2 Samuel 24

mri2012 (MRI2012) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Nā, ka mura anō te riri o Ihowā ki a Īharaira, ā, ka whakatūtehu ia i a Rāwiri ki te hē mō rātou, ki te mea, “Tīkina, taua a Īharaira rāua ko Hūrā.”
1 A cólera do Senhor se inflamou novamente contra Israel e excitou Davi contra eles, dizendo-lhe: Vai recensear Israel e Judá.
2 Nā, ko te kīanga a te kīngi ki a Ioapa ki te rangatira ope, i reira ia i a ia, “Tēnā, hāereerea ngā iwi katoa o Īharaira mai o Rāna ā tae noa ki Peerehepa, ka tatau i te iwi, kia mōhio ai ahau ki te tōpūtanga o te iwi.”
2 Disse, pois, o rei a Joab e aos chefes do exército que estavam com ele: Percorrei todas as tribos de Israel, desde Dã até Bersabéia, e recenseai o povo, de maneira que eu saiba o seu número.
3 Anō rā ko Ioapa ki te kīngi, “Mā Ihowā, mā tōu Atua e mea te iwi kia tātaki rau noa atu i tō rātou tokomaha i a rātou nei, ā, kia kite hoki ngā kanohi o tōku ariki, o te kīngi; otiia he aha tōku ariki, te kīngi i āhuareka ai ki tēnei mea?”
3 Joab disse ao rei: Que o Senhor, teu Deus, multiplique o povo cem vezes mais do que agora, aos olhos do rei, meu senhor. Mas que pretende o rei, meu senhor, com isso?
4 He ahakoa rā, ū tonu te kupu a te kīngi ki a Ioapa rātou ko ngā rangatira ope. Nā, haere atu ana a Ioapa rātou ko ngā rangatira ope i te aroaro o te kīngi ki te tatau i te iwi, i a Īharaira.
4 A ordem do rei, no entanto, prevaleceu sobre a opinião de Joab e dos chefes do exército. Eles deixaram o rei e foram fazer o recenseamento do povo de Israel.
5 Nā, ka whiti rātou i Horano, ka noho ki Aroere, ki te taha ki matau o te pā i waenganui o te awaawa o Kara, ā tae noa ki Iatere.
5 Passaram o Jordão e começaram por Aroer e a cidade situada no meio do vale, indo em seguida por Gad até Jaser.
6 Kātahi ka tae rātou ki Kireara, ki te whenua o Tahatimihorohi, ā, ka tae ki Ranaiāna, ā, āwhio haere ana ki Hairona;
6 Foram depois a Galaad e à terra dos hiteus, em Cades, e chegaram até Dã. Dali se dirigiram para Sidon.
7 ā, ka tae ki te pā kaha ki Tāira, ki ngā pā katoa o ngā Hiwi, o ngā Kanaani; ā, puta ana rātou ki te tonga o Hūrā, ki Peerehepa.
7 Atingiram a fortaleza de Tiro e passaram em todas as cidades dos heveus e dos cananeus, chegando até o Negeb de Judá, em Bersabéia.
8 Nā, ka oti te whenua katoa te hāereere e rātou, ka tae rātou ki Hiruhārama i te paunga o ngā marama e iwa, o ngā rā e rua tekau.
8 Percorreram assim toda a terra e voltaram a Jerusalém ao cabo de nove meses e vinte dias.
9 Nā, ka hōmai e Ioapa te tōpūtanga o te iwi i taua ki te kīngi; ā, e waru rau mano ngā mārohirohi i roto i a Īharaira, he hunga mau hoari; ā, e rima rau mano ngā tāngata o Hūrā.
9 Joab entregou ao rei o resultado do recenseamento do povo: havia em Israel oitocentos mil homens de guerra, que manejavam a espada; e, em Judá, quinhentos mil homens.
10 Nā, ka patu te ngākau o Rāwiri i a ia i muri i tāna tauanga i te iwi. Ā, ka mea a Rāwiri ki a Ihowā, “Nui atu tōku hara i tāku i mea nei; nā, tēnā, kia whakarērea noatia iho, e Ihowā, te hē o tāu pononga; nui atu hoki te kūware o tāku i mea ai.”
10 Depois que foi recenseado o povo, Davi sentiu remorsos e disse ao Senhor: Cometi um grande pecado, fazendo isso. Mas agora apagai, ó Senhor, a culpa de vosso servo, porque procedi nesciamente.
11 Nā, i te marangatanga ake o Rāwiri i te ata, ka puta te kupu a Ihowā ki a Kara poropiti, ki tā Rāwiri matakite, i mea ia,
11 Levantando-se Davi no dia seguinte, a palavra do Senhor foi dirigida ao profeta Gad, o vidente de Davi, nestes termos:
12 “Haere, mea atu ki a Rāwiri, ko te kupu tēnei a Ihowā: ‘E toru ngā mea ka whakaaria e ahau ki a koe; whiriwhiria e koe tētahi o aua mea, ā, ka meatia e ahau ki a koe.’ ”
12 Vai dizer a Davi: Assim fala o Senhor: Proponho-te três coisas: - escolhe uma delas, e eu ta infligirei.
13 Heoi, ka tae a Kara ki a Rāwiri, ā, ka kōrero ki a ia, ka mea, “Kia tae atu rānei ki a koe ētahi tau matekai e whitu ki tōu whenua? Kia toru rānei ngā marama e rere ai koe i te aroaro o ōu hoariri, me tā rātou whai anō i a koe? Kia toru rānei ngā rā o te mate urutā ki tōu whenua? Nā, whakaaroa e koe kia kitea ai tāku kupu e whakahoki ai ki tōku kaitono mai.”
