Rute 2

mri2012 (MRI2012) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Nā, he whanaunga tō Naomi arā tō tāna tahu, he tangata taonga nui, nō te hapū o Erimereke; ko Poaha tōna ingoa.
1 Noemi tinha um parente de seu marido, dono de muitos bens, da família de Elimeleque, o qual se chamava Boaz.
2 Nā, ka mea a Rutu Moapi ki a Naomi, “Kia haere ahau ki te māra ki te hamu i ngā puku pārei i muri i te tangata e manakohia mai ai ahau.”
2 Rute, a moabita, disse a Noemi: — Deixe-me ir ao campo para apanhar espigas atrás daquele que me permitir fazer isso. Noemi respondeu: — Vá, minha filha!
3 Nā, haere ana ia, ā, nō te taenga atu, ka hamu i te māra i muri i ngā kaikokoti; ā, tūpono noa ia ko te wāhi o te māra i a Poaha o te hapū o Erimereke.
3 Ela se foi, chegou ao campo e apanhava espigas atrás dos ceifeiros. Por casualidade entrou na parte do campo que pertencia a Boaz, que era da família de Elimeleque.
4 Nā, ko te taenga o Poaha i Pēterehema, ka mea ki ngā kaikokoti, “Kia noho a Ihowā ki a koutou.”
4 Eis que Boaz veio de Belém e disse aos ceifeiros: — Que o E eles responderam: — Que o
5 Kātahi ka mea a Poaha ki tāna tangata i tohutohu nei i ngā kaikokoti, “Nā wai tēnei kōtiro?”
5 Depois, Boaz perguntou ao servo encarregado dos ceifeiros: — De quem é essa moça?
6 Nā, ka whakahoki te kaitohutohu i ngā kaikokoti, ka mea, “Ko te kōtiro Moapi tēnei i hoki tahi mai nei rāua ko Naomi i te whenua o Moapa.
6 O servo respondeu: — Essa é a moça moabita que veio com Noemi da terra de Moabe.
7 I mea mai hoki ia, ‘Tukua ahau kia hamu, kia kohikohi i roto i ngā paihere, i muri i ngā kaikokoti.’ Heoi, haere ana ia, ā, i konei tonu ia o te ata iho anō ā tae mai ki nāianei; he iti nei tōna noho i te whare.”
7 Ela me pediu que a deixasse recolher espigas e ajuntá-las entre os feixes após os ceifeiros. Assim, ela veio e ficou aqui desde a manhã até agora. Só parou um pouco para descansar no abrigo.
8 Nā, ka mea a Poaha ki a Rutu, “E kore rānei koe e rongo mai, e tāku tamāhine? Kaua e haere ki tētahi māra kē hamu ai; kaua anō e haere atu i konei; engari me noho tonu ki konei, ki āku kōtiro.
8 Então Boaz disse a Rute: — Escute, minha filha, você não precisa ir colher em outro campo, nem se afastar daqui. Fique aqui com as minhas servas.
9 Kia matatau ōu kanohi ki te māra e kotia ana e rātou, ka whai i a rātou; kāhore ianei ahau i kī atu ki ngā taitamariki kia kaua rātou e pā ki a koe? E matewai hoki koe, haere ki ngā oko, inu ai i tā ngā taitamariki i utu mai ai.”
9 Fique atenta ao campo onde forem colher e vá atrás delas. Eu dei ordem aos servos para que não toquem em você. Quando você ficar com sede, vá até as vasilhas e beba da água que os servos tiraram.
10 Nā, ka tāpapa iho tērā, ka piko iho ki te whenua, ā, ka mea ki a ia, “Nā te aha koe i manako mai ai ki ahau, i mōhio ai hoki ki ahau, he manene nei hoki ahau?”
10 Então Rute se inclinou e, encostando o rosto no chão, disse a Boaz: — Por que o senhor está me favorecendo e se importa comigo, se eu sou uma estrangeira?
11 Nā, ka whakahoki a Poaha ka mea ki a ia, “Kua āta kōrerotia mai ki ahau ngā mea katoa i mea ai koe ki tōu hungawai i muri i te matenga o tāu tahu, tāu whakarerenga hoki i tōu pāpā, i tōu whaea, i te whenua anō i whānau ai koe, ā, haere mai ana ki te iwi kīhai i mōhiotia e koe i mua ake nei.
11 Boaz respondeu: — Já me contaram tudo o que você fez pela sua sogra, depois que você perdeu o marido. Sei que você deixou pai, mãe e a terra onde nasceu e veio para um povo que antes disso você não conhecia.
12 Mā Ihowā e utu tāu mahi; kia āta rite hoki te utu e hōmai ki a koe e Ihowā, e te Atua o Īharaira, kua tae mai nei hoki koe ki raro ki ōna parirau okioki ai.”
