Marcos 6

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ku veꞌe je̱ Jesús cha̱a̱ꞌn je̱m, vanꞌit tseꞌe vyimpijtni je̱m tya̱kꞌam, pana̱jkxju̱du tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk.
1 Jesus deixou essa região e voltou com seus discípulos para Nazaré, cidade onde tinha morado.
2 Ku veꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j du̱paaty, vanꞌit tseꞌe yakꞌixpa̱jkꞌukvaajñ je̱p tsaptu̱jkp. Je̱ nu̱may jayu tseꞌe amo̱tunajxju̱du je̱tseꞌe atu̱va ato̱ki tyaandi. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe ñavyaajnjidi:
2 No sábado seguinte, começou a ensinar na sinagoga, e muitos dos que o ouviam se admiraram e perguntavam: “De onde vem tanta sabedoria e poder para realizar esses milagres?
3 Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ tse̱jtspa juuꞌ veꞌe je̱ María je̱ myajntk, je̱ Santiago ma̱a̱t je̱ José je̱ yꞌajch, je̱ Judas ma̱a̱t je̱ Simón je̱ yꞌajch. Yaja tseꞌe cha̱a̱nada ya̱ꞌa̱ ya̱ kyiix utsta u̱u̱ꞌm ma̱a̱tta.
3 Não é esse o carpinteiro, filho de Maria e irmão de Tiago, José, Judas e Simão? Suas irmãs moram aqui, entre nós”. E sentiam-se muito ofendidos.
4 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
4 Então Jesus lhes disse: “Um profeta recebe honra em toda parte, menos em sua cidade e entre seus parentes e sua própria família”.
5 Ax kaꞌa tseꞌe je̱ Jesús yꞌo̱ꞌyixji je̱tseꞌe je̱m je̱ ma̱jin du̱tónu̱t, je̱ꞌe̱jyji veꞌe ku veꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j du̱tuknu̱ka̱a̱jn vinkex je̱ paꞌam jayu je̱tseꞌe du̱yakjo̱tka̱daakni.
5 Por isso, não pôde realizar milagres ali, exceto pôr as mãos sobre alguns enfermos e curá-los.
6 Atu̱va ato̱ki tseꞌe tyaajñ je̱ Jesús ku veꞌe du̱ꞌix je̱ts kaꞌa veꞌe jyaanchjávajada; kajpu̱n kajpu̱n tseꞌe ñu̱jkx je̱tseꞌe je̱ jayu du̱yakꞌixpu̱k.
6 E ficou admirado com a incredulidade daquele povo. Então Jesus percorreu diversos povoados, ensinando a seus moradores.
7 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱yaxmujk je̱ ñu̱makme̱jtsk ixpa̱jkpada, je̱tseꞌe du̱ꞌake̱jxvaꞌkxti nu̱me̱jtsk jaty, je̱tseꞌe du̱mo̱o̱jy je̱ kutojku̱n je̱tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap du̱yakpítsumdat je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda.
7 Reuniu os Doze e começou a enviá-los de dois em dois, dando-lhes autoridade para expulsar espíritos impuros.
8 Vanꞌit tseꞌe du̱tukpavaajñ je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk:
8 Instruiu-os a não levar coisa alguma na viagem, exceto um cajado. Não poderiam levar alimento, nem bolsa de viagem, nem dinheiro.
9 je̱tseꞌe je̱ mka̱ꞌa̱jk xtukvaꞌagadat, je̱ts toꞌk niꞌkxji veꞌe je̱ mvit xmuna̱jkxtat juuꞌ veꞌe mjaye̱jptup.
