Marcos 5

PULU YILI-NGA UNG KONALE (MUX) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Kanu-kene, ⸤Yesos kene yu lumbili anduli yima kene⸥ enini ⸤nona anduli sipna⸥ no-numú nekendu puku kolea Gerasa puring.
1 Entrementes, chegaram à outra margem do mar, à terra dos gerasenos.
2 Akuna uring kene Yesos sipna wendu urum kene numanuna kuru mulurum yi te, yambu-ónu-koleana pelsiliipa andurumele enaliinga wendu omba yu mulurumna urum.
2 Ao desembarcar, logo veio dos sepulcros, ao seu encontro, um homem possesso de espírito imundo,
3 — ausente —
3 o qual vivia nos sepulcros, e nem mesmo com cadeias alguém podia prendê-lo;
4 — ausente —
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram quebradas por ele, e os grilhões, despedaçados. E ninguém podia subjugá-lo.
5 Taki-taki, sumbulsuli kepe tanguli kepe, yambu-ónu-koleana kene ma-pangimanga kene ke nilsiliipa andurum kene, yunga kangiele ku-mulú ⸤nénga mululi⸥ mare-ni liipa kopsilsiliipa andupa mulurum.
5 Andava sempre, de noite e de dia, clamando por entre os sepulcros e pelos montes, ferindo-se com pedras.
6 — ausente —
6 Quando, de longe, viu Jesus, correu e o adorou,
7 — ausente —
7 exclamando com alta voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Conjuro-te por Deus que não me atormentes!
8 — ausente —
8 Porque Jesus lhe dissera: Espírito imundo, sai desse homem!
9 Aku nirim kene Yesos-ni yilindu walsipa kene nimba mele: “Nunga bi naeye?” nirim kene yu-ni nimba mele: “Oliu aima pulele akiliinga nanga bi Aima-Puluma.” nirim.
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Aku nimba kene wale pulele Yesos mawa tepa kene nimba mele: “Oliu ‘oku wendu pai.’ nikunu toku makurukunu kene “Kolea ili munduku kelku kolea luparenga pai.” ni naa ni.” niring.
10 E rogou-lhe encarecidamente que os não mandasse para fora do país.
11 Akuna ma-pangi tenga bo-kung pulele im noku muluring kanuku kene
11 Ora, pastava ali pelo monte uma grande manada de porcos.
12 kuruma-ni Yesos mawa teku kene niku mele: “Oliu ⸤toku makurukunu kene⸥ “Ne kungmanga numanuna molu-pai.” ni.” niring kene
12 E os espíritos imundos rogaram a Jesus, dizendo: Manda-nos para os porcos, para que entremos neles.
13 yu-ni “Kapula, akuna pai.” nirim kene kuruma yi kaniliinga numanuna wendu oku kene kung akuna muluringimanga numanuna puku muluring kene kung kanuma kelep toku lkisiku puku kopuna puka toku no-numúna suku puku no wanguring. Kung kanuma ⸤aima pulele,⸥ tausen tale mele.
13 Jesus o permitiu. Então, saindo os espíritos imundos, entraram nos porcos; e a manada, que era cerca de dois mil, precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do mar, onde se afogaram.
14 ⸤Ulu akuma wendu urum-na kanuku kene⸥ kung tápu-teku muluring yima takara toku puku kene, kolea-aulina muluring yambuma kene, kolea-kelúmanga muluring yambuma kene, ulu akuma wendu urum akili mele temani toku silsiliiku puring. Temani kanili piliiring yambuma ‘Ulu wendu um mele kanumulú.’ niku wendu puku
14 Os porqueiros fugiram e o anunciaram na cidade e pelos campos. Então, saiu o povo para ver o que sucedera.
15 Yesos mulurumna oku kene ui kuru aima pulele numanuna molku oku wendu puring yili mulumbale talupa, numanu-bo pirim-na mulurum kanuku kene enini mundu-mong tiring.
15 Indo ter com Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, assentado, vestido, em perfeito juízo; e temeram.
16 Yesos-ni tirim mele mongale-ni kanuring yambuma-ni penga uring yambuma niku siring. Kuru pulele numanuna muluring yili kene, kungma-kene uluma wendu urum mele temanele toku siring.
16 Os que haviam presenciado os fatos contaram-lhes o que acontecera ao endemoninhado e acerca dos porcos.
17 Kanu-kene yambuma ⸤aima mini-wale munduku kene⸥ Yesos mawa teku kene niku mele: “Oliunga koleana naa molkunu kelkunu pui.” niring.
