Gênesis 8

mri2012 (MRI2012) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Nā, ka mahara te Atua ki a Noa, ki ngā mea ora katoa me ngā kararehe katoa anō hoki i a ia i roto i te āka. Nā, ka mea te Atua kia tika atu tētahi hau i runga i te whenua, ā, ka māriri ngā wai.
1 Lembrou-se Deus de Noé e de todos os animais selváticos e de todos os animais domésticos que com ele estavam na arca; Deus fez soprar um vento sobre a terra, e baixaram as águas.
2 Ā, ka tūtakina atu ngā mātāpuna o te rire me ngā matapihi o te rangi, ka whakamutua anō hoki te ua o te rangi.
2 Fecharam-se as fontes do abismo e também as comportas dos céus, e a copiosa chuva dos céus se deteve.
3 Nā, ka hoki haere ngā wai i runga i te whenua; ā, i te paunga o ngā rā kotahi rau e rima tekau kua iti iho ngā wai.
3 As águas iam-se escoando continuamente de sobre a terra e minguaram ao cabo de cento e cinquenta dias.
4 Ā, i tau iho te āka i te whitu o ngā marama, i te kotahi tekau mā whitu o ngā rā o te marama, ki runga ki ngā maunga o Ararata.
4 No dia dezessete do sétimo mês, a arca repousou sobre as montanhas de Ararate.
5 Me te heke haere tonu o ngā wai, ā taea noatia te tekau o ngā marama; nō te tekau o ngā marama, nō te rā tuatahi o te marama, ka kitea ngā tihi o ngā maunga.
5 E as águas foram minguando até ao décimo mês, em cujo primeiro dia apareceram os cimos dos montes.
6 Ā, i te mutunga o ngā rā e whā tekau, nā, ka uakina e Noa te matapihi o te āka i hangā e ia.
6 Ao cabo de quarenta dias, abriu Noé a janela que fizera na arca
7 Ā, ka tukua atu e ia he raweni, ā, ko tōna rerenga atu, ka kōpiko atu, ka kōpiko mai, ā, maroke noa ngā wai i runga i te whenua.
7 e soltou um corvo, o qual, tendo saído, ia e voltava, até que se secaram as águas de sobre a terra.
8 Nā, ka tukua atu anō e ia he kūkupa, kia kitea ai kua iti iho rānei ngā wai i runga i te mata o te whenua,
8 Depois, soltou uma pomba para ver se as águas teriam já minguado da superfície da terra;
9 ā, kīhai i kitea e te kūkupa tētahi taunga iho mō te takahanga o tōna waewae, ā, ka hoki mai ki a ia, ki roto ki te āka; i runga hoki ngā wai i te mata o te whenua katoa. Nā, ka totoro atu tōna ringa, ā, hopukia ana ia, tangohia ana mai ki a ia ki roto ki te āka.
9 mas a pomba, não achando onde pousar o pé, tornou a ele para a arca; porque as águas cobriam ainda a terra. Noé, estendendo a mão, tomou-a e a recolheu consigo na arca.
10 Nā, ka tatari anō ia, e whitu atu ngā rā; ā, ka tukua atu anō e ia te kūkupa i roto i te āka.
10 Esperou ainda outros sete dias e de novo soltou a pomba fora da arca.
11 Ā, i te ahiahi ka rere mai te kūkupa ki a ia; nā, i roto i tōna waha he rau ōriwa, he mea kōrari mai; ā, ka mōhio a Noa kua iti iho ngā wai i runga i te whenua.
11 À tarde, ela voltou a ele; trazia no bico uma folha nova de oliveira; assim entendeu Noé que as águas tinham minguado de sobre a terra.
12 Ā, ka tatari anō ia, e whitu atu anō ngā rā; ā, tukua atu ana e ia te kūkupa; ā, kīhai tēnā i hoki mai anō ki a ia i muri iho.
12 Então, esperou ainda mais sete dias e soltou a pomba; ela, porém, já não tornou a ele.
13 Ā, nō te ono rau mā tahi o ngā tau, nō te marama tuatahi, nō te rā tuatahi o te marama, i maroke atu ai ngā wai i runga i te whenua. Nā, ka hurahia atu e Noa te hīpoki o te āka, ā, ka kite, nā, kua maroke te mata o te whenua.
13 Sucedeu que, no primeiro dia do primeiro mês, do ano seiscentos e um, as águas se secaram de sobre a terra. Então, Noé removeu a cobertura da arca e olhou, e eis que o solo estava enxuto.
14 Ā, nō te rua o ngā marama, nō te rua tekau mā whitu o ngā rā o te marama, i maroke ai te whenua.
14 E, aos vinte e sete dias do segundo mês, a terra estava seca.
15 Nā, ka kōrero te Atua ki a Noa, ka mea,
15 Então, disse Deus a Noé:
16 “Puta mai koe i te āka, koutou tahi ko tāu wahine, ko āu tama, me ngā wāhine a āu tama.
16 Sai da arca, e, contigo, tua mulher, e teus filhos, e as mulheres de teus filhos.
17 Kia puta tahi mai me koe ngā mea ora katoa i a koe nā, ngā kikokiko katoa, ngā manu, ngā kararehe, me ngā mea ngōki katoa e ngōkingōki ana i runga i te whenua; ā, kia whakatuputupu rātou ki runga ki te whenua, kia hua, kia ngahue ki runga ki te whenua.”
17 Os animais que estão contigo, de toda carne, tanto aves como gado, e todo réptil que rasteja sobre a terra, faze sair a todos, para que povoem a terra, sejam fecundos e nela se multipliquem.
18 Nā, ka puta a Noa, rātou tahi ko āna tama, ko tāna wahine, me ngā wāhine a āna tama.
18 Saiu, pois, Noé, com seus filhos, sua mulher e as mulheres de seus filhos.
19 Ka puta hoki i roto i te āka ngā kīrehe katoa, ngā mea ngōkingōki katoa, ngā manu katoa, me ngā mea ngōki katoa i runga i te whenua o ia āhua, o ia āhua.
19 E também saíram da arca todos os animais, todos os répteis, todas as aves e tudo o que se move sobre a terra, segundo as suas famílias.
20 Nā, ka hangā e Noa tētahi āta mā Ihowā, ā, ka tango ia i ētahi o ngā kararehe pokekore katoa, o ngā manu pokekore katoa hoki, ā, whakaekea tinanatia ana e ia ki runga ki te āta.
20 Levantou Noé um altar ao Senhor e, tomando de animais limpos e de aves limpas, ofereceu holocaustos sobre o altar.
21 Nā, ka hongi a Ihowā ki te kakara reka; ā, ka mea a Ihowā i roto i tōna ngākau, “E kore ahau e kanga anō i te oneone ā muri ake nei mō ngā mahi a te tangata; otiia he kino ngā tokonga ake o te ngākau o te tangata, o tōna taitamarikitanga ake anō; e kore anō hoki ahau e patu i ngā mea ora katoa ā muri ake nei, e pēnei me tēnei meatanga āku.
21 E o Senhor aspirou o suave cheiro e disse consigo mesmo: Não tornarei a amaldiçoar a terra por causa do homem, porque é mau o desígnio íntimo do homem desde a sua mocidade; nem tornarei a ferir todo vivente, como fiz.
22 E mau ana te whenua,
22 Enquanto durar a terra, não deixará de haver sementeira e ceifa, frio e calor, verão e inverno, dia e noite.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.