Atos 13
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 Je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk juuꞌ veꞌe nayꞌamojkijidu je̱m Antioquía, je̱m tseꞌe aje̱ꞌe̱jyjida je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jk je̱ts je̱ yakꞌixpa̱jkpata̱jk. Je̱m tseꞌe je̱ Bernabé, je̱m tseꞌe je̱ Simón juuꞌ veꞌe yaktijpa Ya̱k Jayu, je̱m tseꞌe je̱ Lucio juuꞌ veꞌe ciréneit jayu, je̱mpa tseꞌe je̱ Manaén juuꞌ veꞌe kijpx du̱ma̱a̱tye̱e̱ꞌk je̱ Herodes juuꞌ veꞌe je̱ galiléait jayu du̱yakkutojkji, nay je̱mpa tseꞌe je̱ Saulo.
1 Entre os profetas e mestres da igreja de Antioquia da Síria estavam Barnabé e Simeão, chamado Negro, Lúcio de Cirene, Manaém, que tinha sido criado com o rei Herodes Antipas, e Saulo.
2 Vyinjaꞌvidup vyintsa̱ꞌkidupts je̱ꞌe̱ veꞌe vye̱ꞌnada je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe yꞌayoojada ku veꞌe je̱ Espíritu Santo jidu̱ꞌu̱m ña̱ꞌmu̱xjidi:
2 Certo dia, enquanto adoravam o Senhor e jejuavam, o Espírito Santo disse: “Separem Barnabé e Saulo para realizarem o trabalho para o qual os chamei”.
3 Tá̱vani tseꞌe yꞌayoojada je̱tseꞌe chapko̱tsta vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j du̱tuknu̱ko̱o̱ndi je̱ Bernabé ma̱a̱t je̱ Saulo, je̱tseꞌe du̱maso̱o̱kti.
3 Então, depois de mais jejuns e orações, impuseram as mãos sobre eles e os enviaram em sua missão.
4 Vanꞌit tseꞌe cho̱o̱ꞌndi je̱ Bernabé ma̱a̱t je̱ Saulo, je̱ Espíritu Santo tseꞌe ke̱jxju̱du, je̱tseꞌe ña̱jkxti je̱m seléuciait kyajpu̱n ka̱jxm. Ax je̱m tseꞌe Seleucia du̱pa̱jkti toꞌk je̱ barco je̱tseꞌe ña̱jkxti je̱m Chipre, toꞌk je̱ naax juuꞌ veꞌe je̱m maaxy na̱a̱j akojkm.
4 Enviados pelo Espírito Santo, eles desceram ao porto de Selêucia, de onde navegaram para a ilha de Chipre.
5 Ku veꞌe jye̱ꞌydi je̱m joma veꞌe je̱ kajpu̱n du̱xa̱a̱ja Salamina, vanꞌit tseꞌe du̱tukkaꞌamaaydi je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook je̱p je̱ israeejlit jayu chaptu̱jkpta, mya̱a̱diduva tseꞌe je̱ Juan Marcos je̱tseꞌe pyutá̱kajadat.
5 Ali, na cidade de Salamina, foram às sinagogas judaicas e pregaram a palavra de Deus. João Marcos os acompanhava como assistente.
6 Ax ku tseꞌe du̱tukyo̱ꞌvyatska̱jxti je̱ it je̱tseꞌe je̱ jayu du̱vaajnjidi je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m páfosit kyajpu̱n ka̱jxm. Je̱m tseꞌe vyeꞌna toꞌk je̱ maayva juuꞌ veꞌe natyijjup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa, israeejlit jayu je̱ꞌe̱ veꞌe, Barjesús je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j.
6 Viajaram por toda a ilha até que, por fim, chegaram a Pafos, onde encontraram um feiticeiro judeu, um falso profeta chamado Barjesus.
7 Je̱m tseꞌe vyeꞌniva toꞌk je̱ yakkutojkpa juuꞌ veꞌe Sergio Paulo du̱xa̱a̱j, kuvijts je̱ꞌe̱ veꞌe. Vanꞌit tseꞌe je̱ Sergio Paulo du̱yakjañu̱ke̱jxiji je̱ Bernabé ma̱a̱t je̱ Saulo ku̱x je̱ꞌe̱ veꞌe cha̱jkp je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tunáxu̱t je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook. Je̱m tseꞌe je̱ Sergio Paulo du̱ma̱a̱da vyeꞌna je̱ maayva.
