Atos 23

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱vinꞌix je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱p tsaptu̱jkp, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
1 Então Paulo olhou firmemente para os membros do Conselho e disse: — Meus irmãos, tenho vivido até hoje com a consciência limpa diante de Deus.
2 Vanꞌit tseꞌe je̱ teeꞌ Ananías juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsa̱nika̱jxp je̱ teeꞌta̱jkta, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱tukpavaan pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Pablo paaꞌténijidup je̱tseꞌe du̱ꞌakupa̱ꞌkxadat.
2 Mas Ananias, o Grande Sacerdote , mandou que os homens que estavam perto de Paulo dessem um tapa na boca dele.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo yꞌatsa̱a̱jv:
3 Aí Paulo disse a Ananias: — Hipócrita, Deus o castigará por isso! Você está sentado aí para me julgar de acordo com a
4 Vanꞌit tseꞌe vyaandi pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Pablo du̱paaꞌténidup:
4 Os homens que estavam perto de Paulo perguntaram: — Você está insultando o Grande Sacerdote, o
5 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo vyaajñ:
5 Paulo respondeu: — Meus irmãos, eu não sabia que ele é o Grande Sacerdote. Pois as
6 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo je̱ nu̱jaꞌvin du̱pu̱jk je̱ts je̱meꞌe juuꞌ veꞌe je̱ saduceota̱jk je̱ts je̱meꞌe juuꞌ veꞌe je̱ fariseota̱jk, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe jidu̱ꞌu̱m ma̱kk vyaajñ:
6 Quando Paulo percebeu que alguns do Conselho eram do partido dos saduceus e outros do partido dos fariseus , disse bem alto: — Meus irmãos, eu sou fariseu e filho de fariseus. Estou aqui sendo julgado porque creio que os mortos vão ressuscitar.
7 Ku veꞌe veꞌem vyaajñ, vanꞌit tseꞌe je̱ fariseota̱jk je̱ts je̱ saduceota̱jk ñakyo̱jtsvintso̱vꞌukvaajnjidi, kaꞌa tseꞌe kijpx je̱ vinmaꞌyu̱n du̱jaye̱jpti.
7 Assim que ele disse isso, os fariseus e os saduceus começaram a discutir, e o Conselho se dividiu.
8 Veꞌemeꞌe je̱ saduceota̱jk vyaꞌanda je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jk yꞌukjoojntykpa̱jktinuvat, je̱ts kaꞌa veꞌe pa̱n ángeles, je̱ts kaꞌa veꞌe pa̱n ko̱ꞌo̱yjáyuvap; ax je̱ fariseota̱jkta, jyaanchjaꞌvidupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱meꞌe je̱ ángeles, je̱ts je̱meꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap, je̱ts joojntykpa̱jktinuvapeꞌe jadoꞌk nax je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jk.
8 É que os saduceus não creem que os mortos vão ressuscitar, nem que existem anjos ou espíritos; mas os fariseus creem nessas coisas.
9 Vanꞌit tseꞌe ma̱kk ñañe̱ꞌmjidi, je̱tseꞌe tyénidi je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpada juuꞌ veꞌe fariséoda, je̱tseꞌe vyaandi:
9 E assim a gritaria aumentou ainda mais. Então alguns mestres da Lei que pertenciam ao partido dos fariseus se levantaram e protestaram. Eles disseram: — Não vemos nenhum mal neste homem. Pode ser mesmo que um anjo ou um espírito tenha falado com ele.
10 Ax nu̱yojk ma̱kk tseꞌe ñakyo̱jtsvintso̱o̱jvjidi. Tsa̱ꞌkipeꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk ku̱x ku veꞌe je̱ Pablo ma̱kk du̱yaktsaachadat. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱nu̱ke̱jxi je̱ tyojpata̱jk je̱tseꞌe je̱p du̱yakpítsumdat je̱tseꞌe du̱yakna̱jkxtinuvat joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada.
