2 Coríntios 2
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs ACF
1 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe mpayo̱ꞌy je̱ts kaꞌa a̱ts miitseꞌe nyaktsaachvinmaaydinuvat ku a̱ts miitseꞌe na̱jkx nkuꞌíxtinuva.
1 Mas deliberei isto comigo mesmo: não ir mais ter convosco em tristeza.
2 Ku̱x pa̱n a̱ts miitseꞌe ku̱nyaktsaachvinmáyda, ¿pa̱nts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe xyakxo̱o̱ndu̱kup? Miitsjyam xa je̱ꞌe̱ veꞌeda juuꞌ a̱tseꞌe ku̱nyaktsaachvinmaaydi.
2 Porque, se eu vos entristeço, quem é que me alegrará, senão aquele que por mim foi contristado?
3 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts miitseꞌe veꞌem nmu̱jaꞌyidi ku̱x kaꞌa a̱tseꞌe nna̱jkxuvaajñ joma veꞌe miitsta je̱ts a̱ts miitseꞌe ku̱nkuꞌíxtinuva je̱ tsaachvinmaꞌyu̱n ma̱a̱t, miitsta, juuꞌ a̱tseꞌe ku̱xyakxo̱o̱jntkti. Nayjaꞌvijinup a̱tseꞌe tyu̱va je̱ts ku a̱tseꞌe nxo̱o̱ndu̱k, mxo̱o̱jntktuvapts miitseꞌeda.
3 E escrevi-vos isto mesmo, para que, quando lá for, não tenha tristeza da parte dos que deveriam alegrar-me; confiando em vós todos, que a minha alegria é a de todos vós.
4 Ku̱x ku xa a̱ts miitseꞌe nnu̱jaꞌyidi, vaꞌajts tsaachvinmaaypts a̱tseꞌe nveꞌna je̱ts a̱tseꞌe o̱o̱y ntunnavyinmaꞌyu̱nmo̱o̱jyji, yaaxts a̱tseꞌe. Ax ka je̱ꞌe̱ ka̱jxapts a̱ts miitseꞌe nnu̱jaꞌyidi je̱tseꞌe nyaktsaachvinmáydat; je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe je̱tseꞌe xnu̱jávadat je̱ts o̱o̱y a̱ts miitseꞌe ntuntso̱kta.
4 Porque em muita tribulação e angústia do coração vos escrevi, com muitas lágrimas, não para que vos entristecêsseis, mas para que conhecêsseis o amor que abundantemente vos tenho.
5 Ax pa̱n je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe je̱ tsaachvinmaꞌyu̱n du̱yakjé̱jidu, ka á̱tsjyapts je̱ꞌe̱ veꞌe xyaktsaachvinmaaydu, nay veꞌempa veꞌe anañu̱joma miitsta.
5 Porque, se alguém me contristou, não me contristou a mim senão em parte, para vos não sobrecarregar a vós todos.
6 Je̱ tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe mpa̱a̱jmjidu je̱ jayu juuꞌ veꞌe myaktsaachvinmaaydu, vaꞌants vanxu̱pji du̱ꞌitu̱;
6 Basta-lhe ao tal esta repreensão feita por muitos.
7 ñojkꞌó̱y me̱e̱ꞌkxjada je̱ tyo̱kin je̱tseꞌe xyakjo̱tꞌamá̱jadat ku̱x ku veꞌe je̱ tsaachvinmaꞌyu̱n du̱kamuté̱nat.
7 De maneira que pelo contrário deveis antes perdoar-lhe e consolá-lo, para que o tal não seja de modo algum devorado de demasiada tristeza.
8 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts miitseꞌe nmunooꞌkxtu̱kta je̱tseꞌe xtuknu̱jaꞌvidinuvat je̱ts mtso̱jktup miits je̱ꞌe̱ veꞌe.
8 Por isso vos rogo que confirmeis para com ele o vosso amor.
9 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts miitseꞌe nnu̱jaꞌyidi je̱ts a̱tseꞌe nnu̱jávat pa̱n mka̱tsu̱pa̱jktup ijkeꞌe.
