2 Samuel 11
mri2012 (MRI2012) vs NVT
1 Ā, i te takanga o te tau, i te wā anō e haere ai ngā kīngi ki te whawhai, nā, ka ungā e Rāwiri a Ioapa rātou ko āna tāngata, ko Īharaira katoa; ā, hunā iho e rātou ngā tama a Āmona, whakapaea ana a Rapa. Ko Rāwiri ia i noho ki Hiruhārama.
1 No começo do ano, época em que os reis costumavam ir à guerra, Davi enviou Joabe e as tropas israelitas para lutarem contra os amonitas. Eles destruíram o exército inimigo e cercaram a cidade de Rabá. Mas Davi ficou em Jerusalém.
2 Ā, i te mea ka ahiahi, nā, ka maranga ake a Rāwiri i tōna moenga, ā, hāereere ana i runga i te tuanui o te whare o te kīngi. Nā, ka kitea iho e ia i te tuanui tētahi wahine e kaukau ana; he ātaahua rawa anō te wahine ki te titiro atu.
2 Certa tarde, Davi se levantou da cama depois de seu descanso e foi caminhar pelo terraço do palácio. Enquanto olhava do terraço, reparou numa mulher muito bonita que tomava banho.
3 Nā, ka tono tāngata te kīngi, ā, ka i ui mō taua wahine. Nā, ko te meatanga, “Ehara ianei tēnei i a Patehēpa tamāhine a Eriama, ko te wahine ia a Uria Hiti.”
3 Davi mandou alguém para descobrir quem era a mulher. Disseram-lhe: “É Bate-Seba, filha de Eliã e esposa de Urias, o hitita”.
4 Nā, ka ungā ētahi karere e Rāwiri ki te tiki i a ia; ā, ka haere mai ia ki a ia; ā, takoto tahi ana rāua. (Kua oti hoki tōna poke te pure.) Ā, hoki ana ki tōna whare.
4 Então Davi enviou mensageiros para que a trouxessem, e teve relações com ela. Bate-Seba havia acabado de completar o ritual de purificação depois da menstruação. E ela voltou para casa.
5 Nā, ka hapū te wahine, ā, ka tono tangata ki a Rāwiri, ka mea, “Kua hapū ahau.”
5 Passado algum tempo, quando Bate-Seba descobriu que estava grávida, enviou um mensageiro a Davi para lhe dizer: “Estou grávida”.
6 Nā, ka tono tangata a Rāwiri ki a Ioapa, ka mea, “Tēnā a Uria Hiti tonoa mai ki ahau.” Nā, tonoa ana e Ioapa a Uria ki a Rāwiri.
6 Então Davi mandou uma mensagem para Joabe: “Envie-me Urias, o hitita”, e Joabe o enviou a Davi.
7 Ā, i te taenga mai o Uria ki a ia, ka ui a Rāwiri i pēhea a Ioapa, i pēhea, hoki te iwi, ā, i pēhea te whawhai.
7 Quando Urias chegou, Davi perguntou como estavam Joabe e o exército e como ia a guerra.
8 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Uria, “Haere ki raro, ki tōu whare ki te horoi i ōu waewae.” Nā, ka puta a Uria i te whare o te kīngi; ā, i maua i muri i a ia tētahi kai a te kīngi.
8 Então disse a Urias: “Vá para casa e descanse”. Depois que Urias deixou o palácio, Davi lhe enviou um presente.
9 Otiia moe ana a Uria ki te tatau o te whare o te kīngi i roto i ngā tāngata katoa a tōna ariki, kīhai hoki i haere ki raro, ki tōna whare.
9 Urias, porém, não foi para casa. Passou a noite na entrada do palácio com os guardas do rei.
10 Ā, ka kōrerotia te kōrero ki a Rāwiri, “Kīhai a Uria i haere ki raro, ki tōna whare.” Nā, ka mea a Rāwiri ki a Uria, “He teka ianei kātahi anō koe ka tae mai i te haere? He aha koe tē haere ai ki raro, ki tōu whare?”
10 Quando Davi soube que Urias não tinha ido para casa, mandou chamá-lo e perguntou: “O que aconteceu? Depois de ter ficado tanto tempo fora, por que você não foi para casa ontem à noite?”.
11 Nā, ka mea a Uria ki a Rāwiri, “Kei roto te āka i te tīhokahoka, me Īharaira, me Hūrā; kei te mata anō o te pārae tōku ariki, a Ioapa rātou ko ngā tāngata a tōku ariki e noho ana. Kia haere koia ahau ki tōku whare ki te kai, ki te inu, ki te takoto ki tāku wahine? E ora ana koe, e ora ana hoki tōu wairua, e kore tēnei mea e meatia e ahau.”
11 Urias respondeu: “A arca e os exércitos de Israel e de Judá estão em tendas, e Joabe, meu comandante, e seus soldados estão acampados ao ar livre. Como eu poderia ir para casa para beber, comer e dormir com minha mulher? Juro diante do rei que jamais faria uma coisa dessas”.
12 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Uria, “E noho ki konei i tēnei rā anō, ā, āpōpō ahau unga ai i a koe.” Heoi, noho ana a Uria i taua rā, i te aonga ake anō, ki Hiruhārama.
12 Então Davi lhe disse: “Pois bem. Fique aqui hoje, e amanhã poderá retornar”. Urias ficou em Jerusalém aquele dia e o dia seguinte.
