1 Samuel 21
mri2012 (MRI2012) vs ARIB
1 Kātahi ka tae a Rāwiri ki Nopo ki te tohunga ki a Ahimereke, ā, wiri ana a Ahimereke i te tūtakitanga ki a Rāwiri, ā, ka mea ki a ia, “He aha koe i haere mai ai, tōu kotahi, kāhore nā hoki ōu hoa?”
1 Então veio Davi a Nobe, ao sacerdote Aimeleque, o qual saiu, tremendo, ao seu encontro, e lhe perguntou: Por que vens só, e ninguém contigo?
2 Nā, ka mea a Rāwiri ki te tohunga, ki a Ahimereke, “He mea i whakahaua ai ahau e te kīngi; i mea mai hoki ia ki ahau, ‘Kei mōhiotia e tētahi he kupu o te take ka tonoa atu nei koe e ahau, i whakahaua atu nei koe e ahau.’ Nā, ko ngā tāngata, kei te wāhi i kīia e ahau mō rātou.
2 Respondeu Davi ao sacerdote Aimeleque: O rei me encomendou um negócio, e me disse: Ninguém saiba deste negócio pelo qual eu te enviei, e o qual te ordenei. Quanto aos mancebos, apontei-lhes tal e tal lugar.
3 Nā, he aha kei raro i tōu ringa? Hōmai ētahi taro ki tōku ringa, kia rima; ētahi atu mea rānei kei konei.”
3 Agora, pois, que tens à mão? Dá-me cinco pães, ou o que se achar.
4 Nā, ka utu te tohunga ki a Rāwiri, ka mea, “Kāhore he taro noa i tōku ringa; engari tēnei te taro tapu; ki te mea rāia kāhore i tata ngā tāngata ki te wahine.”
4 Ao que, respondendo o sacerdote a Davi, disse: Não tenho pão comum à mão; há, porém, pão sagrado, se ao menos os mancebos se têm abstido das mulheres.
5 Nā, ka whakahoki a Rāwiri ki te tohunga, ka mea ki a ia, “He pono kīhai tētahi wahine i tukua kia tata ki a mātou i ēnei rā e toru; nōku i haere mai nei e tapu ana anō ngā mea o ngā tamariki, ahakoa rā he haere noa tēnei; tērā noa atu ia te tapu ināianei o ō rātou mea.”
5 E respondeu Davi ao sacerdote, e lhe disse: Sim, em boa fé, as mulheres se nos vedaram há três dias; quando eu saí, os vasos dos mancebos também eram santos, embora fosse para uma viagem comum; quanto mais ainda hoje não serão santos os seus vasos?
6 Nā, ka hoatu te mea tapu e te tohunga ki a ia; kāhore hoki o reira taro, heoi anō ko te taro aroaro, i tangohia nei i te aroaro o Ihowā, kia whakatakotoria ai he taro mahana i te rā i tangohia ai.
6 Então o sacerdote lhe deu o pão sagrado; porquanto não havia ali outro pão senão os pães da proposição, que se haviam tirado de diante do Senhor no dia em que se tiravam para se pôr ali pão quente.
7 Nā, i reira tētahi o ngā tāngata a Haora i taua rā, e whakawarea ana ki te aroaro o Ihowā, ko tōna ingoa ko Roeke Ēromi, ko te mea tino nui o ngā kaitiaki hipi a Haora.
7 Ora, achava-se ali naquele dia um dos servos de Saul, detido perante o Senhor; e era seu nome Doegue, edomeu, chefe dos pastores de Saul.
8 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Ahimereke, “Kāhore ianei i konei i raro i tōu ringa tētahi tao, hoari rānei? Kīhai hoki i maua mai e ahau tāku hoari me āku patu, he mea whakapōtatutatu hoki te take a te kīngi.”
8 E disse Davi a Aimeleque: Não tens aqui à mão uma lança ou uma espada? porque eu não trouxe comigo nem a minha espada nem as minhas armas, pois o negócio do rei era urgente.
9 Anō rā ko te tohunga, “Ko te hoari a Koriata, a te Pirihitini, i patua nā e koe ki te raorao o Eraha; nanā, koia tēnei he mea takai ki te kākahu i muri o te epora. Ki te tangohia tēnā e koe māu, tangohia; kāhore atu hoki, ko tēnā anake.”
9 Respondeu o sacerdote: A espada de Golias, o filisteu, a quem tu feriste no vale de Elá, está aqui envolta num pano, detrás do éfode; se a queres tomar, toma-a, porque não há outra aqui senão ela. E disse Davi: Não há outra igual a essa; dá-ma.
10 Kātahi a Rāwiri ka whakatika, ā, rere ana i taua rā anō i te wehi i a Haora, ā tae tonu atu ki a Ākihi kīngi o Kāta.
10 Levantou-se, pois, Davi e fugiu naquele dia de diante de Saul, e foi ter com Áquis, rei de Gate.
11 Nā, ka mea ngā tāngata a Ākihi ki a ia, “Ehara ianei tēnei i a Rāwiri, i te kīngi o te whenua? Kīhai ianei rātou i waiata mōna, tētahi ki tētahi i roto i ngā kanikani, i mea:
11 Mas os servos de Áquis lhe perguntaram: Este não é Davi, o rei da terra? não foi deste que cantavam nas danças, dizendo: Saul matou os seus milhares, por Davi os seus dez milhares?
12 Nā, mau tonu iho ēnei kupu i te ngākau o Rāwiri, ā, nui atu tōna wehi i a Ākihi kīngi o Kāta.
12 E Davi considerou estas palavras no seu coração, e teve muito medo de Áquis, rei de Gate.
13 Nā, ka whakaahua kē ia ki tō rātou aroaro, ā, ka whakahaurangi i a ia i roto i a rātou; ka haehae hoki i ngā tatau o te kūwaha, ā, ka tuku i tōna hūhare kia tārere iho ki tōna kumikumi.
13 Pelo que se contrafez diante dos olhos deles, e fingiu-se doido nas mãos deles, garatujando nas portas, e deixando correr a saliva pela barba.
14 Kātahi a Ākihi ka mea ki āna tāngata, “Nanā, kua kite koutou i te tangata nei e haurangi ana; he aha i kawea mai ai ki ahau?
14 Então disse Áquis aos seus servos: Bem vedes que este homem está louco; por que mo trouxestes a mim?
15 He onge nō āku tāngata haurangi i kawea mai ai tēnei e koutou hei mahi i ngā mahi a te haurangi ki ahau? Me uru mai koia tēnei tāhake ki tōku whare?”
15 Faltam-me a mim doidos, para que trouxésseis a este para fazer doidices diante de mim? há de entrar este na minha casa?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.