13 Gad veio ter com Davi e referiu-lhe estas palavras ajuntando: Preferes que venham sobre a tua terra sete anos de fome, ou que fujas durante três meses diante de teus inimigos que te perseguirão, ou que a peste assole a tua terra durante três dias? Reflete, pois, e vê o que devo responder a quem me enviou.
14 Anō rā ko Rāwiri ki a Kara, “He noa iho ōku whakaaro. Nā, kia taka tātou āianei ki roto ki te ringa o Ihowā, he nui hoki āna mahi tohu; ā, kaua ahau e taka ki te ringa o te tangata.”
14 Davi respondeu a Gad: Estou em grande angústia. É melhor cairmos nas mãos do Senhor, cuja misericórdia é grande, do que cair nas mãos dos homens! E Davi escolheu a peste.
15 Heoi, whakapāngia ana e Ihowā he mate urutā ki a Īharaira, o te ata iho anō ā taea noatia te wā i whakaritea; ā, mate ake o te iwi, o Rāna ā tae noa ki Peerehepa, e whitu tekau mano tāngata.
15 Mandou, pois, o Senhor a peste a Israel, desde a manhã daquele dia até o prazo marcado. Ora, foi nos dias da colheita do trigo que o flagelo começou no povo, e morreram setenta mil homens da população, desde Dã até Bersabéia.
16 Ā, nō te toronga atu o te ringa o te anahera ki Hiruhārama whakangaro ai, ka puta kē tō Ihowā whakaaro mō te kino, ā, ka mea ia ki te anahera e whakangaro ana i te iwi, “Kua nui tēnei! Kati tōu ringa.” Ā, i te patunga wīti a Arauna Iepuhi, te anahera a Ihowā.
16 a E o Senhor enviou um anjo sobre Jerusalém para destruí-la.
17 I kōrero hoki a Rāwiri ki a Ihowā i tōna kitenga i te anahera i patua ai te iwi, i mea, “Inā, kua hara ahau, kua mahi i te mahi hē; ko ēnei hipi ia, i aha rātou? Tēnā, kia pā tōu ringa ki ahau, ki te whare anō o tōku pāpā.”
17 Vendo Davi o anjo que feria o povo, disse ao Senhor: Vede, Senhor: fui eu que pequei; eu é que sou o culpado! Esse pequeno rebanho, porém, que fez ele? Que a tua mão se abata sobre mim e sobre a minha família! O Senhor arrependeu-se então de ter mandado aquele flagelo e disse ao anjo que exterminava o povo: Basta! Retira agora a tua mão. O anjo do Senhor se encontrava junto à eira de Ornã, o jebuseu.
18 Nā, ka haere a Kara ki a Rāwiri i taua rā, ā, ka mea ki a ia, “Haere ki runga, whakaarahia he āta ki a Ihowā ki te patunga wīti a Arauna Iepuhi.”
18 Gad veio ter com Davi naquele dia e disse-lhe: Sobe e levanta um altar ao Senhor na eira de Ornã, o jebuseu.
19 Nā, whakatika ana a Rāwiri, pērā ana me te kupu a Kara, me tā Ihowā i whakahau ai.
19 Davi subiu, segundo a palavra de Gad, intérprete da ordem do Senhor.
20 Ā, ka titiro atu a Arauna, ka kite i te kīngi rātou ko āna tāngata e haere mai ana ki a ia; nā, ka puta atu a Arauna, piko ana ki te kīngi, ahu ana tōna mata ki te whenua.
20 Ornã, que estava debulhando o trigo, viu aproximar-se dele o rei com a sua comitiva. Adiantou-se e prostrou-se por terra diante do rei,
21 Nā, ka mea a Arauna, “He aha tōku ariki, te kīngi, i haere mai ai ki tāna pononga?”
21 dizendo: Por que vem o rei, meu senhor, à casa de seu servo? Para comprar a tua eira, disse Davi, e aqui construir um altar ao Senhor, a fim de que o flagelo cesse de devorar o povo.
22 Nā, ka mea a Arauna ki a Rāwiri, “Me tango e tōku ariki, e te kīngi, me whakaeke te mea e pai ana ki tāna titiro. Nanā, ngā kau hei tahunga tinana, me ngā patu wīti, me ngā mea o ngā kau hei wahie!”
22 Ornã disse a Davi: Tome-a, pois, o meu senhor e rei, e faça o que lhe parecer bom! Aqui tens os bois para o holocausto, e o carro e o jugo dos bois para lenha.
23 Ko ēnei katoa, e te kīngi, e hoatu ana e Arauna ki te kīngi. I mea anō a Arauna ki te kīngi, “Kia manako a Ihowā, tōu Atua ki a koe.”
23 O servo de meu senhor e rei, dá-lhe tudo. E Ornã ajuntou: Que o Senhor, teu Deus, te seja propício!
24 Nā, ka mea te kīngi ki a Arauna, “Kāhore, engari me āta hoko e ahau tōu wāhi ki te utu, e kore hoki e whakaherea e ahau he tahunga tinana ki a Ihowā, ki tōku Atua, kāhore i utua e ahau.”
24 Não assim, disse o rei; mas pagar-te-ei o seu justo valor. Não oferecerei ao Senhor, meu Deus, holocaustos que não me tenham custado nada. E Davi comprou a eira e os bois por cinqüenta siclos de prata.
25 Ā, hangā ana e Rāwiri he āta ki reira mā Ihowā, whakaekea ana e ia ētahi tahunga tinana me ētahi whakahere mō te pai. Heoi, ka mārie a Ihowā ki te whenua, ā, ka mutu te mate urutā ki a Īharaira.
25 Levantou ali um altar ao Senhor, e ofereceu sobre ele holocaustos e sacrifícios pacíficos. O Senhor compadeceu-se da terra, e cessou o flagelo que assolava Israel.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.