Tiago 3
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH
1 Utsta ajchta, kaꞌa xa miitseꞌe toꞌk ka̱ꞌa̱jyji mnapyá̱mjadat juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱tukꞌíxtup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook je̱ja je̱ nu̱may jayu vyinkujk. Mnu̱jaꞌvidup xa veꞌe je̱ts nu̱vinxu̱p u̱u̱ꞌmeꞌe nyakꞌixpa̱jkumda, nu̱yojk ma̱kk tseꞌe je̱ Nteꞌyam xto̱kimpayo̱ꞌyumdat je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe kayakꞌixpa̱jktup.
1 Meus irmãos, somente poucos de vocês deveriam se tornar mestres na Igreja, pois vocês sabem que nós, os que ensinamos, seremos julgados com mais rigor do que os outros.
2 Anañu̱joma xa veꞌe ntontó̱kimda nko̱jtstó̱kimda. Je̱ jayu juuꞌ veꞌe ni vinꞌita kaka̱jtstó̱kip, o̱y je̱ts vaꞌajtsts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu, o̱ꞌyixjupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe ñaajkkutojku̱xu̱.
2 Todos nós sempre cometemos erros. Quem não comete nenhum erro no que diz é uma pessoa madura, capaz de controlar todo o seu corpo.
3 Mpa̱a̱jmjimdup xa veꞌe je̱ jaach je̱ yꞌajé̱n je̱p yꞌávup je̱tseꞌe xka̱tsu̱pa̱jkumdat, xꞌoꞌyixumju̱du̱p tseꞌe je̱tseꞌe xyakjaꞌmdat pu̱n joma veꞌe ntso̱jkumda.
3 Até na boca dos cavalos colocamos um freio para que nos obedeçam e assim fazemos com que vão aonde queremos.
4 Nay veꞌempa je̱ barco, ó̱yam je̱ꞌe̱ veꞌe ma̱j je̱tseꞌe je̱ ma̱kk po̱j tyiꞌitsju̱, o̱ꞌyixjupts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe yakyo̱ꞌyjup je̱tseꞌe du̱yakna̱jkxu̱t pu̱n joma tso̱ veꞌe du̱tsa̱k je̱ piꞌk ku̱pu̱ka̱jxji juuꞌ veꞌe yaktijp timón.
4 Pensem no navio: grande como é, empurrado por ventos fortes, ele é guiado por um pequeno leme e vai aonde o piloto quer.
5 Nay veꞌempa tseꞌe jyajtpa ma̱a̱t je̱ to̱o̱ts, jyapiꞌka tseꞌe, má̱jum tseꞌe je̱ ka̱ts du̱yakvimpit. Veꞌem ax joꞌn je̱m yukjo̱o̱tm, ma̱ja̱ a̱a̱ꞌk, je̱tseꞌe jyatunyu̱u̱ꞌnama je̱ piꞌk ja̱a̱jn myachjo̱u, je̱tseꞌe jompaatji tyo̱ya.
5 É isto o que acontece com a língua: mesmo pequena, ela se gaba de grandes coisas. Vejam como uma grande floresta pode ser incendiada por uma pequena chama!
6 Ax je̱ to̱o̱ts, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ piꞌk ja̱a̱jn juuꞌ veꞌe o̱ꞌyixjup je̱tseꞌe mya̱jivimpítu̱t. 11O̱o̱y xa veꞌe kyatunꞌo̱ya juuꞌ veꞌe yajé̱jip ja̱ to̱o̱ts ka̱jx. Je̱ to̱o̱ts ka̱jx tseꞌe nu̱jom je̱ jayu du̱yaktáñ ja̱p to̱kin ja̱a̱tp. Veꞌem xa veꞌe je̱ to̱o̱ts ax joꞌn ku̱yakna̱ꞌk je̱ ja̱a̱jn joma veꞌe je̱ jayu xa̱ꞌma ka̱jx chaachpaattinit je̱tseꞌe ja̱ jayu du̱yakvinto̱ki.
6 A língua é um fogo. Ela é um mundo de maldade, ocupa o seu lugar no nosso corpo e espalha o mal em todo o nosso ser. Com o fogo que vem do próprio inferno, ela põe toda a nossa vida em chamas.
7 O̱ꞌyixjupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu je̱tseꞌe du̱yakyóju̱t o̱yjuuꞌ ta̱nu̱ka, je̱ yukjo̱o̱tmit tá̱nu̱k, je̱ je̱yyva tá̱nu̱k, je̱ tsaaꞌn, je̱ts je̱ na̱tá̱nu̱k. Ax ta̱ tseꞌe du̱yakyuj.
7 O ser humano é capaz de dominar todas as criaturas e tem dominado os animais selvagens, os pássaros, os animais que se arrastam pelo chão e os peixes.
8 Ax ni pa̱na tseꞌe kyaꞌo̱ꞌyuixju̱ je̱tseꞌe je̱ to̱o̱ts du̱yakyóju̱t, ni pa̱na tseꞌe je̱ too̱o̱ts du̱kayakkutujkja. ¡O̱o̱yts je̱ꞌe̱ veꞌe kyatunꞌo̱ya! Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn ja tsaaꞌn je̱ xya̱vat.
8 Mas ninguém ainda foi capaz de dominar a língua. Ela é má, cheia de veneno mortal, e ninguém a pode controlar.
9 Ja̱ to̱o̱ts xa veꞌe ntukꞌo̱ñu̱ko̱jtsimdup je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱namda, je̱ Dios Teeꞌ, je̱ to̱o̱ts tsee̱ ntukko̱ꞌoñu̱ko̱jtsimdup je̱ nmujáyuvamda, juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam pya̱a̱m ku veꞌe ñayꞌapa̱mnajxji.
