2 Coríntios 5

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ku̱x nmu̱jaꞌvinup a̱a̱tseꞌe je̱ts ku veꞌe a̱a̱ts ya̱ nniꞌkx ya̱ nko̱pk kyutó̱kiyu̱t, veꞌem ax joꞌn toꞌk je̱ ta̱jk kyuto̱ki joꞌn, xmo̱o̱ynupts a̱a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ niꞌkx je̱ ko̱pk joma a̱a̱tseꞌe ntsa̱a̱nat, juuꞌ veꞌe ka je̱ jayu pú̱map, juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtnup je̱m tsapjo̱o̱tm.
1 Sabemos, com efeito, que ao se desfazer a tenda que habitamos neste mundo, recebemos uma casa preparada por Deus e não por mãos humanas, uma habitação eterna no céu.
2 Namvaat a̱a̱tseꞌe njayep ya̱ niꞌkx ya̱ ko̱pk juuꞌ veꞌe u̱xyam, veꞌemts a̱a̱tseꞌe ax joꞌn je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk yꞌu̱j yaꞌaxy ku veꞌe je̱ yꞌónu̱k du̱yakke̱ꞌe̱xuvaꞌañ, o̱o̱yts a̱a̱tseꞌe ntuntsa̱k je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xmo̱o̱ynit je̱ niꞌkx je̱ ko̱pk juuꞌ a̱a̱tseꞌe njaye̱jpnup je̱m tsapjo̱o̱tm
2 E por isto suspiramos e anelamos ser sobrevestidos da nossa habitação celeste,
3 je̱ts a̱a̱tseꞌe veꞌem nkaꞌítu̱t ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe nu̱vaꞌajts a̱xvaꞌajts.
3 contanto que sejamos achados vestidos e não despidos.
4 Tsaachvinmaaypts a̱a̱tseꞌe ku̱xeꞌe a̱a̱ts ya̱ naxviijnit niꞌkxu̱ko̱pk njayep, ntsaachjaꞌvipts a̱a̱tseꞌe ax joꞌn a̱a̱tseꞌe yaja nꞌit; ka je̱ꞌe̱pts a̱a̱tseꞌe ntsa̱jkp je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam ya̱ pak niꞌkxu̱ko̱pk xyakke̱e̱kjat, je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe ntsa̱jkp je̱ts a̱a̱tseꞌe xmo̱o̱ynit je̱ nam niꞌkxu̱ko̱pk. Veꞌem tseꞌe ya̱ niꞌkx ya̱ ko̱pk juuꞌ a̱a̱tseꞌe njayejpp, juuꞌ veꞌe o̱o̱ꞌkp, veꞌem tseꞌe vyimpijtnit toꞌk je̱ niꞌkx je̱ ko̱pk juuꞌ veꞌe ni je̱ vinꞌita ko̱o̱ꞌkꞌo̱o̱ꞌknup.
4 Pois, enquanto permanecemos nesta tenda, gememos oprimidos: desejamos ser não despojados, mas revestidos com uma veste nova por cima da outra, de modo que o que há de mortal em nós seja absorvido pela vida.
5 Je̱ Nteꞌyam tseꞌe viinm du̱nu̱pa̱a̱jmtki je̱tseꞌe veꞌem tyónju̱t kyó̱tsju̱t, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ke̱jx je̱ Espíritu Santo je̱tseꞌe yꞌijtnit yam a̱a̱ts njaꞌvin ka̱jxm je̱ts a̱a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe xtuknu̱java.
5 Aquele que nos formou para este destino é Deus mesmo, que nos deu por penhor o seu Espírito.
6 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe xa̱ꞌma ka̱jx nꞌit toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t je̱ts a̱a̱tseꞌe nnu̱java je̱ts namvaat a̱a̱tseꞌe ya̱ niꞌkx ya̱ ko̱pk njayep, kaꞌats a̱a̱tseꞌe nꞌit je̱m je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n vyinkojkm;
6 Por isso, estamos sempre cheios de confiança. Sabemos que todo o tempo que passamos no corpo é um exílio longe do Senhor.
7 ku̱x je̱ꞌe̱ xa a̱a̱tseꞌe nꞌaꞌixp juuꞌ veꞌe kayakꞌixp, ka je̱ꞌe̱p juuꞌ veꞌe yakꞌixp.
7 Andamos na fé e não na visão.
8 Toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t a̱a̱tseꞌe nꞌit, njatsa̱jkpts a̱a̱tseꞌe je̱ts a̱a̱tseꞌe ya̱ nniꞌkx ya̱ nko̱pk nma̱a̱tnavyaꞌkxju̱t je̱ts a̱a̱tseꞌe nꞌijtnit joma veꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n.
