Hebreus 12
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 Nꞌíxumdup xa veꞌe je̱ts yꞌo̱yjaꞌvipeꞌe je̱ Nteꞌyam ya̱ nu̱may jayu juuꞌ veꞌe jaanchjaꞌvijidu. Nay veꞌemts u̱u̱ꞌmeꞌedava, vaꞌan tseꞌe o̱y du̱toꞌnumda juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp, kaꞌa tseꞌe nꞌuktoꞌnumdinit je̱ to̱kin juuꞌ veꞌe xꞌatsooxumdup je̱tseꞌe xviijnkvo̱ꞌvumda,
1 Portanto, uma vez que estamos rodeados de tão grande multidão de testemunhas, livremo-nos de todo peso que nos torna vagarosos e do pecado que nos atrapalha, e corramos com perseverança a corrida que foi posta diante de nós.
2 je̱mji veꞌe ya̱ nviijnamda nyakꞌijtumdinit joma veꞌe je̱ Jesús, je̱ꞌe̱ tseꞌe xtooꞌmo̱ꞌyumdup je̱tseꞌe veꞌem je̱ Nteꞌyam njaanchjaꞌvimdat je̱tseꞌe je̱ njaanchjaꞌvinamda du̱yakpoꞌoku̱t. Ku veꞌe chaachpaaty je̱m cruz ka̱jxm, kaꞌa tseꞌe du̱tuktso̱ꞌo̱tyuujn je̱ o̱o̱ꞌku̱n juuꞌ veꞌe pyaat, ku̱x ñu̱jaꞌvip je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ xo̱o̱jntku̱n juuꞌ veꞌe jyaye̱jpnup ku veꞌe tá̱vani du̱yaknaxy vyeꞌna je̱ tsaachpaatu̱n. Ax u̱xyam, je̱mts je̱ꞌe̱ veꞌe tsapjo̱o̱tm yꞌit joma veꞌe je̱ Nteꞌyam yakkutuk, jé̱jats je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌakaꞌyu̱n paꞌayi chu̱u̱na je̱ vintsa̱ꞌkin ma̱a̱t.
2 Mantenhamos o olhar firme em Jesus, o líder e aperfeiçoador de nossa fé. Por causa da alegria que o esperava, ele suportou a cruz sem se importar com a vergonha. Agora ele está sentado no lugar de honra à direita do trono de Deus.
3 Payo̱ꞌo̱yda nꞌit vintso̱ veꞌe je̱ Jesús du̱muteni ku veꞌe yaktsaachpaatjidi je̱ tó̱kinax jáyuda, veꞌem tseꞌe jo̱tmootsk mkaꞌíttat je̱tseꞌe je̱ tsaachtoꞌnu̱n xkajávadat.
3 Pensem em toda a hostilidade que ele suportou dos pecadores; desse modo, vocês não ficarão cansados nem desanimados.
4 Kaꞌanum tseꞌe mꞌo̱o̱ꞌkta ku̱xeꞌe xkakuva̱kta je̱tseꞌe myakto̱kintónjadat je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap.
4 Afinal, ainda não chegaram a arriscar a vida na luta contra o pecado.
5 ¿Mjaaꞌtyó̱kidinup miits vineꞌeda juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam mtukmuko̱jtsju̱du?, veꞌem ax joꞌn je̱ yꞌónu̱k du̱muka̱ts. Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ Kunuuꞌkx Jatyán vyaꞌañ:
5 Acaso vocês se esqueceram das palavras de ânimo que Deus lhes dirigiu como filhos dele? Ele disse: “Meu filho, não despreze a disciplina do Senhor; não desanime quando ele o corrigir.
6 Pa̱n pa̱n jaty xa veꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n cha̱jkp, jyo̱tpaatyp,
6 Pois o Senhor disciplina quem ele ama e castiga todo aquele que aceita como filho”.
7 Mmuté̱nadap tseꞌe je̱ tsaachpaatu̱n, ku̱x je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌónu̱k miitseꞌeda. ¿Je̱ja vineꞌe je̱ piꞌk ónu̱k pa̱neꞌe je̱ tyeeꞌ kaꞌo̱o̱jjup kavo̱jpjup?
7 Enquanto suportam essa disciplina de Deus, lembrem-se de que ele os trata como filhos. Quem já ouviu falar de um filho que nunca foi disciplinado pelo pai?
8 Myo̱o̱yp xa veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ tsaachpaatu̱n nu̱jom je̱ꞌe̱ je̱ yꞌónu̱kta. Ax pa̱n kaꞌats miitseꞌe je̱ Nteꞌyam mtsaachtónjada, kaꞌa tseꞌe mꞌitta je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌónu̱k.
8 Se Deus não os disciplina como faz com todos os seus filhos, significa que vocês não são filhos de verdade, mas ilegítimos.
