Gálatas 4
Indian Standard Version (ISV) Nagamese (NAG) vs VC
1 Kintu moi koi ase, uttoradhikari to, jitia tak tai chutu bacha ase, tai nijor laga mati bari bisi thakile bhi, tai manu laga sewa kora manu nisena he ase.
1 Explico-me: enquanto o herdeiro é menor, em nada difere do escravo, ainda que seja senhor de tudo,
2 Kintu bacha khan ke manu khan pora sai dibo jitia tak Tai laga Baba pora thik homoi to nadiye.
2 mas está sob tutores e administradores, até o tempo determinado por seu pai.
3 Etu karone, jitia amikhan bacha thakise, amikhan prithibi laga niyom hisab te chuli kene sewa kori thakise.
3 Assim também nós, quando menores, estávamos escravizados pelos rudimentos do mundo.
4 Kintu jitia thik homoi hoise, Isor he Tai laga Putro ke pathaise, ekjon mahila pora jonom korise, niyom te jonom korise.
4 Mas quando veio a plenitude dos tempos, Deus enviou seu Filho, que nasceu de uma mulher e nasceu submetido a uma lei,
5 Kunkhan niyom nichete dabi kene ase taikhan ke udhar kori bole nimite Tai eneka korise, etu pora amikhan bhi Tai laga bacha khan hoi jabole nimite.
5 a fim de remir os que estavam sob a lei, para que recebêssemos a sua adoção.
6 Kelemane apuni khan bacha khan ase, Isor he Tai laga Putro laga Atma moi khan laga monte pathai dise, kunke, “Sorgote thaka Baba,” koi kene mate.
6 A prova de que sois filhos é que Deus enviou aos vossos corações o Espírito de seu Filho, que clama: Aba, Pai!
7 Etu nimite apuni khan aru sewa kora manu nohoi, kintu ekjon chokra ase, aru jodi ekjon chokra ase koile, titia to apuni bhi Isor dwara Tai laga ekjon uttoradhikari hoise.
7 Portanto já não és escravo, mas filho. E, se és filho, então também herdeiro por Deus.
8 Kintu, poila somoite to, tumikhan Isor ke najani kene thakise, aru tumikhan ke sewa koribo dise jun khan, niyom pora Isor khan nohoi.
8 Outrora, é certo, desconhecendo a Deus, servíeis aos que na realidade não são deuses.
9 Kintu etiya apuni khan Isor ke jani loise, aru Isor pora bhi apuni khan ke jani loise, titia hoile kele apuni khan komjur aru biya rasta phale jai ase? Apuni khan aru bhi taikhan laga nichete sewa kori bole mon ase?
9 Agora, porém, conhecendo a Deus, ou melhor, sendo conhecidos por Deus, como é que tornais aos rudimentos fracos e miseráveis, querendo de novo escravizar-vos a eles?
10 Apuni khan notun din, notun chand, notun saal aru mohina khan mani thake!
10 Observais dias, meses, estações e anos!
11 Ki kaam apuni khan nimite moi kori dise etu eku labh nathaka hoi jabole bhoi lagi ase.
11 Temo que os meus esforços entre vós tenham sido em vão. Voltemos à nossa confiança cordial
12 Bhai khan, moi apuni khan ke anurodh kori ase, moi nisena hoi jabi, kelemane moi apuni khan nisena hoi jaise. Apuni khan moike eku biya kaam kori diya nai.
12 Irmãos, sede como eu, pois também eu me tornei como vós. Não tenho nenhum motivo de queixa contra vós.
13 Kintu apuni khan jane moi gaw pora bemar thaka nimite etu bhal kotha khan apuni khan ke poila pora prochar kori dise.
13 Estais lembrados de como eu estava doente quando, pela primeira vez, vos preguei o Evangelho
14 Moi laga gaw saikene apuni khan dukh pai ase, hoile bhi apuni khan moike chara nai. Aru apuni khan moike Isor laga sorgodoth thaka nisena bhal kori kene moike saise, Jisu Khrista to moi he thaka nisena.
14 e fui para vós uma provação por causa do meu corpo. Mas nem por isto me desprezastes nem rejeitastes, antes me acolhestes como um enviado de Deus, como Cristo Jesus.
15 Titia, hoile, apuni laga asirbad to etiya kote ase? Moi apuni khan ke etu gawahi di ase, jodi parise koile, apuni khan nijor pora nijor laga suku ulaikene moike di dibole thakise.
15 Onde está agora aquele vosso entusiasmo? Asseguro-vos que, se possível fora, teríeis arrancado os vossos olhos para mos dar!
