Romanos 7
KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs NAA
1 Ayiwa na cebooloo, ta yee ya li cɛ na wu ɲiifɛɛrɛ te yɛ ni sipya ɲɛ saliya wu wo fanha ki nɔhɔ ni wɛ? Yee ya yaa na lee cɛ, bani yee piimu ni nɛ yu mɛ ge, yee ya saliya wu cɛ xɔ.
1 Ou vocês não sabem, irmãos — pois falo aos que conhecem a lei —, que a lei tem domínio sobre uma pessoa apenas enquanto ela está viva?
2 Li ɲɛ ba gbaga shɔ ɲɛ wɛ, wemu furu ya pɔ ge. Na saha ni saliya wu ni, wu poo wu ya ga xhu wɛ, wu da já gbaga katii je wɛ. Ga wu poo wu ga xhu, wʼa ɲɛri pye wuyɛ wo, wee saliya we fanha ɲɛ nige wu na wɛ.
2 Por exemplo, a mulher casada está ligada pela lei a seu marido, enquanto ele vive; mas, se o marido morrer, ela ficará livre da lei conjugal.
3 Ayiwa, wu bu shɛ gbaga je ná watii mu, na ta wu poo wu sanha xhu wɛ, dɔdɔɔrɔ wʼa pye. Ga wu poo wu bu xhu, saliya wu fanha ɲɛ nige wu na lee shizhaa na wɛ. Wu bu gbaga je ná watii mu, tee ɲɛ dɔdɔɔrɔ wɛ.
3 De modo que será considerada adúltera se, enquanto o marido estiver vivo, ela se unir com outro homem. Mas, se o marido morrer, ela estará livre da lei e não será adúltera se casar com outro homem.
4 Ayiwa na cebooloo, mu li wa yee bɛ shizhaa na. Kirisa na xu, yee ya pye kanna yee bɛ pʼa xu saliya wu ɲaari wu shizhaa na. Lee funŋɔ ni, yee ya pye nimɛ Yesu Kirisa wuu, Kilɛ ya wemu ɲɛ na yeege xu ni ge, kɔnhɔ yi da kasaaŋaa pyi Kilɛ mu.
4 Assim, meus irmãos, também vocês morreram para a lei, por meio do corpo de Cristo, para que pertençam a outro, a saber, àquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que frutifiquemos para Deus.
5 Can na wèe bi ɲaari na sahaŋi ni wùyɛ pyaa ɲidaan ni tuun wemu ni ge, saliya wʼa bi keree kii shɛɛ wèe na na kee ya ɲɔ wɛ. Ga lee bɛ na wèe di kee shaa na byi. Kee lakuuŋɔ ki bye wèe funyɔ ni, na wèe yɛri kapyebaagaa na, kee di wèe leni xu ni.
5 Porque, quando vivíamos segundo a carne, as paixões pecaminosas despertadas pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarem para a morte.
6 Nimɛ, wèe ya saliya wu ɲaari wu ɲɔ yaha, bani wemu wo fanha nɔhɔ ni wèe di bye ge, wèe ya pye kanna wèe ya xu na foro wee wo fanha ki nɔhɔ ni. Lee na, wèe na já kapyeŋɛɛ pye Kilɛ mu pyegafonɔ na Kilɛ Munaa gbɔɔrɔ ni. Kolɛɛ lemu wo keree kʼa ka saliya wu ni ge, wèe ya kee pyi na saha ni lee ni nige wɛ.
6 Agora, porém, estamos livres da lei, pois morremos para aquilo a que estávamos sujeitos, para que sirvamos da maneira nova, segundo o Espírito, e não da maneira antiga, segundo a letra.
7 Ayiwa, ta lee wa li shɛɛ na Musa wo saliya wu wʼa sipyii pu pye pu na jurumu pyi? Bada! Ga saliya wu wʼa nɛ pye nɛ na jurumu cɛ. Na ɲii yeege wa yaaga fɛni, nɛ bi da ga lee cɛ jurumu wɛ, ka ɲɛ saliya wu ya li shɛ na: «Ma ɲii ganha bu da voro wa yaaga fɛni wɛ.»
7 Que diremos, então? Que a lei é pecado? De modo nenhum! Mas eu não teria conhecido o pecado, a não ser por meio da lei. Porque eu não teria conhecido a cobiça, se a lei não tivesse dito: “Não cobice.”
8 Lee funŋɔ ni jurumu wʼa kaɲuŋɔ ta, na lakuuŋɔ tuugo bɛɛri leŋɛ nɛ zɔ wu ni saliya wu gbɔɔrɔ ni. Saliya wu kaa bɛ wɛ, wèe bi sanha wù jurumu cɛ wɛ.
8 Mas o pecado, aproveitando a ocasião dada pelo mandamento, despertou em mim todo tipo de cobiça. Porque, sem lei, o pecado está morto.
9 Fo tuun wemu ni nɛ bye nɛ sanha saliya wu cɛ-ɛ ge, nɛ bye ɲìi na nayɛ ɲaha tàan. Ga ba nɛ pa saliya wu cɛ wɛ, a jurumu bye la di jé nɛ ni.