9 Je̱ naxviijnit jayu juuꞌ veꞌe nteeꞌimdup ntaakimdup, xꞌo̱o̱jumdu xvo̱jpumduts u̱u̱ꞌm je̱ꞌe̱ veꞌe, je̱tseꞌe nvintsa̱ꞌkimdi, veꞌem ax joꞌn u̱xyam paat nvintsa̱ꞌkimda joꞌn; ax je̱ nTeeꞌamda, juuꞌ veꞌe je̱m tsapjo̱o̱tm, je̱ꞌe̱ tseꞌe nu̱yojk vyinmajtsjup je̱tseꞌe nka̱tsu̱pa̱jkumdat je̱tseꞌe njoojntykimdat.
9 Uma vez que respeitávamos nossos pais terrenos que nos disciplinavam, não devemos nos submeter ainda mais à disciplina do Pai de nosso espírito e, assim, obter vida?
10 Ko̱na xa veꞌe je̱ it yꞌijt ku veꞌe je̱ nteeꞌamda je̱ ntaakamda xꞌo̱o̱jumdi xvo̱jpumdi pa̱n vintso̱ veꞌe je̱ vyinmaꞌyu̱nda; ax je̱ Nteꞌyam, je̱ꞌe̱ tseꞌe xmo̱ꞌyumdup je̱ tsaachtoꞌnu̱n juuꞌ veꞌe u̱u̱ꞌm je̱ nꞌo̱ꞌyin ka̱jxamda, ku̱x je̱ꞌe̱ veꞌe cha̱jkp je̱tseꞌe nꞌijtumdinit o̱y je̱ts vaꞌajts ax joꞌn je̱ꞌe̱.
10 Pois nossos pais nos disciplinaram por alguns anos como julgaram melhor, mas a disciplina de Deus é sempre para o nosso bem, a fim de que participemos de sua santidade.
11 Ni juuꞌ tsaachpaatu̱na veꞌe kyayaktsa̱k vanꞌit jaty ku veꞌe nyakmo̱ꞌyumda. Ax pa̱n ka ó̱yapts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe ntoꞌnumdup je̱tseꞌe xyaktsaachpaatumda je̱ Nteꞌyam, xputa̱jkimdupts u̱u̱ꞌm je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe nka̱tsu̱pa̱jkumdinit je̱tseꞌe je̱ o̱y jo̱o̱t njaye̱jpumdinit je̱tseꞌe njoojntykimdinit ax joꞌn je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tsa̱k joꞌn.
11 Nenhuma disciplina é agradável no momento em que é aplicada; ao contrário, é dolorosa. Mais tarde, porém, produz uma colheita de vida justa e de paz para os que assim são corrigidos.
12 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe, ma̱kkpa̱mda je̱ mꞌaajta je̱ mjo̱o̱tta je̱tseꞌe xpana̱jkxtat je̱ Nteꞌyam.
12 Portanto, revigorem suas mãos cansadas e seus joelhos enfraquecidos.
13 Payo̱ꞌo̱yda je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱. Pana̱jkxta je̱ tyu̱v je̱ꞌe̱. Ku veꞌe je̱ viijnk jayu du̱ꞌíxtat vintso̱ veꞌe mjoojntykada mnaxviijnada, nay veꞌempa tseꞌe du̱toonduvat.
13 Façam caminhos retos para seus pés a fim de que os mancos não caiam, mas sejam fortalecidos.
14 Íxtada vintso̱ veꞌe mꞌijttinit o̱y jo̱o̱t tsoj jo̱o̱t anañu̱joma je̱ jayu ma̱a̱t je̱ts vintso̱ veꞌe mjoojntykidinit o̱y je̱ts vaꞌajts; ku̱x kaꞌa xa veꞌe pa̱n jye̱ꞌyat je̱m tsapjo̱o̱tm je̱tseꞌe yꞌítu̱t je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t pa̱n pa̱neꞌe kaꞌijtp o̱y je̱ts vaꞌajts.
14 Esforcem-se para viver em paz com todos e procurem ter uma vida santa, sem a qual ninguém verá o Senhor.
15 Yakkó̱pkada tseꞌe o̱o̱y je̱ts miitseꞌe anañu̱joma xkuvá̱ktat je̱ maaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu tyoojnjip, ni pá̱nats miitseꞌe mkaꞌíttat ax joꞌn je̱ taꞌam ojts juuꞌ veꞌe paꞌamtoomp je̱tseꞌe nu̱may je̱ jayu du̱tukpaaꞌty.
15 Cuidem uns dos outros para que nenhum de vocês deixe de experimentar a graça de Deus. Fiquem atentos para que não brote nenhuma raiz venenosa de amargura que cause perturbação, contaminando muitos.