16 Etu nimite, moi apuni khan ke hosa kotha to koi diya nimite apuni laga dushman hoi jaise?
16 Tornei-me, acaso, vosso inimigo, porque vos disse a verdade?
17 Taikhan apuni ke jiti lobole nimite joli ase, kintu bhal nimite nohoi. Taikhan apuni ke chup kori dibole mon ase, etu pora apuni taikhan uporte he mon thakibo nimite.
17 Eles vos testemunham amizade com má intenção, e querem separar-vos de mim, para captar a vossa amizade.
18 Kintu hodai bhal kaam kori bole nimite mon jola to bhal ase, aru khali moi apuni khan logote thaka homoi te nohoi.
18 É maravilhoso receber demonstrações de boa amizade, mas que seja em todas as circunstâncias, e não somente quando estou convosco.
19 Moi laga chutu bacha khan, jitia tak Jisu Khrista apuni khan bhitor te jonom noloi titia tak moi ekjon mahila pora bacha jonom dibole dukh pa nisena pai thakibo.
19 Filhinhos meus, por quem de novo sinto dores de parto, até que Cristo seja formado em vós,
20 Kintu moi itcha kore apuni khan logote thaki kene moi kotha kora laga adat to bodli kori bole nimite, kelemane moi apuni khan nimite bisi chinta ase.
20 quem me dera estar agora convosco, para descobrir o tom que convém à minha linguagem, visto que eu me encontro extremamente perplexo a vosso respeito.
21 Moike kobi, apuni khan kun niyom laga nichete thaki bole mon ase, apuni khan niyom to mani kene nathake naki?
21 Dizei-me, vós que quereis estar sujeitos a uma lei: não ouvis a lei?
22 Isor kotha te likha ase, Abraham laga duijon bacha thakise, ekjon to sewa kora maiki laga bacha aru ekjon to ajad thaka maiki laga bacha.
22 A Escritura diz que Abraão teve dois filhos, um da escrava e outro da livre.
23 Kintu ekjon sewa kora maiki gaw pora jonom loise, aru ekjon to kosom diya nisena ajad thaka maiki pora jonom loise.
23 O da escrava, filho da natureza; e o da livre, filho da promessa.
24 Eitu khan sob to ekta dristanto nisena koi dibole nimite, kelemane etu maiki khan duita kosom loi kene ase. Ekjon to hoile Sinai pahar pora ase aru tai nokor kora bacha khan ke jonom dise. Tai Hagar ase.
24 Nestes fatos há uma alegoria, visto que aquelas mulheres representam as duas alianças: uma, a do monte Sinai, que gera para a escravidão, é Agar.
25 Etiya Hagar to Sinai Pahar nisena ase, juntu Arabia te ase; aru tai etiya laga Jerusalem nisena bhi ase, kelemane tai laga bacha khan ke loi kene sewa kori kene thaki ase.
25 {O monte Sinai está na Arábia.} Corresponde à Jerusalém atual, que é escrava com seus filhos.
26 Kintu Jerusalem kun to uporte ase, etu to ajad ase, aru tai moi khan laga ama ase.
26 Mas a Jerusalém lá do alto é livre e esta é a nossa mãe,
27 Kelemane Isor kotha te eneka likha ase,
27 porque está escrito: Alegra-te, ó estéril, que não davas à luz; rejubila e canta, tu que não tinhas dores de parto, pois são mais numerosos os filhos da abandonada do que daquela que tem marido {Is 54,1}.
28 Kintu apuni, bhai khan, Isaac nisena, kosom diya laga bacha khan ase.
28 Como Isaac, irmãos, vós sois filhos da promessa.
29 Kintu ekta homoi te kun gaw mangso pora jonom loise Isor Atma pora jonom luwa ekjon ke dukh dise. Etiya bhi eneka ase.
29 Como naquele tempo o filho da natureza perseguia o filho da promessa, o mesmo se dá hoje.
30 Kintu Isor kotha pora ki koi ase? “Sewa kora laga maiki aru tai laga chokra ke pathai dibi. Kelemane sewa kora maiki laga chokra aru ajad thaka maiki laga chokra eke logote thaki bole na paribo.”
30 Que diz, porém, a Escritura? Lança fora a escrava e seu filho, porque o filho da escrava não será herdeiro com o filho da livre {Gn 21,10}.
31 Etu nimite, bhai khan, moi khan sewa kora maiki laga bacha khan nohoi, kintu ajad thaka maiki laga bacha khan ase.
31 Pelo que, irmãos, não somos filhos da escrava, mas sim da que é livre.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.