Atos 22
ULwitikano uLupya (NDH) vs NTLH
1 Po uPaabhuli akayugha akati, “Mwe bhotaata na mwe Bhayuuta abhanyiitu, ingubhasuuma muumbulikishe bhwo ingwitetela ku shiisho shaabhoneka.”
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Bhwo abhandu bhala bhaapulika uPaabhuli akuyugha mu njugha yaabho iya Chihibhuli, bhakoongela ukusumba ngaani. Po uPaabhuli akeendelela ukuyugha akati,
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 “Nuune nee Muyuuta ungati mwemwe, ingapaapighwa mu kaaya aka Taaliso kaako kali mu chiisu icha Kilikiya, loole inguliile mu kaaya akakulu aka Yelusaleemu muno. Umumanyishi ghwangu ghwi Ngamaliyeeli yuuyo akaamanyisha ukushikonga indaghilo shooshi shiisho abhosekulu bhiitu bhakatulekela. Ingiifumya ku maka ghooshi ukumughindika uChaala isa muumwo nuumwe mweshi mukubhombela umuusughu.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 “Ingabhafulashanga nu kubhaghogha abhiitiki bhaabho bhakayikongagha iSila iya Malafyale uYeesu, ingabhakolagha abhaliisha na bhakolo nu kubhabhiika mu nyumba iya bhapinyighwa.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Ishi shooshi shiisho ingubhabhuula, nu mupuuti usongo pamupeene na bhosongo abha Libhalaasa ilya Bhayuuta bhoope bhabhaghiile ukushimikisha ukuti sha nalooli. Paapo abheene bhakaamba abhokalata ukuti imbuuke imbape aBhayuuta abhanyiitu bhaabho bhakiikalagha mu kaaya aka Ndameesiki. Ku sila iya bhokalata abho, bhakaanyiitikisha ukuti imbuuke ku Ndameesiki pakubhakola nu kubhapinya abhandu abho nu kwisa nabho mu kaaya aka Yelusaleemu ukuti bhafundighwe.”
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 UPaabhuli akeendelela ukuyugha akati, “Ishiku limo pamuusi bhwo isubha lyafika pamutu (6:00) ingaghendagha mu sila ukubhuuka ku Ndameesiki. Bhwo naapalamila ukufika mu Ndameesiki, nakalinga, ubhwelu ubhukulu ukufuma kumwanya bhukaambalila imbafu shooshi.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Po ingaghwa paase, ingapulika ishu ilya mundu likuti, ‘Ghwe Saabhuli! Ghwe Saabhuli! Kali, kooni kuufulasha?’
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Une ingaamula ingati, ‘Ghwe Malafyale, kali, ghwe ghwini?’ Umwene akaanyaamula akati, ‘Une nee Yeesu ughwa kufuma mu kaaya aka Naasaleeti yuuyo ughwe kumufulasha.’
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Abhandu bhaabho ingabha pamupeene nabho bhakabhubhona ubhwelu bhula, loole bhatakashaaghanianga shiisho ishu lila likayughagha nuune.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Po une ingabhuusha ingati, ‘Ghwe malafyale, kali, imbombe kooni?’ UMalafyale akaambuula akati, ‘Nyatuka! Bhuuka mu kaaya aka Ndameesiki. Linga ghwafika, umundu yumo indiakubhuule shooshi shiisho kulondighwa ukubhomba.’
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Ku nongwa iya bhwelu ubhukulu bhula, ingapootwa ukutesha. Po abhanyiitu bhala bhakaangola utukono, bhakaandongosha ukufika mu kaaya aka Ndameesiki.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 “Mu kaaya ako, akiikalagha umundu yumo yuuyo ingamu yaake akabha ghwi Naniiya. UNaniiya akamwipuutagha uChaala leka, soona akashikongagha leka indaghilo isha Moose nu kughindikighwa leka na Bhayuuta bhooshi bhaabho bhakiikalagha mu kaaya aka Ndameesiki.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Po uNaniiya akiisa, akiima papiipi nuune, akaambuula akati, ‘Ghwe mwitiki munyiitu Saabhuli, teshanga soona.’ Nakalinga, amaaso ghangu ghakaanda ukutesha soona nu kumubhona umwene paapo akabha.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 “Po uNaniiya akayugha akati, ‘UChaala yuuyo abhosekulu bhakamwipuutagha aakusala ughwe ukuti ubhumanye ubhwighane bhwake, umubhone uMubhombi uMugholofu ughwa Chaala nu kuti indiupulike ishu lyake bhwo akuyugha nuughwe.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Paapo indiubhange mukeeti ghwake ku bhandu bhooshi ku shila shiisho ukashibhona nu kushipulika.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Kali, ulu kooni kukaabha? Iima! Ghwoshighwe, imbiibhi shaako shihobhokelighwe, uyiitikaghe ingamu yaake.’