9 Poderiam calçar sandálias, mas não levar uma muda de roupa extra.
10 Vanꞌit tseꞌe du̱jaaꞌknu̱u̱jmi:
10 Disse ele: “Onde quer que forem, fiquem na mesma casa até partirem da cidade.
11 Ax pa̱n pa̱n tseꞌe mkakuva̱jkju̱dup uk mkahꞌamo̱tunaxuvaajnju̱dup, mtso̱o̱ꞌndinup tseꞌe je̱m je̱tseꞌe xvinxíttat je̱ mtekta je̱tseꞌe vyánu̱ku̱t je̱ naxvay juuꞌ veꞌe tu̱xpavaꞌakta je̱m kyajpu̱n jo̱o̱tm, veꞌem tseꞌe du̱nu̱jávadat je̱ts kaꞌa je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌo̱ya juuꞌ veꞌe tyoondup. Tyú̱vam xa a̱tseꞌe nvaꞌañ, nu̱yojkeꞌe je̱ jayu je̱ tsaachpaatu̱n yakmo̱o̱ydinit ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌydinit je̱ts ni kaꞌa veꞌe je̱ sodómait je̱ts je̱ gomoorrait jáyuda.
11 Mas, se algum povoado se recusar a recebê-los ou a ouvi-los, ao saírem, sacudam a poeira dos pés como sinal de reprovação”.
12 Vanꞌit tseꞌe cho̱o̱ꞌndi je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk kaꞌamaayva je̱tseꞌe je̱ jayu du̱na̱a̱jmada je̱tseꞌe vyinmayu̱mpijttinit, je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktinit je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda.
12 Então eles partiram, dizendo a todos que encontravam que se arrependessem.
13 Yakpítsumduva tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap je̱m nu̱may je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda je̱tseꞌe du̱pa̱a̱jmjada je̱ olivos aceite je̱m nu̱may je̱ paꞌam jayu ñiꞌkxmda kyo̱jmda je̱tseꞌe du̱yakjo̱tka̱daaktini.
13 Expulsaram muitos demônios e curaram muitos enfermos, ungindo-os com óleo.
14 Ku veꞌe je̱ Jesús je̱ mya̱jin vyaꞌkxtk, vanꞌit tseꞌe je̱ yakkutojkpa Herodes du̱mo̱tu. Je̱meꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe vaandu:
14 Logo o rei Herodes ouviu falar de Jesus, pois todos comentavam a seu respeito. Alguns diziam: “João Batista ressuscitou dos mortos. Por isso tem poder para fazer esses milagres”.
15 Je̱mpa tseꞌe pa̱n pa̱neꞌe vaanduvap:
15 Outros diziam: “É Elias”. Ainda outros diziam: “É um profeta, como os profetas de antigamente”.
16 Ax ku tseꞌe je̱ yakkutojkpa Herodes je̱ ka̱ts du̱mo̱tu, vanꞌit tseꞌe vyaajñ:
16 Quando Herodes ouviu falar de Jesus, disse: “João, o homem a quem decapitei, voltou dos mortos!”.
17 Veꞌem tseꞌe vyaajñ ku̱x viinmeꞌe je̱ Herodes je̱ Juan du̱yakjamyajtsji je̱tseꞌe du̱yakjapyoxu̱nta̱kpa̱a̱jmji, je̱tseꞌe du̱yakjachoojmji. Veꞌem tseꞌe du̱tuujn je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk Herodías ka̱jx juuꞌ veꞌe pya̱jknu, je̱ yꞌuts Felipe je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijt.
17 O rei havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias. Ela era esposa de seu irmão, Filipe, mas Herodes tinha se casado com ela.
18 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Juan je̱ Herodes du̱nu̱u̱jmi:
18 João dizia a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com a esposa de seu irmão”.
19 Ax je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk, myuꞌe̱jkjupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Juan, cha̱jkpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ Juan yꞌo̱o̱ꞌku̱t; ax kaꞌanum tseꞌe yꞌo̱ꞌyixju̱
19 Por isso Herodias guardava rancor de João e queria matá-lo, mas não podia fazê-lo,
20 ku̱x cha̱ꞌkipeꞌe je̱ Herodes je̱ Juan. Ku̱x ñu̱jaꞌvipeꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts tu̱v je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvin je̱ jyoojntykin, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱kayakjaty je̱tseꞌe je̱ Juan yꞌo̱o̱ꞌku̱t. Cho̱jk tseꞌe je̱ yakkutojkpa je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tunáxu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Juan kyo̱jts; ax o̱o̱y tseꞌe tyunnavyinmaꞌyu̱nmo̱o̱jyji vinnaajknáx ku veꞌe veꞌem du̱tuujn.