9 Usamos a língua tanto para agradecer ao Senhor e Pai como para amaldiçoar as pessoas, que foram criadas parecidas com Deus.
10 Je̱p xa veꞌe je̱ jayu yꞌávup pyítsum je̱ ayook juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱ꞌo̱ñu̱ko̱jtsip, nay jé̱pjyam tseꞌe yꞌꞌávup pyítsum ja̱ ayook juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam pya̱a̱m ku veꞌe ñayꞌapa̱mnajxji.
10 Da mesma boca saem palavras tanto de agradecimento como de maldição. Meus irmãos, isso não deve ser assim.
11 Kaꞌa xa veꞌe nvaat joma veꞌe myuꞌut je̱ tse̱k na̱a̱j je̱tseꞌe myoꞌtko̱jpat je̱ taꞌmu̱ts na̱a̱j, ¿veꞌem xaja?
11 Por acaso pode a mesma fonte jorrar água doce e água amarga?
12 Ni kaꞌa tseꞌe nvaatpa je̱tseꞌe toꞌk je̱ higo ku̱p du̱yakta̱ꞌmat je̱ olivos ta̱a̱jm, kaa̱ tseꞌe nvaatpa je̱tseꞌe je̱ tsaaydum aaꞌts du̱yakta̱ꞌmat je̱ higo ta̱a̱jm, ¿veꞌem xaja? Nay kaꞌa tseꞌe yꞌo̱ꞌyiva toꞌk je̱ moꞌot joma veꞌe pyuítsum je̱ taꞌmu̱ts na̱a̱j je̱tseꞌe je̱e̱jyam pyitsumko̱jpat je̱ tse̱k na̱a̱j.
12 Meus irmãos, por acaso pode uma figueira dar azeitonas ou um pé de uva dar figos? Assim, também, uma fonte de água salgada não pode dar água doce.
13 Pa̱n je̱m xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe viji kej je̱tseꞌe o̱y juuꞌ jaty du̱vinmo̱tu, vaꞌan tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱ka je̱ts veꞌem je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe jyoojntykat ax joꞌn du̱paaꞌty du̱ꞌake̱e̱ga, ku veꞌe je̱ yꞌoy je̱ꞌe̱ du̱tónu̱t je̱ nu̱u̱ꞌk aaj je̱ nu̱u̱ꞌk jo̱o̱t ma̱a̱t je̱ts je̱ vijin je̱ ke̱ju̱n ma̱a̱t.
13 Existe entre vocês alguém que seja sábio e inteligente? Pois então que prove isso pelo seu bom comportamento e pelas suas ações, praticadas com humildade e sabedoria.
14 Ax pa̱n je̱ mꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱n myaktonuvaajndup je̱ts pa̱n mtso̱jktupeꞌe je̱tseꞌe je̱ jayu du̱tóndat ax joꞌn mvaꞌanda, kaꞌa tseꞌe mnamya̱jajadat je̱tseꞌe mvaꞌandat je̱ts kaꞌa je̱ꞌe̱ veꞌe vyeꞌema.
14 Mas, se no coração de vocês existe inveja, amargura e egoísmo, então não mintam contra a verdade, gabando-se de serem sábios.
15 Ku veꞌe je̱ jayu veꞌem je̱ ko̱ꞌoy vinmaꞌyu̱n du̱jayep, kaꞌa tseꞌe du̱jayep je̱ vijin je̱ ke̱ju̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yajkyp; ja̱ ko̱ꞌoyjáyuvapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ vinmaꞌyu̱n du̱yakjé̱jip, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ vinmaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe jyaye̱jptup pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱ma̱a̱tnavya̱a̱ꞌnju̱dup je̱ naxviijnit je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱.
15 Essa espécie de sabedoria não vem do céu; ela é deste mundo, é da nossa natureza humana e é diabólica.
16 Ku̱x joma xa veꞌe je̱ jayu du̱yaktonda je̱ yꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱nda je̱tseꞌe yꞌé̱kjada ku veꞌe je̱ viijnk jayu yꞌó̱yada, nay já̱mjyam tseꞌe je̱ jayu o̱yvintso̱va jyátu̱kada je̱tseꞌe du̱tonda nu̱jom juuꞌ jatyeꞌe ka ó̱yap.
16 Pois, onde há inveja e egoísmo, há também confusão e todo tipo de coisas más.
17 Ax ku tseꞌe je̱ jayu du̱jayep je̱ vijin je̱ ke̱ju̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yajkyp, tooꞌva̱jkpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ vaꞌajts aaj je̱ vaꞌajts jo̱o̱t du̱jayep, cha̱jkpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ o̱y jo̱o̱t du̱jaye̱jpnit ma̱a̱t anañu̱joma je̱ jayu, kaꞌa tseꞌe je̱ yꞌavintso̱ vinmꞌayu̱nji du̱pu̱m, napya̱a̱jmjup tseꞌe je̱p kutojku̱n paꞌtkup, o̱o̱y tseꞌe je̱ jayu du̱tuntukma̱ꞌa̱t, tum o̱yts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe tyuump kya̱jtsp.
17 A sabedoria que vem do céu é antes de tudo pura; e é também pacífica, bondosa e amigável. Ela é cheia de misericórdia, produz uma colheita de boas ações, não trata os outros pela sua aparência e é livre de fingimento.
18 Je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe du̱ꞌíxtidup vintso̱ veꞌe je̱ jayu chu̱u̱nidinit o̱y aaj o̱y jo̱o̱t, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ nu̱may jayu jyoojntykada ax joꞌn je̱ Nteꞌyam du̱tsa̱k.
18 Pois a bondade é a colheita produzida pelas sementes que foram plantadas pelos que trabalham em favor da paz.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Tiago 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.