2 Coríntios 12

KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ayiwa, fo nɛ bu nayɛ pɛlɛ, ba lee di wa yafiin ɲɔgi wɛ. Lee bɛ na, kashɛgɛɛ kiimu nɛ ɲa, ni Kafɔɔ ya keree kiimu shɛ nɛ na ge, kee shizhaa na nʼa da ba jo nimɛ.
1 Importa que me glorie? Na verdade, não convém! Passarei, entretanto, às visões e revelações do Senhor.
2 Nɛ ná wa cɛ, wu na ɲɛ Kirisa wo kariɲɛɛgɛ ki ni, li yee kɛ ni shishɛɛrɛ wu ɲɛ niɲee, Kilɛ ya wu lɔ kari fo fugba we ni. (Ayiwa wuyɛ pyaa kʼa kari wà la, kelee kashɛɛ Kilɛ ya shɛ wu na la, nɛ kunni ya lee cɛ wɛ, Kilɛ wʼa lee cɛ.)
2 Conheço um homem em Cristo que há catorze anos foi arrebatado até o terceiro céu. Se foi no corpo, não sei. Se fora do corpo, também não sei; Deus o sabe.
3 Nɛ kunni ya li cɛ na jo kanna wee ná wʼa kari Alijinɛ ni. (Ga wuyɛ pyaa kʼa kari wà la, kelee kashɛɛ Kilɛ ya li shɛ wu na la, nɛ kunni ya lee cɛ wɛ, Kilɛ wʼa lee cɛ.)
3 E sei que esse homem - se no corpo ou se fora do corpo, não sei; Deus o sabe -
4 A wu jomɔ pa logo wee xuu wu ni sipya da já pemu jo daha wɛ. Li ya saha bɛ yɛrɛ sipya wu pee jomɔ pu jo wɛ.
4 foi arrebatado ao paraíso e lá ouviu palavras inefáveis, que não é permitido a um homem repetir.
5 Ayiwa, nɛ na já nayɛ pɛlɛ wee sipya we wa shi keree na. Ga nɛ funŋɔ di wa di nayɛ kaa taga nayɛ pɛlɛ wɛ, fo di bu na baraga baara kaa taga nayɛ pɛlɛ.
5 Desse homem eu me gloriarei, mas de mim mesmo não me gloriarei, a não ser das minhas fraquezas.
6 Ali nɛ ɲɛhɛ jo nɛ nayɛ pɛlɛ, nɛ da bye ɲuŋmoyirinɛ fɔɔ wɛ, bani can nʼa da jo. Ga nʼa da nayɛ pɛlɛ wɛ, kɔnhɔ keree kiimu nʼa byi, na yemu yu sipyii pu ɲii na ge, pu ganha bu na durogo di doro yee wo ɲuŋɔ kana tàan wɛ.
6 Pois, ainda que me quisesse gloriar, não seria insensato, porque diria a verdade. Mas abstenho-me, para que ninguém me tenha em conta de mais do que vê em mim ou ouve dizer de mim.
7 Ayiwa, kɔnhɔ tabaara ganha bu jé di na ɲi kee kashɛgɛɛ nijeŋɛɛ kii wuu na wɛ, a yama nigbɔ pa di jé nɛ cére ti ni. Pee ya ma nɛ mu ba Shitaanni tudunmɔ ɲɛ wɛ, pee ya nɛ kana, kɔnhɔ tabaara ganha bu jé nɛ ni wɛ.
7 Demais, para que a grandeza das revelações não me levasse ao orgulho, foi-me dado um espinho na carne, um anjo de Satanás para me esbofetear e me livrar do perigo da vaidade.
