Romanos 3
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 Ku̱x tseꞌe veꞌem, ¿tits je̱ꞌe̱ veꞌe ñu̱nvaꞌanu̱t ku veꞌe je̱ jayu yꞌit israeejlit jayu, ukpu̱ jómats je̱ꞌe̱ veꞌe, tyoꞌnu̱xju̱t ku veꞌe je̱ jayu du̱janiꞌkxma du̱jako̱jma je̱ ixtaꞌnu̱n?
1 Então qual é a vantagem de ser judeu? A circuncisão tem algum valor?
2 Toomp xa veꞌe o̱o̱y, may viijn tseꞌe tyun. Mutoꞌk viijn, je̱ israeejlit jayu xa veꞌe je̱ Nteꞌyam tyukka̱ta̱jki je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook.
2 Sim, há muitos benefícios. Em primeiro lugar, aos judeus foi confiada toda a revelação de Deus.
3 Ax pa̱n je̱m tseꞌe je̱ israeejlit jayu juuꞌ veꞌe du̱kakutyoondu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook juuꞌ veꞌe natyukpa̱jkju̱du je̱tseꞌe du̱kutyóndat, ¿je̱ꞌe̱ ka̱jxts vineꞌe je̱ Nteꞌyam du̱kakutyoompat je̱ vaandu̱k juuꞌ veꞌe pya̱a̱m?
3 É verdade que alguns deles foram infiéis, mas isso significa que Deus será infiel?
4 ¡Kaꞌa xa je̱ꞌe̱ veꞌe du̱nu̱nkakutyónu̱t, kyutyónup je̱ꞌe̱ veꞌe! O̱yameꞌe toꞌk ka̱ꞌa̱jyji je̱ jayu tyaaya, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam tyaaya. Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ Kunuuꞌkx Jatyán vyaꞌañ:
4 De maneira nenhuma! Ainda que todos sejam mentirosos, Deus é verdadeiro. E as Escrituras dizem a seu respeito: “Será provado que tens razão no que dizes, e ganharás tua causa no juízo”.
5 Ax pa̱n ntoꞌnumdup tseꞌe je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ je̱ts je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe nyaknu̱ke̱ꞌxnata̱jkimda je̱ts tu̱v je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam tyuump, ¿vaꞌnumdapts vineꞌe je̱ts ka ó̱yap je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱tún ku veꞌe xyaktsaachpaatumda? (Veꞌem a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe nꞌamo̱tutu̱va ax joꞌn je̱ jayu vyinmay.)
5 Alguém poderia dizer: “Mas nosso pecado não cumpre um bom propósito, ajudando os outros a verem como Deus é justo? Não é uma injustiça, portanto, Deus nos castigar?”. (Estou seguindo o ponto de vista humano.)
6 ¡Ni vintso̱va xa veꞌe veꞌem nkavaꞌnumdat! Ku̱x pa̱n ku̱du̱kapaaꞌty ku̱du̱kahꞌake̱e̱ga xa veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam tyuump, kaꞌa tseꞌe ku̱yꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe du̱to̱kimpayo̱ꞌo̱yu̱t anañu̱joma je̱ jayu.
6 Claro que não! Se fosse assim, como Deus poderia julgar o mundo?
7 Ax pa̱n je̱meꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe vaamp: Pa̱n taayimdup tseꞌe je̱tseꞌe veꞌem o̱y ñu̱ke̱ꞌxnatá̱kat je̱ts kyutyuumpeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam nu̱yojk yakma̱ja yakjaancha yꞌijtnit, ¿tya̱jx tseꞌe je̱ Nteꞌyam xtukkuve̱jtumdat ya̱ to̱kin?
7 Alguém poderia argumentar, ainda: “Mas por que Deus me condena como pecador se minha mentira ressalta sua verdade e lhe traz mais glória?”.
