Romanos 5
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe ku̱xeꞌe njaanchjaꞌvimda, kaꞌa tseꞌe je̱ Nteꞌyam xto̱kimpa̱ꞌmumda, ijtumdup tseꞌe o̱y jo̱o̱t je̱ꞌe̱ ma̱a̱t je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx.
1 Portanto, uma vez que pela fé fomos declarados justos, temos paz com Deus por causa daquilo que Jesus Cristo, nosso Senhor, fez por nós.
2 Je̱ Nteꞌyam tseꞌe xtoojnjimdup je̱ maaꞌyu̱n ku̱xeꞌe je̱ Cristo njaanchjaꞌvimda, xo̱o̱jntkumdup tseꞌe ku̱x nmu̱jaꞌvimdinupeꞌe je̱tseꞌe ntukma̱a̱tjaye̱jpumdinit je̱ Nteꞌyam je̱ mya̱jin.
2 Foi por meio da fé que Cristo nos concedeu esta graça que agora desfrutamos com segurança e alegria, pois temos a esperança de participar da glória de Deus.
3 Ax ka ya̱ꞌa̱jyap tseꞌe ntukxo̱o̱jntkumdup, xo̱o̱jntkumduvapeꞌe je̱ tsaachpaatu̱n ka̱jx juuꞌ veꞌe nyaknajxumdup, ku̱x nmu̱jaꞌvimdinupeꞌe je̱ts ku veꞌe je̱ tsaachpaatu̱n nyaknajxumda, nmuténimdup tseꞌe juuꞌ;
3 Também nos alegramos ao enfrentar dificuldades e provações, pois sabemos que contribuem para desenvolvermos perseverança,
4 ax ku tseꞌe juuꞌ nmuténimda, je̱ o̱y jáyuvin tseꞌe njaye̱jpumdup; je̱ts ku veꞌe njaye̱jpumda je̱ o̱y jáyuvin, njaanchjaꞌvimdup tseꞌe je̱ts o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam xtoojnjimdinup.
4 e a perseverança produz caráter aprovado, e o caráter aprovado fortalece nossa esperança,
5 Ax ka taayapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam xtoojnjimdinup, nnu̱jaꞌvimdinupeꞌe je̱ts tyú̱vam je̱ꞌe̱ veꞌe ku̱xeꞌe je̱ Nteꞌyam xmo̱ꞌyumda je̱ Espíritu Santo, juuꞌ ka̱jxeꞌe xpa̱a̱jmjimdi je̱ cho̱jku̱n yam njaꞌvin ka̱jxmamda.
5 e essa esperança não nos decepcionará, pois sabemos quanto Deus nos ama, uma vez que ele nos deu o Espírito Santo para nos encher o coração com seu amor.
6 Ax u̱u̱ꞌmda, ni vinꞌita tseꞌe xkaꞌo̱ꞌyixumjada je̱tseꞌe viinm nmaajktso̱o̱kumjadat. Ax paaty tseꞌe, ku veꞌe je̱ xa̱a̱j du̱paaty, vanꞌit tseꞌe je̱ Cristo myiijn je̱tseꞌe xkuꞌo̱o̱ꞌkimdi, u̱u̱ꞌmda, tó̱kinax jáyuda.
6 Quando estávamos completamente desamparados, Cristo veio na hora certa e morreu por nós, pecadores.
7 O̱o̱yeꞌe tyuntsoꞌoxa yaknasjava je̱tseꞌe je̱ jayu du̱kuꞌo̱o̱ꞌkat toꞌk juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvip joojntykip, ¡ukpu̱ nu̱njajtp tseꞌe je̱tseꞌe je̱m toꞌk je̱ jayu juuꞌ veꞌe nayjaꞌvijup je̱tseꞌe du̱kuꞌo̱o̱ꞌkat toꞌk je̱ o̱y jayu!
7 É pouco provável que alguém morresse por um justo, embora talvez alguém se dispusesse a morrer por uma pessoa boa.
8 Ax yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jki tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ts o̱o̱yeꞌe xtuntso̱jkumda, je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe je̱ Cristo xkuꞌo̱o̱ꞌkimdi ku veꞌe tó̱kinax jáyuna nveꞌnimda.