7 Ele acompanhava o governador Sérgio Paulo, um homem inteligente que convidou Barnabé e Saulo para visitá-lo, pois desejava ouvir a palavra de Deus.
8 Ax je̱ maayva, yaktijpapts je̱ꞌe̱ veꞌe Elimas, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakjatuvaꞌañ je̱tseꞌe je̱ yakkutojkpa du̱ꞌamo̱tunáxu̱t juuꞌ je̱ꞌe̱ veꞌe kyo̱jtstup.
8 Mas Elimas, o feiticeiro (esse é o significado de seu nome), opôs-se a eles, na tentativa de impedir que o governador viesse a crer.
9 Vanꞌit tseꞌe je̱ Saulo, yaktijpapts je̱ꞌe̱ veꞌe Pablo, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Espíritu Santo mo̱o̱jyju je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp, je̱ꞌe̱ tseꞌe ma̱kk du̱vinꞌix je̱ maayva,
9 Cheio do Espírito Santo, Saulo, também conhecido como Paulo, encarou Elimas nos olhos
10 je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
10 e disse: “Filho do diabo, cheio de toda espécie de engano e maldade e inimigo de tudo que é certo! Quando deixará de distorcer os caminhos retos do Senhor?
11 U̱xyamts nꞌiteꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n mtukkuvé̱tju̱t, mtánup tseꞌe viints, jekeꞌe xkahꞌaꞌíxtu̱ku̱t je̱ xa̱a̱j je̱ yꞌajajtk.
11 Preste atenção, pois o Senhor colocou a mão sobre você para castigá-lo, e você ficará cego, sem conseguir ver a luz do sol por algum tempo”. No mesmo instante, neblina e escuridão cobriram-lhe os olhos e ele começou a tatear, suplicando que alguém o tomasse pela mão e o guiasse.
12 Ku veꞌe je̱ yakkutojkpa du̱ꞌix ti veꞌe toojnju, vanꞌit tseꞌe du̱jaanchjaꞌvi je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook, atu̱va ato̱ki tseꞌe du̱tuktaajñ je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ yꞌixpa̱jku̱n.
12 Quando o governador viu o que havia acontecido, creu, muito admirado com o ensino a respeito do Senhor.
13 Ku veꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ myujatyooꞌ cho̱o̱ꞌndi je̱m barco jo̱o̱tm je̱m Pafos, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m Perge, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe je̱m panfíliait yꞌit jo̱o̱tm. Je̱m tseꞌe je̱ Juan Marcos myaso̱o̱kjidini je̱tseꞌe vyimpijtni je̱m Jerusalén.
13 Paulo e seus companheiros saíram de Pafos num navio e foram à Panfília, onde aportaram em Perge. Ali, João Marcos os deixou e voltou para Jerusalém.
14 Ax ku tseꞌe cho̱o̱ꞌndi je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé je̱m Perge, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m Antioquía, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe je̱m pisídiait yꞌit jo̱o̱tm. Ku veꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j du̱paaty, vanꞌit tseꞌe tya̱jkidi je̱p je̱ israeejlit jayu chaptu̱jkp je̱tseꞌe yꞌa̱jxtkti.
14 Paulo e Barnabé prosseguiram para o interior, até Antioquia da Pisídia. No sábado, foram à sinagoga.
15 Ku veꞌe yakko̱jtsku̱jx je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n je̱ts juuꞌ veꞌe jyaaydu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, vanꞌit tseꞌe je̱ tsaptu̱jkpit je̱ ñu̱vintsa̱nda yakjaña̱ꞌmu̱xjidi:
15 Depois da leitura dos livros da lei e dos profetas, os chefes da sinagoga lhes mandaram um recado: “Irmãos, se vocês têm uma palavra de encorajamento para o povo, podem falar”.
16 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo tyeni je̱tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j du̱yakpojtu̱k, je̱ jayu veꞌe yakꞌama̱ꞌtp. Vanꞌit tseꞌe vyaajñ:
16 Então Paulo ficou em pé, levantou a mão para pedir silêncio e começou a falar: “Homens de Israel e gentios tementes a Deus, ouçam-me!
17 Je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe nvinjaꞌvimdup nvintsa̱ꞌkimdup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱vinko̱o̱n u̱u̱ꞌm je̱ nju̱jpit jáyuvamda je̱tseꞌe du̱yaknu̱maꞌyidi ku veꞌe cha̱a̱nadana vyeꞌna je̱m egíptovit yꞌit jo̱o̱tm. Ku veꞌe máyani o̱o̱y tyunve̱ꞌnada, vanꞌit tseꞌe je̱ kyutojku̱n ma̱a̱t je̱m du̱yakpítsumdini.
