Apocalipse 16
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs VC
1 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy toꞌk je̱ ma̱kk ayook juuꞌ veꞌe je̱m ma̱ja̱ tsapta̱jkm pyítsump je̱tseꞌe jidu̱ꞌu̱m du̱nu̱u̱jmi je̱ nu̱vuxtojtu̱k ángeles:
1 Ouvi, então, uma voz forte saindo do templo, que dizia aos sete Anjos: Ide, e derramai sobre a terra as sete taças da ira de Deus.
2 Vanꞌit tseꞌe je̱ mutoꞌk ángeles du̱tukte̱mvaach je̱ apa̱jkin yaja naxviijnit itu̱ku̱jx. Vanꞌit tseꞌe nu̱jom je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe du̱jaye̱jptu je̱ naꞌa atsa̱ꞌkip tá̱nu̱k je̱ yꞌixtaꞌnu̱n je̱tseꞌe du̱vinjaꞌvidi du̱vintsa̱ꞌkidi je̱ yꞌapa̱mnax, je̱ꞌe̱ tseꞌe pítsumu̱xju̱du je̱ ko̱ꞌo̱pyoꞌojtsap juuꞌ veꞌe ma̱kk tumpa̱jkp.
2 O primeiro, portanto, pôs-se a derramar a sua taça sobre a terra. Formou-se uma úlcera atroz e maligna nos homens que tinham o sinal da Fera e que se prostravam diante de sua imagem.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ mume̱jtsk ángeles du̱tukte̱mvaach je̱ apa̱jkin je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm. Vanꞌit tseꞌe je̱ maaxy na̱a̱j nu̱u̱ꞌpu̱n vyimpijt, veꞌem ax joꞌn je̱ o̱o̱ꞌkpa je̱ ñu̱u̱ꞌpu̱n; naxꞌo̱o̱ꞌkka̱jxtu tseꞌe nu̱jom juuꞌ jatyeꞌe joojntykidup je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm.
3 O segundo derramou a sua taça sobre o mar. Este tornou-se sangue, como o de um morto, e pereceu todo ser que estava no mar.
4 Vanꞌit tseꞌe je̱ mutoojk ángeles du̱tukte̱mvaach je̱ apa̱jkin je̱m ma̱ja̱ na̱jo̱o̱tm je̱ts joma jatyeꞌe je̱ na̱a̱j myuꞌut; nu̱u̱ꞌpu̱n tseꞌe vyimpijtku̱jx je̱ na̱a̱j.
4 O terceiro derramou a sua taça sobre os rios e as fontes das águas, e transformaram-se em sangue.
5 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy je̱ ángeles juuꞌ veꞌe je̱ tsoxk na̱a̱j du̱ka̱ꞌmip. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
5 Ouvi, então, o anjo das águas dizer: Tu és justo, tu que és e que eras o Santo, que assim julgas.
6 ku̱x je̱ꞌe̱da veꞌe du̱yakyo̱ꞌydu je̱ ñu̱u̱ꞌpu̱n je̱ mjayu ma̱a̱t je̱ mꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta. Ax ta̱ts mits je̱ꞌe̱ veꞌe xtukꞌooꞌkta je̱ nu̱u̱ꞌpu̱n je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe veꞌem játkidu, ku̱x veꞌemeꞌe du̱vinmátsjada.
6 Porque eles derramaram o sangue dos santos e dos profetas, tu lhes deste também sangue para beber. Eles o merecem.
7 Nꞌamo̱tunajxpats a̱tseꞌe je̱ ayook je̱m joma veꞌe je̱ yo̱jxpe̱jtu̱n. Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe nmo̱tu:
7 Ouvi o altar dizer: Sim, Senhor Deus Dominador, são verdadeiros e justos os teus julgamentos.
8 Vanꞌit tseꞌe je̱ mumaktaaxk ángeles du̱tukte̱mvaach je̱ apa̱jkin je̱m je̱ aampa xa̱a̱j ñiꞌkxm; yakmo̱o̱y tseꞌe je̱ aampa xa̱a̱j je̱ kutojku̱n je̱tseꞌe je̱ yꞌanin je̱ jayu du̱tukyaktó̱yu̱t.
