1 Samuel 22

mri2012 (MRI2012) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Nā, ka haere atu a Rāwiri i reira, ā, rere ana ki te ana o Aturama. Ā, ka rongo ōna tuākana, me te whare katoa o tōna pāpā, nā, ka haere ki reira, ki a ia.
1 Davi partiu dali e refugiou-se na caverna de Odolão. Seus irmãos e toda a sua família, ouvindo isso, foram juntar-se a ele.
2 I huihui anō ki a ia ngā tāngata katoa e pēhia ana e te aha, e te aha, me ngā tāngata i a rātou nei ētahi taonga tārewa, me ngā tāngata katoa e mamae ana te ngākau. Ā, ko ia hei rangatira mō rātou, tata tonu ki te whā rau ngā tāngata i piri ki a ia.
2 Todos os que se viam em miséria, os endividados, os descontentes, foram ter com Davi, e ele tornou-se o seu chefe. E estiveram com ele cerca de quatrocentos homens.
3 Nā, ka haere atu a Rāwiri i reira ki Mihipa o Moapa, ka mea ki te kīngi o Moapa, “Tukua tōku pāpā me tōku whaea kia haere mai ki a koutou, kia mōhio rā anō ahau ki tā te Atua e mea ai ki ahau.”
3 Dali foi Davi para Masfa, em Moab, e disse ao rei de Moab: Permiti que meu pai e minha mãe venham habitar no meio de vós, até que eu saiba o que o Senhor me reserva.
4 Nā, ka kawea rāua e ia ki te aroaro o te kīngi o Moapa, ā, noho ana rāua ki a ia i ngā rā katoa i noho ai a Rāwiri i te pourewa.
4 Apresentou-os, pois, ao rei de Moab, e ficaram com ele durante todo o tempo em que Davi permaneceu no fortim.
5 Nā, ka mea a Kara poropiti ki a Rāwiri, “Kaua e noho ki te pourewa, whakatika, haere ki te whenua o Hūrā.” Nā, ka haere a Rāwiri, ā, noho ana i te nehenehe i Harete.
5 Mas o profeta Gad disse a Davi: Não fiques no fortim. Parte, volta à terra de Judá. Davi partiu e internou-se na floresta de Haret.
6 Ā, nō te rongonga o Haora kua kitea a Rāwiri rātou ko ōna hoa, nā, i Kipea a Haora e noho ana, i raro i tētahi rākau, i Rama, me tāna tao i tōna ringa, me te tū āna tāngata katoa i tōna taha.
6 Saul foi informado de que haviam descoberto Davi e os seus. Estava o rei em Gabaa, sentado debaixo de uma tamareira, na colina, com a sua lança na mão, tendo todos os seus familiares em redor de si.
7 Ka mea a Haora ki āna tāngata e tū ana i tōna taha, “Whakarongo mai ki ahau, e ngā Pineamini; e hōmai rānei e te tama a Hehe he māra ki a koutou katoa, he kāri wāina, e meinga rānei koutou katoa e ia hei rangatira mano, hei rangatira rau.
7 Saul disse-lhes: Escutai, benjaminitas: será que o filho de Isaí dará a todos vós campos e vinhas? Irá ele fazer de todos vós chefes de milhares e chefes de centenas?
8 I whakatenetene mai ai koutou ki ahau; ā, kāhore tētahi hei whakaatu ki ahau i te whakaritenga kawenata a tāku tama rāua ko te tama a Hehe. Kāhore tētahi o koutou e pōuri mōku, e whāki rānei ki ahau, nā tāku tama i whakatūtehu tāku tangata ki ahau, kia whanga puku, pēnei me tēnei ināianei?”
8 Por que vos conjurastes contra mim? Ninguém de vós me informou que meu filho tinha feito aliança com o filho de Isaí, e ninguém se deu o trabalho de avisar-me que meu filho instigava meu servo contra mim, para armar-me ciladas, como ele o faz hoje!
9 Kātahi ka oho mai ko Roeke Ēromi, he kaitohutohu nō ngā tāngata a Haora, ka mea, “I kite ahau i te tama a Hehe e haere ana ki Nopo, ki a Ahimereke tama a Ahitupu.
9 Doeg, o edomita, que era o primeiro entre os domésticos de Saul, respondeu: Eu vi o filho de Isaí chegar a Nobe, à casa de Aquimelec, filho de Aquitob.
10 Nā, uia ana e tērā he tikanga māna i a Ihowā; i hoatu anō e ia he ō mōna; ko te hoari hoki a Koriata Pirihitini i hoatu anō e ia ki a ia.”
10 Este consultou o Senhor por ele e deu-lhe provisões, entregando-lhe também a espada do filisteu Golias.
11 Kātahi te kīngi ka unga tāngata atu hei karanga i te tohunga, i a Ahimereke tama a Ahitupu rātou ko te whare katoa o tōna pāpā, i ngā tohunga e noho ana i Nopo, ā, ka haere katoa mai rātou ki te kīngi.
