Atos 24
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NAA
1 Kumugo̱xxa̱a̱j tseꞌe je̱ Ananías, je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsa̱nika̱jxp je̱ teeꞌta̱jkta, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ꞌy je̱m Cesarea ma̱a̱t je̱ israeejlit je̱ myú̱jit jáyuda je̱ts toꞌk je̱ ko̱jtsta̱a̱va juuꞌ veꞌe Tértulo du̱xa̱a̱j, je̱ꞌe̱ tseꞌe na̱jkxtu je̱ja je̱ yakkutojkpa vyinkujk je̱tseꞌe du̱nu̱xa̱ꞌa̱adat je̱ Pablo.
1 Cinco dias depois, o sumo sacerdote Ananias foi até Cesareia com alguns anciãos e com certo orador, chamado Tértulo, os quais apresentaram ao governador a sua acusação contra Paulo.
2 Ku veꞌe du̱yakje̱ꞌydi je̱ Pablo, vanꞌit tseꞌe je̱ Tértulo ñu̱xa̱ꞌa̱iji. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ Félix:
2 Depois que Paulo foi chamado, Tértulo passou a acusá-lo, dizendo: — Excelentíssimo Félix, tendo nós desfrutado de paz perene por meio do senhor e tendo sido feitas, por seu providente cuidado, notáveis reformas em benefício deste povo,
3 Ñu̱má̱jiva Félix, o̱o̱yts a̱a̱tseꞌe ntunke̱jxtu̱k ya̱ maaꞌyu̱n juuꞌ a̱a̱ts mitseꞌe xtoojnjip.
3 sempre e em todos os lugares, reconhecemos isto com profunda gratidão.
4 Ax kaꞌats a̱ts mitseꞌe nyakꞌatanuvaꞌañ jek, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱ts mitseꞌe nmunooꞌkxtu̱k je̱ts a̱a̱tseꞌe toꞌk me̱jtsk aaj xka̱tsꞌamo̱tunáxu̱t.
4 Entretanto, para não deter o senhor por muito tempo, peço que, de acordo com a sua clemência, nos ouça por alguns instantes.
5 Veꞌem a̱a̱tseꞌe mpaaꞌty je̱ts yaknachoꞌoxpa̱jkjup ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱ jayu. Nu̱jom pa̱n vinxu̱peꞌe je̱ it je̱ naax joma veꞌe je̱ israeejlit jayu cha̱a̱nada, veꞌem tseꞌe je̱ jayu du̱yaknapya̱jkvaꞌkxyju̱, ñu̱kuvajkip tseꞌe je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe yaktijtup nazarétit jáyuda.
5 Porque, tendo nós verificado que este homem é uma peste e promove desordens entre os judeus do mundo inteiro, sendo também o principal agitador da seita dos nazarenos,
6 Yꞌukyakvintsa̱ꞌkinto̱kiyuvaan tseꞌe je̱ ma̱ja̱ tsapta̱jk, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe nmajch je̱ts a̱a̱tseꞌe nto̱kimpayo̱ꞌo̱yu̱t ax joꞌn a̱a̱ts je̱ mpavaꞌnu̱n vyaꞌañ.
6 o qual também tentou profanar o templo, nós o prendemos com o intuito de julgá-lo segundo a nossa Lei.
7 Ax je̱ tojpa juuꞌ veꞌe Lisias du̱xa̱a̱j, juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱tukta̱jki je̱ts a̱a̱tseꞌe ake̱e̱ꞌy xpa̱jkji,
7 Mas, sobrevindo o comandante Lísias, o arrebatou das nossas mãos com grande violência,
8 je̱tseꞌe vyaajñ je̱ts pa̱n pa̱n jaty a̱a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe nnu̱xa̱ꞌa̱ip, je̱ts yaja a̱a̱tseꞌe nmé̱tsu̱t mits mvinkujk. Viinm tseꞌe mꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe xꞌamo̱tutú̱vat, veꞌem tseꞌe xnu̱jávat je̱ts tyú̱vam je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱a̱tseꞌe ntuknu̱xa̱ꞌa̱ip.
8 ordenando que os seus acusadores viessem à presença do senhor. Se o interrogar, o senhor mesmo poderá tomar conhecimento de todas as coisas de que nós o acusamos.
9 Je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe je̱m veꞌnidup, ñu̱ko̱jtspe̱jttu tseꞌe je̱ Tértulo je̱ yꞌayook, veꞌemeꞌe vyaandi je̱ts veꞌemam je̱ꞌe̱ veꞌe.
9 Os judeus também concordaram na acusação, afirmando que estas coisas eram assim.
10 Vanꞌit tseꞌe je̱ yakkutojkpa je̱ Pablo du̱tukvinjaꞌvi je̱tseꞌe kyó̱tsu̱t. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo vyaajñ:
10 Quando o governador fez sinal para que Paulo falasse, ele disse: — Sabendo que há muitos anos o senhor é juiz desta nação, sinto-me à vontade para me defender.
