Atos 10
KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs ARIB
1 Ná wa bye Sezare kulo li ni na Kɔrinɛyi. Oromɛ fiige ki sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ wa wu bye wii. Sɔrɔsii kuruŋɔ kemu ɲuŋɔ ni wu bye ge, kee ɲɛ na «Itali sɔrɔsii kuruŋɔ.»
1 Um homem em Cesaréia, por nome Cornélio, centurião da corte chamada italiana,
2 Wee ná wu bi Kilɛ pɛlɛ wu ni wu puga shɛɛn bɛɛri ni. Pu bi fyagi Kilɛ na. Wu bi Yawutuu funmɔ fɛɛ pu tɛri. Wu bi ganri bɛ Kilɛ-ɲɛrɛgɛ tàan wɛ.
2 piedoso e temente a Deus com toda a sua casa, e que fazia muitas esmolas ao povo e de contínuo orava a Deus,
3 Ayiwa, caŋa ka yakoŋɔ tuunɔ ɲii taanri wu na, Kilɛ wo mɛlɛkɛ wa ya pa jé Kɔrinɛyi kaban, na wuyɛ shɛ wu na; a wu sii wu tii ɲa; a mɛlɛkɛ wu wu yiri na: «Kɔrinɛyi!»
3 cerca da hora nona do dia, viu claramente em visão um anjo de Deus, que se dirigia para ele e lhe dizia: Cornélio!
4 Ba wʼa wu ɲa wɛ, na fya na jo: «Ɲaha wɛ Kafɔɔ?» A mɛlɛkɛ wu wu pye: «Ma Kilɛ-ɲɛrɛgɛ ke ni ma funmɔ fɛɛ pu dɛgɛ wu kaa ya taan Kilɛ ni, wu ya ta funŋɔ wɔ ma na wɛ.
4 Este, fitando nele os olhos e atemorizado, perguntou: Que é, Senhor? O anjo respondeu-lhe: As tuas orações e as tuas esmolas têm subido para memória diante de Deus;
5 Sipyii pii tun shɛ nimɛ Zhope kulo li ni. Ná wa wu wa wà na Simɔ, pʼi wu pyi Pyɛɛri. Pʼi shɛ wee yiri pa.
5 agora, pois, envia homens a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro;
6 Ná sɛɛyɛ gbovɔɔ wa ɲuŋɔ ni wʼa tigi, wee bɛ mɛgɛ ki wa na Simɔ wa. Wu puga ki wa suumɔ lɔhɔ ki ɲɔ na.»
6 este se acha hospedado com um certo Simão, curtidor, cuja casa fica à beira-mar. {Ele te dirá o que deves fazer.}
7 Ba mɛlɛkɛ wʼa jo xɔ ni wu ni wɛ, na gari. Wee tuun wu ni a Kɔrinɛyi di wu kapyebyii shuun, ni wu sɔrɔsi nigin wa yiri. Wee sɔrɔsi we bye wuyɛ pyaa wo shazhɔnsigimɛ. Kilɛ ɲìi fyaara sipya wu bye wii.
7 Logo que se retirou o anjo que lhe falava, Cornélio chamou dois dos seus domésticos e um piedoso soldado dos que estavam a seu serviço;
8 Mɛlɛkɛ wʼa yemu jo wu mu ge, a wu yee bɛɛri paari pu mu, na pu tun kari Zhope ni.
8 e, havendo contado tudo, os enviou a Jope.
9 Kee caŋa ki ɲimuguro a tudunmɔɔ pʼi dɛɛŋɛ Zhope kulo li na. Lee di caŋa ki ta ɲiŋɛ niŋɛ ni, a Pyɛɛri di dugi kataŋa na na Kilɛ ɲɛɛri.
9 No dia seguinte, indo eles seu caminho e estando já perto da cidade, subiu Pedro ao eirado para orar, cerca de hora sexta.
