Atos 13

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk juuꞌ veꞌe nayꞌamojkijidu je̱m Antioquía, je̱m tseꞌe aje̱ꞌe̱jyjida je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jk je̱ts je̱ yakꞌixpa̱jkpata̱jk. Je̱m tseꞌe je̱ Bernabé, je̱m tseꞌe je̱ Simón juuꞌ veꞌe yaktijpa Ya̱k Jayu, je̱m tseꞌe je̱ Lucio juuꞌ veꞌe ciréneit jayu, je̱mpa tseꞌe je̱ Manaén juuꞌ veꞌe kijpx du̱ma̱a̱tye̱e̱ꞌk je̱ Herodes juuꞌ veꞌe je̱ galiléait jayu du̱yakkutojkji, nay je̱mpa tseꞌe je̱ Saulo.
1 Na igreja de Antioquia havia os seguintes profetas e mestres: Barnabé; Simeão, chamado “o Negro”; Lúcio, de Cirene; Manaém, que havia sido criado junto com o governador Herodes ; e Saulo.
2 Vyinjaꞌvidup vyintsa̱ꞌkidupts je̱ꞌe̱ veꞌe vye̱ꞌnada je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe yꞌayoojada ku veꞌe je̱ Espíritu Santo jidu̱ꞌu̱m ña̱ꞌmu̱xjidi:
2 Certa vez, quando eles estavam adorando o Senhor e jejuando, o Espírito Santo disse: — Separem para mim Barnabé e Saulo a fim de fazerem o trabalho para o qual eu os tenho chamado.
3 Tá̱vani tseꞌe yꞌayoojada je̱tseꞌe chapko̱tsta vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j du̱tuknu̱ko̱o̱ndi je̱ Bernabé ma̱a̱t je̱ Saulo, je̱tseꞌe du̱maso̱o̱kti.
3 Então eles jejuaram, e oraram, e puseram as mãos sobre Barnabé e Saulo. E os enviaram na sua missão.
4 Vanꞌit tseꞌe cho̱o̱ꞌndi je̱ Bernabé ma̱a̱t je̱ Saulo, je̱ Espíritu Santo tseꞌe ke̱jxju̱du, je̱tseꞌe ña̱jkxti je̱m seléuciait kyajpu̱n ka̱jxm. Ax je̱m tseꞌe Seleucia du̱pa̱jkti toꞌk je̱ barco je̱tseꞌe ña̱jkxti je̱m Chipre, toꞌk je̱ naax juuꞌ veꞌe je̱m maaxy na̱a̱j akojkm.
4 Barnabé e Saulo, tendo sido enviados pelo Espírito Santo, foram até a cidade de Selêucia e dali embarcaram para a ilha de Chipre.
5 Ku veꞌe jye̱ꞌydi je̱m joma veꞌe je̱ kajpu̱n du̱xa̱a̱ja Salamina, vanꞌit tseꞌe du̱tukkaꞌamaaydi je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook je̱p je̱ israeejlit jayu chaptu̱jkpta, mya̱a̱diduva tseꞌe je̱ Juan Marcos je̱tseꞌe pyutá̱kajadat.
5 Quando chegaram à cidade de Salamina, começaram a anunciar a palavra de Deus nas sinagogas . E eles tinham João Marcos para ajudá-los no trabalho missionário.
6 Ax ku tseꞌe du̱tukyo̱ꞌvyatska̱jxti je̱ it je̱tseꞌe je̱ jayu du̱vaajnjidi je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m páfosit kyajpu̱n ka̱jxm. Je̱m tseꞌe vyeꞌna toꞌk je̱ maayva juuꞌ veꞌe natyijjup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa, israeejlit jayu je̱ꞌe̱ veꞌe, Barjesús je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j.