11 Pa̱n mtsa̱jkp, mꞌo̱ꞌyixjupts mitseꞌe je̱tseꞌe xnu̱jávat je̱ts u̱xyaanumeꞌe makme̱jtsk xa̱a̱j yꞌit a̱tseꞌe njeꞌya je̱m Jerusalén, je̱ Nteꞌyam a̱tseꞌe nvinjavavaan nvintsa̱ꞌa̱gavaan,
11 O senhor mesmo pode verificar que não se passaram mais de doze dias desde que fui a Jerusalém para adorar a Deus;
12 kaꞌats a̱tseꞌe pa̱n nma̱a̱tnakyo̱jtsvintso̱o̱jvji, ni kaꞌats a̱tseꞌe je̱ jayu nyakyoojmu̱k nyakꞌajxu̱k je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp, ni je̱m kajpu̱n jo̱o̱tma.
12 e que não me acharam no templo discutindo com ninguém, nem agitando o povo, fosse nas sinagogas ou na cidade;
13 Kaꞌa xa ya̱ꞌa̱ veꞌe yꞌo̱ꞌyixjada je̱tseꞌe du̱tukꞌíxtat je̱ts tyú̱vam je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe xtuknu̱xa̱ꞌa̱idup.
13 nem podem provar diante do senhor as acusações que agora fazem contra mim.
14 Ax juuꞌts a̱tseꞌe nkuvu̱jkp, je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts nvinjaꞌvip nvintsa̱ꞌkip a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe a̱a̱ts je̱ nju̱jpit jayu vyinjaꞌvidup vyintsa̱ꞌkidup yꞌijt, je̱ Jesús je̱ tyooꞌ a̱tseꞌe nyo̱ꞌo̱y, juuꞌ ya̱ꞌa̱ veꞌe tyijtup viijnk ixpa̱jku̱n, ku̱x njaanchjaꞌvip a̱tseꞌe nu̱jom juuꞌ veꞌe jyatyaandu je̱p Kunuuꞌkx Jatyán ku̱jxp je̱ Moisés je̱ts je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta.
14 Porém confesso ao senhor que, segundo o Caminho, a que chamam seita, assim eu sirvo ao Deus de nossos pais, acreditando em todas as coisas que concordam com a lei e os escritos dos profetas,
15 Veꞌemts a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam njaanchjáva ax joꞌn ya̱ꞌa̱da, njaanchjaꞌvivapts a̱tseꞌe je̱ts joojntykpa̱jktinuvapeꞌe jadoꞌk nax je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jkta, veꞌem tseꞌe juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidu joojntykidu, nay veꞌempa tseꞌe juuꞌ veꞌe jomjáyuvidu tijáyuvidu je̱tseꞌe jyomjoojntykidi tyijoojntykidi.
15 tendo esperança em Deus, como também estes a têm, de que haverá ressurreição, tanto de justos como de injustos.
16 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe juuꞌ ntun vintso̱ a̱tseꞌe ti nkanatyukjávajat je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk je̱ts je̱ja je̱ jayu vyinkujk.
16 Por isso, também me esforço por ter sempre uma consciência pura diante de Deus e dos homens.
17 ’May joojnt a̱tseꞌe nꞌijt joma viijnk it viijnk naax, vanꞌitts a̱tseꞌe nvimpijtnuva je̱m Jerusalén, nmo̱ꞌo̱vaampyts a̱tseꞌe je̱ ayo̱o̱va jayu je̱ puta̱jkin, nay veꞌempats a̱tseꞌe nꞌukpa̱muvaajñ je̱ ya̱x.
17 — Depois de anos, vim trazer donativos para o meu povo e também fazer oferendas,
18 Je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe ntuump vyeꞌna ku a̱tseꞌe je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp xpaatti je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe je̱m Asia tsu̱u̱nidup, tá̱vani a̱tseꞌe nnaajkvaꞌachju̱ vyeꞌna, ka je̱ nu̱may jayu ma̱a̱tap, je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ jayu yoojmu̱kti yꞌajxu̱kti.
18 e foi nesta prática que alguns judeus da província da Ásia me encontraram já purificado no templo, sem ajuntamento de povo e sem tumulto,
19 Pa̱n je̱p xa veꞌe a̱ts je̱ nto̱kin ku̱yꞌit, tukka̱daakju̱dupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe yaja ku̱yꞌitta pa̱n pa̱n jaty a̱tseꞌe xꞌixtu je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp je̱ts a̱tseꞌe xnu̱xa̱ꞌa̱adat.
19 os quais deviam comparecer diante do senhor e fazer as acusações, se tivessem alguma coisa contra mim.
