Atos 11

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Je̱ kuká̱tsivata̱jk ma̱a̱t je̱ utsta je̱ ajchta je̱ts je̱ utsta je̱ tsa̱ꞌa̱da juuꞌ veꞌe je̱m Judea veꞌnidup, myó̱tuduts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ ka̱ts je̱ts kyuva̱jktuva veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap.
1 Logo chegou aos apóstolos e a outros irmãos da Judeia a notícia de que os gentios haviam recebido a palavra de Deus.
2 Ku veꞌe je̱ Pedro vyimpijtnuva je̱m Jerusalén, kyo̱ꞌo̱yjaꞌvidu tseꞌe je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱yakvinkó̱pkidup je̱tseꞌe je̱ jayu yakpa̱a̱jmjadat je̱ ixtaꞌnu̱n je̱tseꞌe du̱niꞌkxmadat du̱ko̱jmadat ax joꞌn je̱ israeejlit jayu du̱tonda, veꞌemeꞌe vyaandi je̱ts kaꞌa je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌo̱ya juuꞌ veꞌe je̱ Pedro tyoon.
2 Mas, quando Pedro voltou a Jerusalém, os discípulos judeus o criticaram,
3 Je̱tseꞌe je̱ Pedro du̱ꞌamo̱tutú̱vidi:
3 dizendo: “Você entrou na casa de gentios e até comeu com eles!”.
4 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro tyukmumaajntykjidi nu̱jom juuꞌ veꞌe toojnju ko̱jtsju. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
4 Então Pedro lhes contou exatamente o que havia acontecido.
5 ―Tsapko̱jtsp a̱tseꞌe nveꞌna je̱m jópeit kyajpu̱n ka̱jxm, vanꞌitts a̱tseꞌe xyakꞌix je̱ts je̱meꞌe tsapjo̱o̱tm cha̱a̱ꞌn toꞌk je̱ ma̱ja̱ vit joꞌn juuꞌ veꞌe maktaaxk esquina tsum, je̱ts a̱tseꞌe xnu̱ka̱daaky.
5 Disse: “Eu estava na cidade de Jope e, enquanto orava, num êxtase, tive uma visão. Algo semelhante a um lençol grande foi baixado do céu, preso pelas quatro pontas, vindo até onde eu estava.
6 Ku a̱tseꞌe o̱y nꞌix pa̱n ti veꞌe mya̱a̱t je̱ vit, je̱m tseꞌe du̱ma̱a̱da may je̱ tá̱nu̱k, je̱ eey je̱ tíku̱ts: je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe maktaaxk tékax, je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe je̱ tyiints du̱tukyo̱ꞌydup, nay je̱mpa tseꞌe je̱ je̱yyva tá̱nu̱k.
6 Quando olhei dentro do lençol, vi toda espécie de animais domésticos e selvagens, répteis e aves.
7 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy toꞌk je̱ ayook juuꞌ veꞌe vaan: “Pedro, pojtu̱ku̱, yakꞌo̱o̱ꞌku̱, je̱ts ja̱ꞌkxu̱.”
7 E ouvi uma voz dizer: ‘Levante-se, Pedro; mate e coma’.
8 Vanꞌitts a̱tseꞌe nvaajñ: “Kaꞌa, Ma̱ja̱ Vintsá̱n, ni vinꞌita xa a̱tseꞌe nkaju̱ꞌkx juuꞌ veꞌe ka vaꞌajtsap, juuꞌ veꞌe je̱ Moisés jyatyaan je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ jayu du̱ja̱ꞌkxu̱t.”
8 “Eu respondi: ‘De modo nenhum, Senhor! Jamais comi coisa alguma que fosse considerada impura ou imprópria’.
9 Vanꞌitts a̱tseꞌe je̱ tsapjo̱o̱tmit ayook xnu̱u̱jminuva: “Juuꞌ xa veꞌe je̱ Nteꞌyam yakvaats, kaꞌats mits je̱ꞌe̱ veꞌe xtíju̱t ka vaꞌajtsap.”
9 “Mas a voz do céu falou novamente: ‘Não chame de impuro o que Deus purificou’.
10 Toojk naxts ya̱ꞌa̱ veꞌe veꞌem jyajty je̱e̱jyji je̱e̱jyji, vanꞌit tseꞌe pyata̱jkinuva je̱tseꞌe ña̱jkxnuva je̱m tsapjo̱o̱tm.
10 Isso aconteceu três vezes, antes que o lençol, com tudo que ele continha, fosse recolhido ao céu.
11 Vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi nu̱toojk je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe je̱m Cesarea tso̱o̱ꞌndu, yaktukpavaandu veꞌe je̱ts a̱tseꞌe o̱jts xꞌíxtada.
11 “Nesse momento, três homens que haviam sido enviados de Cesareia chegaram à casa onde eu estava hospedado.