10 A briga chegou a tal ponto, que o comandante ficou com medo de que Paulo fosse despedaçado por eles. Por isso mandou os guardas descerem para tirar Paulo do meio deles e o levar de volta para a fortaleza.
11 Je̱ tsooj tseꞌe je̱ Pablo yakꞌixji je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n, je̱tseꞌe ña̱ꞌmu̱xji:
11 Na noite seguinte o Senhor Jesus apareceu a Paulo e disse:
12 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱ꞌukko̱jtsmojkti pa̱n vintso̱ veꞌe je̱ Pablo ku̱du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe ñavyaajnjidi:
12 Na manhã seguinte alguns judeus se ajuntaram e juraram que não iam comer nem beber nada enquanto não matassem Paulo.
13 Nu̱vu̱jxtkupx naxyeꞌe je̱ yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe veꞌem vaandu.
13 Os homens que combinaram fazer isso eram mais de quarenta.
14 Vanꞌit tseꞌe o̱jts du̱ꞌixta je̱ teeꞌta̱jk je̱ vyintsa̱nda ma̱a̱t je̱ israeejlit je̱ myú̱jit jáyuda, je̱tseꞌe vyaandi:
14 Eles foram falar com os chefes dos sacerdotes e com os líderes do povo e disseram: — Nós fizemos o seguinte juramento: “Que Deus nos amaldiçoe se comermos ou bebermos qualquer coisa enquanto não matarmos Paulo.”
15 Na̱jkxtats nꞌit miitseꞌe je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jiduvap je̱p tsaptu̱jkp, na̱jkxu̱ xꞌamó̱tuda je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk je̱tseꞌe kep du̱yakmé̱tsu̱t je̱ Pablo, je̱ꞌe̱ veꞌe mtukꞌakó̱tstap je̱ts mjaaꞌknu̱javavaandupeꞌe ti je̱ꞌe̱ veꞌe tyoon. Apa̱a̱mdu̱kanits a̱a̱tseꞌe nve̱ꞌnat je̱ja tooꞌ aajy je̱ts a̱a̱tseꞌe nyakꞌo̱o̱ꞌku̱t.
15 Agora vocês e o Conselho Superior , mandem pedir ao comandante que traga Paulo aqui. Digam que estão querendo examinar melhor o caso dele. Então, antes que ele chegue, nós estaremos prontos para matá-lo.
16 Toꞌk je̱ mix ónu̱k juuꞌ veꞌe je̱ Pablo du̱ꞌá̱mip je̱ tyaak ka̱jx, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱mo̱tu ti veꞌe tyonuvaandup. Vanꞌit tseꞌe ñu̱jkx joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada je̱tseꞌe du̱vaajnji je̱ Pablo.
16 Mas o filho da irmã de Paulo ficou sabendo do plano; ele entrou na fortaleza e contou tudo a Paulo.
17 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱nu̱ke̱jxi toꞌk je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
17 Então Paulo chamou um dos oficiais e disse: — Leve este moço ao comandante. Ele tem uma coisa para contar a ele.
18 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ mix ónu̱k du̱ma̱a̱di je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk:
18 O oficial levou o moço ao comandante e disse: — Aquele preso que se chama Paulo mandou me chamar e pediu que eu trouxesse este moço porque ele tem uma informação para o senhor.
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ mix ónu̱k du̱majts je̱m kya̱ꞌm je̱tseꞌe apu̱k du̱va̱a̱jv, je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi:
19 O comandante pegou o moço pela mão, levou-o para um lado e perguntou: — O que é que você tem para me contar?
20 Vanꞌit tseꞌe je̱ mix ónu̱k yꞌatsa̱a̱jv:
20 Ele respondeu: — Alguns judeus combinaram pedir ao senhor que leve Paulo amanhã ao Conselho Superior, com a desculpa de quererem examinar melhor o caso dele.
