2 Coríntios 3

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Ku a̱tseꞌe veꞌem nvaꞌañ, ¿jidu̱ꞌu̱meꞌe mvinmayda: “Jadoꞌk nax tseꞌe je̱ Pablo ñayꞌo̱ñu̱kó̱tsaja”? ¿Ukpu̱ tso̱jkjup vineꞌe je̱ts a̱a̱ts miitseꞌe ntukꞌíxtat je̱ na̱k joma a̱a̱ts miitseꞌe xꞌo̱ñu̱kó̱tsada ku a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjada je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook, ukpu̱ je̱ na̱k joma a̱a̱tseꞌe je̱ jayu xꞌo̱ñu̱kó̱tsada ku a̱a̱ts miits je̱ꞌe̱ veꞌe nvaajnjada?
1 Começamos, porventura, outra vez a recomendar-nos a nós mesmos? Ou temos necessidade, como alguns, de cartas de recomendação para vós outros ou de vós?
2 Ax kaꞌa tseꞌe. Miits xa veꞌe viinmda ax joꞌn je̱ na̱k joma a̱a̱tseꞌe nyakꞌo̱ñu̱ko̱tsa. Jyapa̱na pa̱n pa̱neꞌe du̱ꞌixp vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t mnapya̱a̱jmjidini je̱tseꞌe xmaso̱o̱ktini je̱ mko̱ꞌo̱y joojntykinda, o̱ꞌyixjupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe du̱nu̱jávat je̱ts je̱ Nteꞌyam ka̱jx a̱a̱tseꞌe juuꞌ ntuujn nka̱jts ku a̱a̱tseꞌe nꞌijt miits ma̱a̱tta.
2 Vós sois a nossa carta, escrita em nosso coração, conhecida e lida por todos os homens,
3 Miitsta xa veꞌe ax joꞌn je̱ na̱k juuꞌ veꞌe je̱ Cristo viinm ku̱du̱jaajy a̱a̱ts ka̱jx, kaꞌa tseꞌe je̱ tinta ma̱a̱t jyaꞌa ukpu̱ je̱m tsatsets ka̱jxm yukjaꞌa, je̱m tseꞌe mjaꞌvin ka̱jxmda je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook tyañ je̱ Espíritu Santo ka̱jx, juuꞌ veꞌe ijtp je̱m je̱ joojntyk Nteꞌyam jyaꞌvin ka̱jxmpa.
3 estando já manifestos como carta de Cristo, produzida pelo nosso ministério, escrita não com tinta, mas pelo Espírito do Deus vivente, não em tábuas de pedra, mas em tábuas de carne, isto é, nos corações.
4 Toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t a̱tseꞌe veꞌem nvaꞌañ ku̱xeꞌe a̱ts je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk njaanchjáva je̱ts je̱ Cristo ka̱jx a̱a̱tseꞌe juuꞌ ntuujn nka̱jts ku a̱a̱tseꞌe nꞌijt miits ma̱a̱tta.
4 E é por intermédio de Cristo que temos tal confiança em Deus;
5 Kaꞌa a̱a̱tseꞌe xꞌo̱ꞌyixju̱ je̱ts a̱a̱tseꞌe ya̱ toonk ntónu̱t a̱a̱ts ya̱ nꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱n ka̱jx, je̱ Nteꞌyam ka̱jx je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱a̱tseꞌe ntuump nka̱jtsp.
5 não que, por nós mesmos, sejamos capazes de pensar alguma coisa, como se partisse de nós; pelo contrário, a nossa suficiência vem de Deus,
6 Je̱ Nteꞌyam ka̱jx xa a̱a̱tseꞌe xꞌo̱ꞌyixju̱ je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjada je̱ nam ko̱jtstán juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yaktaan. Kaꞌa tseꞌe ya̱ nam ko̱jtstán ax joꞌn je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Moisés yakmo̱o̱y. Ku̱x je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Moisés yakmo̱o̱y, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ꞌavaꞌni je̱ tsaachpaatu̱n ku̱xeꞌe je̱ jayu du̱kakutyún je̱ pavaꞌnu̱n. Ax ya̱ nam ko̱jtstán, je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayookts ya̱ꞌa̱ veꞌe juuꞌ a̱a̱tseꞌe je̱ Espíritu Santo xmo̱o̱yp, je̱ Espíritu Santo, juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱joojntykinmo̱o̱yp.
6 o qual nos habilitou para sermos ministros de uma nova aliança, não da letra, mas do espírito; porque a letra mata, mas o espírito vivifica.
7 Ku veꞌe je̱ Moisés vyajntyk je̱m ko̱pk ka̱jxm ma̱a̱t je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱m tsatsets ka̱jxm yukjaꞌa, kaꞌa tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱muténidi je̱tseꞌe du̱ꞌíxtat je̱ Moisés je̱ vyiijn je̱ yꞌaaj ku̱xeꞌe o̱o̱y tyunꞌajaj tyunꞌatu̱ꞌkx. O̱yameꞌe o̱o̱y tyunꞌajaj tyunꞌatu̱ꞌkx, vinto̱ki tseꞌe je̱ yꞌajajtk. O̱yameꞌe je̱ ma̱jin ma̱a̱t o̱o̱y tyunꞌijt je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱ tsaachpaatu̱n du̱ꞌavaꞌnip ku̱xeꞌe je̱ jayu du̱kakutyonda,
7 E, se o ministério da morte, gravado com letras em pedras, se revestiu de glória, a ponto de os filhos de Israel não poderem fitar a face de Moisés, por causa da glória do seu rosto, ainda que desvanecente,
8 ¿ax vintso̱ts je̱ꞌe̱ vineꞌe nu̱yojk du̱kajaaꞌknu̱má̱jat je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook juuꞌ a̱a̱tseꞌe je̱ Espíritu Santo xmo̱o̱yp?