17 E entraram a rogar-lhe que se retirasse da terra deles.
18 Aku-siku niring piliipa kene Yesos pumbandu nona andolemú sipna sukundu pumba purum kene kuru pulele numanuna ui molku wendu puring yili-ni yunundu nimba mele: “Wasie pambulu.” nimba mawa tirim.
18 Ao entrar Jesus no barco, suplicava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Akiliinga-pe Yesos-ni “Mólu.” nimba yunundu nimba mele: “Nu lkundu pukunu Auliele-ni nu kondu kolupa ‘Molku kis-sinu mele pora nipili.’ nimba, lakupa tepa kaí tímu mele nunga pulu lelemú yambuma nikunu si-pui.” nirim.
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas ordenou-lhe: Vai para tua casa, para os teus. Anuncia-lhes tudo o que o Senhor te fez e como teve compaixão de ti.
20 Yesos-ni aku-sipa nirim-na piliipa kene yi kanili pupa yunga kolea, ‘Kolea-Auli Engkaki Pambusele-Pipi’ niring koleana andupa Yesos-ni yu-kene lakupa tepa kaí tirim mele nimba sirim. Nimba sirimeliinga piliiku kene yambuma pali aima suru niku mini-wale munduring.
20 Então, ele foi e começou a proclamar em Decápolis tudo o que Jesus lhe fizera; e todos se admiravam.
21 Yesos ⸤yu lumbili andúlima wasie⸥ nona andolemú sip tenga sukundu pupa no-numú yakundu alsupa omba kene numú-kéluna wendu urum kanuku kene yambu pulele yu mulurumna oku liiku máku toku liiku poku teku muluring. Yu no-numú-kélu akuna mulupili
21 Tendo Jesus voltado no barco, para o outro lado, afluiu para ele grande multidão; e ele estava junto do mar.
22 Juda-yambuma máku toku Pulu Yili-nga ungele piliiring lku te nukurum yi te, yunga bili Jairas, Yesos mulurumna urum. Kanu-kene yu Yesos kanupa kene Yesos yunga kimbuna nondupa omba mania molupa tamalu pepa
22 Eis que se chegou a ele um dos principais da sinagoga, chamado Jairo, e, vendo-o, prostrou-se a seus pés
23 yunundu tondulu mundupa mawa tepa kene nimba mele: “Nanga ambula-kulu nondupa kolumba tekem akiliinga ‘Yu kona pupa kapula mulupili.’ nikunu okunu yu kili-ni ambului.” nirim.
23 e insistentemente lhe suplicou: Minha filhinha está à morte; vem, impõe as mãos sobre ela, para que seja salva, e viverá.
24 Aku-sipa nirimeliinga piliipa kene Yesos yunu wasie puringli.
24 Jesus foi com ele. Grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Kanu-kene ambu te mulurum kaniliinga ku-puku turum enama pora naa nirim. Yu ku-puku mindi tupili punie engkaki-rurepu omba purum.
25 Aconteceu que certa mulher, que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia
26 Yu dokta pulelemanga yunga kurale ‘Pora nipili.’ nimba andurum akiliinga-pe mindili mindi siring. Yunga ku-moni pali enini sirim akiliinga-pe yunga kurale pora naa nirim. We topa mindi pirim.
26 e muito padecera à mão de vários médicos, tendo despendido tudo quanto possuía, sem, contudo, nada aproveitar, antes, pelo contrário, indo a pior,
27 Ambu kanili Yesos ulu-tonduluma tirim mele temanima piliipa kene yambuma máku toku muluringina suku omba Yesos-nga bulkundu omba yunga wale-pakuliele ambulurum.
27 tendo ouvido a fama de Jesus, vindo por trás dele, por entre a multidão, tocou-lhe a veste.
28 ‘Yunga wale-pakuliele mindi ambulundu lem nanga kurale pora nimbá.’ nimba piliipa kene aku-sipa tirim.
28 Porque, dizia: Se eu apenas lhe tocar as vestes, ficarei curada.
29 ⸤Ambulurum kene⸥ enaliinga yunga kuru kanili pora nirim, yunga kangiele ui buni tirim akili pe waengu nirim piliirim.
29 E logo se lhe estancou a hemorragia, e sentiu no corpo estar curada do seu flagelo.
30 Akiliinga-pe ⸤yu Yesos-nga wale-pakuliele ambulurum kene⸥ Yesos yu-ni yambuma liipa tapunjuli tondulu mare yunga kangina omba ulsu purumele sumbi-sipa piliipaliinga topele topa kanupa yambumandu walsipa kene, “Nanga wale-pakuliele nae-ni ambulúmye?” nirim.
30 Jesus, reconhecendo imediatamente que dele saíra poder, virando-se no meio da multidão, perguntou: Quem me tocou nas vestes?
