Lucas 7

Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ka Iesu tauna ya viwavenena tomotau wayahia nau‑yehai, e omo meagai Kapenaum wayahina.
1 Quando Jesus acabou de dizer essas coisas ao povo, foi para a cidade de Cafarnaum.
2 Ka meagai‑nana nihenina aitam me Rom yai tau nau‑havia ai yau 100 ai tau eta‑naonao mamaei. Ka tau eta‑naonaona tauna ya tau paisewa aitam apa‑vidovidohei ananina, kate tau paisewana vi‑kwanaha ananina, ka tuta eha ani‑hoina na‑iakwa nꞌ‑aniga.
2 Havia ali um oficial romano que tinha um empregado a quem estimava muito. O empregado estava gravemente doente, quase morto.
3 Ka tau eta‑naonao‑nana Iesu yana omana vaneana nononi, ka ya nuanua Iesu na‑omo, e ya tau paisewa na‑vo‑vi‑aiaiei, vidoha. Wayahina, tauna me Iudea yai ononotoi anani tupwai viamei aituhu memeanina ina‑ne Iesu wayahina, e taui imataedei deina. Ka taui tauna ya nuanuana iawaehei.
3 Quando o oficial ouviu falar de Jesus, enviou alguns líderes judeus para pedirem a ele que viesse curar o seu empregado.
4 E ononotoi anani‑naia iomo Iesu wayahina, e ihidahida bagibagina, ivona, “Kauvea, yama nuanua ananina mamaei. Tau eta‑naonao tanoi vivane ama niam aitam, ka tauna onoto ahiahina, wayahina nau‑wawanim ena‑ivaitei. Tauna ya tau paisewa aitam vi‑kwanaha, ka yama nuanua kana‑ne, e evo‑vi‑aiaiei.
4 Eles foram falar com Jesus e lhe pediram com insistência: — Esse homem merece, de fato, a sua ajuda,
5 Onotona vivane me Rom aitam, kate tauna tunina, iuna tauna itoka me Iudea dewa‑vidovidoheka. Kadu tauna ana heta avaha yana kina awaehei yaka manua tapanono aitam ana yona wayahina.”
5 pois estima muito o nosso povo e até construiu uma sinagoga para nós.
6 Wayahina, Iesu awaehei nui ineine tau eta‑naonao ya manua wayahina. Ka eha ani‑hoina manuana ivaniahe, ka tau eta‑naonao‑nana tauna yaiana tupwai vi‑tunei iomo Iesu wayahina. Ka yaiana Iesu ivaniahei etawana, e ivona, “Ama niam ivona deina, ‘Bada, taum am wava ananina, ka yauke au wava kikituna. Wayahina, eha nau‑wawanim avitavitam, e bana mamanaina eomo wayahiua. Kadu eha nau‑wawanim yau manua ena‑nu, iuna am wava ananina.
6 Então Jesus foi com eles. Porém, quando já estava perto da casa, o oficial romano mandou alguns amigos dizerem a Jesus: — Senhor, não se incomode, pois eu não mereço que entre na minha casa.
7 Ka kadue eha nau‑wawanim anꞌ‑omo wayahima, e etawana aviamem matama, iuna wamke am wava ananina. Aituhu memeanina wayahima, akanai yam vonata ana pata yau tau paisewa ya vidoha wayahina.
7 E acho também que não mereço a honra de falar pessoalmente com o senhor. Dê somente uma ordem, e o meu empregado ficará bom.
8 Iuna avaha itoka tomotau aka awaeha a venavenau anua‑hau‑yehai. Yauke au tau veimea anani imamaei, ka taui iveimeyeu, avi‑ateteyei. Ka kadu yauke vivane tau veimea aitam, e yau tau nau‑havia aveimeyei, ivi‑ateteyeu. Aitam aveimeyei, avona, “Ena‑nei!” e tauna neine. Ka kadu aitam aveimeyei, avona, “Enꞌ‑omoi!” e tauna omomo. Ka kadu yau tau paisewa‑kavokavovo aveimeyei, avona, “Edewei!” e tauna dedewei deina. Avaha anamanem vivane am awaeha mamaei akanai.’”