6 Eles atravessaram toda a ilha, chegando até a cidade de Pafos. Ali encontraram um judeu que era mágico e falso
7 Je̱m tseꞌe vyeꞌniva toꞌk je̱ yakkutojkpa juuꞌ veꞌe Sergio Paulo du̱xa̱a̱j, kuvijts je̱ꞌe̱ veꞌe. Vanꞌit tseꞌe je̱ Sergio Paulo du̱yakjañu̱ke̱jxiji je̱ Bernabé ma̱a̱t je̱ Saulo ku̱x je̱ꞌe̱ veꞌe cha̱jkp je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tunáxu̱t je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook. Je̱m tseꞌe je̱ Sergio Paulo du̱ma̱a̱da vyeꞌna je̱ maayva.
7 Ele era amigo de Sérgio Paulo, o governador da ilha, que era um homem muito inteligente. O Governador mandou chamar Barnabé e Saulo, pois queria ouvir a palavra de Deus.
8 Ax je̱ maayva, yaktijpapts je̱ꞌe̱ veꞌe Elimas, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakjatuvaꞌañ je̱tseꞌe je̱ yakkutojkpa du̱ꞌamo̱tunáxu̱t juuꞌ je̱ꞌe̱ veꞌe kyo̱jtstup.
8 Mas o mágico Elimas (este é o nome dele em grego ) era contra os apóstolos . Ele não queria que o Governador aceitasse a fé cristã.
9 Vanꞌit tseꞌe je̱ Saulo, yaktijpapts je̱ꞌe̱ veꞌe Pablo, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Espíritu Santo mo̱o̱jyju je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp, je̱ꞌe̱ tseꞌe ma̱kk du̱vinꞌix je̱ maayva,
9 Então Saulo, também conhecido como Paulo , cheio do Espírito Santo, olhou firmemente para Elimas
10 je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
10 e disse: — Filho do Diabo! Inimigo de tudo o que é bom! Homem mau e mentiroso! Por que é que você não para de torcer o verdadeiro ensinamento do Senhor?
11 U̱xyamts nꞌiteꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n mtukkuvé̱tju̱t, mtánup tseꞌe viints, jekeꞌe xkahꞌaꞌíxtu̱ku̱t je̱ xa̱a̱j je̱ yꞌajajtk.
11 Agora escute! O Senhor vai castigá-lo. Você ficará cego e não verá a luz do sol por algum tempo. No mesmo instante Elimas sentiu uma nuvem escura cobrir os seus olhos e ele começou a se virar para todos os lados, procurando alguém que o guiasse pela mão.
12 Ku veꞌe je̱ yakkutojkpa du̱ꞌix ti veꞌe toojnju, vanꞌit tseꞌe du̱jaanchjaꞌvi je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook, atu̱va ato̱ki tseꞌe du̱tuktaajñ je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ yꞌixpa̱jku̱n.
12 Quando o Governador viu isso, creu e ficou muito admirado com os ensinamentos a respeito do Senhor Jesus.
13 Ku veꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ myujatyooꞌ cho̱o̱ꞌndi je̱m barco jo̱o̱tm je̱m Pafos, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m Perge, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe je̱m panfíliait yꞌit jo̱o̱tm. Je̱m tseꞌe je̱ Juan Marcos myaso̱o̱kjidini je̱tseꞌe vyimpijtni je̱m Jerusalén.
13 Paulo e os seus companheiros navegaram da cidade de Pafos até Perge, uma cidade da província da Panfília. Porém João Marcos os deixou e voltou para Jerusalém.
14 Ax ku tseꞌe cho̱o̱ꞌndi je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé je̱m Perge, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m Antioquía, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe je̱m pisídiait yꞌit jo̱o̱tm. Ku veꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j du̱paaty, vanꞌit tseꞌe tya̱jkidi je̱p je̱ israeejlit jayu chaptu̱jkp je̱tseꞌe yꞌa̱jxtkti.
14 Eles continuaram a viagem, indo de Perge até a cidade de Antioquia, no distrito da Pisídia. No sábado entraram na sinagoga e sentaram-se.
