Atos 23
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs ARIB
1 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱vinꞌix je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱p tsaptu̱jkp, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
1 Fitando Paulo os olhos no sinédrio, disse: Varões irmãos, até o dia de hoje tenho andado diante de Deus com toda a boa consciência.
2 Vanꞌit tseꞌe je̱ teeꞌ Ananías juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsa̱nika̱jxp je̱ teeꞌta̱jkta, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱tukpavaan pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Pablo paaꞌténijidup je̱tseꞌe du̱ꞌakupa̱ꞌkxadat.
2 Mas o sumo sacerdote, Ananias, mandou aos que estavam junto dele que o ferissem na boca.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo yꞌatsa̱a̱jv:
3 Então Paulo lhe disse: Deus te ferirá a ti, parede branqueada; tu estás aí sentado para julgar-me segundo a lei, e contra a lei mandas que eu seja ferido?
4 Vanꞌit tseꞌe vyaandi pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Pablo du̱paaꞌténidup:
4 Os que estavam ali disseram: Injurias o sumo sacerdote de Deus?
5 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo vyaajñ:
5 Disse Paulo: Não sabia, irmãos, que era o sumo sacerdote; porque está escrito: Não dirás mal do príncipe do teu povo.
6 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo je̱ nu̱jaꞌvin du̱pu̱jk je̱ts je̱meꞌe juuꞌ veꞌe je̱ saduceota̱jk je̱ts je̱meꞌe juuꞌ veꞌe je̱ fariseota̱jk, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe jidu̱ꞌu̱m ma̱kk vyaajñ:
6 Sabendo Paulo que uma parte era de saduceus e outra de fariseus, clamou no sinédrio: Varões irmãos, eu sou fariseu, filho de fariseus; é por causa da esperança da ressurreição dos mortos que estou sendo julgado.
7 Ku veꞌe veꞌem vyaajñ, vanꞌit tseꞌe je̱ fariseota̱jk je̱ts je̱ saduceota̱jk ñakyo̱jtsvintso̱vꞌukvaajnjidi, kaꞌa tseꞌe kijpx je̱ vinmaꞌyu̱n du̱jaye̱jpti.
7 Ora, dizendo ele isto, surgiu dissensão entre os fariseus e saduceus; e a multidão se dividiu.
8 Veꞌemeꞌe je̱ saduceota̱jk vyaꞌanda je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jk yꞌukjoojntykpa̱jktinuvat, je̱ts kaꞌa veꞌe pa̱n ángeles, je̱ts kaꞌa veꞌe pa̱n ko̱ꞌo̱yjáyuvap; ax je̱ fariseota̱jkta, jyaanchjaꞌvidupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱meꞌe je̱ ángeles, je̱ts je̱meꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap, je̱ts joojntykpa̱jktinuvapeꞌe jadoꞌk nax je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jk.
8 Porque os saduceus dizem que não há ressurreição, nem anjo, nem espírito; mas os fariseus reconhecem uma e outra coisa.
9 Vanꞌit tseꞌe ma̱kk ñañe̱ꞌmjidi, je̱tseꞌe tyénidi je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpada juuꞌ veꞌe fariséoda, je̱tseꞌe vyaandi:
9 Daí procedeu grande clamor; e levantando-se alguns da parte dos fariseus, altercavam, dizendo: Não achamos nenhum mal neste homem. E se algum espírito ou anjo lhe falou, não resistamos a Deus.
10 Ax nu̱yojk ma̱kk tseꞌe ñakyo̱jtsvintso̱o̱jvjidi. Tsa̱ꞌkipeꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk ku̱x ku veꞌe je̱ Pablo ma̱kk du̱yaktsaachadat. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱nu̱ke̱jxi je̱ tyojpata̱jk je̱tseꞌe je̱p du̱yakpítsumdat je̱tseꞌe du̱yakna̱jkxtinuvat joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada.
10 E avolumando-se a dissenção, o comandante, temendo que Paulo fosse por eles despedaçado, mandou que os soldados descessem e o tirassem do meio deles e o levassem para a fortaleza.
11 Je̱ tsooj tseꞌe je̱ Pablo yakꞌixji je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n, je̱tseꞌe ña̱ꞌmu̱xji:
11 Na noite seguinte, apresentou-se-lhe o Senhor e disse: Tem bom ânimo: porque, como deste testemunho de mim em Jerusalém, assim importa que o dês também em Roma.
12 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱ꞌukko̱jtsmojkti pa̱n vintso̱ veꞌe je̱ Pablo ku̱du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe ñavyaajnjidi:
12 Quando já era dia, coligaram-se os judeus e juraram sob pena de maldição que não comeriam nem beberiam enquanto não matassem a Paulo.
13 Nu̱vu̱jxtkupx naxyeꞌe je̱ yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe veꞌem vaandu.
13 Eram mais de quarenta os que fizeram esta conjuração;
14 Vanꞌit tseꞌe o̱jts du̱ꞌixta je̱ teeꞌta̱jk je̱ vyintsa̱nda ma̱a̱t je̱ israeejlit je̱ myú̱jit jáyuda, je̱tseꞌe vyaandi:
14 e estes foram ter com os principais sacerdotes e anciãos, e disseram: Conjuramo-nos sob pena de maldição a não provarmos coisa alguma até que matemos a Paulo.