8 Eu também estou debaixo da autoridade de oficiais superiores e tenho soldados que obedecem às minhas ordens. Digo para um: “Vá lá”, e ele vai. Digo para outro: “Venha cá”, e ele vem. E digo também para o meu empregado: “Faça isto”, e ele faz.
9 Ka Iesu, avaha vonana nononi, nuana vi‑tupatupa ananina. Wayahina magigino, e yoko ivi‑muniei vonei, ivona, “Vona ahiahina, nonova a itoava ataina wayahina, eha aitam koiaka ya vitumahana ananina deina ata‑vaniahe. Eha aitam me Isiraeli ya vitumahana deinake!”
9 Jesus ficou muito admirado quando ouviu isso. Então virou-se e disse para a multidão que o seguia:
10 Ka vonana iakwa, e tau mataeda‑naia imavi‑havine tau eta‑naonao‑nana ya manua wayahina, ka tau paisewana ivaniahei avaha vidoha.
10 Aí os amigos do oficial voltaram para a casa dele e encontraram o empregado curado.
11 Ka tuta eha ani‑hoina iakwa, e Iesu omo aitam meagai ana wava Naini wayahina. Ka a tau vi‑muni‑waiwai kadu yoko ananina nui iomomo.
11 Pouco tempo depois Jesus foi para uma cidade chamada Naim. Os seus discípulos e uma grande multidão foram com ele.
12 Ka iomo meagai a tutu‑gana wayahina, ka eha ani‑hoina ina‑nu, ka tau aniga a tau avana idudueyei meagai‑nana ini‑tawanei, e ineine itavuni meagai‑nana upuna. Ka tau anigana tanoi wadaena natuna aitamoata‑hoina. Ka yoko ananina wadaena nui ineine etawana, e itavuni.
12 Quando ele estava chegando perto do portão da cidade, ia saindo um enterro. O defunto era filho único de uma viúva, e muita gente da cidade ia com ela.
13 Ka tutana Iesu wadaena dueyei, tauna ate‑nuanuaiei ananina. Wayahina, tauna vavinena vonei, ivona, “Eha nau‑wawanimi uvi‑mohai.”
13 Quando o Senhor a viu, ficou com muita pena dela e disse:
14 E tauna omo tau anigana ana iuma wayahina, vo‑dadani, ka tau avanai imimini, ipotapota. Ka Iesu tau matena vonei, ivona, “Tupunaim, aveimeyem emini!”
14 Então ele chegou mais perto e tocou no caixão. E os que o estavam carregando pararam. Então Jesus disse:
15 Ka onotona mini, e vi‑putu ipuipupu. Wayahina, Iesu onotona taini omanei ayona wayahia.
15 O moço sentou-se no caixão e começou a falar, e Jesus o entregou à mãe.
16 Ka papani‑nana nihenina tomotau habuhabui imatamatauta, kadue Yaubada iawa‑davedavei, ivona, “Tau apa‑taputapu ananina aitam avaha omoi baina!” Kadu ivonavona, “Yaubada avaha omoi, ka ya nuanua itoka ya tomotau na‑ivaiteka.”
16 Todos ficaram com muito medo e louvavam a Deus, dizendo: — Que grande
17 Ka Iesu vaneana tanoi ine papani Iudea habuhabuna nihenina, ka kadu ine meagai habuhabui papani Iudea nepena wayahia.
17 Essas notícias a respeito de Jesus se espalharam por todo o país e pelas regiões vizinhas.
18 Ka munia, Ioni Tau Bapitaiso a tau vi‑muni‑waiwai iomo Ioni wayahina, e dewaia habuhabui vanena imataedei, e tauna nononi. Iakwa, tauna ainua wayahia honei.
