Atos 26
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 Vanꞌit tseꞌe je̱ yakkutojkpa Agripa du̱nu̱u̱jmi je̱ Pablo:
1 Então Agripa disse a Paulo: “Você pode falar em sua defesa”. Paulo fez um sinal com a mão e começou sua defesa:
2 ―Yakkutojkpa Agripa, xo̱o̱jntkp xa a̱tseꞌe nnayjávaja ku a̱tseꞌe yaja mits mvinkujk nmakyukó̱tsju̱t je̱ts a̱ts mitseꞌe ntukꞌíxu̱t je̱ts xnu̱vampe̱jttup a̱tseꞌe je̱ israeejlit jáyuda ku a̱tseꞌe xnu̱xa̱ꞌa̱ada,
2 “Rei Agripa, considero-me feliz de ter hoje a oportunidade de lhe apresentar minha defesa contra todas as acusações feitas pelos líderes judeus,
3 ku̱x mnu̱jaꞌvinup xa mitseꞌe nu̱jom je̱ israeejlit jayu je̱ kyostuumbreda je̱ts je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱a̱tseꞌe nnatyukko̱jtsvintso̱o̱jvjup. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe toꞌk aaj nꞌamo̱tu je̱tseꞌe xꞌamo̱tunáxu̱t joma vaat a̱tseꞌe nka̱ts.
3 pois sei que conhece bem todos os costumes e controvérsias dos judeus. Portanto, peço que me ouça com paciência.
4 ’Vanꞌítani ku a̱tseꞌe piꞌknum nveꞌna, ñu̱jaꞌvidup xa je̱ꞌe̱ veꞌe nu̱jom je̱ israeejlit jayu vintso̱ a̱tseꞌe njoojntyki joma veꞌe a̱ts je̱ nꞌit je̱ nnaax je̱ts je̱m Jerusalén.
4 “Como os líderes judeus sabem muito bem, recebi educação judaica completa desde a infância entre meu povo e depois em Jerusalém.
5 Pa̱n je̱ꞌe̱ veꞌe ku̱du̱ko̱tsuvaꞌanda, ku̱du̱ꞌavánadats je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts fariséovam a̱tseꞌe vanꞌítani ku a̱tseꞌe mootsknum nveꞌna; je̱ ixpa̱jku̱n juuꞌ veꞌe pyana̱jkxtup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱tsoꞌoxika̱jxp juuꞌ veꞌe je̱ israeejlit jayu jyaanchjaꞌvidup.
5 Também sabem, e talvez estejam dispostos a confirmar, que vivi como fariseu, a seita mais rígida de nossa religião.
6 Ax je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe u̱xyam yaktukto̱kimpayo̱ꞌyp ku̱x njaanchjaꞌvip a̱tseꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyameꞌe du̱yakjoojntykpa̱jknuvap je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jkta, veꞌem ax joꞌn du̱tukvinvaꞌni a̱a̱ts je̱ nju̱jpit jayu.
6 Agora estou sendo julgado por causa de minha esperança no cumprimento da promessa feita por Deus a nossos antepassados.
7 Je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe nꞌaꞌixp je̱tseꞌe tyónju̱t kyó̱tsju̱t juuꞌ a̱a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xtukvinvaꞌni, a̱a̱ts, je̱ makme̱jtsk ja̱ka̱ꞌa̱ juuꞌ veꞌe je̱ israeejlit jáyuda. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam jó̱vum xa̱a̱j jó̱vum tsooj nvinjava nvintsa̱ꞌa̱ga. Yakkutojkpa Agripa, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe u̱xyam xnu̱xa̱ꞌa̱ada je̱ israeejlit jáyuda ku̱xeꞌe a̱ts nꞌavana je̱ts joojntykpa̱jktinuvapeꞌe je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jk jadoꞌk nax.
7 De fato, é por isso que as doze tribos de Israel adoram a Deus fervorosamente, dia e noite, e compartilham da mesma esperança que eu. E, no entanto, ó rei, acusam-me por causa dessa esperança!
8 ¿Jadi kaꞌa mitseꞌe xjaanchjáva je̱ts je̱ Nteꞌyameꞌe du̱yakjoojntykpa̱jknuvap je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jkta?