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 “Po ingaghaluka ukubhuuka ku Yelusaleemu, ingiingila mu lupaso ulwa Nyumba iya Chaala. Bhwo indi pakwipuuta, uChaala akaasetukila.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Mu chisetuka icho, ingamubhona uMalafyale uYeesu, akaambuula akati, ‘Tiila lubhilo mu kaaya aka Yelusaleemu paapo abhandu abha mu kaaya aka bhataabhashiitike shiisho kuunjugha une.’
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Nuune ingaamula ingati, ‘Ghwe Malafyale, abheene bhameenye ukuti une neene ingaghendagha mu masinaghoghi ghooshi, ukuti imbakole nu kubhabhiika mu nyumba iya bhapinyighwa abhandu bhala bhooshi bhaabho bhakakwitikagha ughwe!
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Soona bhwo umukeeti ghwako uSiteefani akughoghighwa, une ingabhaapo pala nu kwitikana na shiisho bhakashibhombagha. Soona ingayilindilila ni myenda iya bhandu bhaabho bhakamughoghagha uSiteefani.’
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Po uMalafyale uYeesu akaambuula akati, ‘Ghwe Saabhuli, bhuuka! Paapo ingukutuma kubhutali ku bhandu bhaabho bhataa Bhayuuta.’ ”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Ichilundilo icha bhandu bhakamupulikishanga uPaabhuli, loole bhwo aayugha ukuti uMalafyale uChaala akamutuma ku bhandu bhaabho bhataa Bhayuuta, bhakaanda ukuywegha ngaani, bhakayugha bhakati, “Mutangishe umundu isa uyu! Paapo atakulondighwa ukubha mwumi mu chiisu ichi!”
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Soona bhakeendelela ukuywegha bhwo bhakutaagha imyenda yaabho nu kutululusha ulufumbi kumwanya.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Po usongo ughwa bhashikali akabhalaghila abhashikali ukuti bhamweghe uPaabhuli nu kumwingisha mu bhwikalo ubhwa bhashikali. Soona akabhalaghila ukuti bhamubhuushange bhwo bhakumukoma ni fikoti ukuti amanye shiisho shaabhapelelagha abhandu ukuti bhayweghaghe ku maka isa ulwo.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Loole bhwo bhaamupinya uPaabhuli ni ngoye ukuti bhaande ukumukoma, uPaabhuli akamubhuusha usongo yumo ughwa bhashikali yuuyo akiima papiipi naghwe akati, “Kali, indaghilo shikubhiitikisha ukumukoma umundu yuuyo mwenekaaya ughwa mu chiisu icha Looma bhwo atali ni nongwa naayimo?”
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Bhwo umushikali yula aapulika amashu agho, akabhuuka kwa songo ghwake ughwa bhashikali, akamubhuusha akati, “Ghwe songo, kali, kulonda ukubhomba kooni? Paapo umundu uyu mwenekaaya ughwa mu chiisu icha Looma!”
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Po usongo ughwa bhashikali yula akamubhuusha uPaabhuli akati, “Ghwe mundu ughwe, imbuule ubhwanalooli, kali, ughwe ghwe mwenekaaya ughwa mu chiisu icha Looma?” UPaabhuli akamwamula akati, “Mwo muumwo, une nee Mulooma.”
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Usongo ughwa bhashikali yula akamubhuula uPaabhuli akati, “Une ingahomba indalama inyingi leka ukuti imbe mwenekaaya ughwa chiisu icha Looma.” UPaabhuli akamwamula akati, “Une indakahomba indalama naashimo, loole une nee Mulooma.”
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Nakalinga, abhashikali bhala bhaabho bhakalondagha ukumubhuusha uPaabhuli bhakatiila nu kumuleka. Ghwepe usongo ughwa bhashikali yula akooghopa leka bhwo aamanya ukuti uPaabhuli Mulooma nu kuti amupinyite ni minyololo.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Ishiku ilya ningeelo, usongo ughwa bhashikali yula akalondagha leka ukumanya inongwa yiiyo aBhayuuta bhakamusitaakilagha uPaabhuli. Po akamwabhula uPaabhuli nu kubhalaghila abhosongo abha bhapuuti ni Ibhalaasa ilya Bhayuuta ukuti bhakomaane. Bhwo bhaakomaana, usongo ughwa bhashikali yula akiisa nu Paabhuli nu kumubhiika pandaashi papaabho.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.