Romanos 7

KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ayiwa na cebooloo, ta yee ya li cɛ na wu ɲiifɛɛrɛ te yɛ ni sipya ɲɛ saliya wu wo fanha ki nɔhɔ ni wɛ? Yee ya yaa na lee cɛ, bani yee piimu ni nɛ yu mɛ ge, yee ya saliya wu cɛ xɔ.
1 Ignorais, irmãos {falo aos que têm conhecimentos jurídicos}, que a lei só tem domínio sobre o homem durante o tempo que vive?
2 Li ɲɛ ba gbaga shɔ ɲɛ wɛ, wemu furu ya pɔ ge. Na saha ni saliya wu ni, wu poo wu ya ga xhu wɛ, wu da já gbaga katii je wɛ. Ga wu poo wu ga xhu, wʼa ɲɛri pye wuyɛ wo, wee saliya we fanha ɲɛ nige wu na wɛ.
2 Assim, a mulher casada está sujeita ao marido pela lei enquanto ele vive; mas, se o marido morrer, fica desobrigada da lei que a ligava ao marido.
3 Ayiwa, wu bu shɛ gbaga je ná watii mu, na ta wu poo wu sanha xhu wɛ, dɔdɔɔrɔ wʼa pye. Ga wu poo wu bu xhu, saliya wu fanha ɲɛ nige wu na lee shizhaa na wɛ. Wu bu gbaga je ná watii mu, tee ɲɛ dɔdɔɔrɔ wɛ.
3 Por isso, enquanto viver o marido, se se tornar mulher de outro homem, será chamada adúltera. Porém, morrendo o marido, fica desligada da lei, de maneira que, sem se tornar adúltera, poderá casar-se com outro homem.
4 Ayiwa na cebooloo, mu li wa yee bɛ shizhaa na. Kirisa na xu, yee ya pye kanna yee bɛ pʼa xu saliya wu ɲaari wu shizhaa na. Lee funŋɔ ni, yee ya pye nimɛ Yesu Kirisa wuu, Kilɛ ya wemu ɲɛ na yeege xu ni ge, kɔnhɔ yi da kasaaŋaa pyi Kilɛ mu.
4 Assim, meus irmãos, também vós estais mortos para a lei, pelo sacrifício do corpo de Cristo, para pertencerdes a outrem, àquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que demos frutos para Deus.
5 Can na wèe bi ɲaari na sahaŋi ni wùyɛ pyaa ɲidaan ni tuun wemu ni ge, saliya wʼa bi keree kii shɛɛ wèe na na kee ya ɲɔ wɛ. Ga lee bɛ na wèe di kee shaa na byi. Kee lakuuŋɔ ki bye wèe funyɔ ni, na wèe yɛri kapyebaagaa na, kee di wèe leni xu ni.
5 De fato, quando estávamos na carne, as paixões pecaminosas despertadas pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarmos para a morte.
6 Nimɛ, wèe ya saliya wu ɲaari wu ɲɔ yaha, bani wemu wo fanha nɔhɔ ni wèe di bye ge, wèe ya pye kanna wèe ya xu na foro wee wo fanha ki nɔhɔ ni. Lee na, wèe na já kapyeŋɛɛ pye Kilɛ mu pyegafonɔ na Kilɛ Munaa gbɔɔrɔ ni. Kolɛɛ lemu wo keree kʼa ka saliya wu ni ge, wèe ya kee pyi na saha ni lee ni nige wɛ.
6 Agora, mortos para essa lei que nos mantinha sujeitos, dela nos temos libertado, e nosso serviço realiza-se conforme a renovação do Espírito e não mais sob a autoridade envelhecida da letra.
7 Ayiwa, ta lee wa li shɛɛ na Musa wo saliya wu wʼa sipyii pu pye pu na jurumu pyi? Bada! Ga saliya wu wʼa nɛ pye nɛ na jurumu cɛ. Na ɲii yeege wa yaaga fɛni, nɛ bi da ga lee cɛ jurumu wɛ, ka ɲɛ saliya wu ya li shɛ na: «Ma ɲii ganha bu da voro wa yaaga fɛni wɛ.»
7 Que diremos, então? Que a lei é pecado? De modo algum. Mas eu não conheci o pecado senão pela lei. Porque não teria idéia da concupiscência, se a lei não dissesse: Não cobiçarás {Ex 20,17}.
8 Lee funŋɔ ni jurumu wʼa kaɲuŋɔ ta, na lakuuŋɔ tuugo bɛɛri leŋɛ nɛ zɔ wu ni saliya wu gbɔɔrɔ ni. Saliya wu kaa bɛ wɛ, wèe bi sanha wù jurumu cɛ wɛ.
8 Foi o pecado, portanto, que, aproveitando-se da ocasião que lhe foi dada pelo preceito, excitou em mim todas as concupiscências; porque, sem a lei, o pecado estava morto.
9 Fo tuun wemu ni nɛ bye nɛ sanha saliya wu cɛ-ɛ ge, nɛ bye ɲìi na nayɛ ɲaha tàan. Ga ba nɛ pa saliya wu cɛ wɛ, a jurumu bye la di jé nɛ ni.
9 Quando eu estava sem a lei, eu vivia; mas, sobrevindo o preceito, o pecado recobrou vida,
10 Ga, a nɛ bye kanna nɛ xu. Kilɛ ya saliya wemu kan, kɔnhɔ wù ɲìi sicuumɔ see wo ta ge, wee ya xu nɔ nɛ na.
10 e eu morri. Assim o mandamento, que me devia dar a vida, conduziu-me à morte.