20 pois Herodes o respeitava e o protegia, sabendo que ele era um homem justo e santo. Herodes ficava muito perturbado sempre que falava com João, mas mesmo assim gostava de ouvi-lo.
21 Ax je̱ꞌy tseꞌe je̱ xa̱a̱j ku veꞌe yꞌo̱ꞌyixji je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk je̱tseꞌe je̱ Juan yꞌo̱o̱ꞌku̱t, vanꞌit je̱ꞌe̱ veꞌe jyajty ku veꞌe je̱ Herodes je̱ kye̱ꞌxtku̱n xa̱a̱j du̱ma̱ja̱ tun vyeꞌna. Yakjayukaay tseꞌe je̱ Herodes. Je̱m tseꞌe je̱ ñu̱vinténivata̱jk, je̱m tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nidup ka̱kmiijl jaty je̱ tojpata̱jk, je̱mpa tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱m galiléait yꞌit jo̱o̱tm.
21 Finalmente, no aniversário de Herodes, Herodias teve a oportunidade que procurava. Ele deu uma festa para os membros do alto escalão do governo, para seus oficiais militares e para os cidadãos mais importantes da Galileia.
22 Kaaydup tseꞌe vye̱ꞌnada, vanꞌit tseꞌe tya̱jki je̱ Herodías je̱ ña̱a̱x je̱tseꞌe yꞌejts. O̱o̱y tseꞌe du̱tuntsojjaꞌvidi je̱ yakkutojkpa Herodes je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe mya̱a̱tkaaydup mya̱a̱tꞌooktup vyeꞌna. Vanꞌit tseꞌe je̱ yakkutojkpa du̱nu̱u̱jmi je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x:
22 Sua filha, também chamada Herodias, entrou e apresentou uma dança que agradou muito Herodes e seus convidados. “Peça-me qualquer coisa que deseje, e eu lhe darei”, disse o rei à moça.
23 Vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yaknajxy je̱tseꞌe vyaannuva:
23 E prometeu, sob juramento: “Eu lhe darei o que pedir, até metade do meu reino!”.
24 Vanꞌit tseꞌe je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x vyaꞌkpítsum je̱tseꞌe o̱jts je̱ tyaak du̱ma̱a̱tnakyá̱tsju̱, je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi:
24 Ela saiu e perguntou à mãe: “O que devo pedir?”. A mãe lhe disse: “Peça a cabeça de João Batista!”.
25 Jaty a̱a̱ꞌk tseꞌe je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x tya̱jkinuva joma veꞌe je̱ yakkutojkpa. Vanꞌit tseꞌe du̱ꞌamo̱tu:
25 A moça voltou depressa ao rei e disse: “Quero a cabeça de João Batista agora mesmo num prato!”.
26 Vanꞌit tseꞌe je̱ yakkutojkpa tyuntsaachvinmapyu̱jk. Ax kaꞌa tseꞌe du̱ko̱jtstiku̱tsuvaꞌañ ku̱x tá̱vani veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yaknaxy vyeꞌna je̱ts tá̱vani veꞌe je̱ jayu du̱ꞌamo̱tunaxta juuꞌ veꞌe mya̱a̱tkaaydup mya̱a̱tꞌooktup vyeꞌna.
26 O rei muito se entristeceu com isso, mas, por causa do juramento que havia feito na frente dos convidados, não pôde negar o pedido.
27 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tun jatyji toꞌk je̱ tyojpa du̱kejx je̱tseꞌe na̱jkx je̱ Juan je̱ kyuvajk du̱yaktsa̱a̱ꞌn.
