Rute 2
mri2012 (MRI2012) vs NTLH
1 Nā, he whanaunga tō Naomi arā tō tāna tahu, he tangata taonga nui, nō te hapū o Erimereke; ko Poaha tōna ingoa.
1 Noemi tinha um parente chamado Boaz, que era um homem rico e muito importante. Ele era da família de Elimeleque, o marido de Noemi.
2 Nā, ka mea a Rutu Moapi ki a Naomi, “Kia haere ahau ki te māra ki te hamu i ngā puku pārei i muri i te tangata e manakohia mai ai ahau.”
2 Um dia Rute disse a Noemi: — Deixe que eu vá até as plantações para catar as espigas que ficam caídas no chão. Talvez algum trabalhador me deixe ir atrás dele, catando as espigas que forem caindo. — Vá, minha filha! — respondeu Noemi.
3 Nā, haere ana ia, ā, nō te taenga atu, ka hamu i te māra i muri i ngā kaikokoti; ā, tūpono noa ia ko te wāhi o te māra i a Poaha o te hapū o Erimereke.
3 Então Rute foi ao campo e andava atrás dos trabalhadores, catando as espigas que caíam. E por acaso ela entrou numa plantação que era de Boaz, um parente de Elimeleque.
4 Nā, ko te taenga o Poaha i Pēterehema, ka mea ki ngā kaikokoti, “Kia noho a Ihowā ki a koutou.”
4 Nisso Boaz chegou de Belém e disse aos trabalhadores: — Que o — Que o
5 Kātahi ka mea a Poaha ki tāna tangata i tohutohu nei i ngā kaikokoti, “Nā wai tēnei kōtiro?”
5 Aí Boaz perguntou ao chefe dos trabalhadores: — Quem é aquela moça ali?
6 Nā, ka whakahoki te kaitohutohu i ngā kaikokoti, ka mea, “Ko te kōtiro Moapi tēnei i hoki tahi mai nei rāua ko Naomi i te whenua o Moapa.
6 Ele respondeu: — É a moabita que veio de Moabe com Noemi.
7 I mea mai hoki ia, ‘Tukua ahau kia hamu, kia kohikohi i roto i ngā paihere, i muri i ngā kaikokoti.’ Heoi, haere ana ia, ā, i konei tonu ia o te ata iho anō ā tae mai ki nāianei; he iti nei tōna noho i te whare.”
7 Ela me pediu que a deixasse ir atrás dos trabalhadores, catando as espigas que fossem caindo. E assim ela está trabalhando desde cedo até agora e só parou um pouco para descansar debaixo do abrigo.
8 Nā, ka mea a Poaha ki a Rutu, “E kore rānei koe e rongo mai, e tāku tamāhine? Kaua e haere ki tētahi māra kē hamu ai; kaua anō e haere atu i konei; engari me noho tonu ki konei, ki āku kōtiro.
8 Então Boaz disse a Rute: — Escute, minha filha. Não vá catar espigas em nenhuma outra plantação. Fique aqui e trabalhe perto das minhas empregadas.
9 Kia matatau ōu kanohi ki te māra e kotia ana e rātou, ka whai i a rātou; kāhore ianei ahau i kī atu ki ngā taitamariki kia kaua rātou e pā ki a koe? E matewai hoki koe, haere ki ngā oko, inu ai i tā ngā taitamariki i utu mai ai.”
9 Preste atenção e fique com elas no campo onde vão cortar espigas. Eu dei ordem aos empregados para não mexerem com você. Quando ficar com sede, beba da água que os empregados tirarem para beber.
10 Nā, ka tāpapa iho tērā, ka piko iho ki te whenua, ā, ka mea ki a ia, “Nā te aha koe i manako mai ai ki ahau, i mōhio ai hoki ki ahau, he manene nei hoki ahau?”
10 Aí Rute ajoelhou-se, encostou o rosto no chão e disse: — Por que é que o senhor reparou em mim e é tão bom para mim, que sou estrangeira?
11 Nā, ka whakahoki a Poaha ka mea ki a ia, “Kua āta kōrerotia mai ki ahau ngā mea katoa i mea ai koe ki tōu hungawai i muri i te matenga o tāu tahu, tāu whakarerenga hoki i tōu pāpā, i tōu whaea, i te whenua anō i whānau ai koe, ā, haere mai ana ki te iwi kīhai i mōhiotia e koe i mua ake nei.
11 Boaz respondeu: — Eu ouvi falar de tudo o que você fez pela sua sogra desde que o seu marido morreu. E sei que você deixou o seu pai, a sua mãe e a sua pátria e veio viver entre gente que não conhecia.