8 Nɛ Kafɔɔ ɲɛɛri pee yama pe shizhaa na fo tɔɔɲii taanri jo wu pu laha na ɲuŋɔ ni.
8 Três vezes roguei ao Senhor que o apartasse de mim.
9 Ga, a wu nɛ pye na wee wo niimɛ wu na nɛ yaa, na sipya baraga bu xhɔ tuun wemu ni, na wee tuun wu ni wee wo sefɛɛrɛ tʼa zhɛɛ na fiinŋɛ. Lee wuu na lʼa tàan nɛ ni nɛ wu na baraga baara kaa taga nayɛ pɛlɛ, kɔnhɔ Kirisa wo sefɛɛrɛ tʼi gori yaha na na.
9 Mas ele me disse: Basta-te minha graça, porque é na fraqueza que se revela totalmente a minha força. Portanto, prefiro gloriar-me das minhas fraquezas, para que habite em mim a força de Cristo.
10 Lee wuu na nɛ funŋɔ tàan na baraga baara ti na. Ali pu ɲɛhɛ ba nɛ shɛhɛlɛ, kelee na kawagaa pyi nɛ na, kelee na nɛ kana, kelee na nɛ ɲaani Kirisa mɛgɛ ki wuu na, nɛ na funŋɔ taan kee bɛɛri wuu na. Bani nɛ bu bye baraga baa tuun wemu ni, nɛ ma fanha ta wee tuun weyɛ pyaa ni.
10 Eis por que sinto alegria nas fraquezas, nas afrontas, nas necessidades, nas perseguições, no profundo desgosto sofrido por amor de Cristo. Porque quando me sinto fraco, então é que sou forte.
11 Ayiwa, nɛ jo ba ɲuŋmoyirinɛ fɔɔ ɲɛ wɛ. Ga yeeyɛ pyaa ki ni lee ya foro. Yee pʼa bi yaa yee pʼa nɛ sɔni! Bani ali nɛ ɲɛhɛ bye nɛ ɲɛ yaaga bɛ wɛ, tudunmɔɔ mɛgɛ wuu piimu yee wa jateni ge, wee wa ya ye nɛ na kaa la shishiin ni wɛ.
11 Tenho-me tornado insensato! Vós a isso me obrigastes. Vós é que deveríeis fazer o meu elogio, visto que em nada fui inferior a esses eminentes apóstolos, se bem que nada sou.
12 Can na, kapyegee kiimu kʼa li shɛɛ na Kirisa wo tudunmɔ nɛ ɲɛ ge, kee bɛɛri ya shɛ yee na ni loxulo ni. Kee ya pye ɲaha shɛshɛɛrɛ, ni kakanhaŋaa, ni sefɛɛrɛ kagbɔhɔɔ.
12 Os sinais distintivos do verdadeiro apóstolo se realizaram em vosso meio através de uma paciência a toda prova, de sinais, prodígios e milagres.
13 Nɛ ta pye yee mu tuguro wɛ. Ni lee yɛ bɛ wɛ, lekɛ nɛ dʼa pye egilizii pusamaa mu lee di ya pye yee mu-i wɛ? Yi yafa na mu lee na!
13 Em que fostes inferiores às outras igrejas, senão no fato de que a vós não vos fui pesado? Relevai-me esta injúria!...
14 Li wii, nɛ gbegele xɔ da se yee yíri na tɔɔɲii taanri wuu ni. Nʼa da zhɛ bye yee mu tuguro le tɔɔɲii le bɛ ni wɛ. Bani yi keŋɛ yaŋmuyɔ bɛ di wa zhaa wɛ, fo yiyɛ pyaa kiiri. Nɔhɔpiire ya yaa na wari shaa na yɛri pu sefɛɛ ɲaha na wɛ, ga sefɛɛ pʼa yaa na wari shaa na yɛri pu nagoo ɲaha na.
14 Eis que estou pronto a ir ter convosco pela terceira vez. Não vos serei oneroso, porque não busco os vossos bens, mas sim a vós mesmos. Com efeito, não são os filhos que devem entesourar para os pais, mas os pais para os filhos.
