Marcos 15

mri2012 (MRI2012) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ā, mea kau ake te ata, ka rūnanga ngā tohunga nui, ngā kaumātua, ngā karaipi, me te rūnanga katoa, ā, ka herea e rātou a Īhu, ka ārahina atu, ā, tukua atu ana ki a Pirato.
1 Logo pela manhã se reuniram os sumos sacerdotes com os anciãos, os escribas e com todo o conselho. E tendo amarrado Jesus, levaram-no e entregaram-no a Pilatos.
2 Ka ui a Pirato ki a ia, “Ko koe rānei te Kīngi o ngā Hūrai?”
2 Este lhe perguntou: És tu o rei dos judeus? Ele lhe respondeu: Sim.
3 He maha hoki ngā mea i whakapaea ki a ia e ngā tohunga nui.
3 Os sumos sacerdotes acusavam-no de muitas coisas.
4 Ka ui anō a Pirato ki a ia, ka mea, “Kāhore āu kupu whakahoki? Nā te tini o ngā kupu e kōrero nei rātou mōu.”
4 Pilatos perguntou-lhe outra vez: Nada respondes? Vê de quantos delitos te acusam!
5 Heoi, kāhore a Īhu i whakahoki atu anō; nō, ka mīharo a Pirato.
5 Mas Jesus nada mais respondeu, de modo que Pilatos ficou admirado.
6 Nā, i taua hākari kotahi te herehere e tukua ana e ia ki a rātou, ko tā rātou e īnoi ai.
6 Ora, costumava ele soltar-lhes em cada festa qualquer dos presos que pedissem.
7 Nā, i reira tētahi tangata ko Parapa te ingoa, e here tahi ana me ōna hoa tutū, he hunga i patu tangata i te ngangaretanga.
7 Havia na prisão um, chamado Barrabás, que fora preso com seus cúmplices, o qual na sedição perpetrara um homicídio.
8 Nā, ka haere te mano, ka anga, ka tono ki a ia kia pērātia me tāna i mea ai ki a rātou i mua.
8 O povo que tinha subido começou a pedir-lhe aquilo que sempre lhes costumava conceder.
9 Nā, ka whakahoki a Pirato ki a rātou, ka mea, “E pai ana rānei koutou kia tukua e ahau ki a koutou te Kīngi o ngā Hūrai?”
9 Pilatos respondeu-lhes: Quereis que vos solte o rei dos judeus?
10 I mahara hoki ia he hae i tukua ai ia e ngā tohunga nui.
10 {Porque sabia que os sumos sacerdotes o haviam entregue por inveja.}
11 Otirā, ka whakatūtehutia e rātou te mano, kia tukua e ia ko Parapa kē ki a rātou.
11 Mas os pontífices instigaram o povo para que pedissem de preferência que lhes soltasse Barrabás.
12 Nā, ka whakahoki anō a Pirato, ka mea ki a rātou, “He aha oti tā koutou e pai ai kia meatia e ahau ki tēnei e huaina nei e koutou ko te Kīngi o ngā Hūrai?”
12 Pilatos falou-lhes outra vez: E que quereis que eu faça daquele a quem chamais o rei dos judeus?
13 Ka karanga anō rātou, “Rīpekatia!”
13 Eles tornaram a gritar: Crucifica-o!
14 Nā, ka mea a Pirato ki a rātou, “He aha koia tāna kino i mea ai?”
14 Pilatos replicou: Mas que mal fez ele? Eles clamavam mais ainda: Crucifica-o!
15 Nā, i tōna hiahia kia whakamārietia te mano, tukua ana e Pirato a Parapa ki a rātou, ā, ka oti a Īhu te whiu, ka tukua kia rīpekatia.
15 Querendo Pilatos satisfazer o povo, soltou-lhes Barrabás e entregou Jesus, depois de açoitado, para que fosse crucificado.
16 Nā, ka ārahina ia e ngā hōia ki te marae, arā, ki te Whare Whakawā, ā, kārangarangatia ana te rōpū katoa.
16 Os soldados conduziram-no ao interior do pátio, isto é, ao pretório, onde convocaram toda a coorte.
17 Ka whakakākahuria ia ki te kākahu pāpura, ā, ka oti tētahi karauna tātarāmoa te whiri, ka pōtaea ki a ia.
17 Vestiram Jesus de púrpura, teceram uma coroa de espinhos e a colocaram na sua cabeça.
18 Nā, ka anga rātou, ka oha ki a ia, “Tēnā koe, e te Kīngi o ngā Hūrai!”
18 E começaram a saudá-lo: Salve, rei dos judeus!
19 Patua ana e rātou tōna mātenga ki te kākaho, tuwha ana ki a ia, ka tuku i ngā turi ki a ia, ā, koropiko ana ki a ia.
19 Davam-lhe na cabeça com uma vara, cuspiam nele e punham-se de joelhos como para homenageá-lo.
20 Ā, nō ka mutu tā rātou taunu ki a ia, ka tangohia te kahu pāpura i a ia, nā, whakakākahuria ana ia ki ōna ake kākahu, ā, ārahina ana ia kia rīpekatia.