15 Na̱jkxtats nꞌit miitseꞌe je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jiduvap je̱p tsaptu̱jkp, na̱jkxu̱ xꞌamó̱tuda je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk je̱tseꞌe kep du̱yakmé̱tsu̱t je̱ Pablo, je̱ꞌe̱ veꞌe mtukꞌakó̱tstap je̱ts mjaaꞌknu̱javavaandupeꞌe ti je̱ꞌe̱ veꞌe tyoon. Apa̱a̱mdu̱kanits a̱a̱tseꞌe nve̱ꞌnat je̱ja tooꞌ aajy je̱ts a̱a̱tseꞌe nyakꞌo̱o̱ꞌku̱t.
15 Agora, pois, vós, com o sinédrio, rogai ao comandante que o mande descer perante vós como se houvésseis de examinar com mais precisão a sua causa; e nós estamos prontos para matá-lo antes que ele chegue.
16 Toꞌk je̱ mix ónu̱k juuꞌ veꞌe je̱ Pablo du̱ꞌá̱mip je̱ tyaak ka̱jx, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱mo̱tu ti veꞌe tyonuvaandup. Vanꞌit tseꞌe ñu̱jkx joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada je̱tseꞌe du̱vaajnji je̱ Pablo.
16 Mas o filho da irmã de Paulo, tendo sabido da cilada, foi, entrou na fortaleza e avisou a Paulo.
17 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱nu̱ke̱jxi toꞌk je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
17 Chamando Paulo um dos centuriões, disse: Leva este moço ao comandante, porque tem alguma coisa que lhe comunicar.
18 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ mix ónu̱k du̱ma̱a̱di je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk:
18 Tomando-o ele, pois, levou-o ao comandante e disse: O preso Paulo, chamando-me, pediu-me que trouxesse à tua presença este moço, que tem alguma coisa a dizer-te.
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ mix ónu̱k du̱majts je̱m kya̱ꞌm je̱tseꞌe apu̱k du̱va̱a̱jv, je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi:
19 O comandante tomou-o pela mão e, retirando-se à parte, perguntou-lhe em particular: Que é que tens a contar-me?
20 Vanꞌit tseꞌe je̱ mix ónu̱k yꞌatsa̱a̱jv:
20 Disse ele: Os judeus combinaram rogar-te que amanhã mandes Paulo descer ao sinédrio, como que tendo de inquirir com mais precisão algo a seu respeito.
21 Kádits xjaanchjáva, ku̱x naxy je̱ꞌe̱ veꞌe nu̱vu̱jxtkupxta je̱ yaaꞌtya̱jk yꞌaꞌíxtat je̱ja tooꞌ aajy. Ta̱ xa veꞌe vyaꞌanda je̱ts kaꞌajam je̱ꞌe̱ veꞌe kyáydat yꞌooꞌktat viꞌnameꞌe je̱ Pablo kyaꞌa̱a̱ꞌk. Pa̱n tyoondupts je̱ꞌe̱ veꞌe veꞌem, yꞌamó̱tuduts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe yaktsaachpaatjidinit. Je̱ꞌe̱jyji tseꞌe yꞌaꞌíxtup pa̱n vintso̱ mitseꞌe mvaꞌañ.
21 Tu, pois, não te deixes persuadir por eles; porque mais de quarenta homens dentre eles armaram ciladas, os quais juraram sob pena de maldição não comerem nem beberem até que o tenham morto; e agora estão aprestados, esperando a tua promessa.
22 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱pake̱jxnu je̱ mix ónu̱k je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ts ni pa̱na veꞌe du̱kavaajnjat je̱ts tá̱vani veꞌe du̱ꞌavana.
22 Então o comandante despediu o moço, ordenando-lhe que a ninguém dissesse que lhe havia contado aquilo.
23 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱ke̱jxi nu̱me̱jtsk je̱ tyojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nidup ka̱kmó̱kupx jaty je̱ tojpata̱jk je̱tseꞌe du̱tukpavaajñ je̱tseꞌe du̱ꞌapa̱a̱mdu̱kadat nu̱me̱jtsk mó̱kupx je̱ tojpada juuꞌ veꞌe tékum, nu̱toogupxu̱k majk juuꞌ veꞌe je̱m caballo niꞌkxmda, je̱ts nu̱me̱jtsk mó̱kupx juuꞌ veꞌe je̱ lansa du̱pakajptup, veꞌem tseꞌe ña̱jkxtat je̱m cesaréait kyajpu̱n ka̱jxm ko̱o̱ꞌts taaxtojtu̱k yaaxp.
23 Chamando dois centuriões, disse: Aprontai para a terceira hora da noite duzentos soldados de infantaria, setenta de cavalaria e duzentos lanceiros para irem até Cesaréia.