16 Ni pa̱na tseꞌe miitsta je̱ ka̱ts du̱katukma̱a̱tjayé̱pu̱t je̱ yaaꞌy je̱ ta̱ꞌa̱x juuꞌ veꞌe ka pú̱kap jyayejpp. Kaꞌats miitseꞌe xkama̱jꞌíxtat xkama̱jjávadat je̱ Nteꞌyam, veꞌem ax joꞌn je̱ Esaú, juuꞌ veꞌe je̱ kyo̱o̱p ónu̱kin du̱tukvinkuyajknu je̱ to̱jkx juuꞌ veꞌe toꞌk naxji tyo̱jkx.
16 Vigiem para que ninguém seja imoral ou profano, como Esaú, que trocou seus direitos como filho mais velho por uma simples refeição.
17 U̱xꞌo̱o̱k, ax joꞌn xnu̱jávada, ku veꞌe du̱jo̱o̱ꞌktso̱jkni je̱tseꞌe je̱ tyeeꞌ myo̱ꞌo̱ju̱t je̱ kunooꞌkxu̱n, kaꞌa tseꞌe yꞌukyakmo̱o̱yni; jo̱o̱ꞌktunyaaxnu veꞌe, kaꞌa tseꞌe yꞌukꞌo̱ꞌyini vintso̱ veꞌe du̱yaktíku̱tsu̱t juuꞌ veꞌe tyoon.
17 Como vocês sabem, mais tarde, quando ele quis a bênção do pai, foi rejeitado. Era tarde para que houvesse arrependimento, embora ele tivesse implorado com lágrimas.
18 Utsta ajchta utsta tsa̱ꞌa̱da, ya̱ nam ko̱jtstán juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam xyaktaajnjimdu, kaꞌats ya̱ꞌa̱ veꞌe vyeꞌema ax joꞌn je̱ ko̱jtstán juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yaktaajnjidu je̱ nju̱jpit jáyuvamda, je̱m joma veꞌe je̱ ko̱pk juuꞌ veꞌe yaja naxviijn, joma veꞌe je̱ ma̱kk ja̱a̱jn tyo̱o̱jy, joma veꞌe je̱ it kyo̱o̱ꞌtsi, je̱ añu pyuꞌu mya̱a̱ꞌt, tyunvitskni,
18 Vocês não chegaram a um monte que se pode tocar, a um lugar de fogo ardente, escuridão, trevas e vendaval,
19 je̱ trompeta xyuux, je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaaj je̱ yo̱ꞌkt je̱ jayu du̱tukmuka̱jts. Je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtu, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Moisés du̱munooꞌkxtktu je̱ts kadi je̱ Nteꞌyam yꞌukjaaꞌkmuko̱jtsjidini,
19 ao toque da trombeta e à voz tão terrível que aqueles que a ouviram suplicaram que nada mais lhes fosse dito,
20 kaꞌa veꞌe du̱muténidi je̱ pavaꞌnu̱n ku veꞌe vyaajñ: “Ku̱jyatá̱nu̱ka tseꞌe juuꞌ veꞌe du̱to̱o̱mp ya̱ ko̱pk, yakkaꞌtsꞌo̱o̱ꞌkup tseꞌe.”
20 pois não podiam suportar a ordem que recebiam: “Se até mesmo um animal tocar no monte, deve ser apedrejado”.
21 O̱o̱yeꞌe du̱tunyaknajxti je̱ atsa̱ꞌa̱ga juuꞌ veꞌe yꞌixtu. Ku veꞌe viinm je̱ Moisés du̱ꞌix, jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: “Je̱ tsa̱ꞌa̱ga a̱tseꞌe u̱xyam xyakmíppnup.”
21 O próprio Moisés ficou tão assustado com o que viu a ponto de dizer: “Fiquei apavorado e tremendo de medo”.
22 Nvinkuna̱jkximdupts u̱u̱ꞌmeꞌe je̱ ko̱pk juuꞌ veꞌe Sión du̱xa̱a̱j, je̱ tsapjo̱o̱tmit Jerusalén, je̱ ciudad juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam jye̱ꞌe̱, joma veꞌe je̱ aangelesta̱jk kamacho̱o̱vna ñayꞌamókajada je̱tseꞌe je̱ joojntyk Nteꞌyam du̱yakmá̱jada du̱yakjaanchada je̱ xo̱o̱jntku̱n ma̱a̱t.
22 Vocês, porém, chegaram ao monte Sião, à cidade do Deus vivo, à Jerusalém celestial, aos incontáveis milhares de anjos em alegre reunião,
23 Je̱m tseꞌe je̱ nu̱may jayu juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌónu̱k, je̱ꞌe̱ tseꞌe taandu javyet je̱m tsapjo̱o̱tm. Nvinkuna̱jkximdup tseꞌe je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe anañu̱joma je̱ jayu du̱to̱kimpayo̱ꞌyp. Je̱m tseꞌe je̱ jayu je̱ jyo̱o̱tta je̱ jyaꞌvinda juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidu joojntykidu, juuꞌ veꞌe vaatstu je̱tseꞌe yꞌit o̱y je̱ts vaꞌajts.