13 Nā, ka karangatia ia e Rāwiri, ā, kai ana; ā, meinga ana e ia kia haurangi. Ā, i te ahiahi ka puta ki waho ki te takoto ki tōna takotoranga i roto i ngā tāngata a tōna ariki, kīhai hoki i haere ki raro, ki tōna whare.
13 Davi o convidou para jantar e o embriagou. Outra vez, porém, ele dormiu numa esteira, com os guardas do rei, e não foi para sua casa.
14 Nā, i te ata ka tuhituhia he pukapuka e Rāwiri ki a Ioapa, ā, tonoa ana kia kawea e Uria.
14 Na manhã seguinte, Davi escreveu uma carta para Joabe e mandou Urias entregá-la.
15 I tuhituhi hoki ia ki te pukapuka, i mea “Me hoatu e koutou a Uria ki mua rawa, ki te wāhi e nui rawa ana te whawhai, ka hoki ai i muri i a ia, kia patua ai ia, kia mate ai.”
15 A carta continha a seguinte instrução: “Coloque Urias na linha de frente, onde o combate estiver mais intenso. Depois, recue para que ele seja morto”.
16 Nā, i a Ioapa e whakapae ana i te pā, ka hoatu e ia a Uria ki te wāhi i mōhio ai ia kei reira ngā toa.
16 Então Joabe colocou Urias numa posição próxima do muro da cidade, onde sabia que estavam os principais guerreiros do inimigo.
17 Nā, ko te putanga atu o ngā tāngata o te pā ki te whawhai ki a Ioapa, ka hinga ētahi o te iwi, ētahi o ngā tāngata ake a Rāwiri; i mate anō a Uria Hiti.
17 Quando os soldados inimigos saíram da cidade para lutar, Urias, o hitita, foi morto junto com muitos outros soldados israelitas.
18 Kātahi a Ioapa ka tono tāngata hei kōrero ki a Rāwiri i ngā mea katoa o te whawhai.
18 Joabe enviou a Davi um relatório da batalha.
19 I ako anō ia i te karere, i mea, “E poto i a koe ngā mea katoa o te whawhai te kōrero ki te kīngi;
19 Disse a seu mensageiro: “Conte ao rei tudo que aconteceu na batalha.
20 nā, ki te ara te riri o te kīngi, ā, ka mea ia ki a koe, ‘He aha koutou i whakatata rawa ai ki te pā tatau ai? Kāhore ianei koutou i mōhio ka kōpere mai rātou i te taiepa?
20 Pode ser que ele fique irado e pergunte: ‘Por que as tropas se aproximaram tanto da cidade? Não sabiam que atirariam contra eles dos muros?
21 Nā wai a Apīmereke tama a Ierupehete i patu? He teka ianei nā te wahine i makā te wāhi o runga o te kōhatu huri ki runga ki a ia i te taiepa, ā, mate iho ia ki Tepehe? He aha koutou i whakatata atu ai ki te taiepa?’ Nā, mea atu, ‘Kua mate anō tāu pononga, a Uria Hiti.’ ”
21 Acaso Abimeleque, filho de Gideão, não foi morto em Tebes por uma mulher que atirou uma pedra de moinho do alto da muralha? Por que chegaram tão perto dos muros?’. Então diga-lhe: ‘Seu soldado Urias, o hitita, também foi morto’”.
22 Heoi, haere ana te karere, ā, ka tae, kōrerotia ana e ia ki a Rāwiri ngā mea katoa i ungā ai ia e Ioapa.
22 O mensageiro foi a Jerusalém e deu um relatório completo a Davi.
23 I mea hoki te karere ki a Rāwiri, “I kaha rawa mai aua tāngata ki a mātou, ā, puta mai ana ki a mātou ki te pārae. Nā, whakaekea atu ana e mātou, ā tae noa ki te kūwaha o te kēti.
23 “O inimigo saiu contra nós em campo aberto”, disse o mensageiro. “Quando os perseguíamos de volta até o portão da cidade,
24 Nā, ko te kōperenga mai a ngā kaikōpere i te taiepa ki āu tāngata, mate iho ētahi o ngā tāngata a te kīngi; ko tāu pononga hoki, ko Uria Hiti kua mate.”
24 os arqueiros no alto do muro atiraram flechas contra nós. Alguns dos homens do rei foram mortos; entre eles estava Urias, o hitita.”
25 Kātahi ka mea a Rāwiri ki te karere, “Kia pēnei tāu kī atu ki a Ioapa, ‘Kei hē tēnei mea ki tōu whakaaro, he kai noa iho hoki tā te hoari i tētahi, i tētahi; kia kaha tāu whawhai ki te pā, whakangaromia.’ Māu anō ia e whakatenatena.”
25 Davi respondeu: “Diga a Joabe que não desanime. A espada devora este hoje e aquele amanhã. Lutem bravamente e conquistem a cidade!”.
26 Ā, i te rongonga o te wahine a Uria kua mate tāna tahu a Uria, ka tangihia e ia tāna tahu.
26 Quando a esposa de Urias soube que seu marido havia morrido, chorou por ele.
27 Ā, ka pahemo te tangihanga, ka tono tāngata a Rāwiri ki te tiki i a ia ki tōna whare, ā, ka waiho hei wahine māna, ā, ka whānau tā rāua tama. Otiia i kino ki tā Ihowā titiro taua mea i mea ai a Rāwiri.
27 Terminado o período de luto, Davi mandou trazê-la para o palácio. Ela se tornou uma de suas esposas e deu à luz um filho. Mas o que Davi fez desagradou o S enhor .
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.