24 Yakjayꞌapa̱a̱jmtkiju tseꞌe je̱ caballo juuꞌ veꞌe je̱ Pablo tyuktsa̱a̱nap je̱tseꞌe du̱pavaajñ je̱tseꞌe ma̱kka̱tso̱ts je̱ Pablo du̱yakna̱jkxtat je̱ja je̱ yakkutojkpa Félix vyinkujk.
24 E mandou que aparelhassem cavalgaduras para que Paulo montasse, a fim de o levarem salvo ao governador Félix.
25 Tyukmuke̱jxidu tseꞌe je̱ na̱k juuꞌ veꞌe jidu̱ꞌu̱m vaamp:
25 E escreveu-lhe uma carta nestes termos:
26 “A̱ts, je̱ Claudio Lisias, nvinkuko̱jtsip a̱ts mitseꞌe, ñu̱má̱jiva yakkutojkpa Félix.
26 Cláudio Lísias, ao excelentíssimo governador Félix, saúde.
27 Je̱ israeejlit jayu veꞌe du̱majtstu ya̱ yaaꞌtya̱jk je̱tseꞌe du̱ꞌukyakꞌo̱o̱ꞌkuvaandi. Ku a̱tseꞌe nnu̱jaꞌvi je̱ts rómait jayu ya̱ꞌa̱ veꞌe, vanꞌitts a̱tseꞌe nma̱a̱di je̱ ntojpata̱jk je̱ts a̱a̱tseꞌe o̱jts nyaktsa̱ꞌa̱k.
27 Este homem foi preso pelos judeus, e estava a ponto de ser morto por eles quando eu sobrevim com a tropa e o livrei ao saber que era romano.
28 Nnu̱javavaampyts a̱tseꞌe pa̱n ti veꞌe tyukkuyakꞌo̱o̱ꞌkavaandup, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe nyaknu̱jkx je̱ja je̱ꞌe̱ vyinkujkta pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱p tsaptu̱jkp.
28 Querendo saber a causa por que o acusavam, levei-o ao sinédrio deles;
29 Je̱ꞌe̱dam tseꞌe tyuknu̱xa̱ꞌa̱idup je̱ ka̱ts juuꞌ veꞌe je̱ꞌe̱ je̱ pyavaꞌnu̱n ka̱jxta. Ax kaꞌa tseꞌe du̱paaꞌty du̱ꞌake̱e̱ga je̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe yꞌo̱o̱ꞌku̱t, ni je̱ꞌe̱ je̱tseꞌe pyoxu̱nta̱ktsa̱a̱nat.
29 e achei que era acusado de questões da lei deles, mas que nenhum crime havia nele digno de morte ou prisão.
30 Nnu̱jaꞌvi a̱tseꞌe je̱ts yꞌukko̱jtsmojktu veꞌe je̱ israeejlit jáyuda je̱tseꞌe ku̱du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts mits ya̱ꞌa̱ veꞌe ntuknu̱kex. Ta̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nna̱a̱jmada je̱ts je̱ja veꞌe mits mvinkujk na̱jkx du̱ko̱tsta pa̱n ti veꞌe tyuktsoꞌoxpa̱jktup. Vanxú̱pjits je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱ts mitseꞌe ntuknu̱jaꞌyip. Je̱ nnavyaatumju̱t.”
30 E quando fui informado que haveria uma cilada contra o homem, logo to enviei, intimando também aos acusadores que perante ti se manifestem contra ele. Passa bem.
31 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa du̱yakna̱jkxti ko̱o̱ꞌts je̱ Pablo je̱m Antípatris, veꞌem ax joꞌn yaktukpavaandi.
31 Os soldados, pois, conforme lhes fora mandado, tomando a Paulo, o levaram de noite a Antipátride.
32 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe vyimpijttini je̱ tojpata̱jk juuꞌ veꞌe tékum; pa̱n pa̱n jaty tseꞌe je̱m caballo niꞌkxmda, jyaaꞌkma̱a̱tna̱jkxtu tseꞌe je̱ Pablo.
32 Mas no dia seguinte, deixando aos de cavalaria irem com ele, voltaram à fortaleza;
33 Ku veꞌe jye̱ꞌydi je̱m Cesarea, vanꞌit tseꞌe du̱mo̱o̱ydi je̱ na̱k je̱ yakkutojkpa je̱tseꞌe du̱tukka̱ta̱jkidi je̱ Pablo.
33 os quais, logo que chegaram a Cesaréia e entregaram a carta ao governador, apresentaram-lhe também Paulo.
34 Ku veꞌe je̱ yakkutojkpa je̱ na̱k du̱ko̱jtsku̱jx, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi je̱ Pablo pa̱n jómit jayu je̱ꞌe̱ veꞌe. Ku veꞌe du̱nu̱jaꞌvi je̱ts cilíciait jayu je̱ꞌe̱ veꞌe,
34 Tendo lido a carta, o governador perguntou de que província ele era; e, sabendo que era da Cilícia, disse:
35 vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
35 Ouvir-te-ei quando chegarem também os teus acusadores; e mandou que fosse guardado no pretório de Herodes.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.