8 Mas Deus nos prova seu grande amor ao enviar Cristo para morrer por nós quando ainda éramos pecadores.
9 Ku̱xeꞌe je̱ ñu̱u̱ꞌpu̱n veꞌem du̱masa̱a̱k, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ Nteꞌyam xkato̱kimpa̱ꞌmumda je̱tseꞌe o̱y nmu̱jaꞌvimda je̱ts je̱ Cristo ka̱jxeꞌe xtuknu̱vaatsumdinit je̱ tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe miinnup.
9 E, uma vez que fomos declarados justos por seu sangue, certamente seremos salvos da ira de Deus por meio dele.
10 Xtsoꞌoxpa̱jkumdu tseꞌe je̱ Nteꞌyam ku̱xeꞌe je̱p to̱kin ja̱a̱tp nꞌijtumdi; ax je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱toon je̱tseꞌe nꞌijtumdinit o̱y jo̱o̱t je̱ꞌe̱ ma̱a̱t je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe je̱ yꞌOnu̱k xkuꞌo̱o̱ꞌkimdi. Ax je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe ku̱xeꞌe o̱y jo̱o̱t nꞌijtumda je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t, nnu̱jaꞌvimdinup tseꞌe je̱ts xyaktso̱o̱kumdapeꞌe je̱ Cristo ku̱xeꞌe jyoojntyka.
10 Pois, se quando ainda éramos inimigos de Deus nosso relacionamento com ele foi restaurado pela morte de seu Filho, agora que já estamos reconciliados certamente seremos salvos por sua vida.
11 Ax ka je̱ꞌe̱jyap tseꞌe, xyakxo̱o̱jntkumdupeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx, je̱ꞌe̱ pa̱n ka̱jxeꞌe nꞌijtumda o̱y jo̱o̱t je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t.
11 Agora, portanto, podemos nos alegrar em Deus, com quem fomos reconciliados por meio de nosso Senhor Jesus Cristo.
12 Ax je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe, veꞌem ax joꞌn je̱ to̱kin jye̱ji yaja naxviijn ku̱xeꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk tyo̱kimpu̱jk, je̱ts je̱ tyo̱kin ka̱jx tseꞌe yꞌa̱a̱ꞌk, nay veꞌempa tseꞌe je̱ o̱o̱ꞌku̱n toꞌk ka̱ꞌa̱jyji je̱ jayu tyukka̱daakjini, ku̱x toꞌk ka̱ꞌa̱jyji veꞌe je̱ jayu tum tó̱kinax.
12 Quando Adão pecou, o pecado entrou no mundo, e com ele a morte, que se estendeu a todos, porque todos pecaram.
13 Kaꞌanumeꞌe je̱ pavaꞌnu̱n yakma̱ꞌa̱ vyeꞌna je̱ Moisés, je̱tseꞌe je̱ to̱kin jye̱ji yaja naxviijn. Ax kaꞌa tseꞌe je̱ jayu je̱ tyo̱kin yaktukkuvet ku veꞌe je̱ pavaꞌnu̱n kyaꞌit.
13 É fato que as pessoas pecaram antes que a lei fosse concedida, mas, porque ela não existia, seus pecados não foram levados em conta.
14 O̱yam tseꞌe vyeꞌema, o̱o̱ꞌkka̱jxtinu tseꞌe je̱ jayu ku veꞌe je̱ Adán jyoojntyki, o̱o̱ꞌktuva tseꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe joojntykidu kaꞌanumeꞌe je̱ Moisés jyoojntyka vyeꞌna, ó̱yameꞌe du̱kakutyoondi je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe ku̱yakmo̱o̱ydi ax joꞌn je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Adán yakmo̱o̱y.
14 Mesmo assim, do tempo de Adão até o de Moisés, todos morreram, incluindo os que não desobedeceram a uma ordem explícita de Deus, como Adão desobedeceu. Na verdade, Adão é um símbolo, uma representação daquele que ainda haveria de vir.
15 Ax kaꞌa tseꞌe yꞌakijpxada, ku̱x je̱ maaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu tyoojnjip, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe vyeꞌema ax joꞌn je̱ to̱kin juuꞌ veꞌe je̱ Adán tyoon. Tyú̱vam xa je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ jayu yꞌo̱o̱ꞌkti je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk tyo̱kimpu̱jk. Ax jadoꞌkpa tseꞌe je̱ yaaꞌtya̱jk, je̱ Jesucristo, juuꞌ ka̱jxeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ maaꞌyu̱n du̱tún, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jkip je̱ts o̱o̱yeꞌe du̱tunnu̱ma̱ja je̱ maaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam nu̱may je̱ jayu tyoojnjip.
