Atos 28
ULwitikano uLupya (NDH) vs NTLH
1 Bhwo twalobhoka inyanja akiisa, tukashaaghania ukuti tuli mu lusungo luulwo ingamu yaake bhakatingi Meliita.
1 Quando já estávamos em terra, sãos e salvos, soubemos que a ilha se chamava Malta.
2 Abhenekaaya abha chiisu chila bhakatupokeela akiisa leka ku sila iya kutupembela umulilo ughwa kwota paapo imbepo yikabha nyingi leka, soona ni fula yikatimagha.
2 Os moradores dali nos trataram com muita bondade. Como estava chovendo e fazia frio, acenderam uma grande fogueira.
3 UPaabhuli akateenyagha ingwi. Bhwo akushibhiika pa mulilo, nakalinga injoka yikafuma mu ingwi shila ku nongwa iya kukinda umulilo ghula, yikamuluma uPaabhuli pa kakono nu kwinienga pala pala.
3 Paulo ajuntou um feixe de gravetos e os estava jogando no fogo, quando uma cobra, fugindo do calor, agarrou-se na mão dele.
4 Bhwo abhenekaaya bhaayibhona injoka yikweleela pa kakono aka Paabhuli, bhakabhuulana bheene-bheene bhakati, “Nalooli shikulangisha ukuti umundu uyu mughoghi. Pamupeene nu kuti aapona ukufwa mu nyanja, loole uchaala ghwitu ughwa bhwanalooli indiamughoghe.”
4 Os moradores da ilha viram a cobra pendurada na mão de Paulo e comentaram: — Este homem deve ser um assassino. Pois ele escapou do mar, mas mesmo assim a justiça divina não vai deixá-lo viver.
5 Po uPaabhuli akayisanyandila pa mulilo injoka yila, loole umwene atakashaagha indamyo naashimo.
5 Mas Paulo sacudiu a cobra para dentro do fogo e não sentiu nada.
6 Abhandu bhala bhakiinongʼonagha ukuti lumo uPaabhuli indiisule pamu indiaghwe paase nu kufwa. Loole bhwo bhaalindilila ku kabhalilo akatali nu kwagha uPaabhuli atakushaagha indamyo naashimo, bhakasanuka inyinongʼono shaabho, bhakaanda ukubhuulana bheene-bheene bhakati, “Umundu uyu ghwi chaala.”
6 Eles pensavam que ele ia ficar inchado ou que ia cair morto de repente. Porém, depois de esperar bastante tempo, vendo que não acontecia nada, mudaram de ideia e começaram a dizer que ele era um deus.
7 Papiipi na pabhuyo pala paapo tukootagha umulilo, pakabhaapo ni mighunda iya mundu yumo usongo ughwa lusungo yuuyo ingamu yaake akabha ghwi Pubhuliyo. Ishiku limo akatupaalila ukuti tubhuuke kukaaya kaake, nuutwe tukabhuuka. Bhwo twafika, akatupokeela akiisa leka nu kutuswila ku mashiku matatu.
7 Perto daquele lugar havia algumas terras que pertenciam a Públio, o chefe daquela ilha. Ele nos recebeu muito bem, e durante três dias nós fomos seus hóspedes.
8 Mu kabhalilo ako, ughwise ughwa Pubhuliyo uyo akabha aghonite pa chitala ku nongwa iya kuti akabhina isekema nu lwa mukati. Po bhwo uPaabhuli aapulika inongwa isho, akabhuuka pakumulamuka nu kwingila kuukwo umubhine akaghona. Bhwo aafika, akamwagha umubhine, akamwipuutila kwa Chaala, akabhiika utukono twake pa mubhine yula, akamuposha.
8 O pai dele estava de cama, doente com febre e disenteria. Paulo entrou no quarto, fez uma oração, pôs as mãos sobre ele e o curou.
9 Bhwo shaabhombighwa isho, abhabhine abhanine bhooshi abha mu lusungo ulwa Meliita bhakabhuukagha kwa Paabhuli, ghwepe akabhaposhanga bhooshi.
9 Depois disso os outros doentes da ilha vieram e também foram curados.
10 Soona bhakatughindika ku sila inyingi leka nu kuti bhwo akabhalilo kaafika aka kutiila nu kukwela mu ngalabha, bhakatupa ifindu nu tundu utunine tuutwo tukalondagha mu sila yiitu.
10 Eles mostraram muito respeito por nós e, quando embarcamos, puseram no navio tudo o que precisávamos para a viagem.
11 Bhwo twikala imyeshi mitatu mu lusungo ulwa Meliita, tukatiila nu kukwela ingalabha inine iya kufuma mu kaaya aka Alekisandiliya yiiyo yikashaala mu lusungo ulwa Meliita akabhalilo aka myeshi iya chikungu ichikali. Pandaashi pa ngalabha yila pakabhiikighwa ichifwani icha bhochaala abhombasa bhaabho ingamu shaabho yumo akabha ghwi Kasita nu munine akabha ghwi Polukisi.