21 Kádits xjaanchjáva, ku̱x naxy je̱ꞌe̱ veꞌe nu̱vu̱jxtkupxta je̱ yaaꞌtya̱jk yꞌaꞌíxtat je̱ja tooꞌ aajy. Ta̱ xa veꞌe vyaꞌanda je̱ts kaꞌajam je̱ꞌe̱ veꞌe kyáydat yꞌooꞌktat viꞌnameꞌe je̱ Pablo kyaꞌa̱a̱ꞌk. Pa̱n tyoondupts je̱ꞌe̱ veꞌe veꞌem, yꞌamó̱tuduts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe yaktsaachpaatjidinit. Je̱ꞌe̱jyji tseꞌe yꞌaꞌíxtup pa̱n vintso̱ mitseꞌe mvaꞌañ.
21 Mas não acredite nisso, pois mais de quarenta deles vão ficar escondidos esperando Paulo para o matar. Todos eles fizeram este juramento: “Que Deus nos amaldiçoe se comermos ou bebermos qualquer coisa antes de termos matado Paulo.” Eles estão prontos para cumprir o juramento e esperam apenas saber o que o senhor vai resolver.
22 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱pake̱jxnu je̱ mix ónu̱k je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ts ni pa̱na veꞌe du̱kavaajnjat je̱ts tá̱vani veꞌe du̱ꞌavana.
22 Então o comandante respondeu: — Não diga a ninguém que você me contou isso. E mandou que o moço fosse embora.
23 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱ke̱jxi nu̱me̱jtsk je̱ tyojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nidup ka̱kmó̱kupx jaty je̱ tojpata̱jk je̱tseꞌe du̱tukpavaajñ je̱tseꞌe du̱ꞌapa̱a̱mdu̱kadat nu̱me̱jtsk mó̱kupx je̱ tojpada juuꞌ veꞌe tékum, nu̱toogupxu̱k majk juuꞌ veꞌe je̱m caballo niꞌkxmda, je̱ts nu̱me̱jtsk mó̱kupx juuꞌ veꞌe je̱ lansa du̱pakajptup, veꞌem tseꞌe ña̱jkxtat je̱m cesaréait kyajpu̱n ka̱jxm ko̱o̱ꞌts taaxtojtu̱k yaaxp.
23 Então o comandante chamou dois oficiais e disse: — Arranjem duzentos soldados, e mais setenta cavaleiros, e duzentos lanceiros para ir até a cidade de Cesareia. Estejam prontos para sair daqui às nove horas da noite.
24 Yakjayꞌapa̱a̱jmtkiju tseꞌe je̱ caballo juuꞌ veꞌe je̱ Pablo tyuktsa̱a̱nap je̱tseꞌe du̱pavaajñ je̱tseꞌe ma̱kka̱tso̱ts je̱ Pablo du̱yakna̱jkxtat je̱ja je̱ yakkutojkpa Félix vyinkujk.
24 Preparem também cavalos para Paulo montar e o levem com toda a segurança para o governador Félix.
25 Tyukmuke̱jxidu tseꞌe je̱ na̱k juuꞌ veꞌe jidu̱ꞌu̱m vaamp:
25 Depois o comandante escreveu uma carta que dizia o seguinte:
26 “A̱ts, je̱ Claudio Lisias, nvinkuko̱jtsip a̱ts mitseꞌe, ñu̱má̱jiva yakkutojkpa Félix.
26 “Excelentíssimo Governador Félix, “Saudações.
27 Je̱ israeejlit jayu veꞌe du̱majtstu ya̱ yaaꞌtya̱jk je̱tseꞌe du̱ꞌukyakꞌo̱o̱ꞌkuvaandi. Ku a̱tseꞌe nnu̱jaꞌvi je̱ts rómait jayu ya̱ꞌa̱ veꞌe, vanꞌitts a̱tseꞌe nma̱a̱di je̱ ntojpata̱jk je̱ts a̱a̱tseꞌe o̱jts nyaktsa̱ꞌa̱k.