20 Pa̱n je̱p tseꞌe a̱ts je̱ nto̱kin ku̱yꞌit, vaꞌants ya̱ꞌa̱da juuꞌ veꞌe yájada du̱nu̱ko̱tsta pa̱n ti to̱kin a̱tseꞌe xpaatjidu ku a̱tseꞌe nveꞌna je̱ja je̱ꞌe̱ vyinkujkta juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱p tsaptu̱jkp.
20 Ou então que estes homens que estão aqui digam que crime acharam em mim, por ocasião do meu comparecimento diante do Sinédrio,
21 Ukpu̱ nu̱njajtp tseꞌe je̱tseꞌe je̱m je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe vaandup je̱ts njayejpp a̱tseꞌe je̱ to̱kin ku a̱tseꞌe ma̱kk jidu̱ꞌu̱m nvaajñ je̱ja je̱ꞌe̱ vyinkujkta: “Je̱ꞌe̱ xa a̱ts miitseꞌe xtukto̱kimpayo̱ꞌydup ku̱xeꞌe a̱ts njaanchjáva je̱ts joojntykpa̱jktinuvapeꞌe jadoꞌk nax je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jkta.”
21 salvo estas palavras que clamei, estando entre eles: “Hoje estou sendo julgado por vocês por causa da ressurreição dos mortos.”
22 Ku veꞌe je̱ Félix du̱ꞌamo̱tunajxy, vanꞌit tseꞌe vyaajñ je̱ts u̱xꞌo̱o̱knumeꞌe je̱ Pablo du̱jaaꞌkto̱kimpayo̱ꞌo̱yu̱t, ku̱x ñu̱jaꞌvip je̱ꞌe̱ veꞌe o̱y vintso̱ veꞌe du̱jaanchjávada pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Cristo du̱pana̱jkxtup. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
22 Então Félix, conhecendo mais acuradamente as coisas relacionadas com o Caminho, adiou a causa, dizendo: — Quando chegar o comandante Lísias, tomarei uma decisão a respeito do caso de vocês.
23 Vanꞌit tseꞌe je̱ Félix du̱pavaajñ toꞌk je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk je̱tseꞌe je̱ Pablo du̱jaaꞌkyakjayꞌixꞌítju̱t je̱tseꞌe du̱ꞌitu̱mo̱ꞌo̱t pa̱n pa̱n jatyeꞌe mya̱a̱tnayjaꞌvijup je̱tseꞌe kyuꞌíxju̱t je̱tseꞌe pyattónajat.
23 E ordenou ao centurião que conservasse Paulo na prisão, tratando-o com tolerância e não impedindo que os seus próprios o servissem.
24 Ve̱e̱ꞌn tseꞌe je̱ it ñajxy ku veꞌe jye̱ꞌy je̱ Félix ma̱a̱t je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x Drusila, israeejlit ta̱ꞌa̱xta̱jk je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijt, vanꞌit tseꞌe je̱ Félix du̱nu̱ke̱jxi je̱ Pablo je̱tseꞌe je̱ Pablo vyaꞌnu̱xji vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ Jesucristo yakjaanchjáva.
24 Passados alguns dias, Félix veio com Drusila, sua mulher, que era judia. Mandou chamar Paulo e passou a ouvi-lo a respeito da fé em Cristo Jesus.
25 Ku veꞌe je̱ Pablo du̱ꞌavaꞌni je̱ tu̱v joojntykin, je̱ nayꞌakuva̱a̱ꞌnin, je̱ts je̱ to̱kin payo̱ꞌyu̱n juuꞌ veꞌe miinnup, tsa̱ꞌkipa̱jk tseꞌe je̱ Félix je̱tseꞌe vyaajñ:
25 Quando Paulo começou a falar sobre a justiça, o domínio próprio e o Juízo vindouro, Félix ficou amedrontado e disse: — Por agora, você pode retirar-se, e, quando eu tiver oportunidade, mandarei chamá-lo.
26 Je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Félix cha̱jkp je̱tseꞌe je̱ Pablo je̱ meen myo̱ꞌo̱ju̱t je̱tseꞌe du̱maso̱ꞌo̱ku̱t, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe may nax du̱yaxtsa̱a̱jv je̱tseꞌe du̱jaaꞌkma̱a̱tnakyó̱tsju̱t.
26 Ao mesmo tempo, esperava que Paulo lhe desse dinheiro. Por isso, chamando-o mais frequentemente, conversava com ele.
27 Je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Félix cho̱jk je̱tseꞌe je̱ israeejlit jayu yꞌo̱yjávajat, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ Pablo pa̱kmuk du̱yaktaajñ. Me̱jtsk joojnt tseꞌe veꞌem je̱ it ñajxy, vanꞌit tseꞌe je̱ Félix pyítsumni je̱p kyutojku̱n ja̱a̱tp je̱tseꞌe tya̱jki je̱ Porcio Festo.
27 Dois anos mais tarde, Félix teve por sucessor Pórcio Festo. E, como Félix queria assegurar o apoio dos judeus, manteve Paulo encarcerado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.