Lucas 15
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH
1 Nayꞌamojkijidu tseꞌe nu̱may je̱ kupa̱ꞌmu̱n pa̱kmojkpada je̱ts je̱ viijnk jáyuda juuꞌ veꞌe je̱ jayu tyijp tó̱kinax jayu, yꞌamo̱tunaxuvaandupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús je̱ yꞌayook,
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ fariseota̱jk ma̱a̱t je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpata̱jk du̱vinko̱jtsti du̱naaꞌko̱jtsti je̱ Jesús. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe ñavyaajnjidi:
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin vyaꞌnu̱xjidi:
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 ―Pa̱n je̱m xa veꞌe nu̱toꞌk miitsta juuꞌ veꞌe nu̱mó̱kupx je̱ carnero du̱jaye̱jpp je̱tseꞌe nu̱toꞌk tu̱yo̱ꞌtyó̱ki, myasa̱a̱kpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ nu̱majktupxu̱k maktaaxtojt carnero joma veꞌe jya̱ꞌkxta je̱tseꞌe na̱jkx du̱ꞌixta juuꞌ veꞌe toꞌk tu̱yo̱ꞌtyó̱ki, ¿veꞌem xaja? Ku tseꞌe du̱paatni, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌixtiꞌatú̱vini
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 je̱tseꞌe vaꞌajts xo̱o̱jntkp je̱m kyejk am du̱yukvijtsni.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Ku tseꞌe je̱ja tya̱kꞌaajy du̱yakje̱ꞌyni, vanꞌit tseꞌe du̱vo̱muk juuꞌ veꞌe mya̱a̱tnayjaꞌvijidup je̱ts je̱ myuja̱nta̱m je̱ myuta̱kta̱m, je̱tseꞌe du̱vaajnjada: “Tukputukxo̱o̱jntkidik a̱ts ku̱x ta̱ a̱tseꞌe mpaatnuva je̱ carnero juuꞌ a̱tseꞌe tu̱xꞌuktó̱kijini.”
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Ax nay veꞌemts a̱ts miitseꞌe nna̱a̱jmada je̱ts nu̱yojkeꞌe je̱ xo̱o̱jntku̱n je̱m tsapjo̱o̱tm je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe toꞌk je̱ tó̱kinax jayu vyinmayu̱mpit je̱ts ni kaꞌa veꞌe nu̱majktupxu̱k maktaaxtojt je̱ jayu ka̱jxta juuꞌ veꞌe tunnapya̱a̱jmju̱dup je̱ts tu̱v je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvinda je̱ jyoojntykinda je̱ts je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe kyatukka̱daꞌakjada je̱tseꞌe du̱maso̱ꞌo̱ktat je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 ’Pa̱n je̱meꞌe toꞌk je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk juuꞌ veꞌe du̱ma̱a̱t majk je̱ meen juuꞌ veꞌe plata, je̱tseꞌe toꞌk tu̱du̱yakto̱ki, ña̱ꞌkpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ kyandiijl je̱tseꞌe je̱ tya̱jk o̱y du̱peꞌet, je̱tseꞌe du̱ꞌixta anoox ka̱ꞌo̱o̱k, ¿veꞌem xaja? Ku tseꞌe du̱paatni, vanꞌítnum tseꞌe du̱ꞌixtiꞌatú̱vini.
8 Jesus continuou:
9 Vanꞌit tseꞌe du̱vo̱muk juuꞌ veꞌe mya̱a̱tnayjaꞌvijidup je̱ts je̱ myuja̱nta̱m je̱ myuta̱kta̱m, je̱tseꞌe du̱vaajnjada: “Tukputukxo̱o̱jntkidik a̱ts ku̱x ta̱ a̱tseꞌe mpaatnuva ya̱ plata meen juuꞌ a̱tseꞌe tu̱nꞌukyaktó̱kini.”
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Ax nay veꞌemts a̱ts miitseꞌe nna̱a̱jmada je̱ts xo̱o̱jntktupeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles ku veꞌe toꞌk je̱ tó̱kinax jayu vyinmayu̱mpit je̱tseꞌe du̱maso̱o̱kni je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykin.