15 Ku veꞌe yakko̱jtsku̱jx je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n je̱ts juuꞌ veꞌe jyaaydu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, vanꞌit tseꞌe je̱ tsaptu̱jkpit je̱ ñu̱vintsa̱nda yakjaña̱ꞌmu̱xjidi:
15 Depois da leitura da Lei de Moisés e dos livros dos Profetas , os chefes da sinagoga mandaram dizer a eles: — Irmãos, se vocês têm alguma palavra para animar o povo, podem falar agora.
16 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo tyeni je̱tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j du̱yakpojtu̱k, je̱ jayu veꞌe yakꞌama̱ꞌtp. Vanꞌit tseꞌe vyaajñ:
16 Então Paulo se levantou, fez um sinal com a mão, pedindo silêncio, e começou a dizer: — Homens de Israel e todos vocês não judeus que
17 Je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe nvinjaꞌvimdup nvintsa̱ꞌkimdup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱vinko̱o̱n u̱u̱ꞌm je̱ nju̱jpit jáyuvamda je̱tseꞌe du̱yaknu̱maꞌyidi ku veꞌe cha̱a̱nadana vyeꞌna je̱m egíptovit yꞌit jo̱o̱tm. Ku veꞌe máyani o̱o̱y tyunve̱ꞌnada, vanꞌit tseꞌe je̱ kyutojku̱n ma̱a̱t je̱m du̱yakpítsumdini.
17 O Deus do povo de Israel escolheu os nossos antepassados quando moravam na terra do Egito e fez deles um grande povo. Ele os tirou de lá com grande poder
18 Vu̱jxtkupx joojnt joꞌn tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱muteni vintso̱ veꞌe je̱ jayu jyáyuvada ku veꞌe vyitti je̱m vinvaꞌajts it ka̱jxm,
18 e, no deserto, aguentou aquela gente durante quarenta anos.
19 vanꞌit tseꞌe du̱yakkutó̱kidi vuxtojtu̱k viijn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱vintsu̱u̱nidup yꞌijt je̱ canaanit it je̱tseꞌe du̱yakvaꞌkxjidi je̱ naax je̱ nju̱jpit jáyuvamda.
19 Ele destruiu sete povos na terra de Canaã, e o povo de Israel se tornou dono das terras deles.
20 Ku veꞌe je̱m cha̱a̱nada vyeꞌna maktaaxk mó̱kupx jagojkm joojnt joꞌn, vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam myo̱o̱jyjidi pa̱n pa̱neꞌe to̱kimpayo̱ꞌo̱yjadap. Veꞌem tseꞌe du̱tuujn vanꞌit paat ku veꞌe jyoojntyki je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa Samuel.
20 Tudo isso levou uns quatrocentos e cinquenta anos. — Depois disso Deus lhes deu juízes, até o tempo de Samuel.
21 Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu je̱ Nteꞌyam du̱ꞌamó̱tudi toꞌk je̱ yakkutojkpa. Vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinka̱a̱jn je̱ Saúl je̱tseꞌe yakkutojku̱xjadat, je̱ Cis je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ myajntk, je̱ Benjamín je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j. Ax vu̱jxtkupx joojnt tseꞌe je̱ Saúl yakkutujk.
21 Quando o povo pediu um rei, ele lhes deu Saul, filho de Quis, da tribo de Benjamim, para ser rei deles durante quarenta anos.
22 Ku veꞌe je̱ Nteꞌyam yakpítsumjini, vanꞌit tseꞌe du̱pu̱u̱jm je̱ David je̱tseꞌe yakkutóku̱t, je̱ Isaí je̱ myajntk. Ax jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Nteꞌyam ñu̱ko̱jtsiji: “Ta̱ a̱tseꞌe mpaaꞌty pa̱neꞌe a̱ts ya̱ njo̱o̱t ya̱ njaꞌvin du̱ma̱a̱tnavyaatjup, je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tónup nu̱jom juuꞌ a̱tseꞌe ntsa̱jkp, Daviijts je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j, je̱ Isaí je̱ myajntk.”