17 “O Deus desta nação de Israel escolheu nossos antepassados e fez que se multiplicassem e se fortalecessem durante o tempo em que ficaram no Egito. Então, com braço poderoso, ele os tirou da escravidão.
18 Vu̱jxtkupx joojnt joꞌn tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱muteni vintso̱ veꞌe je̱ jayu jyáyuvada ku veꞌe vyitti je̱m vinvaꞌajts it ka̱jxm,
18 Ele suportou seu comportamento durante os quarenta anos em que andaram sem rumo pelo deserto.
19 vanꞌit tseꞌe du̱yakkutó̱kidi vuxtojtu̱k viijn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱vintsu̱u̱nidup yꞌijt je̱ canaanit it je̱tseꞌe du̱yakvaꞌkxjidi je̱ naax je̱ nju̱jpit jáyuvamda.
19 Destruiu sete nações em Canaã e deu seu território a Israel como herança.
20 Ku veꞌe je̱m cha̱a̱nada vyeꞌna maktaaxk mó̱kupx jagojkm joojnt joꞌn, vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam myo̱o̱jyjidi pa̱n pa̱neꞌe to̱kimpayo̱ꞌo̱yjadap. Veꞌem tseꞌe du̱tuujn vanꞌit paat ku veꞌe jyoojntyki je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa Samuel.
20 Tudo isso levou cerca de quatrocentos e cinquenta anos. “Depois, Deus lhes deu juízes para governá-los até o tempo do profeta Samuel.
21 Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu je̱ Nteꞌyam du̱ꞌamó̱tudi toꞌk je̱ yakkutojkpa. Vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinka̱a̱jn je̱ Saúl je̱tseꞌe yakkutojku̱xjadat, je̱ Cis je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ myajntk, je̱ Benjamín je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j. Ax vu̱jxtkupx joojnt tseꞌe je̱ Saúl yakkutujk.
21 Então o povo pediu um rei, e ele lhes deu Saul, filho de Quis, homem da tribo de Benjamim, e ele reinou por quarenta anos.
22 Ku veꞌe je̱ Nteꞌyam yakpítsumjini, vanꞌit tseꞌe du̱pu̱u̱jm je̱ David je̱tseꞌe yakkutóku̱t, je̱ Isaí je̱ myajntk. Ax jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Nteꞌyam ñu̱ko̱jtsiji: “Ta̱ a̱tseꞌe mpaaꞌty pa̱neꞌe a̱ts ya̱ njo̱o̱t ya̱ njaꞌvin du̱ma̱a̱tnavyaatjup, je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tónup nu̱jom juuꞌ a̱tseꞌe ntsa̱jkp, Daviijts je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j, je̱ Isaí je̱ myajntk.”
22 Mas Deus removeu Saul e colocou em seu lugar Davi, a respeito de quem Deus disse: ‘Davi, filho de Jessé, é um homem segundo o meu coração; fará tudo que for da minha vontade’.
23 Ax je̱ David tseꞌe je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j je̱ Jesús, juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam pya̱a̱m je̱tseꞌe je̱ israeejlit jáyuda du̱yaktso̱ꞌo̱ku̱t, veꞌem ax joꞌn je̱ ka̱ts du̱yaktaajñ.
23 “E Jesus, um dos descendentes de Davi, é o salvador que Deus concedeu a Israel, conforme sua promessa!
24 Ax kaꞌanum tseꞌe je̱ Jesús je̱ jayu du̱vinkuna̱jkxada vyeꞌna, je̱tseꞌe je̱ Yakna̱pe̱jtpa Juan du̱tukkaꞌamaajy je̱tseꞌe nu̱jom je̱ israeejlit jayu vyinmayu̱mpijttinit, je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktinit je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda, je̱tseꞌe ña̱pé̱ttat.
24 Antes da vinda de Jesus, João Batista anunciou que todo o povo de Israel precisava se arrepender e ser batizado.
25 Ax ku tseꞌe je̱ Yakna̱pe̱jtpa Juan je̱ yꞌo̱o̱ꞌku̱n tyá̱mini, vanꞌit tseꞌe je̱ jayu du̱nu̱u̱jmidi: “Ka á̱tsap xa je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱n miitseꞌe mtijtup, miimpnum xa je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱neꞌe du̱jaaꞌknu̱má̱jip je̱ts kaꞌa veꞌe a̱ts, ni je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe nkavinmachju̱ je̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ kya̱ꞌa̱jk ja̱a̱ꞌp nmuké̱jijat.”