11 Depois de ficarmos três meses na ilha, embarcamos num navio da cidade de Alexandria, que tinha na proa a figura dos deuses gêmeos Castor e Pólux. O navio tinha passado o inverno na ilha.
12 Tukafika mu kaaya aka Silakuusi nu kwikala mu kaaya ako amashiku matatu.
12 Nós chegamos à cidade de Siracusa, onde ficamos três dias.
13 Tukatiila ni ngalabha mu kaaya ako nu kufika mu kaaya aka Leghiyo kaako kali mu chiisu icha Itaaliya. Bhwo ishiku limolyene lyakinda, imbepo yikaanda ukukuka ukufuma ulubhafu ulwa kutulundi. Imbepo iyo yikatwafwa leka ukuti tughende lubhilo ni ngalabha. Pi ishiku ilya bhubhili, tukafika mu kaaya aka Putiyoli paapo tukiika nu kuyileka ingalabha.
13 Dali seguimos viagem e chegamos à cidade de Régio. No dia seguinte o vento começou a soprar do sul, e em dois dias chegamos a Pozuoli.
14 Bhwo twika mu ngalabha yila, tukabhaagha abhiitiki abhanyiitu bhamu mu kaaya ako, bhakatusuuma ukuti twikale pamupeene nabho mu nyumba shaabho ku mulungu ghumo. Bhwo twikala nabho ku mashiku agho, tukatiila nu kwanda ukubhuuka ku kaaya aka Looma.
14 Nessa cidade encontramos alguns cristãos que nos pediram que ficássemos com eles uma semana. E assim chegamos a Roma.
15 Bhwo abhiitiki abha mu chiisu icho bhaapulika ukuti tuli mu sila ukubhuuka ku Looma, bhakiisa pakutupokeela pabhuyo paapo ingamu yaake bhakatingi Munaalo ghwa Apiyo. Abhiitiki abhanine bhakalindililagha ukutupokeela pabhuyo paapo ingamu yaake bhakatingi Nyumba Shitatu isha Bhaheesha. Bhwo uPaabhuli aabhabhona, akamupaalisha uChaala, akakabha amaka.
15 Os irmãos de Roma tinham recebido a notícia da nossa chegada e foram se encontrar conosco nos povoados de Praça de Ápio e de Três Vendas. Ao ver esses irmãos, Paulo agradeceu a Deus e se animou.
16 Bhwo twafika mu kaaya aka Looma, uPaabhuli akiitikishighwa ukwikala mu nyumba yaake mwene pamupeene nu mushikali ughwa kumulindilila.
16 Quando entramos em Roma, Paulo recebeu permissão para morar por sua conta, guardado por um soldado.
17 Bhwo amashiku matatu ghaakinda, uPaabhuli akabhiitisha pamupeene abhalongoshi abha Bhayuuta abha mu Looma. Bhwo bhaabhungaana, akabhabhuula akati, “Mwe Bhayuuta bhanyiitu umwe, pamupeene nu kuti indakabhabhombela ibhiibhi naalimo abhandu bhiitu, soona indakabhomba shiisho shikabha pashima ni nyiiho shiisho abhosekulu bhiitu bhakatulekela, poope aBhayuuta bhamu abha mu Yelusaleemu bhakaangola nu kuumbiika mu tukono utwa Bhalooma.
17 Três dias depois, Paulo convidou os líderes dos judeus de Roma para se encontrarem com ele. Quando estavam reunidos, ele disse: — Meus irmãos, eu não fiz nada contra o nosso povo, nem contra os costumes que recebemos dos nossos antepassados. Mesmo assim eu fui preso em Jerusalém e entregue aos romanos.
18 ABhalooma bhala bhakaambuushikisha akiisa nu kwagha indali ni nongwa naayimo. Po bhakalonda ukuunyaabhula paapo bhatakayaagha inongwa naayimo kukwangu iya kuti bhaangoghe.
18 Eles me interrogaram e queriam me soltar, pois não acharam nenhum motivo para me condenar à morte.
19 Loole abhalongoshi abha Bhayuuta abha mu kaaya aka Yelusaleemu bhakaanda ukukaana ukuti manye naabhulighwe. Po ingasuuma ukuti uKayisaali alonge inongwa yangu pamupeene nu kuti indakalondagha ukulongana na Bhayuuta abhanyiitu.
19 Mas os judeus não queriam que me soltassem. Por isso fui obrigado a pedir para ser julgado pelo Imperador, embora eu não tenha nenhuma acusação para fazer contra o meu próprio povo.
20 Iyi yo yiiyo nongwa iyi naabhiitisha ukuti tukomaane nu kuyugha nuumwe paapo ingulonda mumanye ukuti une imbinyiighwe ni minyololo iyi ku nongwa iya lusuubhilo luulwo bhali nalwo abhandu abha Isilaeli.”
20 Foi por esse motivo que pedi para ver vocês e conversarmos. Estou preso com estas correntes de ferro por causa daquele que o povo de Israel espera.
