá̱n nemi mijto̱tilo.
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 Kua̱ꞌ inó̱n kikaguiꞌ, kino̱tzaꞌ se̱ chokotzi̱n, kijlij: “¿Té̱taj mochi̱wa?”
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Iwá̱n kijlij: “Asiꞌ sej mokni̱n yej yájkaya. Iwá̱n motaj tatekimáꞌ iga mamomikti se̱ to̱rojtzi̱n yej má̱j tomaktiꞌ, iga ye̱ꞌasiꞌ sej ipiltzi̱n.”
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Iwá̱n poxsan kuesiwiꞌ iyikni̱n yej má̱j te̱ko̱ko, iwá̱n ayoꞌ kinekiá makalaki kalijtiꞌ. Má̱j má̱j ki̱saꞌ itaj, iwá̱n kijli̱to iga makalaki.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 Te̱piltzi̱n yej te̱ko̱ko kijtoj: “Nej ikyay nimitzpale̱wijtoꞌ, iwá̱n nochipa nikchi̱wa ken tine‑ijliá. Iwá̱n ayí̱ꞌ tine̱maka nisé̱ chi̱vojtzi̱n iga mani‑ilwichi̱waka̱n iwá̱n noami̱gojwa̱n.
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 Eꞌ iná̱n asiꞌ iní̱n mopiltzi̱n yej nemito̱yay iwá̱n siwa̱tkej, yej kitoloj inewi yej tikmakaka, iwá̱n iná̱n tikmiktilij se̱ to̱rojtzi̱n yej má̱j tomaktiꞌ.”
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Itaj kijtoj: “Taꞌ xine̱kaki nopiltzi̱n, tej nochipa tonoꞌ note̱noj, iwá̱n inewi yej nej nikpiá, tej motatki.
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Eꞌ iná̱n ye̱kti iga mati‑ilwichi̱waka̱n iwá̱n matipa̱kika̱n iga mokni̱n ken kua̱ꞌ mikikay, iwá̱n sej isaꞌ. Poliwíkaya, iwá̱n iná̱n sej wa̱laj.”
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.