10 A xuugo di ba wu ta pʼi sanha shɔhɔ xɔ wɛ. Na pu yaha pu na yalige ki sori Pyɛɛri mu, a Kilɛ di kaa la shɛ wu na.
10 E tendo fome, quis comer; mas enquanto lhe preparavam a comida, sobreveio-lhe um êxtase,
11 A wu fugba wu ɲɔ ɲa kʼa mugi, na yaaga ka ɲa wà kemu ya foro fatɔgbɔhɔ fɛni ge. Ki geye shishɛɛrɛ we bi co pɔ, kʼi diri na ma ɲiŋɛ mu.
11 e via o céu aberto e um objeto descendo, como se fosse um grande lençol, sendo baixado pelas quatro pontas sobre a terra,
12 A Pyɛɛri di tɔɔyɔ shishɛɛrɛ yaŋmuyɔ ye bɛɛri, ni ɲiŋɛ yakokaara bɛɛri, ni shazhɛɛrɛ tuuyo bɛɛri ɲa kee fatɔbɔgɔ ke funŋɔ ni.
12 no qual havia de todos os quadrúpedes e répteis da terra e aves do céu.
13 A mujuu la di Pyɛɛri pye: «Pyɛɛri yìri, mʼa ya gbo ma xa!»
13 E uma voz lhe disse: Levanta-te, Pedro, mata e come.
14 A Pyɛɛri di jo: «Ahayi, Kafɔɔ! Yaaga kemu bɛɛri kʼa nɔhɔ, kelee ki na ɲɛ yafunŋɔ ge, nɛ sanha kee ka shi li ɲa wɛ.»
14 Mas Pedro respondeu: De modo nenhum, Senhor, porque nunca comi coisa alguma comum e imunda.
15 A mujuu lʼi foro sanha na Pyɛɛri pye: «Kilɛ ya yaaga kemu pye fɛɛfɛɛ ge, ma ganha ba kee wii sanha yaŋmunɔrɔgɔ wɛ.»
15 Pela segunda vez lhe falou a voz: Não chames tu comum ao que Deus purificou.
16 A pee jomɔ pʼi jo fo tɔɔɲii taanri, taapile ni a fatɔbɔgɔ kʼi dugi kari fugba wu ni.
16 Sucedeu isto por três vezes; e logo foi o objeto recolhido ao céu.
17 A Pyɛɛri hakili di wuregi, le wʼa ɲa ge, a wu ganha na wuyɛ yegee lee kɔri na. Na wu yaha lee na, Kɔrinɛyi ya sipyii piimu tun ge, a pee di nɔ Zhope kulo li ni. A pʼi Simɔ kaban kaa yege, a pʼi xuu wu sanha shɛ pu na, a pʼi shɛ yere kuɲɔɔ li ɲɔ na.
17 Enquanto Pedro refletia, perplexo, sobre o que seria a visão que tivera, eis que os homens enviados por Cornélio, tendo perguntado pela casa de Simão, pararam à porta.
18 Na yiri pye na jo: «Simɔ we pʼa bi na Pyɛɛri ge, naha wʼa tigi ya?»
18 E, chamando, indagavam se ali estava hospedado Simão, que tinha por sobrenome Pedro.
19 Lee di Pyɛɛri ta wu na wu funŋɔ kɔɔn sanha wu kaɲaa li na. A Kilɛ Munaa di wu pye: «Pyɛɛri, wii! Sipyii taanri wu wa na mu kaa yegee kpɛɛngɛ ke na.