27 “Alguns judeus agarraram este homem e quase o mataram. Quando soube que ele era cidadão romano, eu fui com os meus soldados e não deixei que ele fosse morto.
28 Nnu̱javavaampyts a̱tseꞌe pa̱n ti veꞌe tyukkuyakꞌo̱o̱ꞌkavaandup, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe nyaknu̱jkx je̱ja je̱ꞌe̱ vyinkujkta pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱p tsaptu̱jkp.
28 Eu queria saber por que o estavam acusando e por isso resolvi levá-lo diante do Conselho Superior dos judeus.
29 Je̱ꞌe̱dam tseꞌe tyuknu̱xa̱ꞌa̱idup je̱ ka̱ts juuꞌ veꞌe je̱ꞌe̱ je̱ pyavaꞌnu̱n ka̱jxta. Ax kaꞌa tseꞌe du̱paaꞌty du̱ꞌake̱e̱ga je̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe yꞌo̱o̱ꞌku̱t, ni je̱ꞌe̱ je̱tseꞌe pyoxu̱nta̱ktsa̱a̱nat.
29 Então descobri que ele não tinha feito nada para merecer a prisão ou a morte. A acusação contra ele era a respeito da própria lei deles.
30 Nnu̱jaꞌvi a̱tseꞌe je̱ts yꞌukko̱jtsmojktu veꞌe je̱ israeejlit jáyuda je̱tseꞌe ku̱du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts mits ya̱ꞌa̱ veꞌe ntuknu̱kex. Ta̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nna̱a̱jmada je̱ts je̱ja veꞌe mits mvinkujk na̱jkx du̱ko̱tsta pa̱n ti veꞌe tyuktsoꞌoxpa̱jktup. Vanxú̱pjits je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱ts mitseꞌe ntuknu̱jaꞌyip. Je̱ nnavyaatumju̱t.”
30 Quando fui informado de que havia um plano para matá-lo, resolvi mandá-lo ao senhor. E disse para aqueles judeus que fizessem as acusações na sua presença. “Saúde. “Cláudio Lísias.”
31 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa du̱yakna̱jkxti ko̱o̱ꞌts je̱ Pablo je̱m Antípatris, veꞌem ax joꞌn yaktukpavaandi.
31 Então os soldados cumpriram as ordens. Pegaram Paulo e o levaram durante a noite até a cidade de Antipátride.
32 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe vyimpijttini je̱ tojpata̱jk juuꞌ veꞌe tékum; pa̱n pa̱n jaty tseꞌe je̱m caballo niꞌkxmda, jyaaꞌkma̱a̱tna̱jkxtu tseꞌe je̱ Pablo.
32 No dia seguinte os soldados voltaram para a fortaleza, deixando que os cavaleiros continuassem a viagem com Paulo.
33 Ku veꞌe jye̱ꞌydi je̱m Cesarea, vanꞌit tseꞌe du̱mo̱o̱ydi je̱ na̱k je̱ yakkutojkpa je̱tseꞌe du̱tukka̱ta̱jkidi je̱ Pablo.
33 Eles o levaram para a cidade de Cesareia, deram a carta ao Governador e lhe entregaram Paulo.
34 Ku veꞌe je̱ yakkutojkpa je̱ na̱k du̱ko̱jtsku̱jx, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi je̱ Pablo pa̱n jómit jayu je̱ꞌe̱ veꞌe. Ku veꞌe du̱nu̱jaꞌvi je̱ts cilíciait jayu je̱ꞌe̱ veꞌe,
34 O Governador leu a carta e perguntou a Paulo de onde ele era. Quando soube que era da região da Cilícia,
35 vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
35 disse: — Quando os seus acusadores chegarem, eu ouvirei o que você tem para dizer. Em seguida mandou que ele ficasse preso no palácio do Governador .

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.