Atos 16
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH
1 Ku veꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Silas jye̱ꞌydi je̱m deerbeit je̱ts liistrait kyajpu̱n ka̱jxmda, je̱m tseꞌe du̱ma̱a̱tnavyaatjidi toꞌk je̱ jaanchjaꞌviva juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Timoteo, israeejlit jáyuts je̱ꞌe̱ veꞌe tyaakip, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jaanchjaꞌviva je̱ Jesucristo. Ax ka je̱ israeejlit jáyuvapts je̱ꞌe̱ veꞌe tyeeꞌip.
1 Paulo chegou às cidades de Derbe e Listra. Em Listra morava um cristão chamado Timóteo. A mãe dele, uma cristã, era da raça dos judeus, mas o pai dele não era judeu.
2 e̱ñuko̱jtsijidupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Timoteo je̱ utsta je̱ ajchta juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m Listra je̱ts je̱m Iconio.
2 Todos os irmãos que moravam em Listra e Icônio falavam bem de Timóteo.
3 Cho̱jkeꞌe je̱ Pablo je̱tseꞌe je̱ Timoteo myujatyooꞌajat. Vanꞌit tseꞌe je̱ ixtaꞌnu̱n du̱pa̱a̱jmji je̱tseꞌe du̱niꞌkxmat du̱ko̱jmat ax joꞌn je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n vyaꞌañ. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe veꞌem du̱tuujn je̱tseꞌe kyako̱ꞌo̱yjávajadat je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe je̱m tsu̱u̱nidup, ku̱x ñu̱jaꞌvidinup je̱ꞌe̱ veꞌe anañu̱joma je̱ts ka je̱ israeejlit jáyuvap je̱ꞌe̱ veꞌe tyeeꞌip.
3 Paulo quis levá-lo consigo e por isso o circuncidou , pois todos os judeus que moravam naqueles lugares sabiam que o pai de Timóteo não era judeu.
4 Ax nu̱jom tseꞌe je̱ it joma veꞌe ña̱jkxti, vyaajnjidu tseꞌe je̱ jaanchjaꞌvivata̱jkta je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe ñu̱pa̱a̱jmtkidu je̱ kuká̱tsivada ma̱a̱t je̱ꞌe̱ pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱vinténidup je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk juuꞌ veꞌe je̱m Jerusalén.
4 Nas cidades por onde passavam, eles diziam aos cristãos quais as decisões que tinham sido tomadas pelos apóstolos e pelos presbíteros da igreja de Jerusalém e aconselhavam que eles obedecessem a essas decisões.
5 Veꞌem tseꞌe du̱ko̱jtsmá̱kkidi pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesucristo; jó̱vum xa̱a̱j tseꞌe ñu̱maꞌyiꞌata̱ꞌa̱tsta.
5 Assim as igrejas ficavam mais fortes na fé, e o número de cristãos aumentava cada dia mais.
6 Kaꞌa tseꞌe je̱ Espíritu Santo yakjajtu̱xjidi je̱tseꞌe je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook du̱ꞌavánadat je̱m ásiait yꞌit jo̱o̱tm, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱tuknajxti je̱m frígiait je̱ts galáciait yꞌit jo̱o̱tmda,
6 Como o Espírito Santo não deixou que anunciassem a palavra na província da Ásia, eles atravessaram a região da Frígia-Galácia.
7 veꞌem tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m toꞌk adoꞌom mísiait yꞌit jo̱o̱tm. Je̱m tseꞌe tya̱kavaꞌanda bitíniait yꞌit jo̱o̱tm. Ax kaꞌa tseꞌe yakjajtu̱xju̱duva je̱ Espíritu Santo, juuꞌ veꞌe ijtp je̱m je̱ Jesús jyaꞌvin ka̱jxm.
7 Quando chegaram perto do distrito da Mísia, tentaram ir para a província da Bitínia, mas o Espírito de Jesus não deixou.
8 Vanꞌit tseꞌe je̱m mísiait cho̱va am ñajxti je̱tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m trooasit kyajpu̱n ka̱jxm.