22 Depois que tirou Saul, Deus pôs Davi como rei e disse isto a respeito dele: “Encontrei em Davi, filho de Jessé, o tipo de pessoa que eu quero e que vai fazer tudo o que eu desejo.”
23 Ax je̱ David tseꞌe je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j je̱ Jesús, juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam pya̱a̱m je̱tseꞌe je̱ israeejlit jáyuda du̱yaktso̱ꞌo̱ku̱t, veꞌem ax joꞌn je̱ ka̱ts du̱yaktaajñ.
23 Um dos descendentes de Davi foi Jesus, a quem Deus pôs como Salvador de Israel, como havia prometido.
24 Ax kaꞌanum tseꞌe je̱ Jesús je̱ jayu du̱vinkuna̱jkxada vyeꞌna, je̱tseꞌe je̱ Yakna̱pe̱jtpa Juan du̱tukkaꞌamaajy je̱tseꞌe nu̱jom je̱ israeejlit jayu vyinmayu̱mpijttinit, je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktinit je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda, je̱tseꞌe ña̱pé̱ttat.
24 Antes da vinda de Jesus, João Batista anunciou a sua mensagem a todo o povo de Israel, dizendo que eles deviam se arrepender e ser batizados.
25 Ax ku tseꞌe je̱ Yakna̱pe̱jtpa Juan je̱ yꞌo̱o̱ꞌku̱n tyá̱mini, vanꞌit tseꞌe je̱ jayu du̱nu̱u̱jmidi: “Ka á̱tsap xa je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱n miitseꞌe mtijtup, miimpnum xa je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱neꞌe du̱jaaꞌknu̱má̱jip je̱ts kaꞌa veꞌe a̱ts, ni je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe nkavinmachju̱ je̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ kya̱ꞌa̱jk ja̱a̱ꞌp nmuké̱jijat.”
25 Mas, quando João estava terminando a sua missão, disse ao povo: “Quem é que vocês pensam que eu sou? Eu não sou aquele que vocês estão esperando. Mas escutem! Ele vem depois de mim, porém eu não mereço a honra de tirar as sandálias dos pés dele.”
26 ’Miitsta, nmuꞌisraeejlit jáyuda, je̱ Abraham je̱ chaanda je̱ kyo̱o̱jta, pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinjaꞌvidup du̱vintsa̱ꞌkidup, miitseꞌe mtuknu̱ke̱jxju̱dup ya̱ o̱y ka̱ts ya̱ o̱y ayook, je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yakvaajñja vintso̱ veꞌe du̱jaye̱jptinit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
26 Paulo continuou: — Meus irmãos, descendentes de Abraão, e também vocês não judeus que temem a Deus, escutem! Essa mensagem de salvação foi mandada para todos nós.
27 Ku̱x je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m Jerusalén ma̱a̱t je̱ vyintsa̱nda, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱nu̱jávada pa̱n pa̱n je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús. O̱yam tseꞌe vyeꞌema, ku veꞌe du̱yakjayꞌo̱o̱ꞌkjidi, kyutyoondu tseꞌe je̱ ayook juuꞌ veꞌe jyatyaandu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, je̱ ayook juuꞌ veꞌe je̱ israeejlit jayu kyo̱jtstup vimpo̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j je̱p chaptu̱jkpta.
27 De fato, os moradores de Jerusalém e os seus líderes não entenderam que Jesus é o Salvador. E também não compreenderam as palavras dos livros dos Profetas, que são lidos todos os sábados. Mesmo assim, ao condenarem Jesus, eles estavam cumprindo essas profecias .
28 Ku veꞌe je̱ jayu je̱ to̱kin du̱kapaatjidi je̱ Jesús je̱tseꞌe yꞌo̱o̱ꞌku̱t, yꞌamó̱tudu tseꞌe je̱ Pilato je̱tseꞌe du̱yakjayꞌo̱o̱ꞌkju̱t.