31 Akiliinga-pe ⸤yu-ni walsurum akili mele piliiku kene⸥ yu lumbili anduli yima-ni pundu toku niku mele: “Yambu pulele nu angiliikununa nondupa-nondupa oku liiku poku teku si-si siku angiliikimele akili. Pe nambimuna “Nae-ni na ambulúmye?” nikinuye?” niring.
31 Responderam-lhe seus discípulos: Vês que a multidão te aperta e dizes: Quem me tocou?
32 Akiliinga-pe Yesos mong male-male tepa korupa kene “Akili nae-ni tímuye?” nimba we angiliipa kondi tirim.
32 Ele, porém, olhava ao redor para ver quem fizera isto.
33 Kanu-kene tondulu te-ni yunga kangina kurale pora nirimele piliipa kene ambale aima mundu-mong tepa kimbu-kima pur-puru nipili Yesos mulurumna omba mania molupa tamalu pepa kene yu ulu tirim-ma pali nimba para sirim.
33 Então, a mulher, atemorizada e tremendo, cônscia do que nela se operara, veio, prostrou-se diante dele e declarou-lhe toda a verdade.
34 Yesos-ni yunundu nimba mele: “Ambulale, ‘Nu kapula tepa kaí temba.’ niku tondulu mundukunu pilíínu ulu kanili-ni nu kona pukunu. Nunga kurale pora nimba, nunga numanale waengu nipili molani pui.” nirim.
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz e fica livre do teu mal.
35 Yesos-ni ambalendu aku-sipa nimba mulurum kene, yi mare, yambuma máku toku Pulu Yili-nga ungele piliiring lku nukuli yi Jairas-nga lkuna molku kene oku ⸤Jairas-ndu⸥ niku mele: “Nunga ambulale kolupa pora símu. Nambimuna ‘Ung-Bo Tunjuliele mindili nupili.’ niku we mekunu uniye?” niring.
35 Falava ele ainda, quando chegaram alguns da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: Tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Akiliinga-pe Yesos-ni enini niring ungele piliipa naa liipa kene lku nukuli yilindu nimba mele: “Mini-wale naa mundui. ⸤Nunga ambulale na-ni ‘Kapula liipa tapunjumba.’ nikunu⸥ tondulu mundukunu pilíí.” nirim.
36 Mas Jesus, sem acudir a tais palavras, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Kanu-kene yu-ni máku toku muluring yambumandu “Naa wai.” nimba kene Pita kene Jemis kene angin Jon kene akuma mindi liipa kene “Wasie pamulu.” nirim.
37 Contudo, não permitiu que alguém o acompanhasse, senão Pedro e os irmãos Tiago e João.
38 Lku nukuli yilinga lkuna uring kene yambu pulele molku kondu kolku kola lakuku teku muluring kanurum.
38 Chegando à casa do chefe da sinagoga, viu Jesus o alvoroço, os que choravam e os que pranteavam muito.
39 Yu lkuna lkundu pupa kene yambu muluringmandu nimba mele: “Eni nambimuna kola teku ke niku molemeleye? Ambulale kulú naa kulum. We uru mindi pelemú.” nirim.
39 Ao entrar, lhes disse: Por que estais em alvoroço e chorais? A criança não está morta, mas dorme.
40 Akiliinga-pe aku-sipa nirim kene enini yu ung-taka tonjuku tae tinjiring.
40 E riam-se dele. Tendo ele, porém, mandado sair a todos, tomou o pai e a mãe da criança e os que vieram com ele e entrou onde ela estava.
41 Pupa kene ambulaliinga kili ambulupa Juda-yambumanga ung lepa yunundu “Tallita kumi!” nirim. (Ung akiliinga pulele i-sipa mele: “ “Ambulale, nu ola mului.” niker.” nirim.)
41 Tomando-a pela mão, disse: Talitá cumi!, que quer dizer: Menina, eu te mando, levanta-te!
42 Aku-sipa nirim kene ambulale enaliinga ola molupa kene andurum. (Ambula kanili punie rurepu mele omba pupili yu molupa kulurum kene Yesos-ni omba tepa kona liirim.) ⸤Akili kanuku kene⸥ yu-kene muluring yambuma suru niku mini-wale lakuku munduring.
42 Imediatamente, a menina se levantou e pôs-se a andar; pois tinha doze anos. Então, ficaram todos sobremaneira admirados.
43 Kanu-kene Yesos yu-ni eninindu tondulu mundupa nimba mele: “Ulu teker ili yambu tilurindu kepe anju puku aima naa niku sai!” nimba kene ⸤anumundu⸥ nimba mele: “Ambulale langi mare liikunu si.” nirim.
43 Mas Jesus ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que dessem de comer à menina.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.