27 Assim, enviou no mesmo instante um carrasco com ordens de cortar a cabeça de João e trazê-la. Ele decapitou João na prisão,
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa ñu̱jkx je̱tseꞌe o̱jts du̱yukpux je̱p poxu̱ntu̱jkp, je̱tseꞌe du̱yaknu̱jkx je̱ kyuvajk je̱m plato jo̱o̱tm, je̱tseꞌe du̱mo̱o̱jy je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x. Vanꞌit tseꞌe je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x je̱ tyaak du̱mo̱o̱jy je̱ Juan je̱ kyuvajk.
28 trouxe a cabeça num prato e a entregou à moça, que a levou à sua mãe.
29 Ax ku tseꞌe je̱ Juan je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk du̱mó̱tudi, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱tseꞌe o̱jts du̱yaktso̱o̱ꞌndini je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk, je̱tseꞌe du̱yaknaxta̱jkidini.
29 Quando os discípulos de João souberam o que havia acontecido, foram buscar o corpo e o colocaram numa sepultura.
30 Vanꞌit tseꞌe je̱ kuka̱tsivata̱jk vyimpijttini joma veꞌe je̱ Jesús je̱tseꞌe du̱vaajnjidi pa̱n ti jatyeꞌe o̱jts du̱tonda je̱ts vintso̱ veꞌe je̱ jayu du̱yakꞌixpa̱jkti.
30 Os apóstolos voltaram de sua missão e contaram a Jesus tudo que tinham feito e ensinado.
31 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
31 Jesus lhes disse: “Vamos sozinhos até um lugar tranquilo para descansar um pouco”, pois tanta gente ia e vinha que eles não tinham tempo nem para comer.
32 Ax vanꞌit tseꞌe aje̱ꞌe̱jyjida du̱pa̱jkti toꞌk je̱ barco je̱tseꞌe ña̱jkxti joma veꞌe kyapa̱ntsu̱u̱na.
32 Então saíram de barco para um lugar isolado, a fim de ficarem a sós.
33 Nu̱may tseꞌe du̱ꞌixti ku veꞌe cho̱o̱ꞌndi je̱tseꞌe du̱ꞌixkajpti je̱ Jesús. Vanꞌit tseꞌe noomp ña̱jkxti je̱ nu̱may jayu, je̱m tseꞌe may kajpu̱n ka̱jxm cho̱o̱ꞌnda, je̱tseꞌe tooꞌva̱jkp jye̱ꞌydi je̱ nu̱may jayu je̱ts u̱xꞌo̱o̱k juuꞌ veꞌe je̱m barco jo̱o̱tm na̱jkxtu.
33 Contudo, muitos os reconheceram e os viram partir, e pessoas de várias cidades correram e chegaram antes deles.
34 Ku veꞌe je̱ Jesús je̱m barco jo̱o̱tm vyaꞌkpítsum, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌix je̱ nu̱may jayu, yaktukmo̱ꞌttu tseꞌe ku̱x veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌeda ax joꞌn je̱ carnero juuꞌ veꞌe je̱ vyinténiva kaꞌijtu̱xju̱dup. Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu du̱yakꞌixpu̱jk, may viijn tseꞌe juuꞌ jaty du̱vaajnjidi.
34 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão e teve compaixão dela, pois eram como ovelhas sem pastor. Então começou a lhes ensinar muitas coisas.
35 Ax ku tseꞌe je̱ it tyánayini, vanꞌit tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk vyinkutá̱mijidi. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱nu̱u̱jmidi:
35 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está tarde.
36 Pake̱jxtini toꞌk aaj ya̱ jáyuda je̱tseꞌe ña̱jkxtat je̱m kam jo̱o̱tm je̱ts je̱m kajpu̱n ka̱jxm juuꞌ veꞌe ta̱ma̱naat, veꞌem tseꞌe je̱ kyaaky je̱ tyo̱jkx du̱jóydat, ku̱x kaꞌa veꞌe du̱ma̱a̱dada ti veꞌe kyáydap jya̱ꞌkxtap.