12 Mā Ihowā e utu tāu mahi; kia āta rite hoki te utu e hōmai ki a koe e Ihowā, e te Atua o Īharaira, kua tae mai nei hoki koe ki raro ki ōna parirau okioki ai.”
12 Que o Senhor a recompense por tudo o que você fez. Que o Senhor , o Deus de Israel, cuja proteção você veio procurar, lhe dê uma grande recompensa.
13 Anō rā ko tērā, “Kia manakohia mai ahau, e tōku ariki; ka ora nei hoki tōku ngākau i a koe, he pai hoki tāu kupu ki tāu pononga; ko ahau ia kāhore e rite ki tētahi o āu pononga wāhine.”
13 Rute disse a Boaz: — O senhor está sendo muito bom para mim. O senhor me dá ânimo, falando comigo com tanta bondade, pois eu mereço menos do que uma das suas empregadas.
14 I mea anō a Poaha ki a ia i te wā i kai ai, “Haere mai ki konei, ki te kai taro māu, ka tuku hoki i tāu kongakonga ki roto ki te winika.”
14 Na hora do almoço, Boaz disse a Rute: — Venha aqui, pegue um pedaço de pão e molhe no vinho. Então ela sentou-se ao lado dos trabalhadores, e Boaz lhe deu
15 Ā, i tōna whakatikanga ki te hamu, ka ako a Poaha i āna taitamariki, ka mea, “Kia hamu anō ia i roto i ngā paihere; kaua anō hoki ia e meinga kia whakamā.
15 Quando Rute se levantou para ir de novo catar espigas, Boaz ordenou aos empregados: — Deixem que ela apanhe espigas até no meio dos feixes e não a aborreçam.
16 Whakangahorotia anō ētahi kapunga māna, whakarērea atu kia kohia e ia, kaua hoki e rīria.”
16 Tirem também algumas espigas dos feixes e deixem cair para que ela possa apanhar. E não briguem com ela.
17 Nā, ka hamu ia i te māra ā ahiahi noa, ā, patupatua ana e ia āna i hamu ai; ā, me te mea kotahi te epa pārei.
17 E assim Rute catou espigas no campo até de tarde. Depois debulhou os grãos das espigas que havia apanhado, e estes pesaram quase vinte e cinco quilos.
18 Nā, tangohia ana e ia, ā, haere ana ki te pā, ā, ka kite tōna hungawai i āna i hamu ai; i whakaputaina anō e ia, i hōmai ki a ia ngā toenga i a ia kua mākona.
18 Pegou a cevada, voltou para a cidade e mostrou à sua sogra o quanto havia catado. Também lhe deu a comida que tinha sobrado do almoço.
19 Nā, ka mea tōna hungawai ki a ia, “I hamu koe ki hea ināianei? I hea hoki, koe e mahi ana? Kia manaakitia te tangata i mōhio nā ki a koe.”
19 Então Noemi perguntou: — Onde é que você foi catar espigas hoje? Onde foi que você trabalhou? Que Deus abençoe o homem que se interessou por você! Aí Rute contou a Noemi que havia trabalhado na plantação de um homem chamado Boaz.
20 Anō rā ko Naomi ki tāna hunaonga, “Kia manaakitia ia e Ihowā, kīhai nei tōna aroha i mahue ki te hunga ora, ki te hunga mate.” Nā, ka mea a Naomi ki a ia, “He tata taua tangata ki a tāua, nō ō tāua whanaunga tupu.”
20 E Noemi disse: — Que o Noemi continuou: — Esse homem é nosso parente chegado e um dos responsáveis por nós.
21 Nā, ka mea anō a Rutu Moapi, “I mea mai anō hoki ia ki ahau, ‘Kia tata tonu koe ki āku tāngata, kia poto rā anō āku mea katoa te kokoti.’ ”
21 Então Rute disse: — Além de tudo isso, ele disse que eu posso continuar trabalhando com os seus empregados até acabar a colheita.
22 Nā, ka mea a Naomi ki a Rutu, ki tāna hunaonga, “He pai, e tāku tamāhine, ki te haere tahi koe me āna kōtiro, kei rīria koe i te māra kē.”
22 Noemi respondeu: — É bom que você vá com as empregadas dele, minha filha. Pois, se fosse trabalhar na plantação de outro homem, você poderia ser humilhada.
23 Nā, kei te whai tonu ia i ngā kōtiro a Poaha, ka hamu ā poto noa ngā pārei te kokoti, me te wīti hoki te kokoti; i tōna hungawai ia tōna nohoanga.
23 Assim Rute trabalhou com as empregadas de Boaz e catou espigas até terminar a colheita da cevada e do trigo. E continuou morando com a sua sogra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Rute 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.