8 Je̱ts jidu̱ꞌu̱mpa: “¿Tya̱jx tseꞌe nkatoꞌnumda je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ je̱tseꞌe jyé̱jat je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱?” Ax je̱m tseꞌe je̱ jayu juuꞌ a̱a̱tseꞌe veꞌem xtukpako̱jtstup, veꞌemeꞌe vyaꞌanda je̱ts ya̱ꞌa̱ a̱a̱tseꞌe je̱ jayu ntukꞌixp. Ax pa̱n pa̱n jaty tseꞌe veꞌem vaandup, tsaachpaaꞌttapts je̱ꞌe̱ veꞌe, veꞌem ax joꞌn du̱vinmátsjada.
8 E alguns até nos difamam, afirmando que dizemos: “Quanto mais pecarmos, melhor!”. Quem diz essas coisas merece condenação.
9 ¿Vintso̱seꞌe? U̱u̱ꞌmda, je̱ israeejlit jáyuda, ¿nu̱yojk o̱y u̱u̱ꞌmeꞌeda je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ viijnk jáyuda? ¡Ni vintso̱va xa veꞌe nu̱yojk o̱y nkaꞌijtumda! Ta̱ xa a̱ts miitseꞌe vaꞌajts ntukꞌixta je̱ts je̱ja veꞌe to̱kin ja̱a̱t yꞌitta pa̱n pa̱n jatyeꞌe israeejlit jáyuda je̱ts nay veꞌempa pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta.
9 Pois bem, devemos concluir que nós, judeus, somos melhores que os outros? Não, de maneira nenhuma, pois já mostramos que todos, judeus ou gentios, estão sob o poder do pecado.
10 Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ Kunuuꞌkx Jatyán vyaꞌañ:
10 Como afirmam as Escrituras: “Ninguém é justo, nem um sequer.
11 Kaꞌa tseꞌe pa̱n kya̱tsu̱vinmo̱tuvuvaꞌañ,
11 Ninguém é sábio, ninguém busca a Deus.
12 anañu̱joma tseꞌe du̱maso̱o̱ktini je̱ Nteꞌyam je̱ tyooꞌ,
12 Todos se desviaram, todos se tornaram inúteis. Ninguém faz o bem, nem um sequer.”
13 Veꞌem ax joꞌn je̱ o̱o̱ꞌkpa jot xyuuꞌk axa̱a̱ꞌkp juuꞌ veꞌe avaꞌajts,
13 “Sua conversa é repulsiva, como o odor de um túmulo aberto; sua língua é cheia de mentiras.” “Veneno de serpentes goteja de seus lábios.”
14 ma̱kk tseꞌe je̱ jayu du̱tukyaktsaachada je̱ kya̱tsta je̱ yꞌayookta,
14 “Sua boca é cheia de maldição e amargura.”
15 ma̱kk tseꞌe je̱ tyek du̱tuknomda je̱tseꞌe je̱ jayu du̱yakꞌo̱o̱ꞌktat,
15 “Apressam-se em cometer homicídio;
16 yakmaꞌttup xa je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu je̱ ña̱a̱ꞌ je̱ tyooꞌ,
16 por onde passam, deixam destruição e sofrimento.
17 Kaꞌa tseꞌe du̱nu̱jávada vintso̱ veꞌe o̱y jo̱o̱t jyoojntykadat,
17 Não sabem onde encontrar paz.”
18 kaꞌa tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱tsa̱ꞌa̱gada.
18 “Não têm o menor temor de Deus.”
19 Nnu̱jaꞌvimdup xa veꞌe je̱ts nu̱jom juuꞌ jatyeꞌe ijtp je̱p je̱ Moisés pyavaꞌnu̱n ku̱jxp, je̱ jayu ka̱jxtats je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe ijttup je̱p pavaꞌnu̱n paꞌtkup, ax veꞌem tseꞌe nu̱jom je̱ jayu yꞌamo̱ꞌtka̱jxtinit je̱tseꞌe toꞌk ka̱ꞌa̱jyji je̱ jayu du̱nu̱ꞌatsó̱vadat je̱m je̱ Nteꞌyam vyinkojkm ti veꞌe tu̱du̱tonda tu̱du̱ko̱tsta.
