Romanos 7
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs VC
1 Utsta ajchta utsta tsa̱ꞌa̱da, jidu̱ꞌu̱m a̱ts miitseꞌe ntuknu̱jáyada ku̱x mnu̱jaꞌvidup xa veꞌe je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n. Yakkutojku̱xju̱dup tseꞌe je̱ jayu je̱ pavaꞌnu̱n namvaateꞌe je̱ jayu jyoojntyka.
1 Ignorais, irmãos {falo aos que têm conhecimentos jurídicos}, que a lei só tem domínio sobre o homem durante o tempo que vive?
2 Pa̱n yaaꞌvyú̱kani tseꞌe toꞌk je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk, pavaꞌañ tseꞌe yꞌit je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ ñu̱yaaꞌy du̱maso̱ꞌo̱ku̱t pa̱n vinxu̱peꞌe jyoojntyka. Ax pa̱n o̱o̱ꞌkp tseꞌe je̱ ñu̱yaaꞌy, kaꞌa tseꞌe je̱ pavaꞌnu̱n yꞌuktoonni juuꞌ veꞌe vaamp je̱ts kaꞌa veꞌe du̱maso̱ꞌo̱ku̱t.
2 Assim, a mulher casada está sujeita ao marido pela lei enquanto ele vive; mas, se o marido morrer, fica desobrigada da lei que a ligava ao marido.
3 Ax veꞌem tseꞌe, pa̱n tyukma̱a̱tjayejppts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ ka̱ts je̱ viijnk yaaꞌtya̱jk ku veꞌe joojntykipna je̱ ñu̱yaaꞌy, yakvintsa̱ꞌkintó̱kipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ navya̱jku̱n. Ax pa̱n o̱o̱ꞌknup tseꞌe je̱ ñu̱yaaꞌy, yakjajtyp tseꞌe je̱ pavaꞌnu̱n je̱tseꞌe je̱ viijnk yaaꞌtya̱jk du̱pá̱ku̱t, kaꞌa tseꞌe je̱ navya̱jku̱n du̱yakvintsa̱ꞌkintó̱ki ku veꞌe yaaꞌvya̱jktíktsnuva.
3 Por isso, enquanto viver o marido, se se tornar mulher de outro homem, será chamada adúltera. Porém, morrendo o marido, fica desligada da lei, de maneira que, sem se tornar adúltera, poderá casar-se com outro homem.
4 Nay veꞌempats miitseꞌeda, utsta ajchta utsta tsa̱ꞌa̱da, je̱ o̱o̱ꞌkpa joꞌn tseꞌe mꞌitta je̱ja je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n vyinkujk je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe toꞌk muk mꞌitta je̱ Cristo ma̱a̱t, veꞌem tseꞌe mꞌitta ax joꞌn je̱ꞌe̱ ma̱a̱t ku̱mꞌo̱o̱ꞌkti. Je̱ꞌe̱ xa veꞌe je̱ Nteꞌyam yakjoojntykpa̱jknuva ku veꞌe yꞌukꞌa̱a̱ꞌk, mje̱ꞌe̱ijidupts miits je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe veꞌem je̱ Nteꞌyam xmutoondinit xmupa̱jktinit.
4 Assim, meus irmãos, também vós estais mortos para a lei, pelo sacrifício do corpo de Cristo, para pertencerdes a outrem, àquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que demos frutos para Deus.
5 Ku̱x namvaateꞌe njoojntykimdi je̱tseꞌe nyaktoꞌnumdi ya̱ nꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱namda, nu̱yojk tseꞌe ntunto̱kintonuvaꞌnumdi ku̱x je̱meꞌe je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n, je̱ tsaachpaatu̱nts je̱ꞌe̱ veꞌe yakjé̱jip nu̱jom juuꞌ veꞌe ntoꞌnumdup yꞌijt.
5 De fato, quando estávamos na carne, as paixões pecaminosas despertadas pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarmos para a morte.
6 Ax u̱xyam tseꞌe, kaꞌa xa veꞌe je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n xꞌukyakkutojkjimdini. O̱yam tseꞌe xyakkutojkjimda yꞌijt, ijtumdup tseꞌe ax joꞌn ku̱nꞌo̱o̱ꞌkumdini je̱ja je̱ pavaꞌnu̱n vyinkujk, nmutoꞌnumdup nmupa̱jkumdup tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ joojntykin ka̱jx juuꞌ veꞌe je̱ Espíritu Santo yajkyp, kaꞌa tseꞌe yꞌukveꞌemini ax joꞌn je̱ Nteꞌyam nmutoꞌnumdi nmupa̱jkumdi je̱ ju̱jpit pavaꞌnu̱n ka̱jx juuꞌ veꞌe javyet.
6 Agora, mortos para essa lei que nos mantinha sujeitos, dela nos temos libertado, e nosso serviço realiza-se conforme a renovação do Espírito e não mais sob a autoridade envelhecida da letra.