9 E para isso vos escrevi também, para por esta prova saber se sois obedientes em tudo.
10 Je̱ jayu juuꞌ miitseꞌe mto̱kinme̱e̱ꞌkxtup, nto̱kinme̱e̱ꞌkxpapts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe. Je̱ts je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe tu̱nto̱kinmeeꞌkx, pa̱n je̱meꞌe je̱ tyo̱kin je̱ts a̱tseꞌe nme̱e̱ꞌkxu̱t, miits ka̱jxtats a̱tseꞌe veꞌem tu̱ntún je̱ja je̱ Cristo vyinkujk,
10 E a quem perdoardes alguma coisa, também eu; porque, o que eu também perdoei, se é que tenho perdoado, por amor de vós o fiz na presença de Cristo; para que não sejamos vencidos por Satanás;
11 veꞌem tseꞌe je̱ Satanás nkaꞌitu̱mo̱ꞌyumdat je̱tseꞌe xkahꞌama̱a̱daaguimdat, ku̱x nmu̱jaꞌvimdup xa u̱u̱ꞌmeꞌe je̱ts ti veꞌe ñu̱pa̱a̱jmtkip.
11 Porque não ignoramos os seus ardís.
12 Ku a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m trooasit kyajpu̱n ka̱jxm, o̱o̱yts a̱tseꞌe xtunꞌo̱ꞌyixji je̱ts a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjidi je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook,
12 Ora, quando cheguei a Trôade para pregar o evangelho de Cristo, e abrindo-se-me uma porta no Senhor,
13 ax kaꞌats a̱tseꞌe toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t nꞌijt ku̱xeꞌe a̱ts nkapaaty je̱ nꞌútsamda je̱ nꞌajchamda Tito. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe je̱m ntso̱o̱ꞌnni je̱ts a̱tseꞌe nje̱ꞌy yaja macedóniait yꞌit ja̱a̱t.
13 Não tive descanso no meu espírito, porque não achei ali meu irmão Tito; mas, despedindo-me deles, parti para a macedônia.
14 Kuka̱jtsja tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱tsa̱k, je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe xa̱ꞌma ka̱jx xyakma̱a̱daakp je̱ Cristo Jesús ka̱jx. Ijtpts a̱a̱tseꞌe veꞌem ax joꞌn je̱ paꞌajk xooꞌkpa juuꞌ veꞌe du̱yakpaꞌajkxooꞌkpa̱jkka̱jxp toꞌk je̱ ta̱jk, ijtpts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu ntuknu̱java je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook vinxu̱p toꞌk it toꞌk naxviijn.
14 E graças a Deus, que sempre nos faz triunfar em Cristo, e por meio de nós manifesta em todo o lugar a fragrância do seu conhecimento.
15 Ku̱x veꞌem xa a̱a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xjayep ax joꞌn a̱a̱tseꞌe ku̱nꞌijt je̱ paꞌajk xooꞌkpa juuꞌ veꞌe je̱ Cristo ku̱du̱jayep, ntuknu̱jaꞌvipts a̱a̱tseꞌe je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ tyo̱kin nu̱vaatsju̱dup je̱ts nay veꞌempa pa̱n pa̱n jatyeꞌe vintó̱kidup.
15 Porque para Deus somos o bom perfume de Cristo, nos que se salvam e nos que se perdem.
16 Je̱ꞌe̱ pa̱n pa̱n jatyeꞌe vintó̱kidup, veꞌemts a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe xjávada ax joꞌn juuꞌ veꞌe o̱o̱ꞌk je̱tseꞌe xyuuꞌk, je̱ chaachpaatu̱nts a̱a̱tseꞌe nꞌavaꞌnip; ax je̱ꞌe̱ tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam yaktso̱o̱kju̱dup, veꞌemts a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe xjávada ax joꞌn je̱ paꞌajk xooꞌkpa, xa̱ꞌma ka̱jx tseꞌe jyoojntykidinit je̱ꞌe̱ ka̱jx juuꞌ a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjidup. ¿Ax pa̱nts nꞌiteꞌe o̱ꞌyixjup je̱tseꞌe ya̱ toonk du̱tónu̱t?
16 Para estes certamente cheiro de morte para morte; mas para aqueles cheiro de vida para vida. E para estas coisas quem é idôneo?
17 Ax kaꞌats a̱a̱tseꞌe nveꞌema ax joꞌn je̱ nu̱may jayu juuꞌ veꞌe du̱tukmeempa̱jktup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook; toꞌk mukts a̱a̱tseꞌe nꞌit je̱ Cristo ma̱a̱t, toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱tts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu juuꞌ nvaajñja je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk, juuꞌ a̱a̱tseꞌe xke̱jxp.
17 Porque nós não somos, como muitos, falsificadores da palavra de Deus, antes falamos de Cristo com sinceridade, como de Deus na presença de Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.