8 Estamos, repito, cheios de confiança, preferindo ausentar-nos deste corpo para ir habitar junto do Senhor.
9 Je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe nyakvinkó̱pkip je̱ts a̱a̱tseꞌe ntónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n cha̱jkp, pa̱n njayejpp a̱a̱tseꞌe ya̱ nniꞌkx ya̱ nko̱pk uk pa̱n kaꞌa.
9 É também por isso que, vivos ou mortos, nos esforçamos por agradar-lhe.
10 Ku̱x toꞌk ka̱ꞌa̱jyji veꞌe je̱ jayu du̱vinténidinit je̱ Cristo je̱tseꞌe yakto̱kimpayo̱ꞌydinit, veꞌem tseꞌe toꞌk jadoꞌk yakmo̱o̱ydinit juuꞌ veꞌe tukka̱daakju̱dup, pa̱n o̱y uk pa̱n ka o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe tu̱du̱tonda tu̱du̱ko̱tsta ku veꞌe je̱ niꞌkx je̱ ko̱pk ma̱a̱t tu̱yꞌitta.
10 Porque teremos de comparecer diante do tribunal de Cristo. Ali cada um receberá o que mereceu, conforme o bem ou o mal que tiver feito enquanto estava no corpo.
11 Ku̱x a̱a̱tseꞌe nnu̱java vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ Nteꞌyam yaktsa̱ꞌa̱ga, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe nꞌix pa̱n vintso̱ a̱a̱tseꞌe je̱ jayu ntukpá̱ku̱t je̱ tu̱vu̱tooꞌ. Ñu̱jaꞌvip tseꞌe je̱ Nteꞌyam vintso̱ a̱a̱tseꞌe njáyuva njoojntyka, nꞌaꞌixpts a̱tseꞌe je̱ts mnu̱jaꞌvidupeꞌe je̱ts o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱a̱tseꞌe ntuump nka̱jtsp.
11 Compenetrados do temor do Senhor, procuramos persuadir os homens. Estamos a descoberto aos olhos de Deus, e espero que o estejamos também ante as vossas consciências.
12 Kaꞌats a̱tseꞌe veꞌem nvaꞌañ je̱ts a̱a̱tseꞌe nnamyá̱jajat, je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe ntsa̱jkp je̱tseꞌe xnu̱jávadat je̱ts o̱y je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱a̱tseꞌe ntuump nka̱jtsp, veꞌem tseꞌe mꞌo̱ꞌyixjadat je̱tseꞌe xyakꞌamo̱ꞌo̱ttat je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe namyá̱jijidup je̱ꞌe̱ ka̱jxta pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱toondup juuꞌ veꞌe je̱ nu̱may jayu cho̱jktup je̱tseꞌe du̱kayakvinkó̱pkada vintso̱ veꞌe je̱ jayu je̱ jyo̱o̱tta je̱ jyaꞌvinda.
12 Não estamos a gabar-nos ante os vossos olhos, mas damo-vos ocasião de vos gloriardes por nossa causa. Tereis assim o que responder àqueles que se prevalecem das aparências e não do que há no coração.
13 Je̱meꞌe je̱ jayu juuꞌ a̱a̱tseꞌe xtijtup ka víjap. Ax pa̱n ka víjapts a̱a̱tseꞌe, je̱ Nteꞌyam ka̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe; ax pa̱n vijts a̱a̱tseꞌe, miits ka̱jxta tseꞌe.
13 De fato, se ficamos arrebatados fora dos sentidos, é por Deus; e se raciocinamos sobriamente, é por vós.
14 Je̱ tso̱jku̱n juuꞌ veꞌe je̱ Cristo pya̱a̱m yam a̱a̱ts njaꞌvin ka̱jxm, ya̱ꞌa̱ts a̱a̱tseꞌe xka̱ꞌmip, ku̱x nmu̱jaꞌvinup a̱a̱tseꞌe je̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe toꞌk xkuꞌo̱o̱ꞌkimdu. Ax je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe ku̱xeꞌe toꞌk ka̱ꞌa̱jyji je̱ jayu du̱kuꞌo̱o̱ꞌki, toꞌk ka̱ꞌa̱jyji tseꞌe je̱ jayu yꞌit je̱m je̱ o̱o̱ꞌku̱n kya̱ꞌm.