28 E, embora não encontrassem nenhuma razão para condená-lo à morte, pediram a Pilatos que mandasse matá-lo.
29 Ax ku tseꞌe du̱kutyonka̱jxti je̱ ayook juuꞌ veꞌe javyétani veꞌninup je̱ Jesús ka̱jx, vanꞌit tseꞌe du̱yakvajntkti je̱m cruz ka̱jxm je̱tseꞌe du̱yaknaxta̱jkidi.
29 Depois de fazerem tudo o que as Escrituras Sagradas falam a respeito dele, eles o tiraram da cruz e o puseram num túmulo.
30 Ax je̱ Nteꞌyamts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakjoojntykpa̱jknuva.
30 Mas Deus o ressuscitou,
31 Je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱mujatyooꞌidu je̱ Jesús ku veꞌe je̱m Galilea cho̱o̱ꞌndi je̱tseꞌe ña̱jkxti je̱m Jerusalén, je̱ꞌe̱ tseꞌe may xa̱a̱j íxjidinuva joojntyk, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ nu̱may jayu du̱tuknu̱jaꞌvidu je̱ts joojntykpa̱jknuva je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús.
31 e durante muitos dias ele apareceu às pessoas que o tinham acompanhado da Galileia até Jerusalém. Agora essas pessoas são testemunhas que falam a respeito de Jesus ao povo de Israel.
32 ’Ax nay veꞌempats a̱a̱tseꞌe u̱xyam nꞌavaꞌniva je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam tyukvinvaꞌni je̱ nju̱jpit jáyuvamda.
32 — E nós estamos aqui para trazer o evangelho a vocês.
33 Kyutyoonts je̱ꞌe̱ veꞌe u̱u̱ꞌm ma̱a̱tta je̱ ayook juuꞌ veꞌe tyukvinvaꞌnidu, u̱u̱ꞌmda, je̱ꞌe̱ je̱ chaanda je̱ kyo̱o̱jta, je̱ꞌe̱ tseꞌe kyutyoon ku veꞌe je̱ Jesús du̱yakjoojntykpa̱jknuva. Veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn javyet je̱p mume̱jtsk salmo ku̱jxp: “A̱ts xa mitseꞌe xTeeꞌip, u̱xyamts a̱ts mitseꞌe ntoonkma̱ꞌa̱.” Jidu̱ꞌu̱mts je̱ꞌe̱ veꞌe javyet.
33 Deus fez agora para nós o que havia prometido aos nossos antepassados: ele ressuscitou Jesus, como está escrito no Salmo número dois: “Você é o meu Filho; hoje eu me tornei o seu Pai.”
34 Ax je̱ꞌe̱ ku veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakjoojntykpa̱jknuva je̱ Jesús je̱tseꞌe veꞌem je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk ni je̱ vinꞌita kyamaꞌatu̱t, jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: “Nkunooꞌkxtap xa a̱ts miitseꞌe, veꞌem ax joꞌn a̱tseꞌe ntukvinvaꞌni je̱ David.”
34 — E foi isto o que Deus disse a respeito da ressurreição de Jesus, afirmando que ele nunca seria destruído pela morte: “Eu vou dar a vocês as bênçãos sagradas e certas que prometi a Davi.”
35 Paaty tseꞌe vyaampa jadoꞌk je̱ salmo: “Kaꞌa veꞌe xyakjátu̱t je̱tseꞌe je̱ mVaꞌajts Onu̱k je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk myaꞌatu̱t.” Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaꞌañ.
35 E em outra parte das Escrituras lemos também: “Tu não deixarás que o teu dedicado servo apodreça na sepultura.”
36 Ax ka je̱ David ka̱jxapts ya̱ꞌa̱ veꞌe yakka̱jts, ku̱x o̱o̱ꞌknu veꞌe je̱ David, veꞌem ax joꞌn je̱ jyu̱jpit jayu yꞌo̱o̱ꞌktinuva, je̱tseꞌe je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk myaꞌtni, tá̱vani tseꞌe du̱mutún du̱mupu̱k vyeꞌna je̱ jyayu ax joꞌn je̱ Nteꞌyam du̱tsa̱k.