12 O Senhor lhe pague pelo bem que você fez. Que você receba uma grande recompensa do Senhor , Deus de Israel, sob cujas asas você veio buscar refúgio.
13 Anō rā ko tērā, “Kia manakohia mai ahau, e tōku ariki; ka ora nei hoki tōku ngākau i a koe, he pai hoki tāu kupu ki tāu pononga; ko ahau ia kāhore e rite ki tētahi o āu pononga wāhine.”
13 Então Rute disse: — Meu caro senhor, você está me favorecendo muito, pois me consolou e falou ao coração desta sua serva, e eu nem mesmo sou como uma das suas servas.
14 I mea anō a Poaha ki a ia i te wā i kai ai, “Haere mai ki konei, ki te kai taro māu, ka tuku hoki i tāu kongakonga ki roto ki te winika.”
14 Na hora de comer, Boaz disse a Rute: — Venha para cá e coma do pão. Molhe o seu bocado no vinho. Ela se sentou ao lado dos ceifeiros, e Boaz lhe deu grãos tostados de cereais. Ela comeu até ficar satisfeita, e ainda sobrou.
15 Ā, i tōna whakatikanga ki te hamu, ka ako a Poaha i āna taitamariki, ka mea, “Kia hamu anō ia i roto i ngā paihere; kaua anō hoki ia e meinga kia whakamā.
15 Quando ela se levantou para ir apanhar espigas, Boaz deu esta ordem aos seus servos: — Deixem que ela apanhe espigas até no meio dos feixes e não sejam rudes com ela.
16 Whakangahorotia anō ētahi kapunga māna, whakarērea atu kia kohia e ia, kaua hoki e rīria.”
16 Tirem também algumas espigas dos feixes e deixem cair, para que ela as apanhe, e não a repreendam.
17 Nā, ka hamu ia i te māra ā ahiahi noa, ā, patupatua ana e ia āna i hamu ai; ā, me te mea kotahi te epa pārei.
17 E assim Rute esteve apanhando espigas naquele campo até de tarde. Depois debulhou o que havia apanhado, e foi quase vinte litros de cevada.
18 Nā, tangohia ana e ia, ā, haere ana ki te pā, ā, ka kite tōna hungawai i āna i hamu ai; i whakaputaina anō e ia, i hōmai ki a ia ngā toenga i a ia kua mākona.
18 Ela pegou o cereal e voltou para a cidade. E a sogra viu o quanto de cereal ela havia conseguido apanhar. Rute também deu para a sogra a comida que lhe havia sobrado, depois que ela comeu até ficar satisfeita.
19 Nā, ka mea tōna hungawai ki a ia, “I hamu koe ki hea ināianei? I hea hoki, koe e mahi ana? Kia manaakitia te tangata i mōhio nā ki a koe.”
19 Então Noemi perguntou: — Onde você foi colher hoje? Onde trabalhou? Bendito seja aquele que acolheu você com tanta generosidade! E Rute contou à sua sogra onde havia trabalhado. E acrescentou: — O nome do homem com quem trabalhei hoje é Boaz.
20 Anō rā ko Naomi ki tāna hunaonga, “Kia manaakitia ia e Ihowā, kīhai nei tōna aroha i mahue ki te hunga ora, ki te hunga mate.” Nā, ka mea a Naomi ki a ia, “He tata taua tangata ki a tāua, nō ō tāua whanaunga tupu.”
20 Então Noemi disse à sua nora: — Que ele seja abençoado pelo E Noemi acrescentou: — Esse homem é nosso parente chegado e um dos nossos resgatadores.
21 Nā, ka mea anō a Rutu Moapi, “I mea mai anō hoki ia ki ahau, ‘Kia tata tonu koe ki āku tāngata, kia poto rā anō āku mea katoa te kokoti.’ ”
21 Então Rute, a moabita, disse: — Ele também me disse que eu posso continuar com os servos dele, até que eles terminem de fazer a colheita.
22 Nā, ka mea a Naomi ki a Rutu, ki tāna hunaonga, “He pai, e tāku tamāhine, ki te haere tahi koe me āna kōtiro, kei rīria koe i te māra kē.”
22 Noemi respondeu: — É melhor mesmo que você vá com as servas dele, minha filha. Noutro campo, poderiam maltratar você.
23 Nā, kei te whai tonu ia i ngā kōtiro a Poaha, ka hamu ā poto noa ngā pārei te kokoti, me te wīti hoki te kokoti; i tōna hungawai ia tōna nohoanga.
23 Assim Rute ficou na companhia das servas de Boaz, para apanhar espigas, até que a colheita da cevada e do trigo se acabou. E continuou morando com a sua sogra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Rute 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.