15 Mas há uma grande diferença entre o pecado de Adão e a dádiva de Deus. Pois o pecado de um único homem trouxe morte para muitos. Ainda maior, porém, é a graça de Deus e sua dádiva que veio sobre muitos por meio de um único homem, Jesus Cristo.
16 Nay kaꞌava tseꞌe yꞌakijpxa je̱ maaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu tyoojnjip je̱ts je̱ to̱kin juuꞌ veꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk tyoon. Ku̱x ku xa veꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk tyo̱kimpu̱jk, to̱kimpa̱a̱jmjuts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam. Ax ku tseꞌe nu̱may je̱ jayu o̱o̱y tyunto̱kintuujn, vanꞌit tseꞌe myiijn jadoꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ ka̱jxeꞌe je̱ Nteꞌyam nu̱may je̱ jayu du̱kato̱kimpu̱m.
16 E o resultado da dádiva de Deus é bem diferente do resultado do pecado de um único homem, pois enquanto o pecado de Adão levou à condenação, a dádiva de Deus nos possibilita ser declarados justos diante dele, apesar de nossos muitos pecados.
17 Nu̱jom tseꞌe je̱ jayu yꞌo̱o̱ꞌkta ku̱xeꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk tyo̱kimpu̱jk. Ax juuꞌ tseꞌe jadoꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk tyoon, nu̱yojk má̱jumts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y je̱ts kaꞌa veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Adán tyoon. Nu̱jom tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱kuva̱jktup je̱ ma̱ja̱ maaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu tyoojnjip, je̱ Cristo ka̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱jaye̱pta je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
17 A morte reinou sobre muitos por meio do pecado de um único homem. Ainda maior, porém, é a graça de Deus e sua dádiva de justiça, e todos que a recebem reinarão em vida por meio de um único homem, Jesus Cristo.
18 Ax veꞌem tseꞌe, veꞌem ax joꞌn je̱ Nteꞌyam du̱to̱kimpu̱m nu̱jom je̱ jayu je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk tyo̱kimpu̱jk, nay veꞌempa tseꞌe, ku veꞌe jadoꞌk je̱ yaaꞌtya̱jkpa du̱tuujn je̱ tyu̱v je̱ꞌe̱, o̱ꞌyipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe nu̱jom je̱ jayu je̱ tyo̱kin du̱tuknu̱vaatsnit je̱tseꞌe du̱jaye̱jptinit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
18 É verdade que um só pecado de Adão trouxe condenação a todos, mas um só ato de justiça de Cristo removeu a culpa e trouxe vida a todos.
19 Ku̱x veꞌem ax joꞌn nu̱may je̱ jayu tyo̱kintonda je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk je̱ Nteꞌyam du̱kaka̱tsa̱pu̱jk, nay veꞌempa tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱kato̱kimpu̱m nu̱may je̱ jayu je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe jadoꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk je̱ Nteꞌyam du̱ka̱tsa̱pu̱jk.
19 Por causa da desobediência a Deus de uma só pessoa, muitos se tornaram pecadores. Mas, por causa da obediência de uma só pessoa a Deus, muitos serão declarados justos.
20 Ku veꞌe je̱ Moisés yakmo̱o̱jy je̱ pavaꞌnu̱n, nu̱yojk tseꞌe je̱ jayu tyo̱kintonꞌukvaandi. Ax ku tseꞌe je̱ jayu o̱o̱y tyunto̱kintoondi, nu̱yojk tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ maaꞌyu̱n je̱ jayu du̱tuntuujnja.
20 A lei foi concedida para que todos percebessem a gravidade do pecado. Mas, à medida que o pecado aumentou, a graça se tornou ainda maior.
21 Ax veꞌem tseꞌe, veꞌem ax joꞌn je̱ to̱kin du̱yakje̱ji je̱ o̱o̱ꞌku̱n, nay veꞌempa tseꞌe je̱ maaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu tyoojnjip, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yakjé̱jip je̱ o̱y jo̱o̱t je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t, veꞌem tseꞌe je̱ jayu du̱jaye̱pta je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx.
21 Portanto, assim como o pecado reinou sobre todos e os levou à morte, agora reina a graça, que nos declara justos diante de Deus e resulta na vida eterna por meio de Jesus Cristo, nosso Senhor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.