25 Quando João estava concluindo seu trabalho, perguntou: ‘Vocês pensam que eu sou o Cristo? Não sou! Mas ele vem em breve, e não sou digno sequer de desamarrar as correias de suas sandálias’.
26 ’Miitsta, nmuꞌisraeejlit jáyuda, je̱ Abraham je̱ chaanda je̱ kyo̱o̱jta, pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinjaꞌvidup du̱vintsa̱ꞌkidup, miitseꞌe mtuknu̱ke̱jxju̱dup ya̱ o̱y ka̱ts ya̱ o̱y ayook, je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yakvaajñja vintso̱ veꞌe du̱jaye̱jptinit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
26 “Irmãos, vocês que são filhos de Abraão e também vocês gentios tementes a Deus, esta mensagem de salvação foi enviada a nós.
27 Ku̱x je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m Jerusalén ma̱a̱t je̱ vyintsa̱nda, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱nu̱jávada pa̱n pa̱n je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús. O̱yam tseꞌe vyeꞌema, ku veꞌe du̱yakjayꞌo̱o̱ꞌkjidi, kyutyoondu tseꞌe je̱ ayook juuꞌ veꞌe jyatyaandu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, je̱ ayook juuꞌ veꞌe je̱ israeejlit jayu kyo̱jtstup vimpo̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j je̱p chaptu̱jkpta.
27 O povo de Jerusalém e seus líderes não reconheceram que Jesus era aquele a respeito de quem os profetas haviam falado. Em vez disso, eles o condenaram e, ao fazê-lo, cumpriram as palavras dos profetas, que são lidas todos os sábados.
28 Ku veꞌe je̱ jayu je̱ to̱kin du̱kapaatjidi je̱ Jesús je̱tseꞌe yꞌo̱o̱ꞌku̱t, yꞌamó̱tudu tseꞌe je̱ Pilato je̱tseꞌe du̱yakjayꞌo̱o̱ꞌkju̱t.
28 Não encontraram motivo legal para executá-lo, mas, ainda assim, pediram a Pilatos que o matasse.
29 Ax ku tseꞌe du̱kutyonka̱jxti je̱ ayook juuꞌ veꞌe javyétani veꞌninup je̱ Jesús ka̱jx, vanꞌit tseꞌe du̱yakvajntkti je̱m cruz ka̱jxm je̱tseꞌe du̱yaknaxta̱jkidi.
29 “Depois de cumprirem tudo que as profecias diziam a respeito dele, eles o tiraram da cruz e o colocaram num túmulo,
30 Ax je̱ Nteꞌyamts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakjoojntykpa̱jknuva.
30 mas Deus o ressuscitou dos mortos.
31 Je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱mujatyooꞌidu je̱ Jesús ku veꞌe je̱m Galilea cho̱o̱ꞌndi je̱tseꞌe ña̱jkxti je̱m Jerusalén, je̱ꞌe̱ tseꞌe may xa̱a̱j íxjidinuva joojntyk, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ nu̱may jayu du̱tuknu̱jaꞌvidu je̱ts joojntykpa̱jknuva je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús.
31 E, por muitos dias, ele apareceu àqueles que o tinham acompanhado da Galileia para Jerusalém. Agora eles são suas testemunhas diante do povo.
32 ’Ax nay veꞌempats a̱a̱tseꞌe u̱xyam nꞌavaꞌniva je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam tyukvinvaꞌni je̱ nju̱jpit jáyuvamda.
32 “Estamos aqui para trazer a vocês esta boa-nova. A promessa foi feita a nossos antepassados,
33 Kyutyoonts je̱ꞌe̱ veꞌe u̱u̱ꞌm ma̱a̱tta je̱ ayook juuꞌ veꞌe tyukvinvaꞌnidu, u̱u̱ꞌmda, je̱ꞌe̱ je̱ chaanda je̱ kyo̱o̱jta, je̱ꞌe̱ tseꞌe kyutyoon ku veꞌe je̱ Jesús du̱yakjoojntykpa̱jknuva. Veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn javyet je̱p mume̱jtsk salmo ku̱jxp: “A̱ts xa mitseꞌe xTeeꞌip, u̱xyamts a̱ts mitseꞌe ntoonkma̱ꞌa̱.” Jidu̱ꞌu̱mts je̱ꞌe̱ veꞌe javyet.