8 como não será de maior glória o ministério do Espírito!
9 O̱yam tseꞌe je̱ ma̱jin ma̱a̱t o̱o̱y tyunꞌijt je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ veꞌe je̱ tsaachpaatu̱n du̱ꞌavaꞌnip, nu̱yojkts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y je̱ ma̱jin du̱tunjayep je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjip, je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱kato̱kimpu̱m.
9 Porque, se o ministério da condenação foi glória, em muito maior proporção será glorioso o ministério da justiça.
10 Ku̱x je̱ pavaꞌnu̱n, je̱ ma̱jin ma̱a̱t je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijt; ax kaꞌa tseꞌe u̱xyam je̱ ma̱jin du̱ꞌukjaye̱jpni ku̱x nu̱yojkeꞌe o̱o̱y je̱ ma̱jin du̱tunjayep je̱ nam ko̱jtstán.
10 Porquanto, na verdade, o que, outrora, foi glorificado, neste respeito, já não resplandece, diante da atual sobre-excelente glória.
11 Ax veꞌem tseꞌe, ó̱yameꞌe ñu̱ma̱ja yꞌijt juuꞌ veꞌe najx, ax nu̱yojkts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y du̱tunjaaꞌknu̱má̱ja juuꞌ veꞌe taannup xa̱ꞌma ka̱jx.
11 Porque, se o que se desvanecia teve sua glória, muito mais glória tem o que é permanente.
12 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe, ku̱xeꞌe a̱a̱ts je̱ Nteꞌyam xyaktaajnji je̱ nam ko̱jtstán juuꞌ veꞌe je̱ ma̱jin o̱o̱y du̱tunjaye̱jpp, toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱tts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjada je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook.
12 Tendo, pois, tal esperança, servimo-nos de muita ousadia no falar.
13 Kaꞌa a̱a̱tseꞌe veꞌem njátu̱ka ax joꞌn je̱ Moisés jyatki ku veꞌe ñavyinva̱jji je̱tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱kaꞌíxtat ku veꞌe kyo̱o̱ꞌkꞌajajni kyo̱o̱ꞌkꞌata̱ꞌkxni je̱ vyiijn je̱ yꞌaaj.
13 E não somos como Moisés, que punha véu sobre a face, para que os filhos de Israel não atentassem na terminação do que se desvanecia.
14 Ax kaꞌa tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱vinmó̱tudi ti veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp. U̱xyam paatna tseꞌe du̱kavinmó̱tuda ku veꞌe du̱ko̱tsta je̱ ju̱jpit ko̱jtstán, ku̱x ma̱kkeꞌe je̱ kyuvajkta, veꞌem tseꞌe yꞌitta ax joꞌn vinjuuꞌx je̱ jyaꞌvinda ku̱yꞌijt. Ax ku tseꞌe je̱ jayu toꞌk muk yꞌitta je̱ Cristo ma̱a̱t, veꞌem tseꞌe yꞌitta ax joꞌn ku̱yakvinjooꞌxvaatstini.
14 Mas os sentidos deles se embotaram. Pois até ao dia de hoje, quando fazem a leitura da antiga aliança, o mesmo véu permanece, não lhes sendo revelado que, em Cristo, é removido.
15 Ku̱x veꞌem je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ israeejlit jáyuda ax joꞌn vinjuuꞌx je̱ jyaꞌvinda ku̱yꞌijt, u̱xyam paatna tseꞌe du̱kavinmó̱tuda je̱ Moisés je̱ jyatyán ku veꞌe du̱ko̱tsta.
15 Mas até hoje, quando é lido Moisés, o véu está posto sobre o coração deles.
16 Ax ku tseꞌe je̱ jayu vyinmayu̱mpitta je̱tseꞌe ñapyá̱mjada je̱m je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n yꞌam kya̱ꞌm, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn ku̱yakvinjooꞌxvaatstini, vyinmó̱tudinupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook.
16 Quando, porém, algum deles se converte ao Senhor, o véu lhe é retirado.
17 Je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ts je̱ Espíritu Santo, toꞌkjits je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ vyinmaꞌyu̱nda. Ax ku tseꞌe je̱ Espíritu Santo je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxm yꞌit, o̱ꞌyixjup tseꞌe je̱ jayu je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp.
17 Ora, o Senhor é o Espírito; e, onde está o Espírito do Senhor, aí há liberdade.
18 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe nꞌijtumda ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe kavinjuuꞌxap, nꞌíxumdup tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ mya̱jin, je̱ts vintso̱ veꞌe ya̱ it ñaxy, veꞌem tseꞌe xyaktiktsꞌata̱a̱tsumda je̱tseꞌe veꞌem nꞌijtumdinit ax joꞌn je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n. Je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe tyuump je̱ Espíritu Santo.
18 E todos nós, com o rosto desvendado, contemplando, como por espelho, a glória do Senhor, somos transformados, de glória em glória, na sua própria imagem, como pelo Senhor, o Espírito.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.