8 Por que lhes parece tão incrível que Deus ressuscite os mortos?
9 ’Viinm a̱tseꞌe nnasjaꞌvi je̱ts pyaatyp yꞌake̱e̱guip je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts a̱tseꞌe njomtónu̱t ntitónu̱t je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesús, je̱ nazarétit jayu.
9 “Eu costumava pensar que era minha obrigação empenhar-me em me opor ao nome de Jesus, o nazareno.
10 Veꞌem a̱tseꞌe ntun yꞌijt je̱m Jerusalén. Je̱ teeꞌta̱jk je̱ vyintsa̱nda a̱tseꞌe xmo̱o̱ydu je̱ kutojku̱n je̱ts a̱tseꞌe nyakjapyoxu̱nta̱kpa̱a̱jmjidi nu̱may je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesús. Ku a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nto̱kimpayo̱ꞌydi, vaants a̱tseꞌe je̱tseꞌe yꞌo̱o̱ꞌktat.
10 Foi exatamente o que fiz em Jerusalém. Com autorização dos principais sacerdotes, fui responsável pela prisão de muitos dentre o povo santo. E eu votava contra eles quando eram condenados à morte.
11 May naxts a̱tseꞌe ntsaachtoondi je̱tseꞌe veꞌem vyaꞌandat je̱ts kaꞌa veꞌe du̱ꞌukjaanchjaꞌvidini je̱ Jesús. Toꞌk tsapta̱jkm jadoꞌk tsapta̱jkmts a̱tseꞌe veꞌem njátu̱ka yꞌijt. O̱o̱yts a̱tseꞌe ntuntukmuꞌe̱jkjidi ntuntukmujo̱tꞌaajnjidi, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe njomtonda ntitonda yꞌijt yaja je̱ts joma veꞌe viijnk tsó̱vit it viijnk tsó̱vit naax.
11 Muitas vezes providenciei que fossem castigados nas sinagogas, a fim de obrigá-los a blasfemar. Eu me opunha a eles com tanta violência que os perseguia até em cidades estrangeiras.
12 ’Veꞌem a̱tseꞌe mpayo̱ꞌo̱y vyeꞌna ku a̱tseꞌe nnu̱jkx je̱m Damasco je̱ kutojku̱n ma̱a̱t juuꞌ a̱tseꞌe xmo̱o̱ydu je̱ teeꞌta̱jk je̱ vyintsa̱nda.
12 “Certo dia, numa dessas missões, dirigia-me a Damasco, autorizado e incumbido pelos principais sacerdotes.
13 Mits, yakkutojkpa, ku a̱tseꞌe je̱ja tooꞌ aajy nveꞌna, kujk xa̱a̱j joꞌn, vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌix je̱ tsapjo̱o̱tmit ajajtk, je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe ma̱a̱t a̱ts je̱ nmujatyooꞌda o̱o̱y xtunnu̱jaj xtunnu̱tu̱ꞌkx, vaꞌajts ma̱kkts a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe xtunnu̱jaj xtunnu̱tu̱ꞌkx je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ aampa xa̱a̱j je̱ tya̱ꞌkxu̱n.
13 Por volta do meio-dia, ó rei, ainda a caminho, uma luz do céu, mais intensa que o sol, brilhou sobre mim e meus companheiros.
14 Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nu̱jom nmaxvippku̱jx je̱ts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy toꞌk je̱ ayook juuꞌ a̱tseꞌe jidu̱ꞌu̱m xnu̱u̱jmi je̱ hebreo aaj: “Saulo, Saulo, ¿tya̱jxts a̱tseꞌe xtsoꞌoxpú̱k? Viinm xa mitseꞌe mnakyo̱ꞌo̱tyúnju̱ ku a̱tseꞌe veꞌem xtun.”
14 Todos nós caímos no chão, e eu ouvi uma voz que me dizia em aramaico: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue? Não adianta lutar contra minha vontade’.
15 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌatsa̱a̱jv: “¿Pa̱nts mitseꞌe?” Vanꞌitts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “A̱ts xa je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús, juuꞌ veꞌe mtuntsoꞌoxpu̱jkp.
15 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E o Senhor respondeu: ‘Sou Jesus, a quem você persegue.
