Lucas 15

Testamen Oauoau (MVA) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Bong teke tamoata ‘tagisi’ dokidoki be tamoata muzigoala ememaki dipura be dikabuni be Iesus dalongori kana.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Makara nge Parasi be tamoata Moses Mata ne disulesuletaki ditaguraki be ambe Iesus bokai digulugulungaetaki, “Tamoata ngae nge muzigoala ememaki imolamolatakidi be dimoanakonako-budu.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Kodeka Iesus itaguraki be pile ono tonanga ngae iradi,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Tamoata teke mara-ming ‘sipisipi’ ne ‘100’ moarunga, be teke ileua masa rakana ngaemaki? Tamoata ngae masa ngataguraki be ‘99’ takadi kaba ono ramomonga-lo ngaperekidi daramomomo be ngalale be teke ileua nge ngalelei nibe ngate.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Bong ngate masa suri dauia-tina be bage-nao ngasalangaki be ngabazi
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 be kaba kana ngalako. Kodeka ruanga be tamoata saringa disukoaki ngakiladi be bokai ngaradi, ‘Ngau zaiza suri-uia taemaki. ‘Sipisipi’ negu ileua ambe ute.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ngau ka ura-kaming. Bokainatuka-la, ‘sipisipi’-la leua ngae bokana, lang anua-lo masa suri-uia bibia-tina emakadi dapura bong tamoata muzigoala ememaki teke ilo ibuiri be muzigoala ne isegeaki. Tamoata ‘99’ uia nge diado ka disoaki, ata tamoata muzigoala ememaki kata ilo ibuiri be muzigoala ne isegeaki nge suri-uiataka dalaba-tina kana!
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Aine teke ‘mone’ ne kulemoa, be teke ileua masa rakana ngaemaki? Masa baratui ne ngabulai be pera kana ngaroroi be ‘mone’ leua nge ngalelea-tina uia nibe ngate.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Be bong ite masa ruanga be tamoata saringa disukoaki ngakiladi be bokai ngaradi, ‘Ngau zaiza suri-uia taemaki. ‘Mone’ negu ileua ambe ute.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Ngau ka ura-kaming. Bokainatuka-la, ‘mone’-la ngae leua bokana, bong tamoata muzigoala ememaki ilo ibuiri be muzigoala ne isegeaki masa Nanaranga ‘enzel’ ne suridi dauia-tina.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Be Iesus kaba bokai ipile, “Tamoata teke isoaki natu moanekadi rua.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Natu sikisiki itaguraki be tama bokai irai, ‘Mamo, kana nem moarunga gonege-kamairu be egedi takadi negu goana.’ Bokaibe tamoata ngae itaguraki be kana ne moarunga nge natu ruoti ngae-diaru inege-diaru.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “Uanana tago disalaga be natu sikisiki nge kana ne moarunga idoki be masoasoa kaba tekedia-lo ilako. Makara isoaki be kana ne moarunga nge ramoramo-ba rerengana-lo irokaki be ono ne kusi suri-uia iani.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Kana ne moarunga irokaki-doi, kodeka alauri nge tole biabia teke kaba ngaradia-lo ipura. Be natu ngae nge kana ne tago-tina.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Bokaibe ilako be anua-marau tekena-lo be ngamalipini kana. Be anua-marau ngae itaguraki be inepi be ilako boro ne iakolakola.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Makara imalipilipi nge tole-toleba imalipilipi. Be tamoata tago teke kangkang ianiani be ikangkang. Ilo nge boro kangkang kandi alu ngakangkang kana irere.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “Makara isukoaki nibe ilo ipitilaki nge bokai ipile, ‘Tamagu malipilipi ne moarunga nge kangkang-lo diboaduboadu-tina be alu dieneno-ba, be ngau makare nge ambe saringatuka tole matea mate kana!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Masa mtui be mialale be tamagu-lo be bokai mrai: Mamo, ngau Nanaranga-lo be kaiko-lo muzigoala uemaki.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Ngau tago uboadu natum kana gokilakilaia. Godoka be malipilipi nem bokana be malipilipiniko.’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Bokaibe itui be tamana-lo ilako.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 “Kodeka natu ngae tama bokai irai, ‘Mamo, ngau Nanaranga-lo be kaiko-lo muzigoala uemaki. Tago iboadu natum kana gokilakilaia.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Ata tama itaguraki be malipilipi ne ikiladi be bokai iradi, ‘Kusi-sili uarikana-tina kamabagai be kamasiliakani. Be bokiboki kabona-lo kamanangalako be ae-sukuma aena-lo kamananga.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Kamangazingia-doi kodeka kamalako be ‘bulumakau’ natu moaneka dabudabu uarikana-tina nge kamadoki be kamaumoatei, be ono moanako biabia teke taemaki be surida dauia.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Labu ono surida dauia kana nge bokai: Natugu ngae nge imate, ata ambe imoauri. Ileua, ata ambe tea ipura.’ Bokaibe ditaguraki be moanako biabia be suri-uia ngae dimarangaki.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Bong kana ngaedi bokai emakadi dipurapura nge natu labalaba uma-lo imalipilipi. Be bong pera-lo imulemule nge oagu be moasi ilongo.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Bokaibe malipilipi teke ikilai be bokai itegi, ‘Rakana diememaki?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Be malipilipi ngae ikatu be bokai ipile, ‘Tarim imule ka tamam ‘bulumakau’ natu moaneka dabudabu uarika nge iumoatei be ono moanako biabia teke emaka ipurapura. Bakara, tarim ne iauia-la be imule. Tago sesu ba iuai.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Labalaba pile ngaedi ilongo nge nama ira-tina, be pera-lo sili isege. Bokaibe tama ipusika be ilako iakoroi be ngasili kana.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Ata natu labalaba itaguraki be tama pilenga bokai ikatu, ‘Kaba goita! Ngau barasi kokoko-tina dududu-ba bokana umalipiniko. Pilengam moarunga nge ulongolongo-la. Tago sesu ukai-niko. Ata kana tago teke kuemakana! ‘Meme’ natu-ba teke goana be ono ruangagu zaiza moanako biabia teke gaemaki nge tago-soasoa!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Ata natum ngae maka kana nem moarunga igamangramo-ba aine pogizagizadi zaiza be bong imule nge ‘bulumakau’ natu dabudabu uarika kumoateani!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Be tama ikatu be bokai ipile, ‘Natugu, kaiko izamaizama sakeguo kusukoaki. Be kana negu moarunga nge nem.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Ata nge iuia-tina suri-uia taemaki be surida dauia, bakara tarim ngae nge imate, ata kaba imoauri. Ileua, ata kaba tea ipura.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.