Gênesis 8

mri2012 (MRI2012) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Nā, ka mahara te Atua ki a Noa, ki ngā mea ora katoa me ngā kararehe katoa anō hoki i a ia i roto i te āka. Nā, ka mea te Atua kia tika atu tētahi hau i runga i te whenua, ā, ka māriri ngā wai.
1 Então Deus se lembrou de Noé e de todos os animais selvagens e domésticos que estavam com ele na arca. Deus fez soprar um vento sobre a terra, e as águas do dilúvio começaram a baixar.
2 Ā, ka tūtakina atu ngā mātāpuna o te rire me ngā matapihi o te rangi, ka whakamutua anō hoki te ua o te rangi.
2 As fontes subterrâneas pararam de jorrar, e as chuvas torrenciais cessaram.
3 Nā, ka hoki haere ngā wai i runga i te whenua; ā, i te paunga o ngā rā kotahi rau e rima tekau kua iti iho ngā wai.
3 As águas do dilúvio foram baixando aos poucos. Depois de 150 dias,
4 Ā, i tau iho te āka i te whitu o ngā marama, i te kotahi tekau mā whitu o ngā rā o te marama, ki runga ki ngā maunga o Ararata.
4 exatamente cinco meses depois do início do dilúvio, a arca repousou sobre as montanhas de Ararate.
5 Me te heke haere tonu o ngā wai, ā taea noatia te tekau o ngā marama; nō te tekau o ngā marama, nō te rā tuatahi o te marama, ka kitea ngā tihi o ngā maunga.
5 Dois meses e meio depois, à medida que as águas continuaram a baixar, apareceram os picos de outras montanhas.
6 Ā, i te mutunga o ngā rā e whā tekau, nā, ka uakina e Noa te matapihi o te āka i hangā e ia.
6 Passados mais quarenta dias, Noé abriu a janela que havia feito na arca
7 Ā, ka tukua atu e ia he raweni, ā, ko tōna rerenga atu, ka kōpiko atu, ka kōpiko mai, ā, maroke noa ngā wai i runga i te whenua.
7 e soltou um corvo, que ia e voltava até as águas do dilúvio secarem sobre a terra.
8 Nā, ka tukua atu anō e ia he kūkupa, kia kitea ai kua iti iho rānei ngā wai i runga i te mata o te whenua,
8 Noé também soltou uma pomba para ver se as águas tinham baixado e se ela encontraria terra seca,
9 ā, kīhai i kitea e te kūkupa tētahi taunga iho mō te takahanga o tōna waewae, ā, ka hoki mai ki a ia, ki roto ki te āka; i runga hoki ngā wai i te mata o te whenua katoa. Nā, ka totoro atu tōna ringa, ā, hopukia ana ia, tangohia ana mai ki a ia ki roto ki te āka.
9 mas a pomba não encontrou lugar para pousar, pois a água ainda cobria todo o solo. Então a pomba retornou à arca, e Noé estendeu a mão e a trouxe de volta para dentro.
10 Nā, ka tatari anō ia, e whitu atu ngā rā; ā, ka tukua atu anō e ia te kūkupa i roto i te āka.
10 Depois de esperar mais sete dias, Noé soltou a pomba mais uma vez.
11 Ā, i te ahiahi ka rere mai te kūkupa ki a ia; nā, i roto i tōna waha he rau ōriwa, he mea kōrari mai; ā, ka mōhio a Noa kua iti iho ngā wai i runga i te whenua.
11 Quando ela voltou ao entardecer, trouxe no bico uma folha nova de oliveira. Noé concluiu que restava pouca água do dilúvio.
12 Ā, ka tatari anō ia, e whitu atu anō ngā rā; ā, tukua atu ana e ia te kūkupa; ā, kīhai tēnā i hoki mai anō ki a ia i muri iho.
12 Esperou outros sete dias e soltou a pomba novamente. Dessa vez, ela não voltou.
13 Ā, nō te ono rau mā tahi o ngā tau, nō te marama tuatahi, nō te rā tuatahi o te marama, i maroke atu ai ngā wai i runga i te whenua. Nā, ka hurahia atu e Noa te hīpoki o te āka, ā, ka kite, nā, kua maroke te mata o te whenua.
13 Noé tinha completado 601 anos. No primeiro dia do novo ano, dez meses e meio depois do início do dilúvio, quase não havia mais água sobre a terra. Noé levantou a cobertura da arca e viu que o solo estava praticamente seco.
14 Ā, nō te rua o ngā marama, nō te rua tekau mā whitu o ngā rā o te marama, i maroke ai te whenua.
14 Mais dois meses se passaram e, por fim, a terra estava completamente seca.
15 Nā, ka kōrero te Atua ki a Noa, ka mea,
15 Então Deus disse a Noé:
16 “Puta mai koe i te āka, koutou tahi ko tāu wahine, ko āu tama, me ngā wāhine a āu tama.
16 “Saiam da arca, você, sua mulher, seus filhos e as mulheres deles.
17 Kia puta tahi mai me koe ngā mea ora katoa i a koe nā, ngā kikokiko katoa, ngā manu, ngā kararehe, me ngā mea ngōki katoa e ngōkingōki ana i runga i te whenua; ā, kia whakatuputupu rātou ki runga ki te whenua, kia hua, kia ngahue ki runga ki te whenua.”
17 Solte todos os animais, as aves, os animais domésticos e os animais que rastejam pelo chão, para que sejam férteis e se multipliquem na terra”.
18 Nā, ka puta a Noa, rātou tahi ko āna tama, ko tāna wahine, me ngā wāhine a āna tama.
18 Noé, sua mulher, seus filhos e as mulheres deles desembarcaram.
19 Ka puta hoki i roto i te āka ngā kīrehe katoa, ngā mea ngōkingōki katoa, ngā manu katoa, me ngā mea ngōki katoa i runga i te whenua o ia āhua, o ia āhua.
19 Todos os animais, grandes e pequenos, e as aves saíram da arca, um casal de cada vez.
20 Nā, ka hangā e Noa tētahi āta mā Ihowā, ā, ka tango ia i ētahi o ngā kararehe pokekore katoa, o ngā manu pokekore katoa hoki, ā, whakaekea tinanatia ana e ia ki runga ki te āta.
20 Em seguida, Noé construiu um altar ao S enhor e ali ofereceu como holocaustos alguns animais e aves puros.
21 Nā, ka hongi a Ihowā ki te kakara reka; ā, ka mea a Ihowā i roto i tōna ngākau, “E kore ahau e kanga anō i te oneone ā muri ake nei mō ngā mahi a te tangata; otiia he kino ngā tokonga ake o te ngākau o te tangata, o tōna taitamarikitanga ake anō; e kore anō hoki ahau e patu i ngā mea ora katoa ā muri ake nei, e pēnei me tēnei meatanga āku.
21 O aroma do sacrifício agradou ao S enhor , que disse consigo: “Nunca mais amaldiçoarei a terra por causa do ser humano, embora todos os seus pensamentos e seus propósitos se inclinem para o mal desde a infância. Nunca mais destruirei todos os seres vivos.
22 E mau ana te whenua,
22 Enquanto durar a terra, haverá plantio e colheita, frio e calor, verão e inverno, dia e noite”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.