23 à congregação dos filhos mais velhos, cujos nomes estão escritos no céu, e a Deus, que é juiz de todos, aos espíritos dos justos no céu, agora aperfeiçoados,
24 Je̱m tseꞌe je̱ Jesús, juuꞌ veꞌe xnu̱ténimdup je̱m je̱ Nteꞌyam vyinkojkm je̱ts pa̱n ka̱jxeꞌe je̱ Nteꞌyam xyaktaajnjimdi ya̱ nam ko̱jtstán. Je̱ Nteꞌyam tseꞌe xtoojnjimdup je̱ maaꞌyu̱n je̱ Jesús je̱ yꞌo̱o̱ꞌku̱n ka̱jx. Kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe vyeꞌema je̱ Abel je̱ yꞌo̱o̱ꞌku̱n, ku̱x je̱ꞌe̱ je̱ ñu̱u̱ꞌpu̱neꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jki je̱ts je̱p je̱ꞌe̱ veꞌe to̱kin ja̱a̱tp je̱ yꞌajch.
24 a Jesus, o mediador da nova aliança, e ao sangue aspergido, que fala de coisas melhores do que falava o sangue de Abel.
25 Payo̱ꞌo̱yda o̱y, kaꞌa tseꞌe xkakuvá̱ktat je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe ko̱jtsp. Pyaattu xa veꞌe je̱ tsaachpaatu̱n pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱kakuva̱jktu toꞌk je̱ naxviijnit jayu juuꞌ veꞌe du̱ko̱jtsnajxp yꞌijt je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook. Ku̱x veꞌem je̱ꞌe̱ veꞌe, ¿vintso̱seꞌe xkatukkuve̱jtumdat je̱ Nteꞌyam pa̱n nmaso̱o̱kumdupeꞌe je̱ꞌe̱ je̱ yꞌayook juuꞌ veꞌe tso̱o̱ꞌmp je̱m tsapjo̱o̱tm?
25 Tenham cuidado para não se recusarem a ouvir aquele que fala. Porque, se aqueles que se recusaram a ouvir o mensageiro terreno não escaparam, certamente não escaparemos se rejeitarmos aquele que nos fala do céu.
26 Ojxi tseꞌe je̱ it ku veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱muka̱jts je̱ nju̱jpit jáyuvamda joma veꞌe je̱ ko̱pk; ax ya̱ xa̱a̱j, juuꞌ veꞌe u̱xyam, jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ ko̱jtstán du̱yaktaajñ: “Ku a̱tseꞌe jadoꞌk nax je̱ naxviijnit it nxit yo̱ꞌo̱yu̱t, ka je̱ naxviijnit ítjyapts a̱tseꞌe nxitu̱yo̱ꞌo̱yup, veꞌempa veꞌe je̱ tsajmit it.”
26 Quando Deus falou naquela ocasião, sua voz fez a terra tremer, mas agora ele promete: “Mais uma vez, farei tremer não só a terra, mas também os céus”.
27 Ku veꞌe vyaajñ “jadoꞌk nax”, nu̱jávanits je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts juuꞌ veꞌe yakpa̱a̱m, kutó̱kiyupts je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe yakxitu̱yo̱ꞌo̱yu̱t, veꞌem tseꞌe tyaannit xa̱ꞌma ka̱jx juuꞌ veꞌe kaxiimp.
27 Isso significa que toda a criação será abalada e removida, de modo que permaneçam apenas as coisas inabaláveis.
28 Je̱ it joma veꞌe je̱ Nteꞌyam yakkutuk je̱ts joma veꞌe nꞌijtumdat, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe xyin, taannupts je̱ꞌe̱ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱tsa̱k je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam nkuko̱jtsjimdinit je̱tseꞌe nvinjaꞌvimdinit nvintsa̱ꞌkimdinit nu̱jom aaj nu̱jom jo̱o̱t je̱tseꞌe nyakmá̱jimdat nyakjaanchimdat ax joꞌn du̱vinmachju̱ joꞌn.
28 Uma vez que recebemos um reino inabalável, sejamos gratos e agrademos a Deus adorando-o com reverência e santo temor.
29 Atsa̱ꞌkip xa je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y ku veꞌe nkama̱ja̱pa̱ꞌmumda je̱ Nteꞌyam, ma̱kk tseꞌe o̱o̱y je̱ jayu je̱ tyo̱kin du̱tuntukkuvet.
29 Porque nosso Deus é um fogo consumidor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.