18 Os discípulos de João Batista contaram tudo isso a ele. Aí João chamou dois deles
19 E tauna ainuai vi‑tunei ine Iesu wayahina, iuna Ioni ya nuanua ivi‑tanaiei, “Bada, vona tunuhina medeina? Taum vivane onotona nonova Ioni vonavona wayahina vivane apaina na‑omo wayahiaia, na‑ito‑yavuhiai, o kadi nau‑wawaniai mani onoto apotepotei?”
19 e os enviou ao Senhor Jesus para perguntarem: “O senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?”
20 Ka ainuaia iomo Iesu wayahina, e ivona, “Bada, Ioni Tau Bapitaiso vi‑tuneai, aomo avi‑tanaiem, ‘Vona tunuhina medeina? Taum vivane onotona, e nonova taui ivona wayahina apaina na‑omo wayahiaia, e na‑ito‑yavuhiai, o kadi nau‑wawaniai mani onoto apotepotei?’”
20 Então eles foram até o lugar onde Jesus estava e disseram: — João Batista nos mandou perguntar o seguinte: o senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?
21 Ka auyewana wayahina, ka kadu babau‑nana nihenina Iesu tau kwanakwanaha habuhabui ai kwanaha kadue ai muya ito‑yavuhi ividoha. Ka nua gawagawamina tupwai tomotau ivitavitai, kadue Iesu tomotaui vo‑vi‑aiaiei ividoha. Ka kadu tau mata‑goyo habuhabui matai vo‑vi‑aiaia idunedune.
21 Naquele momento Jesus curou muitas pessoas das suas doenças e dos seus sofrimentos, expulsou espíritos maus e também curou muitos cegos.
22 Ka dewa‑bagibagi‑naia iakwa, e Iesu Ioni a tau mataeda ainuai yai vi‑tanai nau‑patei, ivona,
22 Depois respondeu aos discípulos de João:
23 Wayahina, avonemi, aituhu aviyaivia eha wayahiu iva‑hamwahamwana, kate ivitumahaneu ahiahina, akanai taui ai nau‑iaiava mamaei.”
23 E felizes são as pessoas que não duvidam de mim!
24 Ka avaha Ioni a tau mataeda imavina, Iesu vi‑putu yokoia haeyei Ioni wayahina, ivona,
24 Quando os discípulos de João foram embora, Jesus começou a dizer ao povo o seguinte a respeito de João:
25 O avi onoto unuanua uvaniahei? Kaiwadi unuanua aitam tau kaikaiwabo ana kwama ahihi‑vainena uvaniahe anata wayahina? Eha. Iuna tau kaikaiwabo eha ita‑mamae anata nihenina, kate taui na guguai ahiahina imamaei yai manua ananina nihenina, a?
25 O que foram ver? Um homem bem-vestido? Ora, os que se vestem bem e vivem no luxo moram nos palácios!
26 Uvoneu. Avi onoto unuanua uvaniahei tenoke? Kaiwadi unuanua tau apa‑taputapu aitam uvaniahei, a? Ika! Ka ataina avonemi, Ioni mani tau apa‑taputapu vane‑tawanei.
26 Então me digam: o que foram ver? Um
27 Iuna Iginuma nihenina aitam apa‑taputapu Ioni Tau Bapitaiso wayahina mamaei, ivona,
27 Porque João é aquele a respeito de quem as
28 Vona ahiahina, Ioni tau maꞌ tanopi habuhabui vane‑tawanei. Ika, tauna taui yai tupua nonova wayahina a itoava taui yai tupua ataina wayahina vane‑tawanei. Kate unononiu! Vona ahiahina, aituhu aviyaivia Yaubada ya pai veimea ivaniahei, kadu aituhu ina‑nu nihenina, ka aituhu imamaei, akanai tomotaui Ioni Tau Bapitaiso ivane‑tawanei. Aituhu taui ai wava kikitui, dewana eha aitam aviani. Taui Ioni ivane‑tawanei.”