19 Estando Pedro ainda a meditar sobre a visão, o Espírito lhe disse: Eis que dois homens te procuram.
20 Yìri, mʼa binnɛ mʼa gaaŋi ni pu ni, ma ganha bu fyaara yaha ma zɔ wu na wɛ, bani nɛ wʼa pu tun ma mu.»
20 Levanta-te, pois, desce e vai com eles, nada duvidando; porque eu tos enviei.
21 A Pyɛɛri di digi pa, na ba pu pye: «Sipya wemu xuu yi wa zhaa ge, nɛ wu wa wii. Lekɛ lʼi wa yi kapana ɲuŋɔ wɛ?»
21 E descendo Pedro ao encontro desses homens, disse: Sou eu a quem procurais; qual é a causa por que viestes?
22 A pʼi Pyɛɛri ɲɔ shɔ na: «Sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ we wu wa na Kɔrinɛyi ge, wee wʼa wèe tun. Sipyitiimɛ wu wa, na fyagi bɛ Kilɛ na, Yawutuu pu bɛɛri wa wu mɛsaaŋa yu. Kilɛ wo mɛlɛkɛ wa wʼa wuyɛ shɛ wu na, na wu pye na wu tudunmɔ yaha pa mu yíri, mʼi shɛ wu kaban. Na kafila wa wu wa mu mu, mu wu jo wu mu.»
22 Eles responderam: O centurião Cornélio, homem justo e temente a Deus e que tem bom testemunho de toda a nação judaica, foi avisado por um santo anjo para te chamar à sua casa e ouvir as tuas palavras.
23 Ba Pyɛɛri ya yee logo wɛ, na jé ni pu ni puga. A pʼi shɔn wà. Ba ɲiga kʼa mugi wɛ, a wu binnɛ kari ni pu ni. A Zhope nʼa daa fɛɛ pii bɛ di binnɛ kari ni pu ni.
23 Pedro, pois, convidando-os a entrar, os hospedou. No dia seguinte levantou-se e partiu com eles, e alguns irmãos, dentre os de Jope, o acompanharam.
24 Kee caŋa ki ɲimuguro a pʼi nɔ Sezare ni, na Kɔrinɛyi ta wu bi pu sigee. Wu bi wu puga shɛɛn ni wu see see naɲiinɛɛ yiri pinnɛ wu puga na Pyɛɛri sigee.
24 No outro dia entrou em Cesaréia. E Cornélio os esperava, tendo reunido os seus parentes e amigos mais íntimos.
25 Ba Pyɛɛri ya nɔ wà wɛ, a Kɔrinɛyi di ba wu ɲuŋɔ círi, na nuguro sin wu fɛɛ ni, na wu pɛlɛ.
25 Quando Pedro ia entrar, veio-lhe Cornélio ao encontro e, prostrando-se a seus pés, o adorou.
26 Ga, a Pyɛɛri di wu co yirige, na wu pye: «Yìri, nɛ bɛ wu ɲɛ sipyiyawyii la ba mu ɲɛ wɛ.»
26 Mas Pedro o ergueu, dizendo: Levanta-te, que eu também sou homem.
27 Na Pyɛɛri ni Kɔrinɛyi yaha pee jomɔ pu na, a pʼi binnɛ jé puga ki ni na sii sipyiɲɛhɛmɛɛ ta pʼa pinnɛ wà.
27 E conversando com ele, entrou e achou muitos reunidos,
28 Wee tuun wu ni a Pyɛɛri di wu pye: «Na saha ni wèe wo saliya wu ni, yʼa li cɛ, Yawutu wa shishiin ya yaa na gari ni shi watii sipyii ni piimu ɲɛ Yawutuu wɛ, kelee na jé wufɔɔ puga wɛ. Ga Kilɛ ya li shɛ nɛ na, na nɛ ganha da sipya wa shishiin wii na wu ɲɛ fɛɛfɛɛ wɛ, kelee wʼa nɔhɔ wɛ.
28 e disse-lhes: Vós bem sabeis que não é lícito a um judeu ajuntar-se ou chegar-se a estrangeiros; mas Deus mostrou-me que a nenhum homem devo chamar comum ou imundo;
29 Lee wuu na ba yee tudunmɔɔ pʼa nɔ nɛ na wɛ, nɛ ta nakaara pye wɛ. Nimɛ nɛ funŋɔ wa yʼi na kayire li ɲuŋɔ jo na mu.»
29 pelo que, sendo chamado, vim sem objeção. Pergunto pois: Por que razão mandastes chamar-me?