16 Pojtu̱ku̱. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe tu̱nnaajknu̱ke̱ꞌxnatá̱kaja yaja mits mvinkujk je̱ts a̱ts mitseꞌe xmutónu̱t xmupá̱ku̱t je̱tseꞌe je̱ tu̱va̱ko̱jtsu̱n xpá̱mu̱t juuꞌ veꞌe u̱xyam tu̱xꞌix je̱ts je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱ts mitseꞌe ntukyaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kap u̱xꞌo̱o̱k.
16 Agora levante-se, pois eu apareci para nomeá-lo meu servo e minha testemunha. Conte o que viu e o que eu lhe mostrarei no futuro.
17 Nꞌíxup njayé̱pupts a̱ts mitseꞌe ku veꞌe mꞌítu̱t joma veꞌe je̱ israeejlit jáyuda je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta, je̱ꞌe̱da juuꞌ a̱ts mitseꞌe u̱xyam ntuknu̱kejxp.
17 E eu o livrarei tanto de seu povo como dos gentios. Sim, eu o envio aos gentios
18 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts mits je̱ꞌe̱ veꞌe ntuknu̱kex je̱tseꞌe du̱nu̱jávadat je̱ts ka ó̱yap je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe tyoondup je̱ts je̱meꞌe je̱ Satanás kya̱ꞌm yꞌitta. Veꞌemts a̱tseꞌe ntsa̱k je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktinit je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda je̱tseꞌe pyítsumdinit joma veꞌe je̱ Satanás yakꞌítjada je̱tseꞌe tya̱jkidinit je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm, ntsa̱jkpts a̱tseꞌe je̱ts a̱tseꞌe xjaanchjaꞌvidinit, veꞌem tseꞌe je̱ Nteꞌyam tyo̱kinme̱e̱ꞌkxjadat je̱tseꞌe yꞌijttinit je̱ꞌe̱ je̱ jyayu, je̱ jayu juuꞌ je̱ꞌe̱ veꞌe vyinko̱o̱n je̱tseꞌe du̱jaye̱jptinit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp, veꞌem tseꞌe yꞌijttinit ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttu je̱ja ako̱o̱ꞌts it ja̱a̱t je̱tseꞌe tu̱tyá̱kada je̱ja ajajtk it ja̱a̱t.” Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe nyaknu̱u̱jmi.
18 para abrir os olhos deles a fim de que se voltem das trevas para a luz, e do poder de Satanás para Deus. Então receberão o perdão dos pecados e a herança entre o povo de Deus, separado pela fé em mim’.
19 ’Yakkutojkpa Agripa, ku a̱tseꞌe veꞌem xyakꞌix je̱ tsapjo̱o̱tmit nu̱jaꞌvin, kaꞌats a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nvintsa̱a̱jv juuꞌ a̱tseꞌe nꞌix nmo̱tu,
19 “Portanto, rei Agripa, obedeci à visão celestial.
20 ñojkꞌó̱y a̱tseꞌe ntukkaꞌamayꞌukvaajñ je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook je̱m Damasco, vanꞌitts je̱m Jerusalén, je̱ts je̱m nu̱jom je̱ israeejlit jayu yꞌit jo̱o̱tmda, nay veꞌempa veꞌe joma veꞌe cha̱a̱nada pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap, je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe nvaajnjidup je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktinit je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda, je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱pana̱jkxtinit, veꞌem tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kadat je̱ts ta̱ veꞌe vyinmayu̱mpijttini.
20 Anunciei a mensagem primeiro em Damasco, depois em Jerusalém e em toda a Judeia, e também aos gentios, dizendo que todos devem arrepender-se, voltar-se para Deus e mostrar, por meio de suas boas obras, que mudaram de rumo.
21 Ya̱ꞌa̱ ka̱jxts a̱tseꞌe je̱ israeejlit jayu xmajtsti je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp je̱ts a̱tseꞌe xꞌukyakꞌo̱o̱ꞌkuvaandi.
