1 Samuel 22
mri2012 (MRI2012) vs NVT
1 Nā, ka haere atu a Rāwiri i reira, ā, rere ana ki te ana o Aturama. Ā, ka rongo ōna tuākana, me te whare katoa o tōna pāpā, nā, ka haere ki reira, ki a ia.
1 Davi fugiu de Gate e se escondeu na caverna de Adulão. Quando souberam disso, seus irmãos e parentes foram encontrá-lo ali.
2 I huihui anō ki a ia ngā tāngata katoa e pēhia ana e te aha, e te aha, me ngā tāngata i a rātou nei ētahi taonga tārewa, me ngā tāngata katoa e mamae ana te ngākau. Ā, ko ia hei rangatira mō rātou, tata tonu ki te whā rau ngā tāngata i piri ki a ia.
2 Logo, outros começaram a chegar, pessoas aflitas, endividadas e descontentes. Davi acabou se tornando o líder de cerca de quatrocentos homens.
3 Nā, ka haere atu a Rāwiri i reira ki Mihipa o Moapa, ka mea ki te kīngi o Moapa, “Tukua tōku pāpā me tōku whaea kia haere mai ki a koutou, kia mōhio rā anō ahau ki tā te Atua e mea ai ki ahau.”
3 Mais tarde, Davi foi a Mispá, em Moabe, e pediu ao rei: “Por favor, permita que meu pai e minha mãe morem aqui até que eu saiba o que Deus fará comigo”.
4 Nā, ka kawea rāua e ia ki te aroaro o te kīngi o Moapa, ā, noho ana rāua ki a ia i ngā rā katoa i noho ai a Rāwiri i te pourewa.
4 Assim, os pais de Davi permaneceram com o rei de Moabe por todo o tempo que Davi ficou na fortaleza.
5 Nā, ka mea a Kara poropiti ki a Rāwiri, “Kaua e noho ki te pourewa, whakatika, haere ki te whenua o Hūrā.” Nā, ka haere a Rāwiri, ā, noho ana i te nehenehe i Harete.
5 Certo dia, o profeta Gade disse a Davi: “Deixe a fortaleza e volte à terra de Judá”. Então Davi foi para o bosque de Herete.
6 Ā, nō te rongonga o Haora kua kitea a Rāwiri rātou ko ōna hoa, nā, i Kipea a Haora e noho ana, i raro i tētahi rākau, i Rama, me tāna tao i tōna ringa, me te tū āna tāngata katoa i tōna taha.
6 Saul logo soube da chegada de Davi e dos homens que o acompanhavam. Nessa ocasião, o rei estava sentado com a lança na mão, cercado por seus oficiais, sob uma tamargueira na colina em Gibeá.
7 Ka mea a Haora ki āna tāngata e tū ana i tōna taha, “Whakarongo mai ki ahau, e ngā Pineamini; e hōmai rānei e te tama a Hehe he māra ki a koutou katoa, he kāri wāina, e meinga rānei koutou katoa e ia hei rangatira mano, hei rangatira rau.
7 Quando ouviu a notícia, Saul gritou a seus oficiais: “Escutem, homens de Benjamim! Por acaso aquele filho de Jessé prometeu campos e videiras a todos vocês? Prometeu torná-los generais e capitães de seu exército?
8 I whakatenetene mai ai koutou ki ahau; ā, kāhore tētahi hei whakaatu ki ahau i te whakaritenga kawenata a tāku tama rāua ko te tama a Hehe. Kāhore tētahi o koutou e pōuri mōku, e whāki rānei ki ahau, nā tāku tama i whakatūtehu tāku tangata ki ahau, kia whanga puku, pēnei me tēnei ināianei?”
8 Foi por isso que conspiraram contra mim? Pois nenhum de vocês me informou quando meu filho assumiu um compromisso solene com o filho de Jessé. Não tiveram pena de mim. Sim, meu próprio filho, instigando Davi a me matar, como ele procura fazer hoje mesmo!”.
9 Kātahi ka oho mai ko Roeke Ēromi, he kaitohutohu nō ngā tāngata a Haora, ka mea, “I kite ahau i te tama a Hehe e haere ana ki Nopo, ki a Ahimereke tama a Ahitupu.
9 Então Doegue, o edomita, que estava ali com os oficiais de Saul, disse: “Quando estava em Nobe, vi o filho de Jessé falar com o sacerdote Aimeleque, filho de Aitube.
10 Nā, uia ana e tērā he tikanga māna i a Ihowā; i hoatu anō e ia he ō mōna; ko te hoari hoki a Koriata Pirihitini i hoatu anō e ia ki a ia.”
10 Aimeleque consultou o S enhor em favor dele. Depois, deu-lhe alimento e a espada de Golias, o filisteu”.
11 Kātahi te kīngi ka unga tāngata atu hei karanga i te tohunga, i a Ahimereke tama a Ahitupu rātou ko te whare katoa o tōna pāpā, i ngā tohunga e noho ana i Nopo, ā, ka haere katoa mai rātou ki te kīngi.
11 Então o rei Saul mandou chamar Aimeleque e toda a sua família, que serviam como sacerdotes em Nobe, e todos vieram até o rei.