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús vyaannuva:
11 E Jesus disse ainda:
12 Juuꞌ tseꞌe mootsk, jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ tyeeꞌ du̱nu̱u̱jmi: “Tata, tun mo̱o̱yk a̱ts je̱ mpu̱k juuꞌ a̱tseꞌe xtukka̱daakp.” Vanꞌit tseꞌe je̱ tyeeꞌ myo̱o̱jyji vinxu̱peꞌe tyukka̱daꞌakyju̱.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 Ax ve̱e̱ꞌn tseꞌe je̱ it ñajxy, vanꞌit tseꞌe du̱to̱o̱ꞌkka̱jxni juuꞌ veꞌe je̱ tyeeꞌ mo̱o̱jyju; ax je̱ meen tseꞌe toꞌnu̱xju je̱tseꞌe ñu̱jkx jadoꞌk naax jadoꞌk kajpu̱n joma veꞌe nu̱jom je̱ myeen du̱yakvinto̱kiku̱jx ku veꞌe je̱ yꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱n du̱yaktuujn.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Tá̱vani tseꞌe nu̱jom du̱yakvinto̱kiku̱x vyeꞌna, je̱tseꞌe je̱ yooj myiijn joma veꞌe chu̱u̱na, vanꞌit tseꞌe yuꞌo̱o̱ꞌkji.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Vanꞌit tseꞌe o̱jts du̱tuujnja toꞌk je̱ jé̱mit yaaꞌtya̱jk; ax je̱ꞌe̱ tseꞌe ke̱jxju ke̱e̱m ixpa.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Ax jyatso̱jk tseꞌe je̱tseꞌe du̱ja̱ꞌkxu̱t je̱ ku̱pu̱ta̱a̱jm juuꞌ veꞌe je̱ tsejtst ta̱a̱jm joꞌn yꞌíxuvip, juuꞌ veꞌe je̱ ke̱e̱m jya̱ꞌkxtup. Ax ni pa̱na tseꞌe kyatima̱ꞌa̱ju̱.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Vanꞌit tseꞌe o̱jts du̱payo̱ꞌo̱y je̱tseꞌe ñaña̱ꞌmu̱xji: “¡Vinxú̱pjits nꞌiteꞌe je̱m a̱ts je̱ nteeꞌ je̱ tyoompata̱jk juuꞌ veꞌe o̱y kaaydup ooktup je̱tseꞌe tyaꞌnu̱xjada kyunajxu̱xjada; ax xyakꞌo̱o̱ꞌkuvaannupts a̱tseꞌe yaja ya̱ yooj!
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Vaꞌants a̱tseꞌe du̱vimpijtnuva joma veꞌe a̱ts je̱ nteeꞌ je̱ts a̱tseꞌe nna̱a̱jmat: Tata, ta̱ xa a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam nmuto̱kintún je̱ts mits,
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 ax kaꞌats a̱tseꞌe nꞌukvinmajtsjini je̱ts a̱ts mitseꞌe xꞌonu̱kjávat, mtoompa xa a̱ts mitseꞌe xtíju̱t.”
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 Vanꞌit tseꞌe je̱ tyooꞌ du̱pu̱jk je̱tseꞌe je̱m je̱ tyeeꞌ tya̱kꞌam vyimpijtni.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 “Tata, ta̱ xa a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam nmuto̱kintún je̱ts mits; ax kaꞌats a̱tseꞌe nꞌukvinmajtsjini je̱ts a̱ts mitseꞌe xꞌonu̱kjávat.”