8 O quarto derramou a sua taça sobre o sol, e foi-lhe dado queimar os homens com o fogo.
9 Anañu̱joma tseꞌe je̱ jayu o̱o̱y tyunto̱o̱ydi. Kaꞌa tseꞌe vyinmayu̱mpijtti, kaꞌa tseꞌe du̱maso̱o̱kti je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda, kaꞌa tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakmá̱jidi du̱yakjaanchidi, vyinko̱jtspe̱jttu tseꞌe je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe du̱ka̱ꞌmip je̱ vuxtojtu̱k tsaachtoꞌnu̱n.
9 E os homens foram queimados por grande calor, e amaldiçoaram o nome de Deus, que pode desencadear esses flagelos; e não quiseram arrepender-se e dar-lhe glória.
10 Vanꞌit tseꞌe je̱ mumugo̱o̱xk ángeles du̱tukte̱mvaach je̱ apa̱jkin je̱m je̱ naꞌa atsa̱ꞌkip tá̱nu̱k kyutojku̱n tsu̱u̱jntku̱n ka̱jxm. Vanꞌit tseꞌe kyo̱o̱ꞌtsiku̱jx joma veꞌe yakkutuk. Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu tyunnatyo̱tstsoꞌtspa̱jkjidini je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe o̱o̱y tyuntsaachpaatti,
10 O quinto derramou a sua taça sobre o trono da Fera. Seu reino se escureceu e seus súditos mordiam a língua de dor.
11 ax kaꞌajyam tseꞌe du̱maso̱o̱kti je̱ kyo̱ꞌo̱y tooꞌda, vyinko̱jtspe̱jttujyameꞌe je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe je̱m tsapjo̱o̱tm, je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe chaachpaaꞌtta je̱tseꞌe pyoꞌotsta.
11 Amaldiçoaram o Deus do céu por causa de seus sofrimentos e das suas feridas, sem se arrependerem dos seus atos.
12 Vanꞌit tseꞌe je̱ mutojtu̱k ángeles du̱tukte̱mvaach je̱ apa̱jkin je̱m Éufrates ma̱ja̱ na̱jo̱o̱tm; ta̱a̱tsnu tseꞌe je̱ ma̱ja̱ na̱a̱j je̱tseꞌe je̱ tooꞌ du̱yaktaajnjidi joma veꞌe ñáxtat je̱ yakkutojkpata̱jk juuꞌ veꞌe tso̱o̱ꞌndup je̱m joma veꞌe je̱ xa̱a̱j pyítsum.
12 O sexto derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates, e secaram-se as suas águas para que se abrisse caminho aos reis do oriente.
13 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌix nu̱toojk je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvapta, je̱ potya̱ꞌa̱v joꞌn yꞌíxuvada, je̱ꞌe̱ tseꞌe pítsumdu je̱p je̱ naꞌa ko̱ꞌo̱tyá̱nu̱kap yꞌávup, je̱p je̱ naꞌa atsa̱ꞌkip tá̱nu̱k yꞌávup, je̱ts je̱p je̱ꞌe̱ yꞌávup juuꞌ veꞌe natyijjup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa.
13 Vi {sair} da boca do Dragão, da boca da Fera e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs;
14 Ya̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvapta tseꞌe je̱ mú̱jit nu̱jaꞌvin du̱toondup, je̱ꞌe̱ tseꞌe ñu̱pítsumdu je̱tseꞌe du̱yaknayꞌamókajadat nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱yakkutojkjidup je̱ jayu pa̱n nu̱vinxu̱peꞌe toꞌk it toꞌk naxviijn cha̱a̱nada je̱tseꞌe yꞌatsoꞌoxtóndat ku veꞌe du̱paatnit je̱ xa̱a̱j juuꞌ veꞌe ñu̱pa̱a̱jmtki je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe nu̱jom du̱ka̱ꞌmika̱jxp.
14 são os espíritos de demônios que realizam prodígios, e vão ter com os reis de toda a terra, a fim de reuni-los para a batalha do Grande Dia do Deus Dominador.