7 ¿Ax vintso̱ tseꞌe ku̱nvaꞌnumda? ¿Jadi to̱kin je̱ꞌe̱ vineꞌe je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n? ¡Ni vintso̱va xa veꞌe veꞌem nkavaꞌnumdat! Je̱ pavaꞌnu̱n ka̱jxts a̱tseꞌe nnu̱java je̱ts ti je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ to̱kin. Kaꞌa a̱tseꞌe ku̱nnu̱jaꞌvi pa̱n ti je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe yaktijp nasꞌayo̱va pa̱n kaꞌa veꞌe je̱ pavaꞌnu̱n vyaꞌañ: “Kaꞌa tseꞌe ti xnasꞌayó̱vadat.”
7 Que diremos, então? Que a lei é pecado? De modo algum. Mas eu não conheci o pecado senão pela lei. Porque não teria idéia da concupiscência, se a lei não dissesse: Não cobiçarás {Ex 20,17}.
8 Ax ku̱x tseꞌe je̱ pavaꞌnu̱n veꞌem vyaꞌañ, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ to̱kin du̱paaty vintso̱ a̱tseꞌe xtukmutsó̱ku̱t juuꞌ jatyeꞌe ka ó̱yap. Pa̱n kaꞌa xa veꞌe je̱ pavaꞌnu̱n ku̱yꞌit, kaꞌa tseꞌe je̱ to̱kin ti ma̱kkin du̱jayep.
8 Foi o pecado, portanto, que, aproveitando-se da ocasião que lhe foi dada pelo preceito, excitou em mim todas as concupiscências; porque, sem a lei, o pecado estava morto.
9 Joojntykip a̱tseꞌe nveꞌna ku a̱tseꞌe nkanu̱jávana vyeꞌna je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ a̱tseꞌe xtukꞌixp je̱ts a̱tseꞌe nkatónu̱t je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱. Ax kuts a̱tseꞌe nnu̱java je̱ts je̱ Nteꞌyameꞌe vaamp je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe ntónu̱t juuꞌ veꞌe ka ó̱yap, vanꞌit tseꞌe je̱ to̱kin ñaajkma̱kkpa̱jkji je̱ts a̱tseꞌe nꞌijt ax joꞌn a̱tseꞌe ku̱nꞌa̱a̱ꞌk joꞌn. j
9 Quando eu estava sem a lei, eu vivia; mas, sobrevindo o preceito, o pecado recobrou vida,
10 Je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam ñu̱pa̱a̱jmtki je̱ts a̱tseꞌe xa̱ꞌma ka̱jx njoojntykinit, je̱ pavaꞌnu̱n ka̱jxts a̱tseꞌe nyakpu̱u̱jm je̱ts a̱tseꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ntsaachpaatnit.
10 e eu morri. Assim o mandamento, que me devia dar a vida, conduziu-me à morte.
11 Je̱ pavaꞌnu̱n ka̱jx tseꞌe je̱ to̱kin du̱paaty vintso̱ a̱tseꞌe xvinꞌa̱a̱ꞌnu̱t, je̱ pavaꞌnu̱n ka̱jxts a̱tseꞌe je̱ to̱kin xyaktaajñ ax joꞌn a̱tseꞌe a̱a̱ꞌk ku̱nꞌijt.
11 Porque o pecado, aproveitando da ocasião do mandamento, seduziu-me, e por ele me levou à morte.
12 Ax veꞌem tseꞌe, vaꞌajts xa je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n. Nu̱jom tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ pyavaꞌnu̱n, vaꞌajtsts je̱ꞌe̱ veꞌe, o̱y, pyaatyp yꞌake̱e̱guip.
12 Por conseguinte, a lei é santa e o mandamento é santo, e justo, e bom...
13 ¿Ax vintso̱ tseꞌe? ¿Ya̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱ a̱ts vineꞌe xyaktaan ax joꞌn a̱tseꞌe a̱a̱ꞌk ku̱nꞌijt? ¡Ni vintso̱va xa a̱tseꞌe veꞌem nkayaktaajñ! Je̱ to̱kin a̱tseꞌe veꞌem xyaktaan. Ku̱x a̱tseꞌe nkakutyuujn je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe je̱ to̱kin xyaktaajñ ax joꞌn a̱tseꞌe a̱a̱ꞌk ku̱nꞌijt je̱tseꞌe nu̱ke̱ꞌxnatá̱ka tyánu̱t je̱ts ti je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ to̱kin. Ax veꞌem tseꞌe, je̱ pavaꞌnu̱n ka̱jx xa veꞌe nu̱ke̱ꞌxnatá̱ka tyañ je̱ts o̱o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe kyatunꞌo̱ya je̱ to̱kin.
13 Então o que é bom tornou-se causa de morte para mim? De certo que não. Foi o pecado que, para se mostrar realmente pecado, acarretou para mim a morte por meio do que é bom, a fim de que, pelo mandamento, o pecado se fizesse excessivamente pecaminoso.