8 Então atravessaram a Mísia e chegaram à cidade de Trôade.
9 Je̱m tseꞌe je̱ Pablo ko̱o̱ꞌts yakꞌixji toꞌk je̱ macedóniait yaaꞌtya̱jk tyena, je̱tseꞌe myunooꞌkxtkji: “Minu̱ toꞌk aaj yaja macedóniait yꞌit ja̱a̱t je̱ts a̱a̱tseꞌe xputá̱kat.”
9 Naquela noite Paulo teve uma visão. Ele viu um homem da província da Macedônia, que estava de pé e lhe pedia: “Venha para a Macedônia e nos ajude!”
10 Tun ko̱o̱jyji tseꞌe je̱ Pablo je̱ꞌe̱ yakꞌixji, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nꞌapa̱a̱jmtki je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱m Macedonia nna̱jkxu̱t, nnu̱jaꞌvinup a̱a̱tseꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyam a̱a̱tseꞌe xke̱jxp je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱m nvaajnjadat je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook.
10 Logo depois dessa visão, nós resolvemos partir logo para a Macedônia, pois estávamos certos de que Deus nos havia chamado para anunciar o evangelho ao povo dali.
11 Je̱mts a̱a̱tseꞌe Troas je̱ barco mpu̱jk je̱ts a̱a̱tseꞌe tu̱vji nnu̱jkx je̱m Samotracia. Je̱ kuꞌóxitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Neápolis.
11 Nós embarcamos em Trôade e fomos diretamente para a ilha de Samotrácia. No dia seguinte chegamos ao porto de Neápolis.
12 Je̱mts a̱a̱tseꞌe ntsa̱a̱ꞌn je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱m Filipos nmu̱jkx, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jip je̱m macedóniait yꞌit jo̱o̱tm. Je̱ rómait yakkutojkpa juuꞌ veꞌe je̱ ma̱ja̱ kutojku̱n du̱ka̱ꞌmip, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yakjajtji je̱ filíposit jáyuda je̱tseꞌe du̱tóndat juuꞌ veꞌe je̱ jayu tyoondup je̱m rómait cyiudaaj ka̱jxm. Je̱mts a̱a̱tseꞌe Filipos je̱ it nyaknajxy.
12 Dali fomos a Filipos, que é uma cidade do primeiro distrito da província da Macedônia e também colônia romana, onde ficamos vários dias.
13 Ku veꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j du̱paaty, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nkajpu̱mpítsum je̱ja ma̱ja̱ na̱paꞌayi, je̱ja joma a̱a̱tseꞌe nnasjaꞌvi je̱tseꞌe je̱ jayu chapka̱ts. Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nꞌa̱jxtk je̱ts a̱a̱tseꞌe nvaajnjidi je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jkta juuꞌ veꞌe je̱ja nayꞌamojkijidup.
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, pois pensávamos que ali devia haver um lugar de oração para os judeus. Sentamos e começamos a conversar com as mulheres que estavam reunidas lá.
14 Nu̱toꞌk je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jkta, vyinjaꞌvip vyintsa̱ꞌkipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam, Lidia veꞌe xya̱a̱j, tiatiirait jayu je̱ꞌe̱ veꞌe, je̱ o̱o̱jyit tsoꞌojmk vit je̱ꞌe̱ veꞌe tya̱a̱ꞌkp. Ku veꞌe je̱ Lidia du̱ꞌamo̱tunajxy juuꞌ veꞌe je̱ Pablo kya̱jtsp, vanꞌit tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n yakꞌavaatsu̱xji je̱ jyaꞌvin je̱tseꞌe du̱kuvá̱ku̱t je̱ Pablo je̱ yꞌayook.
14 Uma daquelas mulheres que estavam nos ouvindo era Lídia, uma vendedora de púrpura , da cidade de Tiatira. Ela adorava a Deus, e o Senhor abriu a mente dela para que compreendesse o que Paulo dizia.