14 O amor de Cristo nos constrange, considerando que, se um só morreu por todos, logo todos morreram.
15 Ax je̱ꞌe̱ tseꞌe ukꞌo̱o̱ꞌk anañu̱joma je̱ jayu ka̱jx je̱tseꞌe jyoojntykidinit ka je̱ yꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱n ka̱jxapta, je̱ Cristo ka̱jxeꞌe, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe ukꞌo̱o̱ꞌk je̱ꞌe̱ ka̱jxta je̱tseꞌe jyoojntykpa̱jknuva.
15 Sim, ele morreu por todos, a fim de que os que vivem já não vivam para si, mas para aquele que por eles morreu e ressurgiu.
16 Kaꞌa tseꞌe je̱ jayu du̱nu̱jávada vintso̱ veꞌe je̱ jayu je̱ jyáyuvinda je̱ jyoojntykinda ku veꞌe ko̱o̱jyji je̱ jayu du̱ꞌaꞌíxtu̱kta. Veꞌem a̱a̱tseꞌe nnasjaꞌvi je̱ts veꞌemeꞌe je̱ Cristo ax joꞌn jyapa̱na; ax kuts a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nꞌixa, kaꞌats a̱a̱tseꞌe veꞌem nꞌukvinmaayni.
16 Por isso, nós daqui em diante a ninguém conhecemos de um modo humano. Muito embora tenhamos considerado Cristo dessa maneira, agora já não o julgamos assim.
17 Ax veꞌem tseꞌe, pa̱n pa̱n tseꞌe ijtp toꞌk muk je̱ Cristo ma̱a̱t, je̱ nam joojntykints je̱ꞌe̱ veꞌe jyayejpp, ta̱ xa veꞌe ñaxy juuꞌ veꞌe tu̱yꞌit, tum namts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ jaty tu̱tyaanni.
17 Todo aquele que está em Cristo é uma nova criatura. Passou o que era velho; eis que tudo se fez novo!
18 Ax je̱ Nteꞌyamts ya̱ꞌa̱ veꞌe nu̱jom du̱tonka̱jx, je̱ꞌe̱ tseꞌe xmujo̱tꞌo̱ꞌyimdinu je̱ꞌe̱ ma̱a̱t je̱ Cristo ka̱jx, je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe xmo̱o̱y je̱ toonk je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu ntuknu̱jávadat vintso̱ veꞌe yꞌíttat o̱y jo̱o̱t je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t.
18 Tudo isso vem de Deus, que nos reconciliou consigo, por Cristo, e nos confiou o ministério desta reconciliação.
19 Je̱ maaꞌyu̱n ka̱jx juuꞌ veꞌe je̱ Cristo tyoon, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱ko̱o̱ꞌkmujo̱tꞌaajnjini, ax veꞌem tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱katukkuvet je̱ tyo̱kin je̱ts a̱a̱tseꞌe xtukka̱ta̱jki ya̱ o̱y ka̱ts ya̱ o̱y ayook je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjadat.
19 Porque é Deus que, em Cristo, reconciliava consigo o mundo, não levando mais em conta os pecados dos homens, e pôs em nossos lábios a mensagem da reconciliação.
20 Je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe xpa̱a̱m je̱ts a̱a̱tseꞌe nꞌit je̱ Cristo je̱ kyuká̱tsiva. Nmunooꞌkxtktupts a̱ts miitseꞌeda, veꞌem ax joꞌn je̱ Nteꞌyam viinm ku̱mmunooꞌkxtkjidi joꞌn, je̱ Cristo ka̱jxts a̱ts miitseꞌe nmunooꞌkxtu̱kta je̱tseꞌe mnamyujo̱tꞌó̱yajadat ma̱a̱t je̱ Nteꞌyam.
20 Portanto, desempenhamos o encargo de embaixadores em nome de Cristo, e é Deus mesmo que exorta por nosso intermédio. Em nome de Cristo vos rogamos: reconciliai-vos com Deus!
21 Kaꞌa xa veꞌe je̱ Cristo tyo̱kintuujn; ax u̱u̱ꞌm ka̱jxta tseꞌe je̱ Nteꞌyam pya̱a̱jmji ax joꞌn je̱ tó̱kinax jayu ku̱yꞌijt joꞌn. Veꞌem tseꞌe du̱tuujn je̱tseꞌe toꞌk muk je̱ Cristo ma̱a̱t o̱y jo̱o̱t nꞌijtumdinit je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t.
21 Aquele que não conheceu o pecado, Deus o fez pecado por nós, para que nele nós nos tornássemos justiça de Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.