28 — Eu digo a vocês que de todos os homens que já nasceram João é o maior. Porém quem é o menor no
29 Nonova yokoia, kadu takesiV a tau vitue Ioni ya nau‑wahena inononi, kadu iawaehei nau‑wahena tunutunuhina. Wayahina, taui habuhabui Ioni iviamei tauna vi‑bapitaisoei, ka ai bapitaiso wayahina dewa tunuhina idedewei deina. Wayahina, tutana taui Iesu ya vonaia inononi, Yaubada iawa‑davedavei, iuna avaha ianamanei Yaubada ya etawana vivane etawana tunutunuhina.
29 Os cobradores de impostos e todo o povo ouviram isso. Eles eram aqueles que haviam obedecido às ordens justas de Deus e tinham sido batizados por João.
30 Kate Parisi habuhabui, kadu Mosese ya veimea a tau viwavenena habuhabui Ioni ya nau‑wahena ivihahaiei, ka taui kadu Yaubada ya nuanua ahiahina wayahi ivihahaiei aitamoata deina.
30 Mas os fariseus e os mestres da Lei não quiseram ser batizados por João e assim rejeitaram o plano de Deus para eles.
31 Ka Iesu ya nuanua Parisi yai dewa yokoia na‑mataedai. Wayahina ivona,
31 E Jesus terminou, dizendo:
32 Taui yai dewa yaheyahe imanuena maketi wayahina yai dewa deina. Yaheyahe‑naia ai yau ainua, ka aitam yau yaiai wayahia ivivi‑hone, ivonavona,
32 Elas são como crianças sentadas na praça. Um grupo grita para o outro:
33 Vona ahiahina, Ioni Tau Bapitaiso omo wayahimia, ka tuta tuta yana dewa aniani ahiahina vihahaiei, kate dewa‑didiguna dedewei, kadue eha aitam tuta Ioni wainaV ta‑nim. Ka tomotau tupwai inau‑vonuvonu wayahina, ivona, ‘Udueyei! Onoto taina yana dewa kwavakwavana! Nua gawagawamina veimeyei akanai!’
33 João Batista jejua e não bebe vinho, e vocês dizem: “Ele está dominado por um demônio.”
34 Ka munia, yauke, Tauna Vi‑tomotau, aomo wayahimia, ka yau dewa tunina. Yauke aniani amam kadu wainaV animnim. Ka tomotau tupwai inau‑vonuvonu wayahiu, ivona, ‘Udueyei! Onoto taina yana dewa goyona! Tuta tuta aniani‑mei amam, kadu tuta tuta waina‑mei nimnim. Ka yaiana udueyei! Taui vivane tau goyogoyona takesiV a tau vitue, kadue taui itoai avihahaiei deina!’
34 O
35 Ka avonemi, aka pata nua‑uya tunutunuhina kanꞌ‑anamanei taina deina. Tau nua‑uya yai nua‑uya iviwaveneka taui yai dewa tunutunuhina wayahina.”
35 Mas aqueles que aceitam a sabedoria de Deus mostram que ela é verdadeira.
36 Aitam tuta Parisi aitam, ana wava Simoni, Iesu honei, e nui inꞌ‑am. Ka Iesu awaehei, omo, ka Parisi‑nana ya manua inui ka daudauva amam.
36 Um fariseu convidou Jesus para jantar. Jesus foi até a casa dele e sentou-se para comer.
37 Ka meagai‑nana nihenina aitam vavine tau kenekenene mamaei. Ka vavinena avaha anamanei Iesu Parisi‑nana ya manua nihenina amam. Wayahina, vavinena bunama manina ahiahina na gamna omanei,
37 Naquela cidade morava uma mulher de má fama. Ela soube que Jesus estava jantando na casa do fariseu. Então pegou um frasco feito de alabastro , cheio de perfume,
38 ka manua‑nana inui, ka omo Iesu munina, ka aena nepena mini ka vi‑putu toutou ka mata‑inuna Iesu aena si‑vi‑niginigia. Ka apanana mamanaina wayahina aena nau‑wohi, kadu vi‑putu Iesu aena maoi, ka bunama iwaiwahi Iesu aena wayahina.