9 Houve um tempo em que, sem a lei, eu vivia. Mas, quando veio o mandamento, o pecado reviveu, e eu morri.
10 Ga, a nɛ bye kanna nɛ xu. Kilɛ ya saliya wemu kan, kɔnhɔ wù ɲìi sicuumɔ see wo ta ge, wee ya xu nɔ nɛ na.
10 E verifiquei que o mandamento que me havia sido dado para vida, esse se tornou mandamento para morte.
11 Bani jurumu wʼa kaɲuŋɔ ta, na nɛ faanna, na xu bɛ nɔ nɛ na wee saliya we gbɔɔrɔ ni.
11 Porque o pecado, aproveitando a ocasião dada pelo mandamento, me enganou e, por meio do mandamento, me matou.
12 Ayiwa, saliya wu ɲɛ fɛɛfɛɛ; Kilɛ ya ɲɔmɛhɛɛ kiimu jo ge, kee bɛɛri ki ɲɛ fɛɛfɛɛ, na dii, na nɔhɔ ɲɔ bɛ.
12 Assim, a lei é santa e o mandamento é santo, justo e bom.
13 Ni li wa mu, ta lee wa li shɛɛ na saliya wemu wu ɲɛ yasaaŋa ge, na wee wʼa pye kaɲuŋɔ na xu nɔ nɛ na ya? Bada! Jurumu wʼa pye kaɲuŋɔ kee yasaaŋa ke baraga ni na nɛ piinŋɛ, na xu nɔ nɛ na. Lee ya pye mu kɔnhɔ jurumu di já shɛ fiinŋɛ. Lee funŋɔ ni saliya wu baraga ni lʼa cɛ na fiinŋɛ na jo yakuudiige can can wogo ki ɲɛ jurumu.
13 Então, aquilo que é bom se tornou morte para mim? De modo nenhum! Pelo contrário, o pecado, para mostrar-se como pecado, por meio de uma coisa boa causou-me a morte, a fim de que, pelo mandamento, o pecado mostrasse toda a sua força de pecado.
14 Ayiwa nakaara baa, wèe ya li cɛ na Kilɛ ni saliya wʼa foro. Ga nɛ kunni, nɛ ceepuuro ti fanha kʼa cɛ̀rɛ, a nɛ bye ba jurumu wo bulo ɲɛ wɛ.
14 Porque bem sabemos que a lei é espiritual. Eu, porém, sou carnal, vendido à escravidão do pecado.
15 Bani nɛ kunni ya sii na kapyegee ki ɲaha cɛ wɛ; kasaaŋaa kiimu wo bye funŋɔ ki ɲɛ nɛ mu ge, nɛ kee pyi wɛ. Keree kiimu ya dan nɛ ni bada wɛ, a nɛ dɛrɛɛ na kee pyi.
15 Porque nem mesmo compreendo o meu próprio modo de agir, pois não faço o que prefiro, e sim o que detesto.
16 Ayiwa, keree kiimu ya dan nɛ ni wɛ, nɛ ba kee pyi, lee ya li shɛɛ na ye saliya wʼa yu ge, nɛ sɔɔ li na na yee ɲɛ can.
16 Ora, se faço o que não quero, concordo com a lei, que é boa.
17 Lee na, kakuuŋɔɔ kiimu nɛ byi ge, kee ɲɛ nɛyɛ pyaa ɲidaan wɛ. Jurumu wemu wu wa nɛ zɔ wu ni ge, wee wo fanha ke kʼa nɛ yɛri kee bye na.
17 Neste caso, quem faz isso já não sou eu, mas o pecado que habita em mim.
18 Nɛ li cɛ jo kasaana la shishiin wa nɛ ni wɛ, bani nɛ ɲɛ yɛ sipya, fanha ɲɛ wu ni wɛ. Can yɛ pyaa na nɛ giin da kasaaŋaa pyi, ga nɛ da já wɛ.
18 Porque eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita bem nenhum, pois o querer o bem está em mim, mas não o realizá-lo.
19 Kasaaŋaa kiimu nɛ giin da byi ge, nɛ kee pyi wɛ. Ga kakuuŋɔɔ kiimu bye kaa ɲɛ nɛ na-ɛ ge, kee nɛ byi.
19 Porque não faço o bem que eu quero, mas o mal que não quero, esse faço.
20 Ayiwa, keree kiimu bye kaa ɲɛ nɛ na wɛ, nɛ ba kee pyi, wee tuun wu ni lee ɲɛ nɛyɛ pyaa ɲidaan nige wɛ. Ga jurumu wemu wo se wu ɲɛ nɛ na ge, wee wʼa lee pyi.
20 Mas, se eu faço o que não quero, já não sou eu quem o faz, e sim o pecado que habita em mim.
21 Mu nɛ kee fanha ke ɲaa nayɛ na, nɛ ba giin nɛ kasaana pye tuun bɛɛri ni, kakuunɔ bye kaa na nɛ ta.
21 Assim, encontro esta lei: quando quero fazer o bem, o mal reside em mim.
22 Kilɛ wo saliya wu kaa ya dan nɛ ni xuuni na zɔ wu na.
22 Porque, segundo o homem interior, tenho prazer na lei de Deus.
23 Ga fanha katii nɛ ɲaa nayɛ ni kemu ya yogo tunni ni nɛ wo fungɔngɔ ki wo fanha ki ni ge. Kee fanha ke ki ɲɛ nɛ na ge, kee kʼa nɛ pye jurumu wu wo fanha ki nɔhɔ ni.
23 Mas vejo nos meus membros outra lei que, guerreando contra a lei da minha mente, me faz prisioneiro da lei do pecado que está nos meus membros.
24 Ee! We ɲɛ ɲaa nɛ mu dɛ! Kee fanha ke kʼa nɛ ceepuuro kilee na leni jurumu ni, na xu nɔni ti na ge, jɔgɔ wu dʼa ba nɛ shɔ kee na wɛ?
24 Miserável homem que sou! Quem me livrará do corpo desta morte?
25 Baraga Kilɛ, wù Kafɔɔ Yesu Kirisa gbɔɔrɔ ni, mu na ba nɛ shɔ!
25 Graças a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor! De maneira que eu, de mim mesmo, com a mente, sou escravo da lei de Deus, mas, segundo a carne, sou escravo da lei do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.