30 A Kɔrinɛyi di Pyɛɛri ɲɔ shɔ na: «Niɲaa ɲɛ li caŋa shishɛɛrɛ wogo, na nɛ yaha Kilɛ-ɲɛrɛgɛ na na puga ki ni yakoŋɔ ni we tuun we shi ni, a nɛ ná wa niyerege ɲa na ɲahagbaa na fadevige na ɲɛ wu na, ki bɛɛri di ɲí. A wu nɛ pye:
30 Então disse Cornélio: Faz agora quatro dias que eu estava orando em minha casa à hora nona, e eis que diante de mim se apresentou um homem com vestiduras resplandecentes,
31 ‹Kɔrinɛyi, ma Kilɛ-ɲɛrɛgɛ kʼa co. Tɛgɛgana lemu na mʼa funmɔ fɛɛ pu tɛgɛ ge, Kilɛ funŋɔ ya ta wɔ lee la yafiin na wɛ.
31 e disse: Cornélio, a tua oração foi ouvida, e as tuas esmolas estão em memória diante de Deus.
32 Tuduro yaha shɛ Zhope ni, na Simɔ wu pa, pʼa wu pyi na Pyɛɛri ge. Wʼa tigi ná wa kaban, wee bɛ mɛgɛ ɲɛ na Simɔ, sɛɛyɛ wʼa gbuu. Wu kaban ki wa suumɔ lɔhɔ ki ɲɔ na.›
32 Envia, pois, a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro; ele está hospedado em casa de Simão, curtidor, à beira-mar.
33 Taapile ni a nɛ tuduro tun jo pu ma yiri; ma pama ya ɲɔ. Ayiwa, wèe bɛɛri ya pinnɛ wee Kilɛ ɲaha tàan, Kafɔɔ ya kiimu bɛɛri shɛ ma na ge, wèe funŋɔ ɲɛ wu kee logo.»
33 Portanto mandei logo chamar-te, e bem fizeste em vir. Agora pois estamos todos aqui presentes diante de Deus, para ouvir tudo quanto te foi ordenado pelo Senhor.
34 Wee tuun wu ni, a Pyɛɛri di jomɔ pu lɔ na jo: «Can na, nɛ li cɛ nimɛ jo Kilɛ ya zhɔnrɔgɔ pyi wɛ.
34 Então Pedro, tomando a palavra, disse: Na verdade reconheço que Deus não faz acepção de pessoas;
35 Ga shi bɛɛri sipya wʼa ta wemu ya fyagi Kilɛ na ge, na tiimɛ koro ɲaari ge, weefɔɔ kaa lʼa dan Kilɛ ni.
35 mas que lhe é aceitável aquele que, em qualquer nação, o teme e pratica o que é justo.
36 Kilɛ ya wu jomɔ jo Izirayɛli sipyii mu na ɲaɲiŋɛ Jozaama pu jo pu mu Yesu Kirisa baraga ni. Wee ɲɛ sipyii bɛɛri Kafɔɔ.
36 A palavra que ele enviou aos filhos de Israel, anunciando a paz por Jesus Cristo {este é o Senhor de todos}.
37 Yesu keree ki bi doroo torogana lemu na, na co Galile fiige ki ni na pa nɔ Zhude fiige ki bɛɛri ni ge, yee wa kee fiin. Kee ya pye Yohana wo Kilɛ kafila yɛrɛ li kadugo na, batizeli wu keree na.
37 esta palavra, vós bem sabeis, foi proclamada por toda a Judéia, começando pela Galiléia, depois do batismo que João pregou,
38 Kilɛ ya Nazarɛti shɛɛn Yesu tìre, na wu ɲi Fɛfɛɛrɛ Munaa na, na sefɛɛrɛ kan wu mu kangana lemu na ge, yee wa lee fiin. Wʼa bi ɲaari na kasaaŋaa pyi sipyii na. Piimu bɛɛri pʼa bye Shitaanni wo ɲaa wu ni ge, wʼa bi pee bɛɛri cuuŋɔ, bani Kilɛ bi bye ni wu ni.
38 concernente a Jesus de Nazaré, como Deus o ungiu com o Espírito Santo e com poder; o qual andou por toda parte, fazendo o bem e curando a todos os oprimidos do Diabo, porque Deus era com ele.