12 Nā, ka mea a Haora, “Whakarongo mai, e te tama a Ahitupu.”
12 Quando chegaram, Saul gritou: “Escute, filho de Aitube!”. “Sim, meu senhor”, respondeu Aimeleque.
13 Anō rā ko Haora ki a ia, “He aha kōrua ko te tama a Hehe i whakatenetene mai ai ki ahau, ā, hoatu ana e koe he taro māna, he hoari, uia ana anō e koe he tikanga māna i te Atua, kia whakatika mai ai ia ki ahau whanga ai; koia anō tēnei ināianei?”
13 “Por que você e o filho de Jessé conspiraram contra mim?”, perguntou Saul. “Por que você lhe deu alimento e uma espada? Por que consultou Deus em favor dele? Por que o instigou a me matar, como ele procura fazer hoje mesmo?”
14 Nā, ka utu a Ahimereke ki te kīngi, ka mea, “Ha, ko wai o āu tāngata katoa hei rite mō Rāwiri te pono? Ko te hunaonga hoki ia a te kīngi, e haere ana i tāu ngare, e whakahōnoretia ana hoki i roto i tōu whare?
14 Aimeleque respondeu: “Ó rei, não existe entre todos os seus servos alguém tão fiel quanto Davi, seu genro. Ele é capitão de sua guarda pessoal e membro muito honrado de sua casa.
15 Nō tēnei rā koia i tīmata ai ahau ki te ui mea māna i te Atua? Kāhore rāpea! Kaua tētahi mea e whakairia mai e te kīngi ki tāna pononga, ki tētahi rānei o te whare o tōku pāpā. Kāhore hoki tāu pononga i mōhio ki tētahi aha o tēnei, ahakoa iti, ahakoa rahi.”
15 Com certeza essa não foi a primeira vez que consultei a Deus em favor dele. Que o rei não me acuse nesta questão, nem à minha família, pois eu não sabia de conspiração alguma contra o senhor!”.
16 Nā, ka mea te kīngi, “Ko te mate anake mōu, e Ahimereke, mōu, mō te whare katoa anō o tōu pāpā.”
16 O rei, porém, disse: “Certamente você será morto, junto com toda a família de seu pai!”.
17 Nā, ka mea te kīngi ki ngā kaitiaki e tū ana i tōna taha, “Tahuri atu, whakamatea ngā tohunga a Ihowā; he mea ko ō rātou ringa anō kei a Rāwiri; i mōhio hoki rātou e rere ana ia, ā, kīhai i whakaatu mai ki ahau.”
17 Então ordenou à sua guarda pessoal: “Matem estes sacerdotes do S enhor , pois eles são aliados de Davi e conspiraram com ele! Sabiam que ele estava fugindo de mim, mas não me avisaram!”. Contudo, os homens de Saul se recusaram a matar os sacerdotes do S enhor .
18 Nā, ka mea te kīngi ki a Roeke, “Tahuri atu, e rere ki runga ki ngā tohunga.” Nā, tahuri ana a Roeke Ēromi, ā, rere ana ki runga ki ngā tohunga, ā, e waru tekau mā rima ngā tāngata i patua e ia i taua rā, he hunga kākahu i te epora rīnena.
18 Então o rei disse a Doegue: “Mate-os você”. E, naquele dia, Doegue, o edomita, os atacou e, ao todo, matou 85 sacerdotes, ainda vestidos com suas túnicas sacerdotais de linho.
19 I patua anō hoki e ia a Nopo, te pā o ngā tohunga, ki te mata o te hoari, te tāne, te wāhine, ngā tamariki, ngā mea ngote ū, ngā kau, ngā kāihe, ngā hipi, ki te mata o te hoari.
19 Depois foi a Nobe, a cidade dos sacerdotes, e matou as famílias deles: homens, mulheres, crianças e recém-nascidos, além de todo o gado, jumentos e ovelhas.
20 Nā, i mawhiti tētahi o ngā tama a Ahimereke tama a Ahitupu, tōna ingoa ko Apiātara; ā, rere ana ki te whai i a Rāwiri.
20 Somente Abiatar, um dos filhos de Aimeleque, filho de Aitube, escapou e fugiu para juntar-se a Davi.
21 Ā, nā Apiātara i kōrero ki a Rāwiri tā Haora patunga i ngā tohunga a Ihowā.
21 Quando contou a Davi que Saul havia matado os sacerdotes do S enhor ,
22 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Apiātara, “I mōhio anō ahau i taua rā i a Roeke Ēromi i konā, ka whakaaturia e ia ki a Haora. Nāku i mate ai ngā tāngata katoa o te whare o tōu pāpā.
22 Davi exclamou: “Eu sabia! Quando vi Doegue, o edomita, naquele dia, sabia que ele contaria a Saul. Agora sou responsável pela morte de toda a família de seu pai.
23 E noho koe ki ahau, kaua e wehi; ko te tangata hoki e whai ana i te mate mōku, e whai ana i te mate mōu; nā, kei ahau nei koe, ka tiakina koe.”
23 Fique aqui comigo, e não tenha medo. Eu o protegerei, pois a mesma pessoa quer matar nós dois. Comigo você estará seguro”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.