15 Ku veꞌe ña̱pejt ma̱a̱t nu̱jom je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱p jyu̱u̱mp tyu̱jkp, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe xmunooꞌkxtk jidu̱ꞌu̱m:
15 Ela e as pessoas da sua casa foram batizadas. Depois Lídia nos convidou, dizendo: — Venham ficar na minha casa, se é que vocês acham que, de fato, eu creio no Senhor. Assim ela nos convenceu a ficar na casa dela.
16 Toꞌk nax ku a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx joma veꞌe je̱ jayu chapka̱ts, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nma̱a̱tnavyaatji toꞌk je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x juuꞌ veꞌe je̱m jyaꞌvin ka̱jxm je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱yakmaayp; o̱o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe tyunnu̱meempá̱kjada je̱ vyintsa̱nda ku veꞌe myay.
16 Certo dia, quando estávamos indo para o lugar de oração, veio ao nosso encontro uma escrava. Essa moça estava dominada por um espírito mau que adivinhava o futuro, e os seus donos ganhavam muito dinheiro com as adivinhações que ela fazia.
17 Je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱xts a̱a̱tseꞌe xpaꞌu̱xꞌo̱o̱ki je̱tseꞌe ma̱kk vyaajñ:
17 A moça começou a nos seguir, gritando assim: — Estes homens são
18 Veꞌem tseꞌe jyátu̱ka yꞌijt may xa̱a̱j. Ku veꞌe je̱ Pablo ñuuꞌkx ku̱xeꞌe veꞌem vaneꞌem yakka̱ts, vanꞌit tseꞌe vyimpijt je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap juuꞌ veꞌe je̱m je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x jyaꞌvin ka̱jxm. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
18 Ela fez isso muitos dias. Por fim Paulo se aborreceu, virou-se para ela e ordenou ao espírito: — Pelo poder do nome de Jesus Cristo, eu mando que você saia desta moça! E, no mesmo instante, o espírito saiu.
19 Ku veꞌe je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x je̱ vyintsá̱n du̱ꞌixti je̱ts kaꞌa veꞌe yꞌukꞌo̱ꞌyini je̱tseꞌe du̱nu̱meempá̱ktat, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Silas du̱majtsti je̱tseꞌe du̱yakna̱jkxti je̱m kumoon.
19 Quando os donos da moça viram que não iam poder mais ganhar dinheiro com as adivinhações dela, agarraram Paulo e Silas e os arrastaram até a praça pública, diante das autoridades.
20 Ku veꞌe jye̱ꞌydi je̱m, vanꞌit tseꞌe je̱ja je̱ to̱kin payo̱ꞌyva vyinkujkta du̱pa̱a̱mdi je̱tseꞌe vyaandi:
20 Eles os apresentaram a essas autoridades romanas e disseram: — Estes homens são judeus e estão provocando desordem na nossa cidade.
21 je̱ꞌe̱ veꞌe tyukꞌíxtup je̱ costumbre juuꞌ veꞌe kyapaatyp kyahꞌake̱e̱guip je̱tseꞌe nkuva̱jkumdat ukpu̱ nkutyoꞌnumdat, ku̱x rómait jayu u̱u̱ꞌmeꞌeda.
21 Estão ensinando costumes que são contra a nossa lei . Nós, que somos romanos, não podemos aceitar esses costumes.
22 Ku veꞌe je̱ nu̱may jayu ñu̱pojtu̱kjidi, vanꞌit tseꞌe je̱ to̱kin payo̱ꞌyva du̱pavaandi je̱tseꞌe yaknu̱jé̱ndat je̱tseꞌe yakvó̱ptat je̱ ku̱p ma̱a̱t.
22 Aí uma multidão se ajuntou para atacar Paulo e Silas. As autoridades mandaram que tirassem as roupas deles e os surrassem com varas.
23 Tá̱vani tseꞌe o̱o̱y tyunyakvo̱pta vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe du̱yakjapyoxu̱nta̱kpa̱a̱jmjidi je̱tseꞌe du̱pavaandi je̱ poxu̱nta̱kꞌixꞌijtpa je̱tseꞌe o̱y du̱ꞌixꞌíttat.