19 É evidente que a lei se aplica àqueles a quem ela foi entregue, pois seu propósito é evitar desculpas e mostrar que todo o mundo é culpado diante de Deus.
20 Kaꞌa xa veꞌe pa̱n pa̱neꞌe du̱kutyoomp je̱ pavaꞌnu̱n, paaty tseꞌe, kaꞌa veꞌe pa̱n pa̱neꞌe je̱ Nteꞌyam ñu̱nkato̱kimpu̱u̱mp je̱ pavaꞌnu̱n ka̱jx, ku̱x je̱ pavaꞌnu̱n ka̱jxeꞌe yaknu̱java je̱ts tó̱kinax jayu u̱u̱ꞌmeꞌeda.
20 Pois ninguém será declarado justo diante de Deus por fazer o que a lei ordena. A lei simplesmente mostra quanto somos pecadores.
21 Ax u̱xyam tseꞌe nu̱ke̱ꞌxnatá̱ka tyañ vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱kato̱kimpu̱m ka je̱ꞌe̱ ka̱jxap ku veꞌe je̱ pavaꞌnu̱n yakkutyún. Pyaatyp yꞌake̱e̱guipts ya̱ꞌa̱ veꞌe ax joꞌn vyaꞌañ je̱p je̱ Moisés pyavaꞌnu̱n ku̱jxp je̱ts juuꞌ veꞌe jyavye̱jttu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta.
21 Agora, porém, conforme prometido na lei de Moisés e nos profetas, Deus nos mostrou como somos declarados justos diante dele sem as exigências da lei:
22 Nu̱jom tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesucristo, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam tyo̱kimpá̱mjada; ni pá̱nats je̱ꞌe̱ veꞌe kyaviijnkꞌíxju̱.
22 somos declarados justos diante de Deus por meio da fé em Jesus Cristo, e isso se aplica a todos que creem, sem nenhuma distinção.
23 Ta̱ xa veꞌe nu̱jom je̱ jayu tyo̱kintonda, ni pa̱na tseꞌe du̱kahꞌama̱a̱daaga je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp, nu̱jom tseꞌe du̱mujékumada je̱ Nteꞌyam je̱ mya̱jin je̱ jyaanchin.
23 Pois todos pecaram e não alcançam o padrão da glória de Deus,
24 Ax je̱ Nteꞌyam tseꞌe je̱ jayu je̱ maaꞌyu̱n du̱toojnjip, je̱ Cristo Jesús ka̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu du̱kato̱kimpu̱m ku̱x je̱ Cristo veꞌe du̱tuknu̱vaats je̱ jayu je̱ tyo̱kin.
24 mas ele, em sua graça, nos declara justos por meio de Cristo Jesus, que nos resgatou do castigo por nossos pecados.
25 Je̱ Nteꞌyam tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jki je̱ja je̱ jayu vyinkujk je̱ Cristo, juuꞌ veꞌe ukꞌo̱o̱ꞌk je̱ jayu je̱ tyo̱kin ka̱jx, veꞌem tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jyo̱tꞌaꞌnu̱n ñáxu̱t ku veꞌe je̱ Jesucristo yakjaanchjáva. Veꞌem tseꞌe du̱tuujn je̱tseꞌe je̱ jayu du̱nu̱jávadat je̱ts tyuumpeꞌe je̱ Nteꞌyam juuꞌ veꞌe pyaatyp yꞌake̱e̱guip, myuteni tseꞌe je̱ to̱kin juuꞌ veꞌe je̱ jayu tyoondu, kaꞌa tseꞌe jatyji du̱tukkuvejt.
