Apocalipse 6
Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs ARIB
1 Teenaa nau ku kite te Sukua Sipsip e ffana te loki mua i naa loki e hitu naa, araa nau ku lono te manu tokotasi i naa manu e ora hakaoti raa e kannaa peelaa, “Kau!” Tana reo e takattuu ma ko naa hatturi.
1 E vi quando o Cordeiro abriu um dos sete selos, e ouvi um dos quatro seres viventes dizer numa voz como de trovão: Vem!
2 Nau ki ttoka no kite te hos makkini. Te tama e tere ake i aruna te hos naa e taaohi te kkoru aa e hakao tana noti maatua i tana pisouru. Ttama naa e tere ake pee ko te tama e taa i te ttau teelaa e hano ki taa hoki naa kanohenua.
2 Olhei, e eis um cavalo branco; e o que estava montado nele tinha um arco; e foi-lhe dada uma coroa, e saiu vencendo, e para vencer.
3 Ki oti raa te Sukua Sipsip raa ku ffana no taaraki te ssoa te loki, teenaa ki lono nau te rua naa manu e ora hakaoti raa e kannaa, “Kau!”
3 Quando ele abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivente dizer: Vem!
4 Saaita nei raa teelaa se hos e mmea raa ku hakasura ake. Te tama e tere ake te hos naa e taka ma naa mahi ki haia a ia naa tama i te kerekere raa ki hetaa soko laatou no mmate. A ia naa ni kauake tana komu taa tama e lasi iloo.
4 E saiu outro cavalo, um cavalo vermelho; e ao que estava montado nele foi dado que tirasse a paz da terra, de modo que os homens se matassem uns aos outros; e foi-lhe dada uma grande espada.
5 Teenaa te Sukua sipsip raa ku ffana no taaraki te ttoru naa loki, araa nau ku lono te ttoru i naa manu e ora hakaoti raa e kannaa, “Kau!” Teenaa nau ki ttoka no kite te hos e uri pallaa. Te tama e tere ake i aruna te hos naa e taaohi te sikeel raa i tana rima.
5 Quando abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivente dizer: Vem! E olhei, e eis um cavalo preto; e o que estava montado nele tinha uma balança na mão.
6 Nau e lono ma se tama e kannaa mai i te takahaa manu e ora hakaoti raa peelaa, “Te tama ma ki heheuna tana aso hakkaatoa ki lavaa tana upu haraoa wit tokotasi koi, aa a ia ma ki heheuna hoki tana aso hakkaatoa ki lavaa ni upu haraoa ‘barley’ e toru koi. Tevana iaa kootou see taaia kootou naa laakau oliv raa ma naa verena naa laakau ‘grape’.”
6 E ouvi como que uma voz no meio dos quatro seres viventes, que dizia: Um queniz de trigo por um denário, e três quenizes de cevada por um denário; e não danifiques o azeite e o vinho.
7 Ki oti raa te Sukua Sipsip raa ku ffana no taaraki te haa naa loki, teenaa nau ku lono i te haa naa manu e ora hakaoti e kannaa, “Kau!”
7 Quando abriu o quarto selo, ouvi a voz do quarto ser vivente dizer: Vem!
8 Nau ku ttoka no kite te hos e mee ma e mate tana kiri. Te tama e tere ake i aruna te hos naa e ttapa ma ko te Mate, aa telaa tama e ttapa ma ko te Kina Te Mate raa e tere ake lokoi vaamuri aana. Laaua ni tukua ki roorosi laaua ki naa kanohenua e takkoto i te murihenua tokotasi i naa murihenua e haa te kerekere nei, teenaa ki taaia naa kanohenua naa ki mmate i naa tau, naa one, naa maki, aa ki kaaina naa manu vao e kaittama.
8 E olhei, e eis um cavalo amarelo, e o que estava montado nele chamava-se Morte; e o inferno seguia com ele; e foi-lhe dada autoridade sobre a quarta parte da terra, para matar com a espada, e com a fome, e com a peste, e com as feras da terra.