20 Depois de terem escarnecido dele, tiraram-lhe a púrpura, deram-lhe de novo as vestes e conduziram-no fora para o crucificar.
21 Nā, ka meinga e rātou tētahi tangata e tika ana nā reira, a Haimona o Hairini, i ahu mai i ngā whenua, ko te pāpā o Arēhanera rāua ko Rupuha, kia haere me rātou, kia riro ai māna e amo tōna rīpeka.
21 Passava por ali certo homem de Cirene, chamado Simão, que vinha do campo, pai de Alexandre e de Rufo, e obrigaram-no a que lhe levasse a cruz.
22 Nā, ka ārahina ia ki tētahi wāhi, ki Korokota, tōna tikanga ina, whakamāoritia “Ko te Wāhi Angaanga.”
22 Conduziram Jesus ao lugar chamado Gólgota, que quer dizer lugar do crânio.
23 Ā, hoatu ana ki a ia he wāina, he mea whakananu ki te maira, kia inumia; otirā, kīhai i tangohia e ia.
23 Deram-lhe de beber vinho misturado com mirra, mas ele não o aceitou.
24 Ā, rīpekatia ana ia e rātou, ka wehewehea ōna kākahu, he mea maka ki te rota, kia kitea ai ko te aha e riro i tētahi, i tētahi.
24 Depois de o terem crucificado, repartiram as suas vestes, tirando a sorte sobre elas, para ver o que tocaria a cada um.
25 Nā, ko te toru tērā o ngā hāora, ā, ka rīpekatia ia e rātou.
25 Era a hora terceira quando o crucificaram.
26 Ko te mea i whakawākia ai ia i tuhituhia ki runga: KO TE KĪNGI O NGĀ HŪRAI.
26 A inscrição que motivava a sua condenação dizia: O rei dos judeus.
27 Nā, tokorua ngā tāhae i rīpekatia ngātahitia me ia; ko tētahi ki matau, ko tētahi ki tōna mauī.
27 Crucificaram com ele dois bandidos: um à sua direita e outro à esquerda.
28 Nā, ka rite te karaipiture e mea nei, “I tāua ngātahitia ia me te hunga hara.”
28 {Cumpriu-se assim a passagem da Escritura que diz: Ele foi contado entre os malfeitores {Is 53,12}.}
29 Ko te hunga e hāereere ana i reira ka tāwai ki a ia, ka rūrū i ō rātou mātenga, ka mea, “Ha, ko koe ka whakahoro nei i te whare tapu, ka hangā nei anō i ngā rā e toru!
29 Os que iam passando injuriavam-no e abanavam a cabeça, dizendo: Olá! Tu que destróis o templo e o reedificas em três dias,
30 Whakaora i a koe anō, ka heke iho i te rīpeka!”
30 salva-te a ti mesmo! Desce da cruz!
31 Waihoki ko ngā tohunga nui ka tāwai i a ia, rātou ko ngā karaipi, ka mea, “Ko ērā atu i whakaorangia e ia, tē taea e ia te whakaora a ia ake anō!
31 Desta maneira, escarneciam dele também os sumos sacerdotes e os escribas, dizendo uns para os outros: Salvou a outros e a si mesmo não pode salvar!
32 Tēnā rā, kia heke iho āianei a te Karaiti, te Kīngi o Īharaira, i te rīpeka, kia kite ai tātou, kia whakapono ai.” I tāwai hoki ki a ia te hunga i rīpekatia ngātahitia me ia.
32 Que o Cristo, rei de Israel, desça agora da cruz, para que vejamos e creiamos! Também os que haviam sido crucificados com ele o insultavam.
33 Ā, nō ka tae ki te ono o ngā hāora, ka pōuri a runga o te whenua katoa, taea noatia te iwa o ngā hāora.