15 Amo̱tunaxta juuꞌ veꞌe je̱ Jesucristo kya̱jtsp: “Tun toꞌmayji xa a̱tseꞌe nmiinnuvat, veꞌem ax joꞌn je̱ me̱e̱ꞌtspa jyeꞌya ku veꞌe je̱ jayu du̱kanu̱java. Xo̱o̱n xa je̱ꞌe̱ veꞌeda pa̱n pa̱n jatyeꞌe nakyujoojntykijidup je̱tseꞌe je̱ vyit apa̱a̱mdu̱ka du̱jaye̱pta ku̱x kadi veꞌe veꞌem yꞌitta ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup nu̱vaꞌajts a̱xvaꞌajts je̱tseꞌe yakmuꞌixta yakmupe̱tta je̱tseꞌe cho̱ꞌo̱tyónda.” Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaꞌañ.
15 {Eis que venho como um ladrão! Feliz aquele que vigia e guarda as suas vestes para que não ande nu, ostentando a sua vergonha!}
16 Yaknayꞌamojkijidu tseꞌe je̱ yakkutojkpata̱jk je̱m je̱ it juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Armagedón. Hebreo aajts je̱ꞌe̱ veꞌe.
16 Eles os reuniram num lugar chamado em hebraico Har-Magedon.
17 Vanꞌit tseꞌe je̱ muvuxtojtu̱k ángeles du̱tukte̱mvaach je̱ apa̱jkin je̱m po̱j jo̱o̱tm. Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy toꞌk je̱ ayook je̱m ma̱ja̱ tsapta̱jkm juuꞌ veꞌe je̱m tsapjo̱o̱tm, je̱m joma veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ kyutojku̱n tsu̱u̱jntku̱n. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
17 O sétimo derramou a sua taça pelos ares e saiu do templo uma grande voz do trono, que dizia: Está pronto!
18 Vanꞌit tseꞌe je̱ vítsu̱k tyunta̱a̱ꞌpu̱kni, je̱ añu tyumpoꞌoni tyunmo̱o̱ꞌtni, je̱ añu tyumpa̱jni tyuntsaꞌpxni, ma̱kk tseꞌe tyunꞌojxini ya̱ naxviijnit it; ni vinꞌita xa veꞌe je̱ ojx kyanaxy veꞌem ax joꞌn je̱ꞌe̱ veꞌe ñajxy.
18 Houve, então, relâmpagos, vozes e trovões, assim como um terremoto tão grande como jamais houve desde que há homens na terra.
19 Je̱ babilóniait ciudad, toojk viijnts je̱ꞌe̱ veꞌe ñapya̱a̱jmjini ku veꞌe yꞌojxi; mujaꞌvika̱jxtinu tseꞌe nu̱jom je̱ kajpu̱n pa̱n vinxu̱p toꞌk it toꞌk naxviijn. Vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱jaaꞌmyejts je̱ babilóniait ciudad je̱tseꞌe du̱yaknáxu̱t je̱ tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe tyuknu̱ke̱jx je̱ jyo̱tꞌaꞌnu̱n ka̱jx.
19 A grande cidade foi dividida em três partes, e as cidades das nações caíram, e Deus lembrou-se da grande Babilônia, para lhe dar de beber o cálice do vinho de sua ira ardente.
20 Kuto̱kika̱jxnu tseꞌe nu̱jom je̱ ko̱pk je̱ ke̱e̱ts je̱ts je̱ naax juuꞌ veꞌe je̱m maaxy na̱a̱j akojkm.
20 Todas as ilhas fugiram, e montanha alguma foi encontrada.
21 Ku̱sta̱jkiva tseꞌe je̱ mú̱jit ta̱a̱xt je̱m tsajviinm je̱tseꞌe ñaxka̱daaky je̱ jayu ñiꞌkxm; toojk arroba naxyts je̱ꞌe̱ veꞌe jyému̱tsa yꞌijt toꞌk jaty. Vyinko̱jtspe̱jttu tseꞌe je̱ jayu je̱ Nteꞌyam je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe je̱ ta̱a̱xt ma̱kk o̱o̱y tyunyaktsaachijidini.
21 Grandes pedras de gelo, que podiam pesar um talento, caíram do céu sobre os homens. Os homens amaldiçoaram a Deus por causa do flagelo da saraiva, pois este foi terrível.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.