9 Ki oti raa te Sukua Sipsip raa ku ffana no taaraki te rima naa loki, teenaa ki kite nau naa manu naa tama ni taaia no mmate raa e nnoho i laro te olta. Teenaa ko naa tama ni taaia i laatou ni hakaea naa taratara TeAtua ka tarataraina laatou hakaraaoi iloo i ana tiputipu.
9 Quando abriu o quinto selo, vi debaixo do altar as almas dos que tinham sido mortos por causa da palavra de Deus e por causa do testemunho que deram.
10 Naa tama naa e tanitani varo peelaa, “TeAriki Haimahi. Koe e tapu, aa koe e taratara ki te taratara maaoni. Koe e ttari ki te ssao hea ki hakatonutonu naa tama te kerekere nei, ki hakkaitoaina naa tama ni taaia ai maatou?”
10 E clamaram com grande voz, dizendo: Até quando, ó Soberano, santo e verdadeiro, não julgas e vingas o nosso sangue dos que habitam sobre a terra?.
11 Ki oti raa naa tama naa ku kauake naa hekau laatou ki uru, te tama koi ana hekau e makkini. Teenaa ki mee ake TeAtua ki nnoho laatou ka ttari hakamaarie ki kaatoa mai naa tama katoo e heheuna pee ko laatou aa e lotu hakapaa laatou, teelaa ma ki oti ku taaia hoki pee ko laatou.
11 E foram dadas a cada um deles compridas vestes brancas e foi-lhes dito que repousassem ainda por um pouco de tempo, até que se completasse o número de seus conservos, que haviam de ser mortos, como também eles o foram.
12 Nau raa ku mmata i naa ffana te Sukua sipsip raa te ono naa loki. Tana saaita ni ffana te loki raa, te hui iloo te mahuke ni ruu te kerekere. Te laa raa ni uuhia no poouri tanutanu hakaoti, aa te marama raa ni huri no mmea ma se ttoo.
12 E vi quando abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto; e o sol tornou-se negro como saco de cilício, e a lua toda tornou-se como sangue;
13 Naa hetuu raa ni maaoha mai ki te kerekere pee ko naa maaoha naa hua mmoto e irihia te matani.
13 e as estrelas do céu caíram sobre a terra, como quando a figueira, sacudida por um vento forte, deixa cair os seus figos verdes.
14 Te ppaa te lani ni hakateki no seai, e mee pee ko naa moelana e haatua, aa naa mouna ma naa tamaa henua hakkaatoa ni torona i naa kina laatou e ttuu.
14 E o céu recolheu-se como um livro que se enrola; e todos os montes e ilhas foram removidos dos seus lugares.
15 Naa tuku te kerekere nei, naa tama hakamaatua naa kanohenua aa ma naa hakamau naa tama e taa i naa tau raa, naa tama e hai hekau, naa tama haimahi, naa poe, aa ma naa tamavare hakkaatoa ni mmuni iloto naa rua i naa vasi naa mouna. Aaraa tama e mmuni vaararo naa hatu e llasi i naa mouna.
15 E os reis da terra, e os grandes, e os chefes militares, e os ricos, e os poderosos, e todo escravo, e todo livre, se esconderam nas cavernas e nas rochas das montanhas;
16 Naa tama naa e mmoe ka tanitani varo peelaa ki naa mouna raa ma naa hatu e llasi, “Maaoha mai ki aruna maatou no hakalluutia maatou i naa karamata te tama e nohonoho i aruna te nohorana hakamaatua, ki see hai haaeoina maatou te Sukua Sipsip.
16 e diziam aos montes e aos rochedos: Caí sobre nós, e escondei-nos da face daquele que está assentado sobre o trono, e da ira do Cordeiro;
17 I te aso e hakamataku naa haaeo laaua raa ku tae mai. Ko ai te tama e lavaa te tuu atu ki naa haaeo naa?”
17 porque é vindo o grande dia da ira deles; e quem poderá subsistir?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.