23 Depois de baterem muito neles, as autoridades jogaram os dois na cadeia e deram ordem ao carcereiro para guardá-los com toda a segurança.
24 Ku veꞌe veꞌem yaknu̱u̱jmi, je̱p tseꞌe du̱yakta̱jkidi joma veꞌe du̱nu̱ka̱a̱ka je̱p poxu̱ntu̱jkp je̱tseꞌe je̱ tyekta du̱pa̱a̱mdi je̱p puꞌu tukpaajvaꞌach akujkp, vimpe̱nmúk tseꞌe je̱ tyek tyaandi.
24 Depois de receber essa ordem, o carcereiro os jogou numa cela que ficava no fundo da cadeia e prendeu os pés deles entre dois blocos de madeira.
25 Ax tsoꞌm joꞌn tseꞌe vyeꞌna ku veꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Silas chapko̱jtsti je̱tseꞌe yꞌa̱a̱vdi, myó̱tudu tseꞌe je̱ myupoxu̱nta̱kjáyuda,
25 Mais ou menos à meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus, e os outros presos escutavam.
26 vanꞌit tseꞌe toꞌmayji o̱jts ma̱kk tyunꞌojxa, xyijteꞌe je̱ poxu̱nta̱kneꞌev je̱p naaxyp paat. Vanꞌit tseꞌe nu̱jom je̱ poxu̱nta̱kꞌaka̱ꞌa̱ yꞌavaach je̱tseꞌe myuke̱jiku̱jx nu̱jom je̱ poxu̱nta̱kjayu je̱ kyadénada.
26 De repente, o chão tremeu tanto, que abalou os alicerces da cadeia. Naquele instante todas as portas se abriram, e as correntes que prendiam os presos se arrebentaram.
27 Ku veꞌe jyo̱tvij je̱ poxu̱nta̱kꞌixꞌijtpa, je̱tseꞌe du̱ꞌix je̱ts tá̱vani veꞌe je̱ poxu̱nta̱kꞌaka̱ꞌa̱ yꞌavatsku̱x, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌukyakpítsum je̱ chojx je̱tseꞌe ku̱ñaajkꞌo̱o̱ꞌkji, veꞌemeꞌe vyinmay je̱ts tá̱vani veꞌe je̱ poxu̱nta̱kjayu kye̱kka̱jxtini.
27 Aí o carcereiro acordou. Quando viu que os portões da cadeia estavam abertos, pensou que os prisioneiros tinham fugido. Então puxou a espada e ia se matar,
28 Ax vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱kk myuko̱jtsji:
28 mas Paulo gritou bem alto: — Não faça isso! Todos nós estamos aqui!
29 Vanꞌit tseꞌe je̱ poxu̱nta̱kꞌixꞌijtpa je̱ ta̱ꞌkxpa du̱ꞌamo̱tu je̱ tyoompa je̱tseꞌe kya̱knoꞌmi. O̱o̱y tseꞌe tyuntsa̱ꞌki je̱tseꞌe tyunmipp. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Silas du̱vinko̱xkteni je̱tseꞌe je̱ vyiijn je̱ yꞌaaj je̱ naax du̱tukpaaty je̱ vintsa̱ꞌkin ma̱a̱t.
29 Aí o carcereiro pediu que lhe trouxessem uma luz, entrou depressa na cela e se ajoelhou, tremendo, aos pés de Paulo e Silas.
30 Vanꞌit tseꞌe du̱yakpítsumdi je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutú̱vidi:
30 Depois levou os dois para fora e perguntou: — Senhores, o que devo fazer para ser salvo?
31 Vanꞌitts je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌatso̱o̱vdi:
31 Eles responderam: — Creia no Senhor Jesus e você será salvo — você e as pessoas da sua casa.
32 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Silas du̱jaaꞌktukmuko̱jtsti je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook, je̱ꞌe̱ ma̱a̱t je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱p jyu̱u̱mp tyu̱jkp.