21 Alguns judeus me prenderam no templo por anunciar essa mensagem e tentaram me matar.
22 Ax je̱ Nteꞌyamts a̱tseꞌe xputa̱jkip u̱xyam paat, nvaajnjidupts a̱tseꞌe nu̱jom je̱ jayu, je̱ mú̱jit je̱ muutskit, juuꞌ veꞌe yꞌavaꞌnidu je̱ Moisés je̱ts je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe vyaandi je̱ts veꞌemeꞌe tyónju̱t kyó̱tsju̱t ax joꞌn a̱tseꞌe nka̱ts.
22 Mas Deus tem me protegido até este momento, para que eu dê testemunho a todos, dos mais simples até os mais importantes. Não ensino nada além daquilo que os profetas e Moisés disseram que haveria de acontecer,
23 Je̱ꞌe̱ tseꞌe vaandu je̱ts tsaachpaaꞌtupeꞌe je̱ Cristo je̱tseꞌe mutoꞌk yꞌítu̱t pa̱neꞌe joojntykpa̱jknuvap ku veꞌe tá̱vani yꞌa̱a̱ꞌk vyeꞌna, yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ tyooꞌ je̱ja je̱ israeejlit jayu vyinkujkta je̱ts je̱ꞌe̱ vyinkujktava pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta.
23 que o Cristo sofreria e seria o primeiro a ressuscitar dos mortos e, desse modo, anunciaria a luz de Deus tanto aos judeus como aos gentios”.
24 Ku veꞌe je̱ Pablo veꞌem kya̱jts, vanꞌit tseꞌe je̱ Festo ma̱kk vyaajñ:
24 De repente, Festo gritou: “Paulo, você está louco! O excesso de estudo o fez perder o juízo!”.
25 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo yꞌatsa̱a̱jv:
25 Mas Paulo respondeu: “Não estou louco, excelentíssimo Festo. Digo a mais sensata verdade,
26 U̱xyaja xa ya̱ꞌa̱ veꞌe ya̱ yakkutojkpa Agripa juuꞌ ya̱ꞌa̱ veꞌe nu̱jom du̱nu̱jaꞌvika̱jxp, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t yaja ya̱ꞌa̱ vyinkujk nka̱ts, vinjávani xa a̱tseꞌe je̱ts nu̱jom ya̱ꞌa̱ veꞌe du̱nu̱jaꞌviva, ku̱x kaꞌa ya̱ꞌa̱ veꞌe yꞌayuꞌutspú̱ma.
26 e o rei Agripa sabe dessas coisas. Expresso-me com ousadia porque tenho certeza de que esses acontecimentos são todos de conhecimento dele, pois não se passaram em algum canto escondido.
27 Yakkutojkpa Agripa, ¿mjaanchjaꞌvipts mitseꞌe juuꞌ veꞌe kyo̱jtstu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta? Nnu̱jaꞌvip xa a̱tseꞌe je̱ts mjaanchjaꞌvip mits je̱ꞌe̱ veꞌe.
27 Rei Agripa, o senhor crê nos profetas? Eu sei que sim”.
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ Agripa yꞌatsa̱a̱jv:
28 Então Agripa o interrompeu: “Você acredita que pode me convencer a tornar-me cristão em tão pouco tempo?”.
29 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo yꞌatsa̱a̱jv:
29 Paulo respondeu: “Em pouco ou em muito tempo, peço a Deus que tanto o senhor como os demais aqui presentes se tornem como eu, exceto por estas correntes”.
30 Ku veꞌe veꞌem je̱ Pablo vyaajñ, vanꞌit tseꞌe tyénidi je̱ yakkutojkpa Agripa ma̱a̱t je̱ Festo je̱ts je̱ Berenice ma̱a̱t nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱m tsu̱u̱nidup vyeꞌna.
30 Então o rei, o governador, Berenice e todos os outros se levantaram e se retiraram.
31 Apu̱k tseꞌe ña̱jkxti je̱tseꞌe du̱ko̱jtsmojkti. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe ñavyaajnjidi:
31 Enquanto saíam, conversavam entre si e concordaram: “Esse homem não fez nada que mereça morte ou prisão”.
32 Vanꞌit tseꞌe je̱ Agripa du̱nu̱u̱jmi je̱ Festo:
32 E Agripa disse a Festo: “Ele poderia ser posto em liberdade se não tivesse apelado a César”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 26, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.