21 Po abhalongoshi abha Bhayuuta bhala bhakamwamula uPaabhuli bhakati, “Utwe tutapokeelite ukalata naayumo ukufuma ku Bhayuuta abhanyiitu abha mu Yuteeya yuuyo akukuyugha ughwe, soona atiisile umundu naayumo ukufuma pakati papaabho ughwa kutubhuula inongwa shaako pamu ubhubhiibhi bhwako.
21 Então eles disseram: — Nós não recebemos nenhuma carta da Judeia a seu respeito. Também nenhum dos nossos irmãos veio de lá com qualquer notícia ou para falar mal de você.
22 Loole tukulonda ukupulikisha ukufuma kukwako shiisho ughwe kwinongʼona paapo utwe tumeenye ukuti kwoshi kula kuukwo kubhuuka abhandu bhakuchiyugha akabhiibhi ichibhughutila chaako.”
22 Mas gostaríamos de ouvir você dizer o que pensa, pois sabemos que, de fato, em todos os lugares falam contra essa seita à qual você pertence.
23 Po abhalongoshi abha Bhayuuta bhala bhakiitikana nu Paabhuli ukukomaana ishiku inine mu nyumba yiiyo akiikalagha. Bhwo ishiku ilyo lyafika, aBhayuuta abhingi bhakiisa nu kubhungaana mu nyumba yila. Po uPaabhuli akabhalingaania inongwa inyingi isha chitangalala icha Chaala ukufuma pangeelo ukufika namasubha. Akashishimikishanga shiisho akashiyughagha ku sila iya kubhalangisha shiisho shisimbiighwe mu bhokalata abha ndaghilo isha Moose na mu bhokalata abha bhasololi abha Chaala abha bhwila. Akabhalingaanianga shooshi isho nu kubhapyelesha ukuti bhoope bhamwitike uYeesu.
23 Então marcaram um dia com Paulo. Nesse dia, muitos deles foram ao lugar onde Paulo estava. Desde a manhã até a noite ele lhes anunciou e explicou a mensagem sobre o Reino de Deus . E, por meio da Lei de Moisés e dos livros dos Profetas , procurou convencê-los a respeito de Jesus.
24 ABhayuuta bhamu bhakiitika ukuti shiisho uPaabhuli akayughagha shikabha sha nalooli, loole abhanine bhakakaana ukwitika.
24 Alguns aceitaram as suas palavras, mas outros não creram.
25 Po bhakaanda ukukaanikana bheene-bheene nu kwanda ukufumaamwo mu nyumba yila. Bhwo bhakufuma, uPaabhuli akabhabhuula akati, “UMbepo uMwelu akayugha sha nalooli na bhosekulu bhiitu ukughendela ku musololi uYesaaya ukuti,
25 Então todos foram embora, conversando entre si. Mas, antes que saíssem, Paulo ainda disse mais uma coisa: — O Espírito Santo tinha razão quando falou por meio do profeta Isaías aos antepassados de vocês.
26 ‘Bhuuka ku bhandu abha, bhabhuule ukuti,
26 Pois ele disse a Isaías: “Vá e diga a esta gente: Vocês ouvirão, mas não entenderão; olharão, mas não enxergarão nada.
27 Ku nongwa iya kuti indumbula isha bhandu abha ngafu,
27 Pois a mente deste povo está fechada; eles taparam os ouvidos e fecharam os olhos. Se eles não tivessem feito isso, os seus olhos poderiam ver, e os seus ouvidos poderiam ouvir; a sua mente poderia entender, e eles voltariam para mim, e eu os curaria — disse Deus.”
28 Po uPaabhuli akeendelela ukuyugha akati, “Ulu mumanye ukuti uChaala atumite ubhupoki ubhu ku bhandu bhaabho bhataa Bhayuuta, bhoope indibhabhupokeele nu kubhwitika.”
28 E Paulo terminou, dizendo: — Pois fiquem sabendo que Deus mandou a mensagem de salvação para os não judeus! E eles escutarão!
29 Bhwo uPaabhuli aamala ukuyugha amashu agho, aBhayuuta bhakatiila nu kubhuuka bhwo bhakwendelela ukukaanikana ngaani bheene-bheene.]
29 [Depois que Paulo disse isso, os judeus foram embora, discutindo com violência.]
30 UPaabhuli akiikala mu nyumba yila yiiyo akahombagha indalama ku fyinja fibhili. Abhandu abhingi bhakabhuukagha pakumutesha, ghwepe akabhapokeelagha akiisa.
30 Durante dois anos Paulo morou ali numa casa alugada e recebia todos os que iam vê-lo.
31 Ku fyinja fibhili ifyo, uPaabhuli akalumbililagha inongwa isha chitangalala icha Chaala nu kumanyisha iNongwa iNyiisa iya Malafyale uYeesu Kilisiti ku maka chishita kwoghopa nu kuti atakabhaapo umundu naayumo ughwa kumukaanisha.
31 Ele anunciava o Reino de Deus e ensinava a respeito do Senhor Jesus Cristo, falando com toda a coragem e liberdade.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 28, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.