2 Samuel 11
mri2012 (MRI2012) vs NAA
1 Ā, i te takanga o te tau, i te wā anō e haere ai ngā kīngi ki te whawhai, nā, ka ungā e Rāwiri a Ioapa rātou ko āna tāngata, ko Īharaira katoa; ā, hunā iho e rātou ngā tama a Āmona, whakapaea ana a Rapa. Ko Rāwiri ia i noho ki Hiruhārama.
1 Decorrido um ano, no tempo em que os reis costumam sair para a guerra, Davi enviou Joabe, seus oficiais e todo o Israel. Eles destruíram os filhos de Amom e sitiaram a cidade de Rabá. Mas Davi ficou em Jerusalém.
2 Ā, i te mea ka ahiahi, nā, ka maranga ake a Rāwiri i tōna moenga, ā, hāereere ana i runga i te tuanui o te whare o te kīngi. Nā, ka kitea iho e ia i te tuanui tētahi wahine e kaukau ana; he ātaahua rawa anō te wahine ki te titiro atu.
2 Uma tarde, Davi se levantou do seu leito e andava passeando no terraço do palácio real. Dali viu uma mulher que estava tomando banho; ela era muito bonita.
3 Nā, ka tono tāngata te kīngi, ā, ka i ui mō taua wahine. Nā, ko te meatanga, “Ehara ianei tēnei i a Patehēpa tamāhine a Eriama, ko te wahine ia a Uria Hiti.”
3 Davi mandou perguntar quem era. Disseram-lhe: — É Bate-Seba, filha de Eliã e mulher de Urias, o heteu.
4 Nā, ka ungā ētahi karere e Rāwiri ki te tiki i a ia; ā, ka haere mai ia ki a ia; ā, takoto tahi ana rāua. (Kua oti hoki tōna poke te pure.) Ā, hoki ana ki tōna whare.
4 Então Davi mandou mensageiros que a trouxessem; ela veio, e ele se deitou com ela. Ora, Bate-Seba tinha acabado de se purificar da impureza da menstruação. Depois, ela voltou para casa.
5 Nā, ka hapū te wahine, ā, ka tono tangata ki a Rāwiri, ka mea, “Kua hapū ahau.”
5 A mulher concebeu e mandou dizer a Davi: — Estou grávida.
6 Nā, ka tono tangata a Rāwiri ki a Ioapa, ka mea, “Tēnā a Uria Hiti tonoa mai ki ahau.” Nā, tonoa ana e Ioapa a Uria ki a Rāwiri.
6 Então Davi enviou mensageiros a Joabe, dizendo: — Mande-me Urias, o heteu. E Joabe mandou Urias a Davi.
7 Ā, i te taenga mai o Uria ki a ia, ka ui a Rāwiri i pēhea a Ioapa, i pēhea, hoki te iwi, ā, i pēhea te whawhai.
7 Quando Urias chegou, Davi perguntou como estava Joabe, como se achava o povo e como ia a guerra.
8 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Uria, “Haere ki raro, ki tōu whare ki te horoi i ōu waewae.” Nā, ka puta a Uria i te whare o te kīngi; ā, i maua i muri i a ia tētahi kai a te kīngi.
8 Depois, Davi disse a Urias: — Vá para casa e descanse. Urias saiu do palácio real, e logo saiu atrás dele um presente do rei.
9 Otiia moe ana a Uria ki te tatau o te whare o te kīngi i roto i ngā tāngata katoa a tōna ariki, kīhai hoki i haere ki raro, ki tōna whare.
9 Porém Urias dormiu junto ao portão do palácio, com todos os servos do seu senhor, e não foi para casa.
10 Ā, ka kōrerotia te kōrero ki a Rāwiri, “Kīhai a Uria i haere ki raro, ki tōna whare.” Nā, ka mea a Rāwiri ki a Uria, “He teka ianei kātahi anō koe ka tae mai i te haere? He aha koe tē haere ai ki raro, ki tōu whare?”
10 Relataram isso a Davi, dizendo: — Urias não foi para casa. Então Davi disse a Urias: — Você não vem de uma viagem? Por que não foi para casa?
11 Nā, ka mea a Uria ki a Rāwiri, “Kei roto te āka i te tīhokahoka, me Īharaira, me Hūrā; kei te mata anō o te pārae tōku ariki, a Ioapa rātou ko ngā tāngata a tōku ariki e noho ana. Kia haere koia ahau ki tōku whare ki te kai, ki te inu, ki te takoto ki tāku wahine? E ora ana koe, e ora ana hoki tōu wairua, e kore tēnei mea e meatia e ahau.”
11 Urias respondeu: — A arca, Israel e Judá ficam em tendas. Joabe, meu senhor, e os servos de meu senhor estão acampados ao ar livre. Como poderia eu ir para casa, comer e beber e me deitar com a minha mulher? Juro pela vida do rei que não faria tal coisa.
12 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Uria, “E noho ki konei i tēnei rā anō, ā, āpōpō ahau unga ai i a koe.” Heoi, noho ana a Uria i taua rā, i te aonga ake anō, ki Hiruhārama.
12 Então Davi disse a Urias: — Fique aqui ainda hoje. Amanhã eu o mandarei de volta. E Urias ficou em Jerusalém aquele dia e o seguinte.
13 Nā, ka karangatia ia e Rāwiri, ā, kai ana; ā, meinga ana e ia kia haurangi. Ā, i te ahiahi ka puta ki waho ki te takoto ki tōna takotoranga i roto i ngā tāngata a tōna ariki, kīhai hoki i haere ki raro, ki tōna whare.