25 Deus apresentou Jesus como sacrifício pelo pecado, com o sangue que ele derramou, mostrando assim sua justiça em favor dos que creem. No passado ele se conteve e não castigou os pecados antes cometidos,
26 Ax u̱xyam tseꞌe, je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ Cristo yꞌukꞌa̱a̱ꞌk, nu̱ke̱ꞌxnatá̱ka tseꞌe tyañ je̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱kuve̱jt nu̱jom je̱ jayu je̱ tyo̱kin. To̱kimpayo̱ꞌyp xa je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam ax joꞌn du̱paaꞌty du̱ꞌake̱e̱ga, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱to̱kimpu̱m je̱ jayu pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesús.
26 pois planejava revelar sua justiça no tempo presente. Com isso, Deus se mostrou justo, condenando o pecado, e justificador, declarando justo o pecador que crê em Jesus.
27 Ku̱x tseꞌe veꞌem, ¿vintso̱seꞌe yꞌó̱yat je̱tseꞌe je̱ jayu ñamyá̱jajat? ¡Ni vintso̱va xa je̱ꞌe̱ veꞌe kyaꞌo̱ya! ¿Ax tya̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe kyaꞌo̱ya? Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe ku veꞌe je̱ jayu du̱kakutyún je̱ pavaꞌnu̱n, je̱ jaanchjaꞌvin ka̱jxji veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱kato̱kimpu̱m.
27 Podemos então nos vangloriar de ter feito algo para sermos aceitos por Deus? Não, pois nossa absolvição não vem pela obediência à lei, mas pela fé.
28 Ax veꞌem tseꞌe, kaꞌa tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱to̱kimpu̱m je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱ jaanchjaꞌvin du̱jaye̱jptup, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe tyun ku veꞌe je̱ jayu du̱kutyonuvaꞌanda je̱ Nteꞌyam je̱ pyavaꞌnu̱n je̱ts je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe je̱ Nteꞌyam kyato̱kimpá̱mjadat.
28 Portanto, somos declarados justos por meio da fé, e não pela obediência à lei.
29 ¿Tis, je̱ israeejlit jáyuji nꞌiteꞌe je̱ Nteꞌyam du̱Nteꞌyamidup? ¿Kaꞌats je̱ꞌe̱ vineꞌe du̱Nteꞌyamiduva pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap? Vaꞌajts xa veꞌe yaknu̱java je̱ts veꞌempa veꞌe,
29 Afinal, Deus é Deus apenas dos judeus? Não é também Deus dos gentios? Claro que sim!
30 toꞌkji xa veꞌe je̱ Nteꞌyam. Kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu du̱to̱kimpu̱m juuꞌ veꞌe du̱niꞌkxmip du̱ko̱jmip je̱ ixtaꞌnu̱n je̱tseꞌe je̱ Jesucristo du̱jaanchjáva, ni kaꞌavats je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu du̱to̱kimpa̱a̱mpa juuꞌ veꞌe du̱kaniꞌkxmip du̱kako̱jmip je̱ ixtaꞌnu̱n je̱tseꞌe je̱ Jesucristo du̱jaanchjáva.
30 Existe um só Deus, e ele declara justos tanto judeus como gentios somente pela fé.
31 ¿Veꞌemts ya̱ꞌa̱ vineꞌe du̱tij je̱ts kaꞌa veꞌe du̱ꞌuktso̱jkni je̱tseꞌe nkutyoꞌnumdat je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Moisés yakmo̱o̱y? ¡Ni vintso̱va xa je̱ꞌe̱ veꞌe veꞌem kyayaktij! Ku xa veꞌe je̱ Jesucristo njaanchjaꞌvimda, ntukꞌíxumdupts u̱u̱ꞌmeꞌe je̱ts o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n.
31 Então, se enfatizamos a fé, quer dizer que podemos abolir a lei? Claro que não! Na realidade, é só quando temos fé que cumprimos verdadeiramente a lei.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.