33 e agora Deus a cumpriu para nós, os descendentes deles, ao ressuscitar Jesus. É isto que o segundo salmo diz a respeito dele: ‘Você é meu Filho; hoje eu o gerei’.
34 Ax je̱ꞌe̱ ku veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakjoojntykpa̱jknuva je̱ Jesús je̱tseꞌe veꞌem je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk ni je̱ vinꞌita kyamaꞌatu̱t, jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: “Nkunooꞌkxtap xa a̱ts miitseꞌe, veꞌem ax joꞌn a̱tseꞌe ntukvinvaꞌni je̱ David.”
34 Pois Deus havia prometido ressuscitá-lo dos mortos, para que jamais apodrecesse no túmulo. Ele disse: ‘Eu lhes darei as bênçãos sagradas que prometi a Davi’.
35 Paaty tseꞌe vyaampa jadoꞌk je̱ salmo: “Kaꞌa veꞌe xyakjátu̱t je̱tseꞌe je̱ mVaꞌajts Onu̱k je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk myaꞌatu̱t.” Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaꞌañ.
35 Em outro salmo, ele explicou de modo mais direto: ‘Não permitirás que o teu Santo apodreça no túmulo’.
36 Ax ka je̱ David ka̱jxapts ya̱ꞌa̱ veꞌe yakka̱jts, ku̱x o̱o̱ꞌknu veꞌe je̱ David, veꞌem ax joꞌn je̱ jyu̱jpit jayu yꞌo̱o̱ꞌktinuva, je̱tseꞌe je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk myaꞌtni, tá̱vani tseꞌe du̱mutún du̱mupu̱k vyeꞌna je̱ jyayu ax joꞌn je̱ Nteꞌyam du̱tsa̱k.
36 Não se trata de uma referência a Davi, porque, depois que Davi fez a vontade de Deus em sua geração, morreu e foi sepultado com seus antepassados, e seu corpo apodreceu.
37 Ax kaꞌa tseꞌe veꞌem je̱ Jesús je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk jyajty, kaꞌa tseꞌe myaꞌty; je̱ Nteꞌyameꞌe yakjoojntykpa̱jkjinuva.
37 É uma referência a outra pessoa, a alguém a quem Deus ressuscitou e cujo corpo não apodreceu.
38 Nmuꞌisraeejlit jáyuda, nu̱jávada tseꞌe je̱ts je̱ Jesuuseꞌe je̱ jayu du̱to̱kinme̱e̱ꞌkxp.
38 “Ouçam, irmãos! Estamos aqui para proclamar que, por meio de Jesus, há perdão para os pecados.
39 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe jaanchjaꞌvijidup, yakme̱e̱ꞌkxjidupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tyó̱kinda; ax je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n ka̱jx, ni pa̱na tseꞌe kyayakto̱kinmeeꞌkx.
39 Todo o que nele crê é declarado justo diante de Deus, algo que a lei de Moisés jamais pôde fazer.
40 Nayꞌíxjadats miitseꞌe ku̱x ku veꞌe mtukka̱daꞌakjadat juuꞌ veꞌe je̱p Kunuuꞌkx Jatyán ku̱jxp jyatyaandu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱jatyaandi juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam kyo̱jts:
40 Por isso, tomem cuidado para que não se apliquem a vocês as palavras dos profetas:
41 Íxtats nꞌit, jáyuda juuꞌ veꞌe du̱kama̱jꞌíxtup du̱kajaanchꞌíxtup a̱ts je̱ nꞌayook,
41 ‘Olhem, zombadores; fiquem admirados e morram! Pois faço algo em seus dias, algo em que vocês não acreditariam mesmo que lhes contassem’”.
42 Ku veꞌe je̱ Pablo je̱ts je̱ jayu cho̱o̱ꞌndi je̱p tsaptu̱jkp, vanꞌit tseꞌe ña̱ꞌmu̱xjidi je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap je̱ts ku veꞌe jadoꞌk je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j toꞌk aaj jyaaꞌktukmukó̱tsjadat je̱ ayook juuꞌ veꞌe tyukkaꞌamaay.
42 Quando Paulo e Barnabé estavam saindo da sinagoga, o povo pediu que voltassem a falar dessas coisas na semana seguinte.