36 E Paulo disse ainda: — Na verdade, Davi, no seu tempo, cumpriu os planos de Deus. Depois morreu, foi sepultado ao lado dos seus antepassados e apodreceu na sepultura.
37 Ax kaꞌa tseꞌe veꞌem je̱ Jesús je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk jyajty, kaꞌa tseꞌe myaꞌty; je̱ Nteꞌyameꞌe yakjoojntykpa̱jkjinuva.
37 Mas isso não aconteceu com aquele que Deus ressuscitou. Meus irmãos, todos vocês precisam saber com certeza que é por meio de Jesus que a mensagem do perdão de pecados é anunciada a vocês. Precisam saber também que quem crê é libertado de todos os pecados dos quais a Lei de Moisés não pode livrar.
38 Nmuꞌisraeejlit jáyuda, nu̱jávada tseꞌe je̱ts je̱ Jesuuseꞌe je̱ jayu du̱to̱kinme̱e̱ꞌkxp.
38 — ausente —
39 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe jaanchjaꞌvijidup, yakme̱e̱ꞌkxjidupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tyó̱kinda; ax je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n ka̱jx, ni pa̱na tseꞌe kyayakto̱kinmeeꞌkx.
39 — ausente —
40 Nayꞌíxjadats miitseꞌe ku̱x ku veꞌe mtukka̱daꞌakjadat juuꞌ veꞌe je̱p Kunuuꞌkx Jatyán ku̱jxp jyatyaandu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱jatyaandi juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam kyo̱jts:
40 Portanto, tenham cuidado para que não aconteça o que os profetas disseram:
41 Íxtats nꞌit, jáyuda juuꞌ veꞌe du̱kama̱jꞌíxtup du̱kajaanchꞌíxtup a̱ts je̱ nꞌayook,
41 “Prestem atenção, vocês que zombam de Deus! Fiquem espantados e morram. Pois o que vou fazer agora é uma coisa em que vocês não acreditariam, mesmo que alguém explicasse.”
42 Ku veꞌe je̱ Pablo je̱ts je̱ jayu cho̱o̱ꞌndi je̱p tsaptu̱jkp, vanꞌit tseꞌe ña̱ꞌmu̱xjidi je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap je̱ts ku veꞌe jadoꞌk je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j toꞌk aaj jyaaꞌktukmukó̱tsjadat je̱ ayook juuꞌ veꞌe tyukkaꞌamaay.
42 Quando Paulo e Barnabé estavam saindo da reunião, as pessoas pediram com insistência que eles voltassem no sábado seguinte a fim de falarem sobre o mesmo assunto.
43 Ku veꞌe ñavyaꞌkxjidini je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe nayꞌamojkijidu je̱p tsaptu̱jkp, nu̱may tseꞌe je̱ jayu du̱pana̱jkxti je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé, veꞌem je̱ israeejlit jáyuda veꞌem pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinjaꞌvidup du̱vintsa̱ꞌkidup ax joꞌn je̱ israeejlit jáyuda. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé kyo̱jtsu̱xjidi, veꞌemeꞌe ña̱ꞌmu̱xjidi je̱ts toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱teꞌe ñaajkꞌítjadat je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t, ijtp tseꞌe du̱payo̱ꞌo̱ydat vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱toojnjada je̱ maaꞌyu̱n.
43 Depois da reunião, muitos judeus e outras pessoas convertidas ao Judaísmo acompanharam Paulo e Barnabé, que falavam com eles e animavam todos para que continuassem firmes na graça de Deus.