39 «Yesu ya keree kiimu bɛɛri pye Yawutuu fiige ki ni, ni Zheruzalɛmu kulo liyɛ pyaa ni ge, wèe pu ɲɛ kee keree ki wo sɛɛrɛɛ. Pʼa wu co na wu kori tige na, na wu gbo.
39 Nós somos testemunhas de tudo quanto fez, tanto na terra dos judeus como em Jerusalém; ao qual mataram, pendurando-o num madeiro.
40 Ga caŋa taanri wogo ki na, a Kilɛ di wu ɲɛ na yeege xu ni, na wu yaha, kɔnhɔ sipyii di ba wu ɲaa.
40 A este ressuscitou Deus ao terceiro dia e lhe concedeu que se manifestasse,
41 Ga sipyii bɛɛri ya ta wu ɲa wɛ, fo Kilɛ ya fɛnhɛ wèe piimu ɲaha bulo na pye wu sɛɛrɛɛ ge, wee pʼa wu ɲa. Wee piimu pʼa li, na gba ni wu ni, wu niɲɛŋɛ na na foro xu ni ge, wèe pʼa wu ɲa.
41 não a todo povo, mas às testemunhas que Deus antes ordenara; a nós, que comemos e bebemos juntamente com ele depois que ressurgiu dentre os mortos.
42 Lee wuu na wʼa tuduro kan wèe mu, na wèe pu Kilɛ jomɔ pu yɛrɛ pye sipyii pu bɛɛri mu. Na wù yi jo fiinŋɛ pu mu na Yesu Kilɛ ya teŋɛ na pye xuu ni wyii bɛɛri wo kiiri kɔnvɔɔ.
42 Este nos mandou pregar ao povo, e testificar que ele é o que por Deus foi constituído juiz dos vivos e dos mortos.
43 Kilɛ tudunmɔɔ pu bɛɛri ya jo na sipyaa sipya wʼa dà Yesu na ge, na weefɔɔ wo jurumu wu na yafa wu mu wu mɛgɛ ki gbɔɔrɔ ni.»
43 A ele todos os profetas dão testemunho de que todo o que nele crê receberá a remissão dos pecados pelo seu nome.
44 Na Pyɛɛri yaha jomɔ pu na, a Fɛfɛɛrɛ Munaa di digi wu jomɔ pu logovɛɛ pu na.
44 Enquanto Pedro ainda dizia estas coisas, desceu o Espírito Santo sobre todos os que ouviam a palavra.
45 Yawutuu nʼa daa fɛɛ piimu pʼa Pyɛɛri torogo kari ge, a lʼi bye kakanhana pee mu, na Kilɛ ya Fɛfɛɛrɛ Munaa li loolo kan shi watii sipyii bɛ mu na ɲɛhɛ.
45 Os crentes que eram de circuncisão, todos quantos tinham vindo com Pedro, maravilharam-se de que também sobre os gentios se derramasse o dom do Espírito Santo;
46 Bani pʼa bi pee sipyii pu ɲaa pu na yu shi watii jomɔ ni Fɛfɛɛrɛ Munaa li gbɔɔrɔ ni, na Kilɛ mɛgɛ pɛlɛ. Wee tuun wu ni a Pyɛɛri di jo:
46 porque os ouviam falar línguas e magnificar a Deus.
47 «Ta wèe na já pii sipyii pii ɲaha kɔn sanha na pu ganha bu batize lɔhɔ ni-i ya? Bani pu bɛ ya Fɛfɛɛrɛ Munaa li ta ba wèe ya li ta wɛ.»
47 Respondeu então Pedro: Pode alguém porventura recusar a água para que não sejam batizados estes que também, como nós, receberam o Espírito Santo?
48 Lee kadugo na a Pyɛɛri di jo ni sipyiire ti ni, na pu batize Yesu Kirisa mɛgɛ na. Ba pʼa batize xɔ wɛ, a pʼi Pyɛɛri ɲɛɛri na wu cabyaa pye ni pu ni.
48 Mandou, pois, que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Então lhe rogaram que ficasse com eles por alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.