1 Samuel 21
mri2012 (MRI2012) vs NVT
1 Kātahi ka tae a Rāwiri ki Nopo ki te tohunga ki a Ahimereke, ā, wiri ana a Ahimereke i te tūtakitanga ki a Rāwiri, ā, ka mea ki a ia, “He aha koe i haere mai ai, tōu kotahi, kāhore nā hoki ōu hoa?”
1 Davi foi à cidade de Nobe para encontrar-se com o sacerdote Aimeleque. Ao vê-lo, Aimeleque tremeu. “Por que você está sozinho?”, perguntou. “Por que ninguém o acompanhou?”
2 Nā, ka mea a Rāwiri ki te tohunga, ki a Ahimereke, “He mea i whakahaua ai ahau e te kīngi; i mea mai hoki ia ki ahau, ‘Kei mōhiotia e tētahi he kupu o te take ka tonoa atu nei koe e ahau, i whakahaua atu nei koe e ahau.’ Nā, ko ngā tāngata, kei te wāhi i kīia e ahau mō rātou.
2 “O rei me enviou para tratar de um assunto secreto”, respondeu Davi. “Pediu que eu não contasse a ninguém por que estou aqui. Eu disse a meus homens onde podem me encontrar depois.
3 Nā, he aha kei raro i tōu ringa? Hōmai ētahi taro ki tōku ringa, kia rima; ētahi atu mea rānei kei konei.”
3 Agora, o que tem para comer? Dê-me cinco pães, ou qualquer outra coisa que tiver.”
4 Nā, ka utu te tohunga ki a Rāwiri, ka mea, “Kāhore he taro noa i tōku ringa; engari tēnei te taro tapu; ki te mea rāia kāhore i tata ngā tāngata ki te wahine.”
4 “Não temos pão comum”, respondeu o sacerdote. “Mas há o pão sagrado, que vocês podem comer, desde que seus homens não tenham se deitado com mulheres recentemente.”
5 Nā, ka whakahoki a Rāwiri ki te tohunga, ka mea ki a ia, “He pono kīhai tētahi wahine i tukua kia tata ki a mātou i ēnei rā e toru; nōku i haere mai nei e tapu ana anō ngā mea o ngā tamariki, ahakoa rā he haere noa tēnei; tērā noa atu ia te tapu ināianei o ō rātou mea.”
5 Davi respondeu: “Nunca permito que meus homens toquem em mulheres quando saímos numa campanha. E, se eles permanecem puros em viagens comuns, quanto mais nesta missão!”.
6 Nā, ka hoatu te mea tapu e te tohunga ki a ia; kāhore hoki o reira taro, heoi anō ko te taro aroaro, i tangohia nei i te aroaro o Ihowā, kia whakatakotoria ai he taro mahana i te rā i tangohia ai.
6 Uma vez que não havia outro alimento disponível, o sacerdote lhe deu os pães sagrados, chamados de pães da presença, que eram colocados diante do S enhor no santuário. Naquele dia, tinham sido substituídos por pães frescos.
7 Nā, i reira tētahi o ngā tāngata a Haora i taua rā, e whakawarea ana ki te aroaro o Ihowā, ko tōna ingoa ko Roeke Ēromi, ko te mea tino nui o ngā kaitiaki hipi a Haora.
7 Doegue, o edomita, chefe dos pastores de Saul, estava lá naquela ocasião, pois estava cumprindo um ritual diante do S enhor .
8 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Ahimereke, “Kāhore ianei i konei i raro i tōu ringa tētahi tao, hoari rānei? Kīhai hoki i maua mai e ahau tāku hoari me āku patu, he mea whakapōtatutatu hoki te take a te kīngi.”
8 Davi perguntou a Aimeleque: “Você tem uma lança ou espada? O assunto do rei era tão urgente que não tive tempo nem de pegar uma espada ou outra arma!”.
9 Anō rā ko te tohunga, “Ko te hoari a Koriata, a te Pirihitini, i patua nā e koe ki te raorao o Eraha; nanā, koia tēnei he mea takai ki te kākahu i muri o te epora. Ki te tangohia tēnā e koe māu, tangohia; kāhore atu hoki, ko tēnā anake.”
9 O sacerdote respondeu: “Tenho apenas a espada de Golias, o gigante filisteu que você matou no vale de Elá. Está enrolada num pano atrás do colete sacerdotal. Pode levá-la, pois não há nenhuma outra arma aqui”. “Dê-me essa espada”, respondeu Davi. “Não há outra melhor que ela.”
10 Kātahi a Rāwiri ka whakatika, ā, rere ana i taua rā anō i te wehi i a Haora, ā tae tonu atu ki a Ākihi kīngi o Kāta.
10 Então Davi fugiu de Saul e foi até Aquis, rei de Gate.
11 Nā, ka mea ngā tāngata a Ākihi ki a ia, “Ehara ianei tēnei i a Rāwiri, i te kīngi o te whenua? Kīhai ianei rātou i waiata mōna, tētahi ki tētahi i roto i ngā kanikani, i mea:
11 Os oficiais de Aquis, porém, disseram: “Não é este Davi, o rei da terra de Israel? Não é a ele que o povo honra com danças e cânticos, dizendo: ‘Saul matou milhares, e Davi, dezenas de milhares’?”.
12 Nā, mau tonu iho ēnei kupu i te ngākau o Rāwiri, ā, nui atu tōna wehi i a Ākihi kīngi o Kāta.
12 Davi ouviu esses comentários e teve muito medo do que Aquis, rei de Gate, poderia fazer com ele.
13 Nā, ka whakaahua kē ia ki tō rātou aroaro, ā, ka whakahaurangi i a ia i roto i a rātou; ka haehae hoki i ngā tatau o te kūwaha, ā, ka tuku i tōna hūhare kia tārere iho ki tōna kumikumi.
13 Por isso, agiu de modo estranho, fingindo estar louco, arranhando as portas e deixando saliva escorrer pela barba.
14 Kātahi a Ākihi ka mea ki āna tāngata, “Nanā, kua kite koutou i te tangata nei e haurangi ana; he aha i kawea mai ai ki ahau?
14 Por fim, Aquis disse a seus homens: “Precisavam me trazer um doido?
15 He onge nō āku tāngata haurangi i kawea mai ai tēnei e koutou hei mahi i ngā mahi a te haurangi ki ahau? Me uru mai koia tēnei tāhake ki tōku whare?”
15 Temos doidos suficientes aqui! Por que trouxeram alguém assim ao meu palácio?”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.