36 Mande as multidões embora, para que possam ir aos campos e povoados vizinhos e comprar algo para comer”.
37 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvjidi:
37 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Precisaríamos de muito dinheiro
38 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌamo̱tutú̱vijidi:
38 “Quantos pães vocês têm?”, perguntou ele. “Vão verificar.” Eles voltaram e informaram: “Cinco pães e dois peixes”.
39 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱tukpavaandi je̱tseꞌe je̱ jayu du̱yakꞌa̱jxtu̱ktat je̱m tsoots ka̱jxm toꞌk ja̱ka̱ꞌa̱ jaty.
39 Então Jesus ordenou que fizessem a multidão sentar-se em grupos na grama verde.
40 A̱jxtktu tseꞌe je̱ jayu toꞌk ja̱ka̱ꞌa̱ jaty, nu̱mó̱kupx jaty je̱ts nu̱vu̱jxtkupxu̱k majk jaty.
40 Assim, eles se sentaram em grupos de cinquenta e de cem.
41 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱ko̱o̱jnu̱k mugo̱o̱xk je̱ tsapkaaky je̱ts me̱jtsk je̱ ajkx. Vanꞌit tseꞌe je̱m tsajm tso̱ pyatꞌix je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱kuko̱jtsji. Vanꞌit tseꞌe je̱ tsapkaaky du̱tojkvaꞌkxy je̱tseꞌe du̱mo̱o̱jy je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk je̱tseꞌe je̱ jayu du̱tukvinkuká̱yadat. Yakvaꞌkxpa tseꞌe je̱ Jesús me̱jtsk je̱ ajkx, je̱tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk anañu̱joma du̱mo̱kyu̱jx.
41 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, à medida que ia partindo os pães, entregava-os aos discípulos para que os distribuíssem ao povo. Também dividiu os peixes para que todos recebessem uma porção.
42 Ax nu̱jom tseꞌe je̱ jayu kyaaydi je̱tseꞌe kyooxjidi.
42 Todos comeram à vontade,
43 Ku veꞌe je̱ jayu kyakya̱jxti, vanꞌit tseꞌe du̱pa̱kmojktini jamakme̱jtsk kach je̱ tsapkaaky kunax je̱ts je̱ ajkx kunax juuꞌ veꞌe vintaannu.
43 e os discípulos recolheram doze cestos com os pães e peixes que sobraram.
44 Juuꞌ jaty tseꞌe kaaydu, nu̱mugo̱o̱xk miijlts je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijtti je̱ yaaꞌtya̱jkta.
44 Os que comeram foram cinco mil homens.
45 Jatyji tseꞌe je̱ Jesús du̱pavaajñ je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk je̱tseꞌe tyá̱kadat je̱m barco jo̱o̱tm je̱tseꞌe ña̱jkxtat je̱m jadoꞌk adoꞌom ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paꞌam joma veꞌe je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe Betsaida du̱xa̱a̱j, je̱ꞌe̱ tseꞌe na̱jkxtap namvaateꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱pake̱jxtini.
45 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem o mar até Betsaida, enquanto ele mandava o povo para casa.
46 Tá̱vani tseꞌe je̱ nu̱may jayu du̱pake̱jxtini vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱jaaꞌkvimpejt je̱ tonu̱n je̱tseꞌe o̱jts chapka̱ts.
46 Depois de se despedir de todos, subiu sozinho ao monte para orar.
47 Ku veꞌe je̱ it kyo̱o̱ꞌtsini, je̱m tseꞌe vyeꞌna je̱ barco ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya jo̱o̱tm; ax je̱ Jesús, jé̱jats je̱ꞌe̱ veꞌe naxku̱jx naaydum.
47 Durante a noite, os discípulos estavam no barco, no meio do mar, e Jesus, sozinho em terra.
48 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱ꞌix je̱ts nooꞌkxtinupeꞌe ku veꞌe du̱japakaaꞌpta je̱ barco, ku̱x je̱ ma̱kk po̱j veꞌe vinkumiꞌnijidup. Jadoꞌk maꞌajum joꞌn tseꞌe vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús pyana̱jkxjidi, je̱m tseꞌe na̱niꞌkxm yo̱ꞌo̱y, ukvinnaxuvaajnju̱dup tseꞌe.