32 Então eles anunciaram a palavra do Senhor ao carcereiro e a todas as pessoas da casa dele.
33 Vanꞌit tseꞌe je̱ poxu̱nta̱kꞌixꞌijtpa je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Silas je̱ xya̱ꞌa̱jka du̱puj. Vanꞌitts je̱ꞌe̱ veꞌe ña̱pejt ma̱a̱t nu̱jom je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱p jyu̱u̱mp tyu̱jkp.
33 Naquela mesma hora da noite, o carcereiro começou a cuidar deles, lavando os ferimentos da surra que haviam levado. Logo depois ele e todas as pessoas da sua casa foram batizados.
34 Vanꞌit tseꞌe je̱m tya̱kꞌam du̱vo̱o̱vdi kaayva; o̱o̱y tseꞌe je̱ jyayu du̱tunma̱a̱ttukxo̱o̱jntk ku̱xeꞌe je̱ Nteꞌyam du̱jaanchjaꞌvidi.
34 Em seguida ele levou Paulo e Silas para a sua casa e lhes deu comida. O carcereiro e as pessoas da sua casa ficaram cheios de alegria porque agora criam em Deus.
35 Je̱ kujá̱pit tseꞌe je̱ to̱kin payo̱ꞌyva du̱ke̱jxti je̱ kutoonkta̱jkta je̱tseꞌe du̱na̱a̱jmadat je̱ poxu̱nta̱kꞌixꞌijtpa je̱tseꞌe du̱maso̱ꞌo̱ktat je̱ jayu.
35 Quando amanheceu, as autoridades romanas mandaram alguns policiais com a seguinte ordem para o carcereiro: “Solte esses homens.”
36 Vanꞌit tseꞌe je̱ poxu̱nta̱kꞌixꞌijtpa du̱nu̱u̱jmi je̱ Pablo:
36 Então o carcereiro disse a Paulo: — As autoridades mandaram soltá-los. Podem ir embora em paz.
37 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱nu̱u̱jmidi je̱ kutoonkta:
37 Mas Paulo disse aos policiais: — Eu e Silas somos cidadãos romanos e, mesmo assim, sem termos sido julgados, fomos surrados em público. E depois nos jogaram na cadeia. E agora querem nos mandar embora assim em segredo? Isso não! Que as próprias autoridades romanas venham aqui e nos soltem!
38 Tyukmumaajntyktuts ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱ kutoonkta je̱ to̱kin payo̱ꞌyvada. Vanꞌit tseꞌe o̱o̱y tyuntsa̱ꞌkidi ku veꞌe je̱ ka̱ts du̱mó̱tudi je̱ts rómait jayu je̱ꞌe̱ veꞌeda,
38 Os policiais foram contar às autoridades romanas o que Paulo tinha dito. Quando as autoridades souberam que Paulo e Silas eram cidadãos romanos, ficaram com medo
39 paaty tseꞌe o̱jts je̱ me̱e̱ꞌkxu̱n du̱ꞌamó̱tuda je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Silas, je̱tseꞌe je̱p poxu̱ntu̱jkp du̱yakpítsumdini, je̱tseꞌe du̱munooꞌkxtkti je̱tseꞌe je̱ kajpu̱n du̱tukvaatstinit.
39 e foram lhes pedir desculpas. Então os tiraram da prisão e pediram que fossem embora da cidade.
40 Ku tseꞌe je̱p poxu̱ntu̱jkp pyítsumdini, vanꞌit tseꞌe ña̱jkxti je̱m je̱ Lidia tya̱kꞌam. Ku veꞌe du̱kuꞌixti je̱ utsta je̱ ajchta ma̱a̱t je̱ utsta je̱ tsa̱ꞌa̱da je̱tseꞌe du̱ko̱jtsjidi je̱ts ma̱kkeꞌe ñaajkꞌijtjidinit toꞌk muk je̱ Cristo ma̱a̱t, vanꞌit tseꞌe cho̱o̱ꞌndini.
40 Paulo e Silas saíram da cadeia e foram para a casa de Lídia. Ali encontraram-se com os irmãos, animaram a todos e depois foram embora.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.