44 Ax ku tseꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j du̱paatnuva, jave̱e̱ꞌn tseꞌe kyanayꞌamojkika̱jxjidi je̱ kajpu̱n, je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook tseꞌe yꞌamo̱tunaxuvaandup.
44 No sábado seguinte quase todos os moradores da cidade foram ouvir a palavra do Senhor.
45 Ku tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱ꞌixti je̱ts vaꞌajts nu̱mayeꞌe je̱ jayu tyunnayꞌamojkijidi, e̱jkju̱du jo̱tꞌaajnju̱du tseꞌe. Vanꞌit tseꞌe du̱ko̱jtsvintso̱o̱vdi je̱ Pablo je̱tseꞌe du̱vinko̱jtspe̱jtti.
45 Quando os judeus viram aquela multidão, ficaram com muita inveja. Então começaram a dizer o contrário do que Paulo dizia e o insultaram.
46 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé ma̱kk aaj ma̱kk jo̱o̱t kyo̱jtsti, je̱tseꞌe vyaandi:
46 Porém Paulo e Barnabé falaram com mais coragem ainda. Eles disseram: — Era necessário que a palavra de Deus fosse anunciada primeiro a vocês que são judeus. Mas, como vocês não querem aceitá-la e acham que não merecem receber a vida eterna, então agora nós vamos anunciar a palavra aos não judeus.
47 Ku̱x veꞌem a̱a̱tseꞌe xtukpavaajñ je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n ku veꞌe vyaajñ:
47 Pois esta é a ordem que o Senhor Deus deu a nós, o seu povo: “Eu coloquei você como luz para os outros povos, a fim de que você leve a salvação ao mundo inteiro.”
48 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap, xo̱o̱jntktu tseꞌe je̱tseꞌe vyaandi je̱ts o̱yeꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook; jyaanchjaꞌvidu tseꞌe je̱ Jesús nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam vyinko̱o̱n je̱tseꞌe du̱jaye̱jptinit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
48 Quando os não judeus ouviram isso, ficaram muito alegres e começaram a dizer que a palavra do Senhor era boa. E creram todos os que tinham sido escolhidos para ter a vida eterna.
49 Ax veꞌem tseꞌe yakko̱jtsvaꞌkxy je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook je̱m nu̱jom pisídiait yꞌit jo̱o̱tm.
49 A palavra do Senhor se espalhou por toda aquela região.
50 Je̱ israeejlit jayu juuꞌ veꞌe du̱kakuva̱jktu juuꞌ veꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé kyo̱jtstu, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ma̱a̱tnakyo̱jtsju̱du je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jkta juuꞌ veꞌe je̱m du̱nu̱má̱jidup je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinjávada du̱vintsa̱ꞌa̱gada; nay veꞌempa tseꞌe je̱ yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe du̱nu̱kajpu̱nkuvajkidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ꞌako̱jtsidu je̱ jayu je̱tseꞌe du̱tsoꞌoxpá̱ktat je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé. Ax yakvo̱jppítsumdu tseꞌe je̱m.
50 Mas os judeus atiçaram as mulheres não judias da alta sociedade convertidas ao Judaísmo e também os homens mais importantes da cidade. E começaram a perseguir Paulo e Barnabé e os expulsaram daquela região.
51 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ Bernabé je̱ kya̱ꞌa̱jkta du̱vinxijtti, je̱tseꞌe du̱yakke̱e̱kti je̱ naxvay je̱tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kada je̱ts ka ó̱yap je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ jayu tyoondup. Vanꞌit tseꞌe ña̱jkxti je̱m icóniovit kyajpu̱n ka̱jxm.
51 Então os apóstolos sacudiram a poeira das suas sandálias, em sinal de protesto contra eles, e foram para a cidade de Icônio.
52 Juuꞌ veꞌe je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidu, xo̱o̱jntktuts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ Espíritu Santo myo̱o̱jyjidi je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tóndat juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp.
52 E os cristãos de Antioquia continuaram muito alegres e cheios do Espírito Santo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.