33 Desde a hora sexta até a hora nona, houve trevas por toda a terra.
34 Ā, i te iwa o ngā hāora ka karanga a Īhu, he nui te reo, ka mea, “Eroi, Eroi, rama hapakatani?” Ko te tikanga tēnei ina whakamāoritia, “E tōku Atua, e tōku Atua, he aha koe i whakarere ai i ahau?”
34 E à hora nona Jesus bradou em alta voz: Elói, Elói, lammá sabactáni?, que quer dizer: Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?
35 Ā, nō te rongonga o ētahi o te hunga e tū ana i reira, ka mea, “Nanā, e karanga ana ia i a Irāia.”
35 Ouvindo isto, alguns dos circunstantes diziam: Ele chama por Elias!
36 Nā, ka oma tētahi, ka whakakī i tētahi hautai ki te winika, whakanohoia ana ki te kākaho, ka hoatu kia inumia e ia, ka mea, “Kāti; tēnā kia kite tātou me kore a Irāia e haere mai ki te tango i a ia ki raro.”
36 Um deles correu e ensopou uma esponja em vinagre e, pondo-a na ponta de uma vara, deu-lho para beber, dizendo: Deixai, vejamos se Elias vem tirá-lo.
37 Nā, he nui te reo i puaki i a Īhu, ā, hemo ake.
37 Jesus deu um grande brado e expirou.
38 Ā, ka wāhia te ārai o te temepara i waenganui pū mai i runga ki raro.
38 O véu do templo rasgou-se então de alto a baixo em duas partes.
39 Ā, nō te kitenga o te keneturio, e tū hāngai atu ana ki a ia, i pērā te āhua o tāna tukunga i tōna wairua, ka mea ia, “He pono ko te Tama a te Atua tēnei tangata.”
39 O centurião que estava diante de Jesus, ao ver que ele tinha expirado assim, disse: Este homem era realmente o Filho de Deus.
40 Nā, i reira ētahi wāhine e mātakitaki ana mai i tawhiti; i roto i a rātou a Meri Makarini, a Meri hoki whaea o Hēmi, te mea iti, rāua ko Hohi, me Hāromi;
40 Achavam-se ali também umas mulheres, observando de longe, entre as quais Maria Madalena, Maria, mãe de Tiago, o Menor, e de José, e Salomé,
41 arā, ko ngā wāhine i aru nei i a ia, i a ia i Karirī, i mahi mea nei māna; me ētahi atu wāhine tokomaha i haere tahi mai nei me ia ki Hiruhārama.
41 que o tinham seguido e o haviam assistido, quando ele estava na Galiléia; e muitas outras que haviam subido juntamente com ele a Jerusalém.
42 Nā, ka ahiahi, i te mea ko te rā Takanga, arā, ko te rā i mua ake o te hāpati.
42 Quando já era tarde - era a Preparação, isto é‚ é a véspera do sábado -,
43 Ka haere mai a Hōhepa o Arimatia, he rangatira rūnanga, he tangata nui tonu, e tatari ana anō hoki ia ki te rangatiratanga o te Atua; ā, ka haere māia tonu ki a Pirato, ka īnoi i te tinana o Īhu.
43 veio José de Arimatéia, ilustre membro do conselho, que também esperava o Reino de Deus; ele foi resoluto à presença de Pilatos e pediu o corpo de Jesus.
44 Nā, ka mīharo a Pirato, hua noa kāhore anō i mate; ka karangatia e ia te keneturio, ka ui ki a ia, mehemea kua mate atu rā ia.
44 Pilatos admirou-se de que ele tivesse morrido tão depressa. E, chamando o centurião, perguntou se já havia muito tempo que Jesus tinha morrido.
45 Ā, nō ka rongo ki te keneturio kua mate, ka whakaaetia e ia te tinana ki a Hōhepa.
45 Obtida a resposta afirmativa do centurião, mandou dar-lhe o corpo.
46 Nā, ka hokona e tērā he rīnena, ka tangohia mai ia ki raro, ā, takaia ana ki te rīnena; whakatakotoria ana ia ki roto ki te urupā kua hāua atu ki te kāmaka, ā, whakatakā atu ana he kōhatu ki te kūwaha o te urupā.
46 Depois de ter comprado um pano de linho, José tirou-o da cruz, envolveu-o no pano e depositou-o num sepulcro escavado na rocha, rolando uma pedra para fechar a entrada.
47 I kite a Meri Makarini, rāua ko Meri whaea o Hohi, i te wāhi i whakatakotoria ai ia.
47 Maria Madalena e Maria, mãe de José, observavam onde o depositavam.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.