48 Ele viu que estavam em apuros, remando com força e lutando contra o vento e as ondas. Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles caminhando sobre o mar. Sua intenção era passar por eles,
49 Ax ku tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk du̱ꞌixti je̱ts je̱meꞌe na̱niꞌkxm yo̱ꞌyp myets, veꞌem tseꞌe vyinmaaydi je̱ts jadoꞌk ítumit jayu je̱ꞌe̱ veꞌe. Vanꞌit tseꞌe yꞌaka̱a̱ꞌstkti,
49 mas, quando o avistaram caminhando sobre as águas, gritaram de pavor, pensando que fosse um fantasma.
50 ku̱x anañu̱joma veꞌe du̱ꞌixti je̱tseꞌe cha̱ꞌkidi. Ax jatyji tseꞌe je̱ Jesús myuko̱jtsjidi, je̱tseꞌe ña̱ꞌmu̱xjidi:
50 Ficaram todos aterrorizados ao vê-lo. Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
51 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús tya̱jki je̱ꞌe̱ ma̱a̱tta je̱m barco jo̱o̱tm. Tun jatyji tseꞌe pyo̱jꞌatú̱vi. Vanꞌit tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk atu̱va ato̱ki tyuntaandi,
51 Em seguida, subiu no barco e o vento parou. Os discípulos ficaram admirados,
52 kaꞌa veꞌe du̱vinmó̱tudi ti veꞌe je̱ Jesús tyoon ku veꞌe du̱tojkvaꞌkxy je̱ tsapkaaky je̱tseꞌe je̱ nu̱may jayu du̱yakkaajy, ku̱x ma̱kkeꞌe je̱ kyuvajkta.
52 pois ainda não tinham entendido o milagre dos pães. O coração deles estava endurecido.
53 Ku veꞌe du̱tuknajxti je̱ ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m genesarétit yꞌit jo̱o̱tm. Je̱m tseꞌe je̱ byaarco du̱kuva̱a̱ꞌndi je̱ja na̱paꞌayi.
53 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré. Levaram o barco até a margem
54 Ax ku tseꞌe pyítsumdi je̱m barco jo̱o̱tm, jatyji tseꞌe je̱ jayu je̱ Jesús du̱ꞌixkajpti.
54 e desceram. As pessoas reconheceram Jesus assim que o viram.
55 Vanꞌit tseꞌe yꞌanomvaꞌkxti je̱m tso̱v je̱tseꞌe je̱ Jesús je̱ paꞌam jayu du̱tuknu̱na̱jkxti je̱m maajntku̱n ka̱jxm pa̱n joma tso̱ veꞌe du̱mó̱tuda je̱ts je̱meꞌe je̱ Jesús vyídu̱t.
55 Quando ouviam que Jesus estava em algum lugar, corriam por toda a região, levando os enfermos em macas para onde sabiam que ele estava.
56 Jyajomakajpu̱nku̱jxa tseꞌe je̱ Jesús tya̱jki ukpu̱ joma veꞌe ñajxy je̱m kam jo̱o̱tm, je̱m tseꞌe du̱pa̱a̱mdi tooꞌ am je̱ paꞌam jayu je̱tseꞌe du̱munooꞌkxtkti je̱ Jesús je̱tseꞌe du̱yakjátu̱t je̱tseꞌe yakto̱o̱jnjat ku̱jyavitu̱paaꞌvjya. Ax pa̱n pa̱n jaty tseꞌe du̱to̱o̱ndu je̱ Jesús je̱ vyit, jo̱tka̱daaktinu tseꞌe.
56 Aonde quer que ele fosse — aos povoados, às cidades ou aos campos ao redor —, levavam os enfermos para as praças. Suplicavam que ele os deixasse pelo menos tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.