14 Yaknu̱jaꞌvip xa veꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyam ka̱jx je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n. Ax a̱ts, jayu juuꞌ veꞌe o̱o̱ꞌkp, je̱ to̱kin a̱tseꞌe xka̱ꞌmip.
14 Sabemos, de fato, que a lei é espiritual, mas eu sou carnal, vendido ao pecado.
15 Kaꞌa xa a̱tseꞌe nnu̱java ti a̱tseꞌe ntuump. Kaꞌats a̱tseꞌe ntun juuꞌ a̱tseꞌe njatsa̱jkp je̱ts a̱tseꞌe ntónu̱t; je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe ntuump juuꞌ a̱tseꞌe nkatsa̱jkp.
15 Não entendo, absolutamente, o que faço, pois não faço o que quero; faço o que aborreço.
16 Ax pa̱n je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe ntuump juuꞌ a̱tseꞌe nkatsa̱jkp, nkuvu̱jkpts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ pavaꞌnu̱n.
16 E, se faço o que não quero, reconheço que a lei é boa.
17 Ax veꞌem tseꞌe, ka á̱tsapts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe ntuump, je̱ to̱kin juuꞌ veꞌe ijtp yam a̱ts njaꞌvin ka̱jxm, je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱toomp.
17 Mas, então, não sou eu que o faço, mas o pecado que em mim habita.
18 Nnu̱jaꞌvip a̱tseꞌe je̱ts je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ veꞌe ijtp yap a̱ts nmiꞌkx nko̱pk akujkp, je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe ntijp a̱ts ya̱ nꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱n. O̱yam a̱tseꞌe njatonuvaꞌañ je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱, kaꞌats a̱tseꞌe xꞌo̱ꞌyixju̱.
18 Eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita o bem, porque o querer o bem está em mim, mas não sou capaz de efetuá-lo.
19 Njatonuvaampyts a̱tseꞌe je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱, ax je̱ꞌe̱jyamts a̱tseꞌe ntuump je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe nkatonuvaampy.
19 Não faço o bem que quereria, mas o mal que não quero.
20 Ax pa̱n ntuumpts a̱tseꞌe juuꞌ a̱tseꞌe njakatonuvaampy, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌukꞌá̱tsini juuꞌ veꞌe veꞌem du̱toomp, je̱ tó̱kineꞌe juuꞌ veꞌe ijtp yam a̱ts njaꞌvin ka̱jxm.
20 Ora, se faço o que não quero, já não sou eu que faço, mas sim o pecado que em mim habita.
21 Ax veꞌem tseꞌe, jidu̱ꞌu̱m xa a̱tseꞌe njaty. Ku xa a̱tseꞌe njatonuvaꞌañ je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱, je̱ꞌe̱jyamts a̱tseꞌe ntuump je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱.
21 Encontro, pois, em mim esta lei: quando quero fazer o bem, o que se me depara é o mal.
22 Yam a̱ts njo̱o̱t njaꞌvin ka̱jxm, ntsa̱jkpts a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ pyavaꞌnu̱n.
22 Deleito-me na lei de Deus, no íntimo do meu ser.
23 Ax nꞌixpts a̱tseꞌe je̱ts je̱peꞌe a̱ts nmiꞌkx nko̱pk akujkp juuꞌ veꞌe du̱tsoꞌoxpa̱jkp je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe nnu̱jaꞌvip yam nvinmaꞌyu̱n ka̱jxm. Je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe njayejpp yap nmiꞌkx nko̱pk akujkp, je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe xka̱ꞌmip je̱ts a̱tseꞌe nto̱kintónu̱t.
23 Sinto, porém, nos meus membros outra lei, que luta contra a lei do meu espírito e me prende à lei do pecado, que está nos meus membros.
24 ¡Ayo̱o̱v xa veꞌe a̱ts ya̱ njo̱o̱t! ¿Pa̱nts a̱ts vineꞌe xtuknu̱vaꞌatsup ya̱ niꞌkx ya̱ ko̱pk juuꞌ a̱tseꞌe je̱ o̱o̱ꞌku̱n xtukꞌana̱jkxip?
24 Homem infeliz que sou! Quem me livrará deste corpo que me acarreta a morte?...
25 ¡Nkuko̱jtsjip xa a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam! O̱ꞌyixjupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts a̱tseꞌe xtuknu̱vaꞌatsu̱t je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx. Ax je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe, jidu̱ꞌu̱m a̱tseꞌe nꞌit. Toꞌk viijn, yam nvinmaꞌyu̱n ka̱jxm a̱tseꞌe nnu̱java vintso̱ a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam nmutónu̱t nmupá̱ku̱t; jadoꞌk viijn, tó̱kints je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe ntuump ya̱ nꞌavintso̱ winmaꞌyu̱n ka̱jx.
25 Graças sejam dadas a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor! Assim, pois, de um lado, pelo meu espírito, sou submisso à lei de Deus; de outro lado, por minha carne, sou escravo da lei do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.