12 Je̱ Espíritu Saantots a̱tseꞌe xke̱jx ma̱a̱t je̱ꞌe̱da je̱ts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe ntivinmáyu̱t. Nma̱a̱tꞌo̱jtstuvats a̱tseꞌe ya̱ nu̱tojtu̱k utsta ajchta. Nu̱jomts a̱a̱tseꞌe nta̱jki je̱p toꞌk je̱ jayu tyu̱jkp,
12 O Espírito me disse que eu fosse com eles, sem nada questionar. Esses seis irmãos me acompanharam, e logo entramos na casa do homem que havia mandado nos buscar.
13 je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe xtukmumaajntyk vintso̱ veꞌe je̱p tyu̱jkp du̱ꞌix toꞌk je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles juuꞌ veꞌe na̱ꞌmu̱xju: “Nu̱ke̱xa je̱m Jope je̱ Simón juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱jivap Pedro,
13 Ele nos contou como um anjo havia aparecido em sua casa e dito: ‘Envie mensageiros a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro.
14 je̱ꞌe̱ tseꞌe mvaꞌnu̱xjup pa̱n ti veꞌe mtónup je̱tseꞌe xjayé̱pu̱t je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp, nay veꞌempa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱p mju̱u̱mp mtu̱jkp.”
14 Ele lhe dirá como você e toda a sua casa podem ser salvos’.
15 Ku a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nmuko̱jtsꞌukvaandi, vanꞌit tseꞌe je̱ Espíritu Santo ñu̱ka̱daakjidi, veꞌem ax joꞌn u̱u̱ꞌmeꞌe xnu̱ka̱daakumduva joꞌn ku veꞌe tooꞌva̱jkp myiijn.
15 “Quando comecei a falar, o Espírito Santo desceu sobre eles, como ocorreu conosco, no princípio.
16 Vanꞌitts a̱tseꞌe njaaꞌmyejts vintso̱ veꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n vyaajñ: “Tyú̱vam xa veꞌe je̱ts je̱ tsoxk na̱a̱j veꞌe je̱ Juan je̱ jayu tyukyakna̱pe̱jt; ax ntukyakna̱pé̱ttapts a̱ts miitseꞌe je̱ Espíritu Santo je̱m mjaꞌvin ka̱jxmda.” Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n vyaajñ.
16 Então me lembrei das palavras do Senhor, quando ele disse: ‘João batizou com água, mas vocês serão batizados com o Espírito Santo’.
17 Ax pa̱n je̱ Nteꞌyam tseꞌe du̱ke̱jx je̱ Espíritu Santo, juuꞌ veꞌe ta̱jki je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda, veꞌem ax joꞌn tya̱jkiva yam u̱u̱ꞌm njaꞌvin ka̱jxmamda, u̱u̱ꞌmda, pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n Jesucristo du̱jaanchjaꞌvidup, ¿pa̱nts a̱tseꞌe je̱ts a̱tseꞌe nkayakjátu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam tyonuvaampy? ―jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Pedro vyaajñ.
17 E, uma vez que Deus deu a esses gentios a mesma dádiva que concedeu a nós quando cremos no Senhor Jesus Cristo, quem era eu para me opor a Deus?”.
18 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti je̱ utsta je̱ ajchta juuꞌ veꞌe je̱m Jerusalén, kaꞌa tseꞌe du̱ꞌukko̱ꞌo̱yjaꞌvidini juuꞌ veꞌe je̱ Pedro tyoon, je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakmá̱jidi du̱yakjaanchidi. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaandi:
18 Ao ouvirem isso, pararam de levantar objeções e começaram a louvar a Deus, dizendo: “Vemos que Deus deu aos gentios o mesmo privilégio de se arrepender e receber a vida eterna!”.
19 Ku veꞌe du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti je̱ Esteban, vanꞌit tseꞌe du̱jomtoondi du̱titoondi je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱jaanchjaꞌvidu je̱ Jesús, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe yꞌayo̱ꞌvyaꞌkxka̱jxti. Je̱m tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe na̱jkxtu je̱m feníciait je̱ts chípreit yꞌit jo̱o̱tmda, je̱mpa tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe na̱jkxtu je̱m antioquíait kyajpu̱n ka̱jxm. Je̱m tseꞌe du̱vaajnjidi je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook je̱ꞌe̱jyjida pa̱n pa̱n jatyeꞌe israeejlit jáyuda.
19 Enquanto isso, os discípulos que haviam sido dispersos na perseguição depois da morte de Estêvão chegaram até a Fenícia, Chipre e Antioquia da Síria. Pregaram a palavra, mas somente aos judeus.
20 Ax je̱m tseꞌe je̱ jaanchjaꞌvivada juuꞌ veꞌe je̱m Chipre je̱ts Cirene tso̱o̱ꞌndu, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ꞌydu je̱m Antioquía je̱tseꞌe du̱tukmuko̱jtstuva pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yakvaajñja je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n Jesús jye̱ꞌe̱.
20 Contudo, alguns dos discípulos que foram de Chipre e Cirene até Antioquia começaram a anunciar aos gentios as boas-novas a respeito do Senhor Jesus.