13 Davi o convidou para comer e beber com ele, e o embebedou. À tarde, Urias saiu e foi deitar-se no seu leito, na companhia dos servos de seu senhor. Ele não foi para casa.
14 Nā, i te ata ka tuhituhia he pukapuka e Rāwiri ki a Ioapa, ā, tonoa ana kia kawea e Uria.
14 Pela manhã, Davi escreveu uma carta a Joabe e a mandou por Urias.
15 I tuhituhi hoki ia ki te pukapuka, i mea “Me hoatu e koutou a Uria ki mua rawa, ki te wāhi e nui rawa ana te whawhai, ka hoki ai i muri i a ia, kia patua ai ia, kia mate ai.”
15 Na carta escreveu o seguinte: “Ponham Urias na linha de frente, onde o combate for mais intenso. Depois deixem-no sozinho, para que seja ferido e morra.”
16 Nā, i a Ioapa e whakapae ana i te pā, ka hoatu e ia a Uria ki te wāhi i mōhio ai ia kei reira ngā toa.
16 Tendo sitiado a cidade, Joabe pôs Urias no lugar onde sabia que estavam homens valentes.
17 Nā, ko te putanga atu o ngā tāngata o te pā ki te whawhai ki a Ioapa, ka hinga ētahi o te iwi, ētahi o ngā tāngata ake a Rāwiri; i mate anō a Uria Hiti.
17 Os homens da cidade saíram e lutaram contra Joabe. Alguns dos oficiais de Davi foram mortos; e morreu também Urias, o heteu.
18 Kātahi a Ioapa ka tono tāngata hei kōrero ki a Rāwiri i ngā mea katoa o te whawhai.
18 Então Joabe enviou notícias a Davi, informando tudo o que havia acontecido na batalha.
19 I ako anō ia i te karere, i mea, “E poto i a koe ngā mea katoa o te whawhai te kōrero ki te kīngi;
19 Deu ordem ao mensageiro, dizendo: — Quando você terminar de contar ao rei os acontecimentos desta batalha,
20 nā, ki te ara te riri o te kīngi, ā, ka mea ia ki a koe, ‘He aha koutou i whakatata rawa ai ki te pā tatau ai? Kāhore ianei koutou i mōhio ka kōpere mai rātou i te taiepa?
20 é possível que ele fique indignado e pergunte: “Por que vocês chegaram assim perto da cidade para lutar? Não sabiam que eles iriam atirar da muralha?
21 Nā wai a Apīmereke tama a Ierupehete i patu? He teka ianei nā te wahine i makā te wāhi o runga o te kōhatu huri ki runga ki a ia i te taiepa, ā, mate iho ia ki Tepehe? He aha koutou i whakatata atu ai ki te taiepa?’ Nā, mea atu, ‘Kua mate anō tāu pononga, a Uria Hiti.’ ”
21 Quem matou Abimeleque, filho de Jerubesete? Não foi uma mulher que, do alto da muralha, lançou sobre ele uma pedra de moinho e o matou, em Tebes? Por que vocês chegaram tão perto da muralha?” Então você dirá: — Também morreu o seu servo Urias, o heteu.
22 Heoi, haere ana te karere, ā, ka tae, kōrerotia ana e ia ki a Rāwiri ngā mea katoa i ungā ai ia e Ioapa.
22 O mensageiro partiu e, chegando, contou a Davi tudo o que Joabe lhe havia mandado dizer.
23 I mea hoki te karere ki a Rāwiri, “I kaha rawa mai aua tāngata ki a mātou, ā, puta mai ana ki a mātou ki te pārae. Nā, whakaekea atu ana e mātou, ā tae noa ki te kūwaha o te kēti.
23 O mensageiro disse a Davi: — Na verdade, aqueles homens eram mais fortes do que nós e saíram para lutar contra nós em campo aberto. Mas nós fomos contra eles, até a entrada do portão.
24 Nā, ko te kōperenga mai a ngā kaikōpere i te taiepa ki āu tāngata, mate iho ētahi o ngā tāngata a te kīngi; ko tāu pononga hoki, ko Uria Hiti kua mate.”
24 Então os flecheiros, do alto da muralha, atiraram contra os servos do rei, e alguns deles foram mortos. Também morreu o seu servo Urias, o heteu.
25 Kātahi ka mea a Rāwiri ki te karere, “Kia pēnei tāu kī atu ki a Ioapa, ‘Kei hē tēnei mea ki tōu whakaaro, he kai noa iho hoki tā te hoari i tētahi, i tētahi; kia kaha tāu whawhai ki te pā, whakangaromia.’ Māu anō ia e whakatenatena.”
25 Davi respondeu ao mensageiro: — Diga a Joabe que não encare isso como um mal, porque a espada devora tanto este como aquele. Que ele intensifique o seu ataque à cidade até conquistá-la. Quanto a você, encoraje Joabe.
26 Ā, i te rongonga o te wahine a Uria kua mate tāna tahu a Uria, ka tangihia e ia tāna tahu.
26 Quando a mulher de Urias soube que o seu marido era morto, ela chorou por ele.
27 Ā, ka pahemo te tangihanga, ka tono tāngata a Rāwiri ki te tiki i a ia ki tōna whare, ā, ka waiho hei wahine māna, ā, ka whānau tā rāua tama. Otiia i kino ki tā Ihowā titiro taua mea i mea ai a Rāwiri.
27 Passado o luto, Davi mandou buscá-la e a trouxe para o palácio. Ela se tornou sua mulher e lhe deu um filho. Porém isto que Davi tinha feito pareceu mau aos olhos do Senhor .
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.