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 Ax je̱ tyeeꞌ, jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi je̱ tyoompata̱jk: “Yakpítsumda jatyji je̱ vit juuꞌ veꞌe du̱nu̱ꞌo̱yika̱jxp, je̱ts xo̱xta. Pa̱a̱jmjiduvats toꞌk je̱ ka̱kuje̱na je̱tseꞌe xpa̱a̱jmjiduvat je̱ ka̱ꞌa̱jk.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Yakminda je̱ kaaj juuꞌ veꞌe du̱nu̱yeeꞌkika̱jxp, je̱tseꞌe xyakꞌo̱o̱ꞌktat, je̱tseꞌe nkaꞌyumdat nꞌookumdat, je̱tseꞌe nxa̱a̱jtoꞌnumdat.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Ku̱x a̱ts ya̱ nꞌónu̱k, veꞌem xa ya̱ꞌa̱ veꞌe ax joꞌn a̱a̱ꞌkani ku̱yꞌijtni, ax u̱xyam, veꞌemts ya̱ꞌa̱ veꞌe ax joꞌn ta̱a̱ ku̱jyoojntykpa̱jknuva; veꞌemts ya̱ꞌa̱ veꞌe ax joꞌn tó̱kiyani ku̱yꞌijtni, ax u̱xyam, ta̱ tseꞌe jye̱ꞌynuva.” Vanꞌit tseꞌe xya̱a̱jtoondi.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 ’Je̱m tseꞌe kam jo̱o̱tm vyeꞌna je̱ ónu̱k teeꞌ je̱ myajntk juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jip. Ax ku tseꞌe vyimpijtni je̱tseꞌe je̱ja tya̱kꞌaajy jye̱ꞌyni, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxy je̱ts je̱meꞌe je̱ e̱jtspa.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Vanꞌit tseꞌe du̱yaaxji toꞌk je̱ toompa je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi pa̱n ti veꞌe toojnjup ko̱jtsjup.
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Vanꞌit tseꞌe je̱ toompa ña̱ꞌmu̱xji: “Je̱ꞌe̱ xa veꞌe ku veꞌe je̱ mꞌuts tu̱vyimpijtni. Ta̱ xa veꞌe je̱ mteeꞌ du̱yakjayꞌa̱a̱ꞌkju̱ je̱ kaaj juuꞌ veꞌe du̱nu̱yeeꞌkika̱jxp ku̱xeꞌe je̱ mꞌuts tu̱vyimpijtni ma̱kka̱tso̱ts.”
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Ax jo̱tmaꞌt tseꞌe je̱ ónu̱k teeꞌ je̱ myajntk juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jip, kaꞌa tseꞌe je̱p tyu̱jkp tya̱kavaꞌañ. Vanꞌit tseꞌe je̱ tyeeꞌ pyítsum je̱tseꞌe o̱jts myunooꞌkxtu̱kju̱ je̱tseꞌe tyá̱kat.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tyeeꞌ: “Mnu̱jaꞌvip xa mitseꞌe vinxu̱p joojntani a̱ts mitseꞌe ntuujnja, ni vinꞌítats a̱tseꞌe mits je̱ mpavaꞌnu̱n nkatukteeꞌn, ax ni vinꞌítats a̱ts mitseꞌe xkama̱ꞌa̱ jyatoꞌka je̱ piꞌk chivo ónu̱k je̱ts a̱tseꞌe xa̱a̱j ntónu̱t ma̱a̱t je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jaty a̱tseꞌe nma̱a̱tnayjaꞌvijidup.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Ax u̱xyam tseꞌe tu̱jye̱ꞌyni ya̱ mmajntk juuꞌ veꞌe du̱yakvinto̱kika̱jx juuꞌ veꞌe mmo̱o̱y ku veꞌe je̱ ko̱ꞌo̱tya̱ꞌa̱xap du̱ma̱a̱tnayjayépju̱, ¡ax myakꞌo̱o̱ꞌkjipts mitseꞌe je̱ kaaj juuꞌ veꞌe du̱nu̱yeeꞌkika̱jxp!”
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 ’Vanꞌit tseꞌe je̱ tyeeꞌ ña̱ꞌmu̱xji: “Nꞌónu̱k, mits ma̱a̱t xa a̱tseꞌe xa̱ꞌma nꞌit, ax mje̱ꞌe̱ip tseꞌe nu̱jom juuꞌ a̱tseꞌe nꞌixp njayejpp;
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 ax u̱xyam, pyaatyp yꞌake̱e̱guipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe xa̱a̱j ntoꞌnumdat je̱tseꞌe nxo̱o̱jntkumdat. Ku̱x ya̱ mꞌuts, veꞌem ya̱ꞌa̱ veꞌe ax joꞌn a̱a̱ꞌkani ku̱yꞌijtni, ax u̱xyam, veꞌemts ya̱ꞌa̱ veꞌe ax joꞌn ta̱a̱ ku̱jyoojntykpa̱jknuva; veꞌem ya̱ꞌa̱ veꞌe ax joꞌn tó̱kiyani ku̱yꞌijtni, ax u̱xyam, ta̱ tseꞌe jye̱ꞌynuva.”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.