21 Puta̱jkijidu tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n, veꞌem tseꞌe nu̱may je̱ jayu je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidi.
21 A mão do Senhor estava com eles, e muitos desses gentios creram e se converteram ao Senhor.
22 Ku veꞌe je̱ ka̱ts du̱mó̱tudi je̱ jaanchjaꞌvivata̱jkta juuꞌ veꞌe je̱m Jerusalén, vanꞌit tseꞌe du̱pake̱jxti je̱ Bernabé je̱m Antioquía.
22 Quando a igreja de Jerusalém soube do que havia acontecido, enviou Barnabé a Antioquia.
23 Ku veꞌe je̱ Bernabé jye̱ꞌy je̱tseꞌe du̱ꞌix vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam kyunooꞌkxjidi, o̱o̱yts je̱ꞌe̱ veꞌe tyunxo̱o̱jntk je̱tseꞌe anañu̱joma du̱nu̱u̱jmidi je̱ts ma̱kk aaj ma̱kk jo̱o̱teꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n du̱jaaꞌkpana̱jkxtat,
23 Ao chegar ali e ver essa demonstração da graça de Deus, alegrou-se muito e incentivou os irmãos a permanecerem fiéis ao Senhor.
24 ku̱x o̱y jayu je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Bernabé, toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t je̱ꞌe̱ veꞌe du̱jaanchjáva je̱ Jesucristo je̱tseꞌe je̱ Espíritu Santo mya̱ꞌa̱ju̱ je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp. Veꞌem tseꞌe nu̱may je̱ jayu du̱jaanchjaꞌvidi je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n.
24 Barnabé era um homem bom, cheio do Espírito Santo e de fé. E uma grande multidão se converteu ao Senhor.
25 Vanꞌit tseꞌe je̱ Bernabé ñu̱jkx je̱m taarsovit kyajpu̱n ka̱jxm, je̱ Saulo veꞌe o̱jts du̱ꞌixta. Ku veꞌe du̱paaty, vanꞌit tseꞌe du̱va̱a̱jv je̱m Antioquía.
25 Então Barnabé foi a Tarso procurar Saulo.
26 Je̱m tseꞌe yꞌijtti toꞌk joojnt je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk ma̱a̱tta; nu̱may tseꞌe je̱ jayu du̱yakꞌixpa̱jkti. Je̱m Antioquía tseꞌe je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk yaktijꞌukvaandi je̱ Cristo je̱ jyáyuda.
26 Quando o encontrou, levou-o para Antioquia. Ali permaneceram com a igreja um ano inteiro, ensinando a muitas pessoas. Foi em Antioquia que os discípulos foram chamados de cristãos pela primeira vez.
27 Ku veꞌe je̱m du̱yakꞌixpa̱jkti, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m Antioquía je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, je̱meꞌe Jerusalén cho̱o̱ꞌndi.
27 Durante esse tempo, alguns profetas viajaram de Jerusalém a Antioquia.
28 Vanꞌit tseꞌe nu̱toꞌk je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe Agabo du̱xa̱a̱j, je̱ꞌe̱ tseꞌe teni je̱ja uts ajch je̱ts uts tsa̱ꞌa̱ akujkta, je̱tseꞌe vyaajñ je̱ts jé̱japeꞌe je̱ ma̱kk yooj toꞌk it toꞌk naxviijn, je̱ Espíritu Santo tseꞌe veꞌem je̱ vinmaꞌyu̱n mo̱o̱jyju. Ax veꞌemam tseꞌe tyoojnji kyo̱jtsji vanꞌit ku veꞌe yakkutojkp vyeꞌna juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Claudio.
28 Um deles, chamado Ágabo, pôs-se em pé numa das reuniões e predisse, pelo Espírito, que uma grande fome viria sobre todo o mundo romano. (Isso se cumpriu durante o reinado de Cláudio.)
29 Vanꞌit tseꞌe je̱ antioquíait jaanchjaꞌvivata̱jk du̱nu̱pa̱a̱jmtkidi je̱tseꞌe je̱ puta̱jkin du̱tuknu̱ké̱xtat je̱ utsta je̱ ajchta ma̱a̱t je̱ utsta je̱ tsa̱ꞌa̱da juuꞌ veꞌe je̱m Judea tsu̱u̱nidup, veꞌem tseꞌe du̱ké̱xtat pa̱n vintso̱ veꞌe yꞌo̱ꞌyixjada nu̱toꞌk nu̱toꞌk.
29 Então os discípulos de Antioquia decidiram enviar uma ajuda aos irmãos na Judeia, cada um de acordo com suas possibilidades.
30 Tyoondu tseꞌe veꞌem, tyuknu̱ke̱jxtu tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱vinténidup je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk je̱m Judea; je̱ Bernabé je̱ts je̱ Saulo, je̱ꞌe̱ tseꞌe tyukmuke̱jxidu je̱ puta̱jkin.
30 Foi o que fizeram, enviando as doações aos presbíteros por meio de Barnabé e Saulo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.