43 Ku veꞌe ñavyaꞌkxjidini je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe nayꞌamojkijidu je̱p tsaptu̱jkp, nu̱may tseꞌe je̱ jayu du̱pana̱jkxti je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé, veꞌem je̱ israeejlit jáyuda veꞌem pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinjaꞌvidup du̱vintsa̱ꞌkidup ax joꞌn je̱ israeejlit jáyuda. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé kyo̱jtsu̱xjidi, veꞌemeꞌe ña̱ꞌmu̱xjidi je̱ts toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱teꞌe ñaajkꞌítjadat je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t, ijtp tseꞌe du̱payo̱ꞌo̱ydat vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱toojnjada je̱ maaꞌyu̱n.
43 Muitos judeus e gentios devotos convertidos ao judaísmo seguiram Paulo e Barnabé, que insistiam com eles para que continuassem a confiar na graça de Deus.
44 Ax ku tseꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j du̱paatnuva, jave̱e̱ꞌn tseꞌe kyanayꞌamojkika̱jxjidi je̱ kajpu̱n, je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook tseꞌe yꞌamo̱tunaxuvaandup.
44 No sábado seguinte, quase toda a cidade compareceu para ouvir a palavra do Senhor.
45 Ku tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱ꞌixti je̱ts vaꞌajts nu̱mayeꞌe je̱ jayu tyunnayꞌamojkijidi, e̱jkju̱du jo̱tꞌaajnju̱du tseꞌe. Vanꞌit tseꞌe du̱ko̱jtsvintso̱o̱vdi je̱ Pablo je̱tseꞌe du̱vinko̱jtspe̱jtti.
45 Quando alguns dos judeus viram as multidões, ficaram com inveja, de modo que difamaram Paulo e contestavam tudo que ele dizia.
46 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé ma̱kk aaj ma̱kk jo̱o̱t kyo̱jtsti, je̱tseꞌe vyaandi:
46 Então Paulo e Barnabé se pronunciaram corajosamente, dizendo: “Era necessário que pregássemos a palavra de Deus primeiro a vocês, judeus. Mas, uma vez que vocês a rejeitaram e não se consideraram dignos da vida eterna, agora vamos oferecê-la aos gentios.
47 Ku̱x veꞌem a̱a̱tseꞌe xtukpavaajñ je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n ku veꞌe vyaajñ:
47 Pois foi isso que o Senhor nos ordenou quando disse: ‘Fiz de você uma luz para os gentios, para levar a salvação até os lugares mais distantes da terra’”.
48 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap, xo̱o̱jntktu tseꞌe je̱tseꞌe vyaandi je̱ts o̱yeꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook; jyaanchjaꞌvidu tseꞌe je̱ Jesús nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam vyinko̱o̱n je̱tseꞌe du̱jaye̱jptinit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
48 Quando ouviram isso, os gentios se alegraram e agradeceram ao Senhor por essa mensagem, e todos que haviam sido escolhidos para a vida eterna creram.
49 Ax veꞌem tseꞌe yakko̱jtsvaꞌkxy je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook je̱m nu̱jom pisídiait yꞌit jo̱o̱tm.
49 Assim, a palavra do Senhor se espalhou por toda aquela região.
50 Je̱ israeejlit jayu juuꞌ veꞌe du̱kakuva̱jktu juuꞌ veꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé kyo̱jtstu, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ma̱a̱tnakyo̱jtsju̱du je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jkta juuꞌ veꞌe je̱m du̱nu̱má̱jidup je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinjávada du̱vintsa̱ꞌa̱gada; nay veꞌempa tseꞌe je̱ yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe du̱nu̱kajpu̱nkuvajkidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ꞌako̱jtsidu je̱ jayu je̱tseꞌe du̱tsoꞌoxpá̱ktat je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé. Ax yakvo̱jppítsumdu tseꞌe je̱m.
50 Então os judeus, instigando as mulheres religiosas influentes e as autoridades da cidade, provocaram uma multidão contra Paulo e Barnabé e os expulsaram dali.
51 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé je̱ kya̱ꞌa̱jkta du̱vinxijtti, je̱tseꞌe du̱yakke̱e̱kti je̱ naxvay je̱tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kada je̱ts ka ó̱yap je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ jayu tyoondup. Vanꞌit tseꞌe ña̱jkxti je̱m icóniovit kyajpu̱n ka̱jxm.
51 Eles, porém, sacudiram o pó dos pés em sinal de reprovação e foram à cidade de Icônio.
52 Juuꞌ veꞌe je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidu, xo̱o̱jntktuts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ Espíritu Santo myo̱o̱jyjidi je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tóndat juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp.
52 E os discípulos estavam cheios de alegria e do Espírito Santo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.