11 O rei mandou chamar o sacerdote Aquimelec, filho de Aquitob, com toda a casa de seu pai, os sacerdotes que estavam em Nobe. Chegando eles à presença do rei,
12 Nā, ka mea a Haora, “Whakarongo mai, e te tama a Ahitupu.”
12 Saul disse-lhes: Escuta, filho de Aquitob! Eis-me aqui, meu senhor, respondeu ele.
13 Anō rā ko Haora ki a ia, “He aha kōrua ko te tama a Hehe i whakatenetene mai ai ki ahau, ā, hoatu ana e koe he taro māna, he hoari, uia ana anō e koe he tikanga māna i te Atua, kia whakatika mai ai ia ki ahau whanga ai; koia anō tēnei ināianei?”
13 Por que, retomou Saul, conspiraste contra mim, tu e o filho de Isaí? Deste-lhe pão e uma espada, e consultaste Deus por ele, a fim de que ele se revolte contra mim e me arme ciladas como hoje acontece.
14 Nā, ka utu a Ahimereke ki te kīngi, ka mea, “Ha, ko wai o āu tāngata katoa hei rite mō Rāwiri te pono? Ko te hunaonga hoki ia a te kīngi, e haere ana i tāu ngare, e whakahōnoretia ana hoki i roto i tōu whare?
14 Aquimelec respondeu ao rei: Haverá entre todos os teus servos alguém mais fiel que Davi, genro do rei, teu conselheiro, um homem estimado por toda a tua casa?
15 Nō tēnei rā koia i tīmata ai ahau ki te ui mea māna i te Atua? Kāhore rāpea! Kaua tētahi mea e whakairia mai e te kīngi ki tāna pononga, ki tētahi rānei o te whare o tōku pāpā. Kāhore hoki tāu pononga i mōhio ki tētahi aha o tēnei, ahakoa iti, ahakoa rahi.”
15 Foi porventura hoje que comecei a consultar Deus por ele? Longe de mim {qualquer idéia de revolta}! Não impute o rei crime algum ao seu servo, nem à sua família! Teu servo nada soube de tudo isto, nem pouco nem muito.
16 Nā, ka mea te kīngi, “Ko te mate anake mōu, e Ahimereke, mōu, mō te whare katoa anō o tōu pāpā.”
16 O rei disse: Tu morrerás, Aquimelec, tu e toda a tua família!
17 Nā, ka mea te kīngi ki ngā kaitiaki e tū ana i tōna taha, “Tahuri atu, whakamatea ngā tohunga a Ihowā; he mea ko ō rātou ringa anō kei a Rāwiri; i mōhio hoki rātou e rere ana ia, ā, kīhai i whakaatu mai ki ahau.”
17 E, dirigindo-se aos guardas que o cercavam: Ide, disse ele; matai os sacerdotes do Senhor, pois fizeram-se cúmplices de Davi: sabiam de sua fuga e não me preveniram. Mas os guardas do rei se recusaram a levantar a mão contra os sacerdotes do Senhor.
18 Nā, ka mea te kīngi ki a Roeke, “Tahuri atu, e rere ki runga ki ngā tohunga.” Nā, tahuri ana a Roeke Ēromi, ā, rere ana ki runga ki ngā tohunga, ā, e waru tekau mā rima ngā tāngata i patua e ia i taua rā, he hunga kākahu i te epora rīnena.
18 Então o rei ordenou a Doeg: Vamos, fere-os. E Doeg, o edomita, aproximou-se e foi ele quem matou os sacerdotes. Massacrou naquele dia oitenta e cinco homens que vestiam o efod de linho.
19 I patua anō hoki e ia a Nopo, te pā o ngā tohunga, ki te mata o te hoari, te tāne, te wāhine, ngā tamariki, ngā mea ngote ū, ngā kau, ngā kāihe, ngā hipi, ki te mata o te hoari.
19 Ordenou também Saul que fosse passada ao fio da espada a cidade sacerdotal de Nobe: homens, mulheres, meninos, crianças de peito, bois, jumentos e ovelhas.
20 Nā, i mawhiti tētahi o ngā tama a Ahimereke tama a Ahitupu, tōna ingoa ko Apiātara; ā, rere ana ki te whai i a Rāwiri.
20 Só escapou um filho de Aquimelec, filho de Aquitob, chamado Abiatar, que se refugiou junto de Davi.
21 Ā, nā Apiātara i kōrero ki a Rāwiri tā Haora patunga i ngā tohunga a Ihowā.
21 Abiatar anunciou-lhe que Saul tinha massacrado os sacerdotes do Senhor.
22 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Apiātara, “I mōhio anō ahau i taua rā i a Roeke Ēromi i konā, ka whakaaturia e ia ki a Haora. Nāku i mate ai ngā tāngata katoa o te whare o tōu pāpā.
22 Davi disse-lhe: Eu bem suspeitava naquele dia que, estando ali Doeg, o edomita, ele iria contar tudo a Saul. Sou eu o culpado da morte de toda a casa de teu pai.
23 E noho koe ki ahau, kaua e wehi; ko te tangata hoki e whai ana i te mate mōku, e whai ana i te mate mōu; nā, kei ahau nei koe, ka tiakina koe.”
23 Fica comigo; não temas. Aquele que odeia a minha vida, odeia igualmente a tua. Junto de mim estarás seguro.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.