11 Bani jurumu wʼa kaɲuŋɔ ta, na nɛ faanna, na xu bɛ nɔ nɛ na wee saliya we gbɔɔrɔ ni.
11 Porque o pecado, aproveitando da ocasião do mandamento, seduziu-me, e por ele me levou à morte.
12 Ayiwa, saliya wu ɲɛ fɛɛfɛɛ; Kilɛ ya ɲɔmɛhɛɛ kiimu jo ge, kee bɛɛri ki ɲɛ fɛɛfɛɛ, na dii, na nɔhɔ ɲɔ bɛ.
12 Por conseguinte, a lei é santa e o mandamento é santo, e justo, e bom...
13 Ni li wa mu, ta lee wa li shɛɛ na saliya wemu wu ɲɛ yasaaŋa ge, na wee wʼa pye kaɲuŋɔ na xu nɔ nɛ na ya? Bada! Jurumu wʼa pye kaɲuŋɔ kee yasaaŋa ke baraga ni na nɛ piinŋɛ, na xu nɔ nɛ na. Lee ya pye mu kɔnhɔ jurumu di já shɛ fiinŋɛ. Lee funŋɔ ni saliya wu baraga ni lʼa cɛ na fiinŋɛ na jo yakuudiige can can wogo ki ɲɛ jurumu.
13 Então o que é bom tornou-se causa de morte para mim? De certo que não. Foi o pecado que, para se mostrar realmente pecado, acarretou para mim a morte por meio do que é bom, a fim de que, pelo mandamento, o pecado se fizesse excessivamente pecaminoso.
14 Ayiwa nakaara baa, wèe ya li cɛ na Kilɛ ni saliya wʼa foro. Ga nɛ kunni, nɛ ceepuuro ti fanha kʼa cɛ̀rɛ, a nɛ bye ba jurumu wo bulo ɲɛ wɛ.
14 Sabemos, de fato, que a lei é espiritual, mas eu sou carnal, vendido ao pecado.
15 Bani nɛ kunni ya sii na kapyegee ki ɲaha cɛ wɛ; kasaaŋaa kiimu wo bye funŋɔ ki ɲɛ nɛ mu ge, nɛ kee pyi wɛ. Keree kiimu ya dan nɛ ni bada wɛ, a nɛ dɛrɛɛ na kee pyi.
15 Não entendo, absolutamente, o que faço, pois não faço o que quero; faço o que aborreço.
16 Ayiwa, keree kiimu ya dan nɛ ni wɛ, nɛ ba kee pyi, lee ya li shɛɛ na ye saliya wʼa yu ge, nɛ sɔɔ li na na yee ɲɛ can.
16 E, se faço o que não quero, reconheço que a lei é boa.
17 Lee na, kakuuŋɔɔ kiimu nɛ byi ge, kee ɲɛ nɛyɛ pyaa ɲidaan wɛ. Jurumu wemu wu wa nɛ zɔ wu ni ge, wee wo fanha ke kʼa nɛ yɛri kee bye na.
17 Mas, então, não sou eu que o faço, mas o pecado que em mim habita.
18 Nɛ li cɛ jo kasaana la shishiin wa nɛ ni wɛ, bani nɛ ɲɛ yɛ sipya, fanha ɲɛ wu ni wɛ. Can yɛ pyaa na nɛ giin da kasaaŋaa pyi, ga nɛ da já wɛ.
18 Eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita o bem, porque o querer o bem está em mim, mas não sou capaz de efetuá-lo.
19 Kasaaŋaa kiimu nɛ giin da byi ge, nɛ kee pyi wɛ. Ga kakuuŋɔɔ kiimu bye kaa ɲɛ nɛ na-ɛ ge, kee nɛ byi.
19 Não faço o bem que quereria, mas o mal que não quero.
20 Ayiwa, keree kiimu bye kaa ɲɛ nɛ na wɛ, nɛ ba kee pyi, wee tuun wu ni lee ɲɛ nɛyɛ pyaa ɲidaan nige wɛ. Ga jurumu wemu wo se wu ɲɛ nɛ na ge, wee wʼa lee pyi.
20 Ora, se faço o que não quero, já não sou eu que faço, mas sim o pecado que em mim habita.
21 Mu nɛ kee fanha ke ɲaa nayɛ na, nɛ ba giin nɛ kasaana pye tuun bɛɛri ni, kakuunɔ bye kaa na nɛ ta.
21 Encontro, pois, em mim esta lei: quando quero fazer o bem, o que se me depara é o mal.
22 Kilɛ wo saliya wu kaa ya dan nɛ ni xuuni na zɔ wu na.
22 Deleito-me na lei de Deus, no íntimo do meu ser.
23 Ga fanha katii nɛ ɲaa nayɛ ni kemu ya yogo tunni ni nɛ wo fungɔngɔ ki wo fanha ki ni ge. Kee fanha ke ki ɲɛ nɛ na ge, kee kʼa nɛ pye jurumu wu wo fanha ki nɔhɔ ni.
23 Sinto, porém, nos meus membros outra lei, que luta contra a lei do meu espírito e me prende à lei do pecado, que está nos meus membros.
24 Ee! We ɲɛ ɲaa nɛ mu dɛ! Kee fanha ke kʼa nɛ ceepuuro kilee na leni jurumu ni, na xu nɔni ti na ge, jɔgɔ wu dʼa ba nɛ shɔ kee na wɛ?
24 Homem infeliz que sou! Quem me livrará deste corpo que me acarreta a morte?...
25 Baraga Kilɛ, wù Kafɔɔ Yesu Kirisa gbɔɔrɔ ni, mu na ba nɛ shɔ!
25 Graças sejam dadas a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor! Assim, pois, de um lado, pelo meu espírito, sou submisso à lei de Deus; de outro lado, por minha carne, sou escravo da lei do pecado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.