38 e ficou aos pés de Jesus, por trás. Ela chorava e as suas lágrimas molhavam os pés dele. Então ela os enxugou com os seus próprios cabelos. Ela beijava os pés de Jesus e derramava o perfume neles.
39 Ka Parisi‑nana (Simoni), ana heta nihenina nuanua, “Ia! Onoto taina eha aitam tau apa‑taputapu ahiahina. Aituhu tauna tau apa‑taputapu ahiahina, akanai tauna nꞌ‑anamane vavine taina vo‑dadani vivane tau goyogoyona. Ka aituhu tauna anamane deina, vavine taina yana dewa ta‑vihahaie kadu ta‑vito‑pote akanai.”
39 Quando o fariseu viu isso, pensou assim: “Se este homem fosse, de fato, um profeta , saberia quem é esta mulher que está tocando nele e a vida de pecado que ela leva.”
40 Ka Iesu Simoni wayahina ivona, “Simoni, yau nuanua aitam vona tana‑minikuna avonem.” Ka Simoni ivona, “Kauvea, ahiahina. Evoneu.”
40 Jesus então disse ao fariseu: — Fale, Mestre! — respondeu Simão.
41 Wayahina Iesu ivona,
41 Jesus disse:
42 Ka munia ainuai eha ai pata bada‑nana inau‑pate. Wayahina, bada‑nana ainuai ai aga nua‑tavuni.
42 mas nenhum dos dois podia pagar ao homem que havia emprestado. Então ele perdoou a dívida de cada um. Qual deles vai estimá-lo mais?
43 Ka Simoni Iesu ya vonana vona‑nau‑patei, ivona, “Kaiwadi, onotona anꞌ aga ananina nua‑tavuni. Tauna yana bada na‑nau‑kaiweyei ananina.”
43 — Eu acho que é aquele que foi mais perdoado! — respondeu Simão.
44 Wayahina, Iesu magigino vavinena wayahina, kate Simoni wayahina vonavona,
44 Então virou-se para a mulher e disse a Simão:
45 Kadu wamke pai nau‑kaiwa ana mao eha eta‑veneu. Ka vavine taina yau omana naona wayahina a itoava ataina wayahina aeu maomaoi.
45 Você não me beijou quando cheguei; ela, porém, não para de beijar os meus pés desde que entrei.
46 Eha kadu bunamea ununu eta‑buyou. Ka vavinena taina akanai ya bunamea aeu ito‑iwahi.
46 Você não pôs azeite perfumado na minha cabeça , porém ela derramou perfume nos meus pés.
47 Wayahina, avonem, tauna yana dewa goyona habuhabui avaha anua‑tavuni, wayahina tauna dune‑nuanuaieu ananina. Kate aituhu aviyaivia yai goyona aitonuata anua‑tavuni, taui yai dune‑nuanuai wayahiua vivane kikituna.”
47 Eu afirmo a você, então, que o grande amor que ela mostrou prova que os seus muitos pecados já foram perdoados. Mas onde pouco é perdoado, pouco amor é mostrado.
48 Ka Iesu vavinena vonei, ivona, “Avaha yam goyona anua‑tavuni.”
48 Então Jesus disse à mulher:
49 Ka ononotoi taui nui iamam Iesu ya vonana inononi, ka taui matataui ivona, “Onoto taina koiaka? Tauna vonavona vivane tauna ana pata dewa goyona na‑nua‑tavuni! Kaiwadi, tauna koiaka?”
49 Os que estavam sentados à mesa começaram a perguntar: — Que homem é esse que até perdoa pecados?
50 Kate Iesu vavinena wayahina ivona, “Avaha yam ito‑yavuha evaniahei, iuna yam vitumahana mamaei. Wayahina, yam nua gomagomanina nui ena‑ne‑kai.”
50 Mas Jesus disse à mulher:

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.