15 Lʼa taan nɛ ni nɛ wu na keŋɛ yaŋmuyɔ bɛɛri kan yee wuu na, ali na nayɛ bɛ kan na fara wà. Ayiwa, yee kaa ba dan nɛ ni xuuni mu, lee lʼa da nɛ pye nɛ kaa da da dan yee ni-i gɛ?
15 De mui boa vontade darei o que é meu, e me darei a mim mesmo pelas vossas almas, ainda que, amando-vos mais, seja menos amado por vós.
16 Yee na ba jo na nɛ pye tuguro yee wa shishiin ɲuŋɔ ni wɛ. Nakaara wa lee ni wɛ, ga pii na ba jo yee ni na shizhiinmɛ ni nɛ yee co, na nɛ shiige shɛn.
16 Mas seja! Não vos fui pesado. Como, porém, sou esperto, apanhei-vos pela astúcia...
17 Piimu nɛ tun shɛ yee mu ge, nɛ kuduun sha yee ni wee wa keŋɛ kurogo ya?
17 Acaso tirei proveito de vós por meio de algum daqueles que vos enviei?
18 Nɛ Tite ɲɛɛri jo wu shɛ yee yíri, na wù ceborona wu pinnɛ ni wu ni. Ta Tite ya yee ŋmahana na kuduun sha yee ni? Ta nɛ ni wee wo kapyegee ki bɛɛri ya pye mɛ nigin wɛ? Ta wèe ɲaarigaŋaa ki bɛɛri ya pye mɛ nigin wɛ?
18 Roguei a Tito, e com ele enviei um irmão que conheceis. Por acaso tirou Tito de vós alguma coisa? Não andamos nós com o mesmo espírito, sobre as mesmas pegadas?
19 Na co fo taatuunnɔ na, yee wa giin na kaɲii wèe wa gaan wùyɛ mu yee ɲaha tàan, ga lee di bɛ wɛ. Kirisa wo kariɲɛɛgɛ ki funŋɔ ni wèe wa yu mɛ Kilɛ ɲaha tàan. Wù taanɲiinɛɛ, yee wo nʼa daa wu wo ɲahagbaashɛɛrɛ kaa na wèe wa ye bɛɛri yu yee mu.
19 Já há muito pensais que nos justificamos diante de vós. Perante Deus, em Cristo, é que nós falamos; mas tudo isto, meus caríssimos, para vossa edificação.
20 Nɛ ba nɔ yee yíri, na funŋɔ wa di yi ɲa ɲagana lemu na wɛ, nɛ fyagi jo di ganha ba shɛ yi ɲa lee ɲagana le na wɛ; yi bɛ ganha bu na ɲa ɲagana la na yi bɛ ya tiin ni lemu ni wɛ. Nɛ fyagi jo di ganha ba shɛ yogo ta yi tɛ ni wɛ, ni ɲɛpɛɛn, ni loyire, ni bɛganhara, ni mɛkyɛɛgɛrɛ, ni zɔjuuro, ni tabaara, ni kawuriye wɛ.
20 Temo que, quando for, não vos ache quais eu quisera, e que vós me acheis qual não quereríeis. Receio encontrar entre vós contendas, invejas, rixas, dissensões, calúnias, murmurações, arrogâncias e desordens.
21 Nɛ fyagi jo di ba jo nʼa nɔ yi yíri ge, Kilɛ ganha bu da na shiige yi niŋɛ ni wɛ. Sipyiɲɛhɛmɛɛ piimu pʼa jurumu pye, pʼi sanha daajeŋɛ jo pu cemɔhɔrɔ ti na tapyege ni wɛ, ni pu dɔdɔɔrɔ, ni pu kanɔhɔyɔ yi na-ɛ ge, di ganha bu da zhɛ ɲɛsinmɛ wo yee wuu na wɛ.
21 Receio que à minha chegada entre vós Deus me humilhe ainda a vosso respeito; e tenha de chorar por muitos daqueles que pecaram e não fizeram penitência da impureza, fornicação e dissolução que cometeram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.